Jump to content
IGNORED

Izrael, Palestina i arapske zemlje


3opge
Krošek
Message added by Krošek,

Na ovoj temi postoje stroža pravila oko kačenja raznoraznih sadržaja: Zabranjeno je repostovanje, kačenje tvitova ili bilo kakvih materijala (slika, klipova...), kao i goli linkovi. Postovi moraju biti napisani sopstvenim rečima, i dozvoljen je hipertekst (dugme Link). Izuzetno, kao propratni sadržaj uz sopstveni post, prihvatljivi su kratki isečci nekog dužeg teksta (ne i kraćeg kao što je obična vest).

Recommended Posts

Za razliku od Jevreja koji su već '48. imali čak i atomsku bombu

Jel' ti uopšte znaš ko su bile zaraćene strane u ratu 1947-49?

Da znam, jedan je bio čak i dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Apostata, mogli su i marsovci da budu jedna od zaraćenih strana, kako god, ali Britance i njihovu ulogu ne možeš prenebegnuti.

Za nobela šta da ti kažem, mnogi su je dobijali, mnogi su pobeđivali i na evrovizijiama.

 

Pontijače, to nije formulacija, to je činjenica napisana mnogo puta ovde od raznih forumaša. 

Mislim realno, koliko glup moraš da budeš da povežeš moje pisanje ovde sa antisemitizmom.

 

Možda ovoliko 

http://jewishinsider.com/5074/schumer-condoning-terror-against-israel-led-to-paris-attacks/

Link to comment

Kao prvo - odakle tebi ovolika nadmenost da nešto tako olako proglašavaš glupošću ... jesi li provjeravao?

 

Kao drugo - šta tebe boli tuki, nurko, stojko i đokica koliko je neko u nešto uložio truda - jesi li ga ti možda plaćao?

 

Kao treće - preformuliši pitanje pa ću razmisliti da li da ti odgovorim.

1) cuj provjeravao, jebav'o.

2) znatizelja.

Link to comment

Apostata, mogli su i marsovci da budu jedna od zaraćenih strana, kako god, ali Britance i njihovu ulogu ne možeš prenebegnuti.

Za nobela šta da ti kažem, mnogi su je dobijali, mnogi su pobeđivali i na evrovizijiama.

 

Naravno da ne mogu!

 

This was clear from the sometimes ludicrously anti-Israeli attitudes that continued to be struck by the ideological mentor of the Foreign Office, the Royal Institute of International Affairs, and its faithful handmaiden, the BBC. It was given startling and authoritative definition in 1970 by the Minister of States in the outgoing Labor

government, Alun Lord Chalfont.

Reviewing his six years of service at the Foreign Office and illustrating the conservatism of that establishment, he spelled out a list of the “fiercely protect… sacred symbols of the immutable aims” of British foreign policy.

Among them, in the reasonable modern company of such subjects as “NATO” and “Anglo-American relations,” he includes what many even knowledgeable people probably thought long dead: “Laurentian Arabism".

 

Alun Chalfont, The Praying Mantis of Whitehall, New Statesman and Nation, November 6,  1970.

 

 

 

Colonel Richard Meinertzhagen, former head of British military intelligence in Cairo, and later Chief Political Offi

cer for Palestine and Syria, wrote in his diary that British officials “incline towards the exclusion of Zionism in Palestine.”

In fact, the British encouraged the Palestinians to attack the Jews. According to Meinertzhagen, Col. Waters-Taylor (financial adviser to the Military Administration in Palestine 1919–23) met with Haj Amin a few days before Easter, in 1920, and told him “he had a great opportunity at Easter to show the world . . . that Zionism was unpopular not only with the Palestine Administration but in Whitehall, and if disturbances of sufficient violence occurred in Jerusalem at Easter, both General Bols [Chief Administrator in Palestine, 1919–20] and General Allenby [Commander of Egyptian Force, 1917–19, then High Commissioner of Egypt] would advocate the abandonment of the Jewish Home. Waters- Taylor explained that freedom could only be attained through violence.”

 

 

Richard Meinertzhagen, Middle East Diary 1917–1956, (London: The Cresset Press, 1959), pp. 49, 82, 97

 

 

At the end of 1948, and beginning of 1949, British RAF planes flew with Egyptian squadrons over the Israel-Egypt border. OnJanuary 7, 1949, Israeli planes shot down four of the British aircraft.

 

Howard Sachar, A History of Israel: From the Rise of Zionism to Our Time,(NY: Alfred A. Knopf, 1998)

Link to comment

Čoveče, britanski premijer Lojd Džordž priznaje kako su ga "regrutovali" cionisti, ovaj general Alenbi ti se šeta sa Vajsmanom po Jerusalimu, 

za prvih deset godina Britanskog mandata se utrostručuje broj Jevreja u Palestini, do sredine 30-tih se gasi svaka pobuna Palestinaca,

Jevreji držali 5,5 posto teritorije a dobili 56 posto, a ti mi citiraš isečke iz dnevnika i pokušavaš da dokažeš da su Palestinci imali podršku

neku vrstu vetra u leđa kako bi sjebali Jevreje. Stephan Wise se javno zahvaljivao Britancima. 

 

Nastavi samo, neću se više raspravljati. 

 

30 godina mandata si stavio u tri isečka da mi dokažeš ulogu Britanaca u Palestini, jebote apostata car si.

Edited by Remi
Link to comment

Sve hoću i stalno zaboravim, tekst od pre par dana.

 

 

 

Dok čekamo likovanje desnice
 
Obama-i-Putin-na-G20-samitu-u-Turskoj-15

Obama i Putin na G20 samitu u Turskoj 15. novembra 2015, foto: Cem Oksuz/EPA

Pre nego što izraelska desnica počne da likuje, treba joj reći: dete sa nožem u Hebronu nema nikakve veze sa bombašima samoubicama u Parizu. Pre nego što desnica u Francuskoj i Evropi počne da likuje, treba joj reći: nemojte se radovati nesreći. Nacionalizam, ksenofobija, rasizam, deportacija izbeglica, izolacionizam i rat protiv islama – vaša magična rešenja ne rešavaju ništa. Izraelska i evropska desnica nemaju razloga za likovanje, a Benjamin Netanijahu i Marina le Pen ne treba da opet profitiraju od terorizma. Ovoga puta ne smemo upasti u njihovu zamku.

Izraelska desnica će reći: lepo smo vam govorili, takvi su Palestinci, takvi su Arapi, takvi su muslimani – krvožedne životinje. Oni razumeju samo govor sile. U Evropi se konačno dešava ono u čemu mi živimo već decenijama. Sada će Evropa shvatiti da je naš način borbe protiv terorizma jedini moguć. Prestaće da nas optužuje, jer sada imamo zajedničkog neprijatelja. I konačno će svi prihvatiti širenje izraelskih naselja.

Naši smeli napadi na bolnicu al-Ahli u Hebronu i osnovnu školu u jerusalimskom kvartu Silvan, deo su sukoba civilizacija u kojem su Evropa i Izrael na istoj strani. Napad na bolnicu je borba protiv terorizma. Ko ne ubije devojku koja na kontrolnom punktu izvuče nož, dobiće Pariz. Za Ahmeda Manasru, palestinskog dečaka koji je nožem napao izraelskog dečaka, važi isti zakon kao za Džihadistu Džona. Hamas je organizacija Islamske države, a to su i Hezbolah, Mahmud Abas, lider Islamskog pokreta, šeik Ra’ad Salah, članovi Udružene liste u Knesetu Ajman Odeh i Ahmad Tibi – svi oni su ISIS, jer su svi oni Arapi.

To je naravno čista propaganda bez ikakve veze sa realnošću. Cilj napadača nožem iz Hebrona nema veze sa ciljem džihadiste kod pariskog stadiona. Njihovi pogledi na svet su različiti: prvi se bori za svoju zemlju i slobodu, a drugi želi uništenje Evrope. Prvi ima nacionalne i političke motive, a drugoga pokreće verski fanatizam.

Izraelska desnica ima pravo samo u jednoj stvari: upornim ponavljanjem njeno proročanstvo će se ispuniti. Ako Izrael nastavi sa ovom politikom, dete napadač nožem iz Hebrona izrašće u samoubicu bombaša Islamske države. Njegova starija braća su jedini uzor koji mu je ponuđen. Njegov očaj mu ne nudi drugi izlaz.

ISIS još nije stigao u Izrael, ali Netanijahu i njemu slični rade na tome. Okupacija je već izrodila Hamas i Islamski džihad. Očajna Zapadna obala i utamničeni Pojas Gaze su plodno tlo za takve stvari. Udarne trupe okupacije i bombardovanje bolnica prosto prizivaju džihadiste.

I evropska desnica je u zabludi. Desetine hiljada muslimanskih izbeglica beži u Evropu spasavajući goli život od istih džihadista koji su izveli napade u Parizu. Isti ljudi koji su razorili njihove zemlje izvršili su i pokolj u dvorani Bataklan. Deportacija izbeglica, porast islamofobije i uspon ekstremne desnice u Evropi rade za ISIS.

Mnogi Izraelci u sebi (i na društvenim mrežama) likuju zbog događaja u Parizu. Radost zbog smrti drugih ljudskih bića je izopačena i svedoči o našem slepilu. Pravi nauk događaja u Parizu je da više nema lokalnih ratova. Svet mora da se suoči sa ratom u Siriji i izraelskom okupacijom. Kada se oporavimo od šoka, možda ćemo ovoga puta naći rešenje za sukobe u Siriji i okupirane palestinske teritorije. Pa da vidimo šta će onda da kaže izraelska desnica.

Haaretz, 15.11.2015.

Prevela Slavica Miletić

Peščanik.net, 16.11.2015.

Link to comment

Sve hoću i stalno zaboravim, tekst od pre par dana.

"Cilj napadača nožem iz Hebrona nema veze sa ciljem džihadiste kod pariskog stadiona. Njihovi pogledi na svet su različiti: prvi se bori za svoju zemlju i slobodu, a drugi želi uništenje Evrope."

 

hamas i hizbola se bore za potpuno unistenje izraela. 

Link to comment
  • 2 weeks later...
  • 2 weeks later...

Jevrejin, podsaharski Afrikanac i valjda Alžirac izgledaju kao da su pali sa Marsa kada su došli u centar. Koliko se sećam, sva trojica su rođeni u Francuskoj ali nikada nisu mogli da se uklope u društvo. Jednostavno su strpani u kavez. Kada država pojača ili produži represiju nad njima, sve veći procenat stanovništva će se slomiti i preći u neku od gorepomenutih kategorija. 

Incarceration_rates_worldwide.gif

 

Evropa (za nadati se i Francuska, ovo je valjda all-Evropa prosek) jos uvek ima "prostora" da se razvija™, da 6x poveca broj zatvorenika pa da tek onda pretekne Rusiju... oh, wait - i 7x pa da stigne Ameriku...

Link to comment
×
×
  • Create New...