Jump to content
IGNORED

Montevideo bog te video (2010)


Eraserhead

Recommended Posts

  • Replies 295
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • kim_philby

    31

  • Caligula

    16

  • MocaVukotic

    15

  • ToniAdams

    13

beg do pobede je jedan od mojih omiljenih filmova. bas sam ga se juce setila..
film je :wub: isto sam ga se bas juce setio(zbog gledanja Montevidea, jeli :D)
film je inace pisao djordje milicevic, nas covek (haplotipski sto bi rekao mladi nacista).
i kapitena nemaca igra Werner Roth, nemac rodjen u Jugi, posle bio poznati US of A fuZbaler ;)ma cela ekipa je savrsena...Pele, Bobby Moore, Ossie Ardiles, Van Himst...
Link to comment
BASARA: FamoznoMontevideoKonačno i ja videh „Montevideo, bog te video“ i moram da kažem da odavno nisam gledao bolji domaći film. Čuo sam lepe reči o tom filmu i pre nego što sam ga gledao, ali znate kako se ono kaže - koga su zmije ujedale i guštera se boji; nagledao sam se tokom života, dame i gospodo, mnoštva jednog mnogonahvaljenih, „genijalnih“ i „vrhunskih“ budalaština domaćih autora (mnogi su i na Oskara jurišali) pa sam, domaće kinematografije što se tiče, krajnje oprezan. Nije da je dibidus bagatelišem i nenavidim. Ali, recimo da imam određenu distancu.Elem, „Montevideo“ ne pati (gotovo) ni od jedne od mnoštva zaraznih bolesti srpskog filma. Gluma, takođe, nije srpska, što će reći da su psovke svedene na razumnu i neophodnu meru. Da se ne lažemo, ipak se tu radi o fudbalerima; jeste da su Tirke i Moša u odnosu na ove današnje bili salonski intelektualci „s vrhunskim naučnim referencama“, ama ipak su to bili momci s kaldrme skloni i da popiju i da se potuku. Bogme i da opsuju, kad treba. Nipošto u svim situacijama u kojima scenarista ne zna šta bi napisao.Još jedna važna stvar - scenografija i kostimi - poslednje rupe na sviralama lokalnih kinematografskih barbarogenija, u „Montevidu“ su na svetskom nivou. Ovo govorim zbog toga što su kostimi i scenografija veoma važni za uverljivost filmske priče. „Montevideo“ počinje 1930. i ono što vidite na platnu zaista jesu tridesete. Počev od frizura, odela, zaključno s kostimima „slučajnih prolaznika“ koje u srpskim filmovima poglavito oblače u dronje iz kojekakvih fundusa. Sve u nadi da će lepota glavnog glumca skrenuti pažnju sa traljave pozadine i digitalnih satova na rukama prolaznika s početka XX veka. U čemu je tajna „Montevideovog“ uspeha? Pre svega treba čestitati Bjeli što je odoleo porivu da se slika. Nije on loš glumac, daleko od toga, ali je izgleda ukačio da je pametnije fokusirati se samo na jedan posao. Jer, znate šta, jednom kad čovek stane pred kameru, ne uklanja se lako otuda, pogotovo ako je šef. Druga stvar zbog koje treba čestitati Bjeli jeste odsustvo bilo kakve ideologije. Vidimo mi, međutim, iz filma o kom je vremenu reč, saznajemo da je kralj zaveo diktaturu i da u Kraljevini ima i komunista, ali niko nije favorizovan. Taj otklon od ideologije, otklon koji malo kojem filmadžiji polazi za rukom, omogućio je Bjeli da ispriča sjajnu priču o jednom vremenu kada novac nije bio toliko važan kao danas; kada je doista bilo važno „učestvovati“; kada je još uvek postojala radost igre i kada su još uvek postojali komšije i komšiluci.I opet jedna stvar za čestitanje: nema u „Montevideu“ druge krajnosti srpske kinematografije - idealizacije. Usudio bih se da kažem da je „Montevideo“ prvi srpski, ajd da kažemo, realistički film iz koga možemo saznati ponešto o vremenu o kome govori. Pa čak - na trenutak - zaviriti na otvaranje izložbe Milene Pavlović Barili. Kada bi mi prostor dozvoljavao, raspisao bih se ja i zašao u sitna filmska crevca, ali Panović je surov urednik. Dve hiljade i šesto karaktera i tačka. Bravo, Bjela.
Link to comment
"Još jedna važna stvar - scenografija i kostimi - poslednje rupe na sviralama lokalnih kinematografskih barbarogenija, u „Montevidu“ su na svetskom nivou. Ovo govorim zbog toga što su kostimi i scenografija veoma važni za uverljivost filmske priče. „Montevideo“ počinje 1930. i ono što vidite na platnu zaista jesu tridesete. Počev od frizura, odela, zaključno s kostimima „slučajnih prolaznika“ koje u srpskim filmovima poglavito oblače u dronje iz kojekakvih fundusa. "
... koja moronchina.Za Shijanov "Ko To Tamo Peva" nisu imali odgovarajuce kostime pa su radnju filma (po Shijanovoj prici) preselili u pocetak cetrdesetih jer su iz fundusa mogli samo te "prnje" da dobiju. To nije smetalo Shijanu da napravi remek-delo.... ovaj alkos zapravo nije pohvalio Bjelinu usredsredjenost na detalje vec njegov filmmejkerski novcanik :isuse: kao da drugi reditelji/producenti ne vole dobar kostim nego uzimaju iz fundusa perverzije radi.Boze, kakav mamlaz. Edited by CowBoy
Link to comment
... koja moronchina.Za Shijanov "Ko To Tamo Peva" nisu imali odgovarajuce kostime pa su radnju filma (po Shijanovoj prici) preselili u pocetak cetrdesetih jer su iz fundusa mogli samo te "prnje" da dobiju. To nije smetalo Shijanu da napravi remek-delo.... ovaj alkos zapravo nije pohvalio Bjelinu usredsredjenost na detalje vec njegov filmmejkerski novcanik :isuse: kao da drugi reditelji/producenti ne vole dobar kostim nego uzimaju iz fundusa perverzije radi.Boze, kakav mamlaz.
"Ko to tamo peva" je film koji je, od početka, bio lociran u dane pred početak rata u Kraljevini Jugoslaviji, jer jedino tako i ima smisla, tako da otpada ova priča da je zbog raspoložive kostimografije smešten u te dane. Ono što je bilo predviđeno a nije se uspelo zbog nedostataka sredstava je scena u kojoj se posle bombardovanja po gradu (Beogradu) šetaju? životinje iz zoološkog vrta (ono što se stvarno dogodilo šestog aprila 41-ve godine). Te scene su snimljene kasnije u Kusturičinom "Podzemlju"
Link to comment
"Ko to tamo peva" je film koji je, od početka, bio lociran u dane pred početak rata u Kraljevini Jugoslaviji, jer jedino tako i ima smisla, tako da otpada ova priča da je zbog raspoložive kostimografije smešten u te dane. Ono što je bilo predviđeno a nije se uspelo zbog nedostataka sredstava je scena u kojoj se posle bombardovanja po gradu (Beogradu) šetaju? životinje iz zoološkog vrta (ono što se stvarno dogodilo šestog aprila 41-ve godine). Te scene su snimljene kasnije u Kusturičinom "Podzemlju"
Sasvim je moguce da Shijan laze. Btw o filmu i nacinu na koji su ga snimali (krpili) pricao je po dobijanju priznanja za najbolji srpski film u "prvih sto godina srpskog filma".Ispustio si poentu vatever, a poenta je - ne mrze reditelji i producenti dobru scenografiju i kostim nego obicno nemaju para za te sitnice. Edited by CowBoy
Link to comment
Sasvim je moguce da Shijan laze. Btw o filmu i nacinu na koji su ga snimali (krpili) pricao je po dobijanju priznanja za najbolji srpski film u "prvih sto godina srpskog filma".Ispustio si poentu vatever, a poenta je - ne mrze reditelji i producenti dobru scenografiju i kostim nego obicno nemaju para za te sitnice.
Poentu (koja je jel'te revolucionarana i teška za shvatanje?) nisam komentarisao nego netačnu tvrdnju da je radnja filma smeštena u to i to doba zato što nije bilo odgovarajućih kostima (btw. kojih kostima i za koji istorijski period) Ne kažem da Šijan laže. Pre bih rekao da ga nisi dobro čuo ili shvatio. Scenario je isključivo pisan i ima smisla za dan uoči početak rata.
Link to comment
Poentu (koja je jel'te revolucionarana i teška za shvatanje?) nisam komentarisao nego netačnu tvrdnju da je radnja filma smeštena u to i to doba zato što nije bilo odgovarajućih kostima (btw. kojih kostima i za koji istorijski period) Ne kažem da Šijan laže. Pre bih rekao da ga nisi dobro čuo ili shvatio. Scenario je isključivo pisan i ima smisla za dan uoči početak rata.
Dgjbm, izgleda da je scenario bio podlozan razlicitim tumacenjima koncepta:
Centar Film, the state-owned production house, wanted to make Dušan Kovačević's script into a movie since 1978.Reportedly, Goran Paskaljević was their first choice for the movie's director. He was supposed to shoot the Kovačević script as a contemporary-themed 50-minute TV movie set in the late 1970s on a public transport bus with the central character being an old man (played by Mija Aleksić) who is headed to visit his son in the army. However, Paskaljević decided to leave the project and shoot the film Zemaljski dani teku instead. The job then went to 33-year-old Slobodan Šijan who had never shot a feature film up to that point.[2]The movie was made on a budget of US$130,000 and had 21 days of shooting.[3] The shooting began on April 3, 1980.[2] ... etc
ova druga dva bolda odnose se na Basarinu kritiku kostimografije u srpskom filmu an general.Nisam uspeo da iskopam Sijanov interviju ali znam sta je covek pricao. Edited by CowBoy
Link to comment
Za Shijanov "Ko To Tamo Peva" nisu imali odgovarajuce kostime pa su radnju filma (po Shijanovoj prici) preselili u pocetak cetrdesetih jer su iz fundusa mogli samo te "prnje" da dobiju. To nije smetalo Shijanu da napravi remek-delo.
Mada istini za volju, Bjelogrlić baš i nije imao opciju da prebaci film u neko drugo doba već je morao da nađe kostime koji odgovaraju ovom. Mada mislim da su u ovom komentaru meta pre bile razne Pljačke trećeg rajha nego Ko to tamo peva.
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...