May 6May 6 Popular Post Moji roditelji su baš mrzeli monolitni socijalistički sistem. Nikad članovi Saveza, nikad dobili stan od države, ali su cenili nešto drugo; otac je govorio: 'Meni su dali šansu da radim, i to mi je bilo dovoljno.'Iznenađujuće je koliko su cenili to što im je SFRJ dala da realizuju svoj puni potencijal - jednostavno su bili pakleno disciplinovani i za to bi u svakoj normalnoj državi bili poželjni i cenjeni članovi društva. Ipak, oni u bolje uređenoj državi nisu bili, ni pre, ni kasnije i to im je dalo municiju da je poštuju.Ja međutim posebno vrednujem evropeizam koji jeste bio nametan u SFRJ i evo već tri decenije ne mogu da prihvatim ovu pašićevsku nakazu u kojoj živimo. Koliko se decenija trudim da naučim da se 'snađem', ja prosto ne mogu da ponudim svojim lekarima neki novac premda smatram da oni tu vrstu nagrade zaslužuju do poslednjeg centa, već podmećem prijatelje koji to, eto, umeju. Moja skvo je tek vezana vreća, ona je u stanju da čeka na red dva sata dok je obilaze, ja bar umem da se posvađam sa tim pametnicama koji bi samo nešto da pitaju...Naravno, ova Belorusija koju trenutno živimo jeste preterana čak i za srpske standarde, ali mene jako plaši mogućnost da, pošto oborimo ovu gamad, samo spustimo pašićevštinu na niži nivo, a da kraduckanje ostane društveno prihvaćeno kao specifični nacionalni sport. Kako se to u SFRJ rešavalo, pojma nemam, ali se rešavalo.
May 6May 6 1 hour ago, Lo Zingaro said:Naravno da je bio ironican. I naravno da moze da se kritikuje svaki sistem bez neophodnog iskustva zivljenja u istom. Medjutim, sopstveno iskustvo koliko god bilo subjektivno ipak nekad moze da pomogne da se bude objektivniji. Ovaj tuzni topik se razbuktao zbog tvrdokornog revizionizma zaslepljenog ideoloskim predrasudama i sektaskim odbijanjem bilo kakvog argumenta protiv sopstvene teze. Jbt kad malo bolje razmislim licno sam se oduvek i "borio" protiv komunizma i vise sam nego svestan njegove stetnosti i mana u prakticnoj primeni. Ne bih ga pozelo nikome u spostvenoj drzavi. Onda uleti lik koji me non stop naziva komunjarom, brozovim sledbenikom i sl. glupostima jer sam se usudio da kazem da svet i drustva nikad nisu ili crni ili beli pokusavajuci da opisem i neke svetlo sive nijanse jugoslovenskog drustva.Ko je taj lik koji je uleteo i gde te je taj lik nazvao "komunjarom" i "Brozovim sledbenikom"?Konkretno post i recenicu ovde pokazi.U suprotnom si 1 Betrueger iliti truffatore, ako ti je tako lakse.
May 6May 6 2 hours ago, copkillah said:Ne znam, možda oni nemaju "pričao mi deda", verziju pa zato.: ) Sigurno da je to, kad su 90ih Slovenci poceli da sakupljaju svedocanstva iz 45te, zaobilazili su kojekakve slovenacke dede i intervjuisali iskljucivo solidne komunisticke momke iz jaslica.
May 6May 6 1 hour ago, April said:Ja međutim posebno vrednujem evropeizam koji jeste bio nametan u SFRJ i evo već tri decenije ne mogu da prihvatim ovu pašićevsku nakazu u kojoj živimo. Koliko se decenija trudim da naučim da se 'snađem', ja prosto ne mogu da ponudim svojim lekarima neki novac premda smatram da oni tu vrstu nagrade zaslužuju do poslednjeg centa, već podmećem prijatelje koji to, eto, umeju. Moja skvo je tek vezana vreća, ona je u stanju da čeka na red dva sata dok je obilaze, ja bar umem da se posvađam sa tim pametnicama koji bi samo nešto da pitaju...Pasicevska nakaza je solidan opis Vuciceve Srbije, ne bih ipak ono malo klasicne korumpirane ali ipak demokratske drzavice 2000ih podvodila pod isti opis.1 hour ago, eumeswil said:Za svoju knjigu ili?Heh, ne, pa nisam ja knjizevnik.
May 6May 6 24 minutes ago, Mel said:Heh, ne, pa nisam ja knjizevnik.Ne moraš da budeš da bi izdala knjigu. Ono, popularna nauka, neka stručnija literatura i sl.
May 6May 6 2 hours ago, milfisland said:Rekreativno pedalanje Titogradom danas posle rabote 😘Milograd23 minutes ago, eumeswil said:Ne moraš da budeš da bi izdala knjigu. Ono, popularna nauka, neka stručnija literatura i sl. ma kakvi, i za jedno i za drugo potrebniji su ozbiljniji strucnjaci a da bude korektno.
May 6May 6 1 hour ago, Mel said:Milograd ma kakvi, i za jedno i za drugo potrebniji su ozbiljniji strucnjaci a da bude korektno.Treba li ja sad da se iznerviram?
May 6May 6 10 hours ago, kronostime said:Po toj lingvistickoj logici ne postoje ni srpski, hravtski, bosnjacki, crnogorski (livor dole @milfisland ) vec juznoslovenski. 🧐Ako ćemo ga svi zvat južnoslovenski, kako je bio kršten u emisiji na Slobodnoj Evropi, livor neka ostane za pas.Al ako će biti srpski, hrvatski, bošnjački, biće i crnogorski da yebe oca
May 7May 7 raspad druktitovog sistema pocinje znacajno pre njegovog odlaska ‘980.; interesantna mi Lekina™ sahrana iz ‘983.“protestna sahrana”, samo 3 godine nakon druktitove; Srbija definitivno nije happydrukmarko je tada vec tihovao nekih 17 godina; ipak okuplja 100k na “rekla-kazala”nisam radio izlazne ankete; koliko je bilo cvrstorukasa koji nisu bili zadovoljni sto je zglajznuo ‘966., koliko protivnika ustava iz ‘74., protochetnikaya, nezadovoljnih i sl.
May 7May 7 On 5. 5. 2026. at 20:33, Lord Protector said:Iako je bila agrarna zemlja, Kraljevina je imala jednu od najviših stopa industrijskog rasta u Evropi tokom tridesetih godina prošlog veka, čak i nakon Velike depresije.Avio-industrija: Jugoslavija je pre Drugog svetskog rata proizvodila sopstvene avione (IK-3 je bio u rangu sa tadašnjim Meseršmitima). Imali smo fabrike poput Ikarusa i Rogožarskog.Tekstil i rudarstvo: Bor i Trepča su bili giganti i tada, a tekstilna industrija u Leskovcu je opravdano nosila naziv "srpski Mančester".Poređenje sa današnjim "radikalskim" manirima ne stoji kada se pogleda tadašnji intelektualni krem. U to vreme u Beogradu rade i stvaraju ljudi poput Milutina Milankovića, Mike Alasa, Slobodana Jovanovića. Beogradski univerzitet je bio centar kritičke misli, a ne partijska ispostava. Građanski sloj je bio vaspitavan na vrednostima Pariza, Londona i Beča. To nije bila "skorojevićka" elita, već sloj sa ozbiljnim obrazovanjem i manirima, sa građanskim korenima nastalim još u 19 veku.Kraljevina je, uprkos svim političkim krizama i diktaturi kralja Aleksandra, imala ozbiljan pravosudni sistem zasnovan na najboljim evropskim zakonima. Stabilnu valutu (dinar) koja je bila konvertibilna i vezana za zlato.Slobodnu štampu (u određenim periodima) koja je po oštrini kritike bila svetlosnim godinama ispred onoga što je usledilo u jednopartijskom sistemu, pa i danas.Poređenje sa Turskom 60-ih je prilično promašeno. Kraljevina je bila integrisana u evropske tokove. Da nije bilo rata, Jugoslavija bi verovatno pratila put Austrije ili Italije, a ne Turske. Modernizacija je već tekla – gradovi su se munjevito menjali, uvodila se struja, gradili moderni putevi i mostovi koji su i danas u upotrebi.Tako da je ideja o Titovom "Periklovom dobu" koja se često plasira po meni ideološki nategnuta i netačna. Ne mislim na tebe, već da je to čest narativ.Svako malo pa se pojavi neki Krleža da sanja o zlatnom kraljevskom dinaru i poređenjem kraljevine sa Austrijom a ne Turskom - kao odgovor evo ovde jedan moj post iz 2019., u dlaku je isto prikladan i za ovo danas.Dodatno, SFRJ je otplatila dugove Kraljevine Jugoslavije početkom sedamdesetih godina:...Privatni vlasnici obveznica prethodno uzetih dugova (inostrane privatne banke) su se time smatrali pogođenim i već od 1924. su tražili da se isplata njihovog duga više ne vrši u francuskim francima (istom sredstvu koje su oni dali) već u zlatu, i to po predratnom paritetu. Vlada (tada) Kraljevine SHS se naravno nije smatrala odgovornom za depresijaciju franka u odnosu na zlato, već je smatrala da su prave adrese za žalbu Banque de France koja je do tog stanja dovela prevelikom emisijom papirnog novca. Naravno, na tome nije ostalo i stvar je dospela do Stalnog suda međunarodne pravde u Hagu. Taj sud je na našu žalost prihvatio žalbu privatnih vlasnika državnih obveznica i presudio u njihovu korist, te 1929. naložio dalju otplatu zajma u zlatu. Na taj način je dug praktično upetostručen. Prema pregovorima koja je jugoslovenska vlada vodila sa poveriocima, od 1930. se dalja isplata izvršavala u protivrednosti zlatnih franaka, ali sa malim olakšanjem. Naime, prvo se plaćalo 55% u zlatu, a ostatak u papirnim francima, da bi se polako taj udeo zlata povećavao i 1958. dostigao svih 100%, a poslednja tranša bi bila isplaćena 1972. Opet, ovako veliko povećanje dugova je imalo snažan udarac na javne finansije, a naročito na devizne prilive – dok je 1929-1930. utrošeno 7,7% deviznih prihoda na otplatu zajma, već 1932-1933. taj iznos se popeo na 33% deviznog priliva. ...Share & Enjoy
May 7May 7 14 hours ago, Jimmy Kowalski said:Zavisi. Ako neko ko nije ziveo kritikuje sistem, taj nije objektivan. Ako neko ko je ziveo hvali sistem, taj jeste..Neka prvi baci kamen na Kraljevinu SHS onaj koji je živeo u njoj!
May 7May 7 2 hours ago, Gojko & Stojko said:Svako malo pa se pojavi neki Krleža da sanja o zlatnom kraljevskom dinaru i poređenjem kraljevine sa Austrijom a ne Turskom - kao odgovor evo ovde jedan moj post iz 2019., u dlaku je isto prikladan i za ovo danas.Dodatno, SFRJ je otplatila dugove Kraljevine Jugoslavije početkom sedamdesetih godina:...Privatni vlasnici obveznica prethodno uzetih dugova (inostrane privatne banke) su se time smatrali pogođenim i već od 1924. su tražili da se isplata njihovog duga više ne vrši u francuskim francima (istom sredstvu koje su oni dali) već u zlatu, i to po predratnom paritetu. Vlada (tada) Kraljevine SHS se naravno nije smatrala odgovornom za depresijaciju franka u odnosu na zlato, već je smatrala da su prave adrese za žalbu Banque de France koja je do tog stanja dovela prevelikom emisijom papirnog novca. Naravno, na tome nije ostalo i stvar je dospela do Stalnog suda međunarodne pravde u Hagu. Taj sud je na našu žalost prihvatio žalbu privatnih vlasnika državnih obveznica i presudio u njihovu korist, te 1929. naložio dalju otplatu zajma u zlatu. Na taj način je dug praktično upetostručen. Prema pregovorima koja je jugoslovenska vlada vodila sa poveriocima, od 1930. se dalja isplata izvršavala u protivrednosti zlatnih franaka, ali sa malim olakšanjem. Naime, prvo se plaćalo 55% u zlatu, a ostatak u papirnim francima, da bi se polako taj udeo zlata povećavao i 1958. dostigao svih 100%, a poslednja tranša bi bila isplaćena 1972. Opet, ovako veliko povećanje dugova je imalo snažan udarac na javne finansije, a naročito na devizne prilive – dok je 1929-1930. utrošeno 7,7% deviznih prihoda na otplatu zajma, već 1932-1933. taj iznos se popeo na 33% deviznog priliva. ...Share & EnjoyNe čitaš ono što postuješ, zaključak članka:Tako slični, a tako različitiBankrotstva dve Jugoslavije samo naizgled deluju slično. Kraljevina je imala visok nivo javnog duga prvenstveno zbog finansiranja ratnih dejstava – Balkanskih i Prvog svetskog rata. Ovo stanje je bilo dodatno pogoršano posleratnim odlukama savezničkih vlada da zahtevaju isplatu prethodno date ratne pomoći, iako je ona prvo smatrana za bespovratnu, dok je Nemačka prvo privremeno pa potom trajno prestala da plaća svoje ratne reparacije. Stanje je posebno pogoršano odlukom Međunarodnog suda pravde u Hagu, kojom je nivo javnog duga prema privatnim poveriocima preko noći upetostručen (obaveza isplate u zlatu umesto u francima). Prvo bankrotstvo javnih finansija bilo je izazvano krizom likvidnosti. I pored toga, Kraljevina Jugoslavija je uspevala da odgovori svojim međunarodnim obavezama sve do primoranosti da sklopi sistem bilateralnih kliringa sa svojim trgovinskim partnerima, jer je time izgubila najveći deo deviznog priliva. Čim se stanje u međunarodnoj trgovini popravilo nakon 5 godina, otplata dugova je nastavljena kao i ranije. Sa druge strane, drugo bankrotstvo je bilo izazvano krizom solventnosti usled niza problema strukturalnog dugoročnog karaktera. Možemo slobodno reći da SFRJ te probleme nikada nije ni uspela da reši, imajući u vidu ekonomsku krizu koja je trajala sve do raspada zajedničke države. Kraljevina je bila u dugovima jer je podizala ratne kredite, zbog nepovoljnih političkih i ekonomskih okolnosti je upala probleme ali je situaciju stabilizovala i nastavila sa otplatom kredita.SFRJ se od sedamdesetih ponašala kao narkoman koji prodaje nameštaj iz kuće...Drugo, SFRJ nije izabrala da vraća dugove Kraljevine, ona je to morala, jer je nastavila da baštini legitimitet Kraljevine Jugoslavije i Kraljevine Srbije. Ako se prihvataš nasleđa prihvataš se i dugova. Uostalom te dugove je Kraljevina (prema onom tekstu koji si postovao) na kraju uspešno počela da vraća i oni bi bili vraćeni bilo da je u pitanju Kraljevina ili Republika.Zapamti ovo: Kraljevina je i pored ogromnih ljudskih i materijalnih razaranja u WW1 uspela da stabilizuje finansije. Ovi drugi su spičkali sve na dop i žurke najvećeg sina naroda i narodnosti i njegove kamarile. I gurnuli nas u rat na kraju.
May 7May 7 Kad smo kod poredjenja sa Kraljevinom, a imajuci u vidu naslov topica, iako dakle smatram da SFRJ jeste po vecini stvari predstavljala iskorak, nije mi nikada bilo jasno zasto je Aco Palikuca sa Cetinja toliko prokazen (ili u najboljem slucaju potpuno ignorisan) medju projugoslovenski nastrojenim ljudima koji listom, i sa razlogom, postuju Tita. Da ga srpski nacionalisti ne vole, a uglavnom ne vole, to razumem. Aco nije glavu izgubio ni zbog svoje diktature, ni zbog svog srpstva, nego pre svega sto je bio ili vremenom postao prilicno beskompromisni Jugosloven (i u krajnjoj liniji jedan od arhitekata prve Jugoslavije, bez koje nikada ne bi bilo ni druge). Jedino objasnjenje mi je sto se Kraljevina, pa samim tim i on sam, ex post identifikuju sa cetnistvom i njegovom ulogom u WW2.
May 7May 7 13 minutes ago, Lord Protector said:Ovi drugi su spičkali sve na dop i žurke najvećeg sina naroda i narodnosti i njegove kamarile. I gurnuli nas u rat na kraju.Nisu oni, Kralj je napravio ratove 90ih. Ne oni koji su vladali 40 godina i predsednik iz Kom stranke. Kako ne kapiras, kad komunista kolje bez kamere i kaci se na Staljinovu pobedu, on je dobar komunista, kad kolje pred kamerama u trenutku raspada SSSra, on je cetnik sa bradom Kralj ustasa. A gde su komunisti? Puf, nestali, preko noci. Onolika vojska, onoliki pokret
Create an account or sign in to comment