June 23Jun 23 2 hours ago, đorđe geprat said:izvini, ne znam da li je to što si napisao zaista rekao D.K.?Dušan Kovačević, intervju, NIN, 10.01.2013.... Strana 36
June 23Jun 23 2 hours ago, x500 said:Da li AVa kritikuju clanovi SNSa koji imaju beneficije, mogucnost da napreduju do "jakih fotelja" i velike koruptivne pare?!Naravno, postoji i oni koji od AV nisu nista dobili, dobijau penzije ili plate ali to nije od AV, i koji ga obozavaju. Gradi puteve, otvara fabrike, sastaje se belosvetskim liderima ...Ali to su specijalni slucajevi ....Da li ga kritikuju SNSovci - abitno je. Od njih ne ocekujem ni nista moralno, ni nista inteligentno. Ljude, koji ovde pisu, cenim. I kad se ni u cemu ne slazemo, makar mi nije tesko da primetim da je skoro svaki clan ove male internetske zajednice, daleko iznad nivoa prosecnog sveta u nas. Ovo je, by far, najbolji forum na prostorima exYu. I tu se ne skupljaju postovaoci lika i dela AVa i SNSa. S tim u vezi, ne mogu da shvatim tok misli odredjenih forumasa, koji ne vide ocigledne stvari. A ako je to tako ovde, sta dalje reci za ostatak naseg naroda? Zato sam sve vise ubedjen u to, da kad se ovo zlo skloni sa vlasti, da nece proteci mnogo vremena, kad ce se opet na nju vratiti, prepakovani i umiveni.
June 23Jun 23 1 hour ago, namenski said:Dušan Kovačević, intervju, NIN, 10.01.2013....Strana 36hvala. govnar
June 24Jun 24 Ako vi u ’oslobodilačkim’ uniformama upadnete u jedan grad kao što je bio Beograd i u tom gradu u roku od nekoliko meseci streljate između 9.000 i 13.000 najvrednijih i najobrazovanijih ljudi, i zamenite ih poludivljim plemenom koje je upalo u taj grad, vi ste obezglavili jedan narod, pobili ste ono što je najbolje. Došla je ta banda predvođena izbezumljenim komandantima, na čelu sa ratnim zlikovcem Josipom Brozom, kome nikad nije suđeno.”Dušan Kovačević, dramski pisac, član Krunskog saveta, ambasador, dobitnik pulske Zlatne arene za najbolji film 1984. godine...da stonebrakujem™ @namenski nemam pojma o “strukturi”(morbidno na zalost) tih mozda “malo” preuvelicanih 9k-13k nesrecnika, ali svi od 105 streljanih(koji imaju wiki page) nisu to i “zasluzili”.Ocekivao sam 105 ili 10k Krste Misica, Ise, kapetana Todorovica, Gojka, Limara, Mikule, Bate Kamenog, bivseg komsije Misirca, Gaspara, Krigera naravno (dobro, neki jesu poginuli ali radi se o legendama; osim Prleta&Joce&onog mehanicara ostatak je bilo ispiranje mozga) ali,dobili smo streljanje elite; ako je Krsta Misic (legenda) pobegao to nije znacilo da treba streljati profesore univerziteta, pa se slazem sa DK, “ leva skretanja” jbg; kao partizanski komandant nadrkan sam sto mi Krsta Misic pobego pa cu sad da se izivljavam nad ostalima+imaju dobru gajbu
June 24Jun 24 Represija, revolucionarni teror i klasni prevrat u Srbiji (1944–1946): Istorijska rekonstrukcija, operativna metodologija i statistički profil žrtavaUspostavljanje komunističkog režima na tlu Jugoslavije i Srbije krajem Drugog svetskog rata pratila je intenzivna i sistematska primena revolucionarnog nasilja. Ovaj proces, sproveden pod plaštom eliminacije kolaboracionista, okupatorskih pomagača i ratnih zločinaca, predstavljao je prvu fazu korenitog društveno-političkog prevrata čiji je krajnji cilj bio uklanjanje svih stvarnih ili potencijalnih klasnih i političkih protivnika. Srbija je, u očima partijskog vrha, zbog svoje snažne građanske klase, monarhističke tradicije i rasprostranjenosti ravnogorskog pokreta, bila označena kao glavno uporište "srpske reakcije" i "velikosrpskog hegemonizma". Zbog toga je intenzitet čistki na ovom prostoru poprimio obimne razmere, ostavljajući duboke demografske i socijalne posledice.Istorijski i politički okvir revolucionarnog nasiljaKoreni ideološkog nasilja komunističkih snaga u Srbiji sežu u rane faze ustanka. Prvi masovni zločin partizanskih jedinica nad civilnim stanovništvom zabeležen je već 31. jula 1941. godine u selu Gunjaci kod Pecke, na teritoriji valjevskog okruga. Tokom godina rata, sukob između partizanskog pokreta i Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO) razvio se u surov građanski rat obeležen obostranim terorom. Pripadnici JVuO su sprovodili brutalne kaznene mere i egzekucije nad simpatizerima i saradnicima Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Na primer, u februaru 1944. godine, četnici su u Pomoravlju (Jagodina, Ćuprija i Paraćin) u jednoj noći ubili i zaklali 48 osoba, dok je u junu iste godine komandant Timočkog korpusa JVuO, Ljubomir Jovanović Patak, izvestio Dražu Mihailovića o streljanju 75 sopstvenih vojnika koji su se prethodno predali partizanima pa pušteni, sa obrazloženjem da se na taj način mora suzbijati defetizam i partizanska infiltracija.Preokret u ratnim dejstvima i političkoj dinamici nastupio je u poznu jesen 1944. godine. Ključni psihološki i formalni podsticaj za osipanje nekomunističkih snaga bio je govor kralja Petra II Karađorđevića na londonskom BBC-ju 12. septembra 1944. godine, u kojem je pozvao sve jugoslovenske narode da pristupe jedinicama pod komandom maršala Tita. Upravo je ovaj datum uzet kao hronološka odrednica za početak istraživanja posleratne represije. Na ovaj poziv nadovezale su se naredbe Josipa Broza Tita o amnestiji četnika i domobrana (proglašene 17. avgusta, pa ponovljene 21. novembra 1944. i konačno ozvaničene Zakonom o amnestiji 6. jula 1945. godine). Ove mere su omogućile da se između 10.000 i 15.000 četnika iz Srbije amnestira i integriše u partizanske redove. Međutim, svi oni koji su odbili predaju ili su prepoznati kao kompromitovani oficiri i istaknuti ideološki protivnici postali su meta nemilosrdnih čistki.Nakon oslobođenja većih urbanih centara, a pre svega Beograda, otpočela je faza "divljih čišćenja". Pravni i moralni osnov ovih akcija formulisao je vojni vrh; u oktobru 1944. godine, generali Koča Popović i Peko Dapčević izjavili su da pravda u ovim okolnostima nužno uključuje osvetu, što je u jednopartijskom sistemu značilo neselektivno uklanjanje neprijatelja. Represija je bila usmerena na uništenje građanskog društva u celini, pogađajući sveštenike, industrijalce, trgovce i "nepoštenu inteligenciju", koji su apriori proglašavani narodnim neprijateljima.Nastanak i mandat Državne komisije za tajne grobniceDecenijama nametani muk o posleratnim likvidacijama prekinut je donošenjem odluke Vlade Republike Srbije 9. jula 2009. dovedene na inicijativu Ministarstva pravde, o formiranju Državne komisije za pronalaženje i obeležavanje svih tajnih grobnica u kojima se nalaze posmrtni ostaci streljanih posle oslobođenja 1944. godine. Sekretar ove komisije u periodu od 2009. do 2015. godine bio je istoričar dr Srđan Cvetković, dok je jedan od ključnih saradnika bio dr Nemanja Dević.Komisija se od samog početka suočavala sa ozbiljnim preprekama, funkcionišući bez sopstvenog budžeta i pod stalnim političkim pritiscima. Cvetković je ukazivao na to da je samo ime komisije – u kojem se insistira na neutralnom terminu "tajne grobnice" umesto preciznog imenovanja žrtava i počinilaca – svedočilo o političkoj osetljivosti teme i želji da se izbegne dublje preispitivanje odgovornosti. Rad komisije je bio otežan i fizičkim promenama na terenu, ali je ključni proboj ostvaren 29. aprila 2010. godine, kada je Vlada donela odluku o skidanju oznake poverljivosti sa spiskova osoba streljanih bez suđenja. Rad Državne komisije zvanično je obustavljen 2016. godine, a njeni nalazi i metodološka uputstva predati su lokalnim samoupravama radi daljeg procesa eksponiranja i eventualne ekshumacije grobnih mesta.Represivni aparat i tehnologija izvršenja likvidacijaInstitucionalni oslonac revolucionarnog terora predstavljalo je Odeljenje zaštite naroda (OZNA), osnovano 13. maj 1944. godine u Drvaru. Ustrojena kao politička policija po sovjetskom modelu, pod direktnim nadzorom instruktora iz NKVD-a, OZNA je posedovala neograničena ovlašćenja za hapšenje i likvidaciju. OZNA za Srbiju, formirana u junu 1944. godine na Visu pod rukovodstvom Slobodana Penezića Krcuna, brzo je premrežila čitavu teritoriju republike uspostavljanjem okružnih opunomoćstava i sreskih povereništava.Služba je bila podeljena na četiri specijalizovana odseka sa strogo diferenciranim nadležnostima:Prvi odsek: Obaveštajni rad na okupiranoj teritoriji i u inostranstvu.Drugi odsek: Kontraobaveštajna zaštita oslobođene teritorije i suzbijanje unutrašnjeg neprijatelja.Treći odsek: Vojna kontraobaveštajna služba unutar partizanskih jedinica.Četvrti odsek: Tehnička uprava, zadužena za šifre, radio-veze i prisluškivanje.U sprovođenju masovnih hapšenja i egzekucija, OZNA je tesno sarađivala sa Korpusom narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ), formiranim 15. avgusta 1944. godine kao namenska pozadinska vojska za obračun sa unutrašnjim neprijateljima.Metodologija selekcije i likvidacije odlikovala se preciznom organizacijom. Podaci o "sumnjivim elementima" prikupljani su preko doušničke mreže na terenu. Pripadnici lokalnih Narodnooslobodilačkih odbora (NOO) pisali su rukom spiskove narodnih neprijatelja po srezovima i slali ih višim komandama OZNA-e. Ti primarni podaci su kasnije, tokom 1948. godine, sistematizovani u jedinstvene, kožom povezane "Knjige streljanih" koje su pronađene u arhivama BIA.Sama tehnologija likvidacije bila je standardizovana. Uhapšeni građani su nakon kraćeg pritvora i mučenja u zatvorima OZNA-e (poput Glavnjače ili sedišta u Zmaj Jovinoj 21 u Beogradu) izvođeni u grupama od 15 do 30 ljudi. Egzekucije su vršene isključivo noću. Žrtvama su oduzimana lična dokumenta i odeća, ostavljani su samo u donjem vešu, a ruke su im vezivane telefonskom žicom. Odvoženi su na periferije gradova i tamo streljani nad prirodnim udubljenjima ili iskopanim rovovima.Uprkos težnji ka apsolutnoj tajnosti, u praksi je dolazilo do odstupanja koja su brinula vojni vrh. Izveštaj komande 47. divizije stacionirane u Ćupriji od 15. novembra 1944. godine eksplicitno upozorava: "Primetio sam i dostavljeno mi je da se streljanje ne vrši kako treba, odnosno, da se ne vrše konspirativno". Da bi se sprečilo curenje informacija o lokacijama masovnih grobnica, Ministarstvo unutrašnjih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije izdalo je 18. maja 1945. godine strogo poverljivu Naredbu broj 1253, kojom je propisano da lokacije svih grobnica "narodnih neprijatelja" postanu i ostanu državna tajna, čime je započeto svesno i dugotrajno prikrivanje tragova zločina.Geografska analiza stratišta i arheologija teroraIstraživanja su otkrila preko 200 lokacija masovnih grobnica širom Srbije. U glavnom gradu, najveće stratište je bio Lisičji potok, smešten ispod Dedinja, gde je likvidirano više stotina do nekoliko hiljada građana. Ostala ključna beogradska stratišta obuhvataju prostor oko Ortopedske bolnice na Banjici i same zidine Kalemegdanske tvrđave. Tokom posleratne ubrzane urbanizacije, lokacije ovih grobnica su fizički izmenjene; radnici su prilikom izgradnje stambenih blokova na Banjici nailazili na ljudske kosti, ali su te informacije prećutkivane kako se gradnja ne bi prekidala. Savremeni pokušaji mapiranja ovih lokacija uključivali su podzemna skeniranja radarom koje je dobrovoljno vršila firma "Monting", na čelu sa Blažom Đurovićem, potomkom stradale porodice.U Vojvodini, jedno od najznačajnijih poprišta bila je Rajina šuma kod Novog Sada. Ovo mesto predstavlja slojevit primer istorijskog nasilja: u aprilu 1941. godine, mađarska okupaciona vojska je na toj lokaciji bez suđenja streljala veći broj Novosađana, da bi nakon oslobođenja, posle 23. oktobra 1944. godine, isto mesto postalo stratište na kome su partizanske snage vršile egzekucije nad građanima srpske i mađarske nacionalnosti optuženim za saradnju sa okupatorom. Na severu Bačke, Senćansko groblje u Subotici služilo je kao mesto tajnog pokopavanja žrtava, među kojima su bili i pripadnici katoličkih crkvenih redova i lokalni sveštenici.U istočnoj Srbiji, najpoznatije stratište je potok Zmijanac u okolini Zaječara. Na ovoj lokaciji je Državna komisija u septembru 2010. godine izvršila prvu probnu ekshumaciju, kojom je potvrđeno prisustvo posmrtnih ostataka 44 žrtve, čija su se imena podudarala sa arhivskim spiskovima OZNA-e. Na jugu Srbije, zabeležena je tragedija u Vlasotincu, gde su u oktobru 1945. godine partizanske jedinice izvele oko 60 osoba iz lokalne bolnice – ranjenih pripadnika JVuO, bolesnih civila i bolničkog osoblja – i likvidirale ih na obližnjem stratištu.Politički procesi i institucionalizacija represijePrelazak sa vansudskih likvidacija na institucionalizovanu represiju odvijao se postepeno. Najupečatljiviji primer prelazne faze bilo je objavljivanje saopštenja o streljanju 105 ratnih zločinaca i kvislinga u Beogradu krajem novembra 1944. godine. Odluka o streljanju doneta je na osnovu članova 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima, a optuženima je izrečena mera trajnog gubitka građanskih prava i konfiskacije celokupne imovine u korist Narodnooslobodilačkog fronta (NOF).Među likvidiranima su bile istaknute javne ličnosti, akademici i glumci, što je ovom činu dalo snažan karakter eliminacije kulturne i političke elite starog režima.dr Jovan Mijušković, ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi.dr Miloš Trivunac, ugledni germanista, akademik i ministar prosvete pod okupacijom.Aleksandar Cvetković, popularni beogradski glumac optužen za učešće u okupatorskoj propagandi.Radoslav Veselinović, ministar poljoprivrede i ishrane.Dušan Đorđević, ministar finansija kvislinške vlade.Momčilo Janković, komesar Ministarstva pravde u Komesarskoj upravi.Čedomir Marjanović, ministar pravosuđa u okupacionom aparatu.Ovaj istorijski događaj predstavlja tačku dubokog razmimoilaženja u srpskoj istoriografiji. Dok dr Srđan Cvetković i zastupnici građanske provenijencije tvrde da među streljanima u ovoj grupi ima mnogo nevinih žrtava, pre svega intelektualaca koji su likvidirani bez realne krivice i prava na odbranu, istoričar Milan Radanović zastupa stav da se na ovaj način tendenciozno vrši viktimizacija dokazanih kolaboracionista i nosilaca kvislinške vlasti koji su svojom delatnošću direktno uzrokovali stradanje velikog broja građana tokom okupacije.Statističko-demografski podaci i nacionalni sastav žrtavaAnaliza baze podataka Državne komisije demantovala je rane, politički motivisane procene o preko 80.000 streljanih građana na užem području Srbije. Podaci pokazuju preciznu distribuciju stradalih prema regionima, nacionalnoj pripadnosti i okolnostima smrti.Regionalna struktura popisanih žrtavaU bazi podataka evidentiran je ukupan broj stradalih građana nakon 12. septembra 1944. godine, sa izraženom teritorijalnom disproporcijom između severnih i centralnih delova republike.Region / TeritorijaBroj registrovanih stradalih licaProcentualni udeo (%)Metodološke specifičnosti i opaskeAP Vojvodina[cite: 6]38.30169,17%Dominantno učešće pripadnika nemačke i mađarske manjine; visok udeo stradalih u logorima.Uža Srbija[cite: 6]15.21527,48%Uključuje 574 identifikovana duplikata; većinom pripadnici srpskog naroda.Grad Beograd[cite: 12]Nekoliko hiljada (parcijalni podaci)-Najveća koncentracija grobnica u urbanom jezgru (Lisičji potok, Banjica).Ukupno u bazi[cite: 6]55.372100,00%Obuhvata dupla imena, strane državljane i lica stradala van direktnih egzekucija.Sudbina nemačkog stanovništva (folksdojčera) u VojvodiniStradanje nemačke manjine predstavlja najmasovniji segment posleratnih žrtava u Vojvodini. Prema dokumentima OZNA-e, u vojvođanskim logorima je nakon oslobođenja bilo internirano ukupno 105.740 Nemaca.Demografska kategorijaBroj interniranih u logorimaBroj stradalih (prema reviziji iz 1964)Procentualno učešće u strukturi logoraŽene[cite: 1]54.099-51,16% interniranihMuškarci[cite: 1]30.745-29,08% interniranihDeca (do 14 godina)[cite: 1]20.8963.38019,76% interniranih / 9,7% ukupno umrlihUkupno[cite: 1]105.74017.354 (ukupno umrli u logorima)100,00%[cite: 1]Najveći broj ovih žrtava nije neposredno streljan, već je stradao od gladi, tifusa i teških uslova rada u logorima u Knićaninu, Gakovu i Kruševlju. Pored toga, krajem 1944. i početkom 1945. godine, između 10.000 i 12.000 folksdojčera deportovano je na prinudni rad u Sovjetski Savez, gde je prema sovjetskim izvorima preminulo oko 2.000 ljudi.Borbeni gubici i likvidacije pripadnika JVuO u završnim operacijamaPosebno kompleksno pitanje odnosi se na vojne gubitke snaga pod komandom Draže Mihailovića u proleće 1945. godine. Dok istoričar Srđan Cvetković iznosi procenu da je na Zelengori u maju 1945. godine pobijeno oko 9.000 četnika, a još najmanje 10.000 stradalo tokom povlačenja kroz Sloveniju, zvanični vojni izveštaji Jugoslovenske armije (JA) i istraživanja istoričara Milana Terzića daju precizniju rekonstrukciju borbenih gubitaka tokom bitke u istočnoj Bosni.Status borbene jedinice JVuO u operacijama u istočnoj Bosni (maj 1945)Broj vojnika prema izveštajima JAKategorizacija i istorijski kontekstPoginuli u neposrednoj borbi[cite: 6]4.228Stradali tokom borbenih dejstava protiv jedinica JA.Zarobljeni vojnici[cite: 6]1.556Jedan deo naknadno streljan bez presude, deo poslat na suđenje.Ranjeni vojnici[cite: 6]143Evidentirani u poljskim izveštajima partizanskih korpusa.Ukupno neutralisano[cite: 6]5.937Ukupan bilans završnih borbi prema vojnoj dokumentaciji.Ovi podaci pokazuju da je znatan broj pripadnika JVuO, koji se u nekim interpretacijama tretiraju isključivo kao "žrtve komunističkog terora", zapravo poginuo u borbama sa oružjem u ruci, boreći se kao saveznici nemačkih snaga u povlačenju.U pogledu mađarske nacionalne manjine, procenjuje se da je u posleratnim čistkama u Bačkoj stradalo između 5.521 i 6.000 Mađara. Kako bi se izbeglo pojednostavljivanje i nametanje kolektivne krivice, istoričari ukazuju na podatak da je veliki broj vojvođanskih Mađara primljen u redove partizanskog pokreta. Od njih je formirana 15. vojvođanska udarna brigada "Šandor Petefi", a ukupno je oko 10.000 Mađara aktivno učestvovalo u završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije.Kritičko-metodološki osvrt i istoriografske debateRad Državne komisije i struktura njenog javnog registra naišli su na oštre kritike dela stručne javnosti. Kritičari, poput istoričara Milana Radanovića, označavaju rad komisije kao primer "političkog posezanja za mrtvima" i svesnog pokušaja istorijskog revizionizma sa ciljem da se snage kolaboracije i kvislinški pokreti rasterete odgovornosti za zločine počinjene tokom okupacije.Glavni metodološki prigovori odnose se na sledeće aspekte:Izjednačavanje borbenih gubici i likvidacija: Više od polovine registrovanih lica u bazi zapravo nije streljano u smislu političke represije. Mnogi su poginuli u borbama, izvršili samoubistvo ili umrli od prirodnih uzroka godinama nakon rata, ali su u registru netačno kvalifikovani kao "streljani" ili "likvidirani".Tehničke nepreciznosti i duplikati: Unutar baze postoji trocifren broj duplih unosa (preko 200 kod pripadnika JVuO i 574 na području uže Srbije), kao i prisustvo lica koja su stradala pre 12. septembra 1944. godine.Nedostatak komparativnog okvira: Komisija je kritikovana jer nije popisala sve žrtve rata na teritoriji Srbije od 1941. do 1948. godine, čime bi se dobila objektivna slika i izbegla opasnost od političke instrumentalizacije.Istoriografska rasprava se vodi i oko same terminologije. Profesor Đorđe Stanković je ukazivao da je termin "komunistički zločin" pravno i politički neadekvatan, jer teži da izjednači sistematske mere represije revolucionarne države prema klasnim neprijateljima sa brutalnim, ritualnim ubistvima civilnog stanovništva (uključujući žene i decu) koje su tokom rata vršili kvislinški pokreti i okupatori.Uprkos ovim kontroverzama, naučni konsenzus ukazuje da je talas revolucionarne represije u Srbiji krajem rata bio dobro osmišljen, planski sproveden i strogo kontrolisan iz jednog centra. Pronađeni arhivski dokumenti, "Knjige streljanih" i rezultati probnih ekshumacija potvrdili su da je nova vlast uspostavljena na temeljima duboke eliminacije političke alternative, čime su trasirani putevi autoritarne vladavine u decenijama koje su usledile.
June 24Jun 24 On 21. 6. 2026. at 21:51, Snow said:Ono što fali je poređenje sa SSSR, odnosno sa tim kako su se Rusi ponašali nakon oslobođenja prema sugrađanima koji su na neki način sarađivali sa Nemcima tokom okupacije.Prekim sudovima su streljali jedino borce u nemačkim uniformama i čuvare logora, a kuvarice i vozače koji su radili za nemačku vojsku iza linije fronta su odmah mobilisali u Crvenu armiju.Revolucija je provedena dvadeset godina ranije, njima su trebale mase za probijanje fronta (koji se treba natopiti krvlju, postojao je i Shtraftbat u tu svrhu), a ne primer za ideološki i politički obračun i učvršćivanje vlasti. Nisu se oni svojih koji su radili neke obične poslove u redovima nemačke vojske u najvećem broju dokopali na kraju rata, nego uglavnom znatno ranije i bili su im potrebni za praktične stvari.Kuvarice i šoferi im nisu bili ideološki protivnici, a psihološki gledano- druga šansa može da bude ređa u takvim prilikama i gledaš da je iskoristiš, ne tražiš i ne pitaš ništa. (iskupljenje, čast, porodica u pozadini, kao i večni mač nad vratom (gde si bio 1941/42...).I Bugari, kada su kapitulirali, u većem broju odmah su uključeni u vojne jedinice Saveznika i krvavo su probijali frontove (manje ti gine matična vojska). Edited June 24Jun 24 by alkibijad
June 24Jun 24 51 minutes ago, G. L. said:Pogrešna tema. Mada ne znam da l ta karikatura ima temu uošte svakako nije mesto ovde.
June 25Jun 25 12 hours ago, Lord Protector said:Podaci o "sumnjivim elementima" prikupljani su preko doušničke mreže na terenu. Pripadnici lokalnih Narodnooslobodilačkih odbora (NOO) pisali su rukom spiskove narodnih neprijatelja po srezovima i slali ih višim komandama OZNA-e. Ti primarni podaci su kasnije, tokom 1948. godine, sistematizovani u jedinstvene, kožom povezane "Knjige streljanih" koje su pronađene u arhivama BIA.Sama tehnologija likvidacije bila je standardizovana. Uhapšeni građani su nakon kraćeg pritvora i mučenja u zatvorima OZNA-e (poput Glavnjače ili sedišta u Zmaj Jovinoj 21 u Beogradu) izvođeni u grupama od 15 do 30 ljudi.Genijalno, sad mi je malo jasniji balkanski spijun.Pretpostavljam nema publikovanih(?) individualnih cinkarenja ozni tipa kafana mu bila puna nemaca/nedicevacaprodavao zito/svinje nedicu skupljali se elementi u njihovoj kuciA holokost nad nemcima je 1 posebna oznina lepota!I dalje mi nije jasno ko je Titi dao mandat za sprovodjenje gradjanskog rata a posebno revolucije - naravno, ne treba ti mandat za revoluciju; ali ako ti kolhozi&sovhozi momentalno propadnu, pa ostane mala privatna svojina, pa donekle udbaska crkva&tradicionalne gradjanske&seljacke vrednosti, 1mil gastosa, pa hibridno socijalisticko/kapitalisticko trziste… jbg, koji kurac si nas cimao decenijama
June 25Jun 25 21 hours ago, alkibijad said:Revolucija je provedena dvadeset godina ranije, njima su trebale mase za probijanje fronta (koji se treba natopiti krvlju, postojao je i Shtraftbat u tu svrhu), a ne primer za ideološki i politički obračun i učvršćivanje vlasti. Nisu se oni svojih koji su radili neke obične poslove u redovima nemačke vojske u najvećem broju dokopali na kraju rata, nego uglavnom znatno ranije i bili su im potrebni za praktične stvari.Kuvarice i šoferi im nisu bili ideološki protivnici, a psihološki gledano- druga šansa može da bude ređa u takvim prilikama i gledaš da je iskoristiš, ne tražiš i ne pitaš ništa. (iskupljenje, čast, porodica u pozadini, kao i večni mač nad vratom (gde si bio 1941/42...).I Bugari, kada su kapitulirali, u većem broju odmah su uključeni u vojne jedinice Saveznika i krvavo su probijali frontove (manje ti gine matična vojska).To sam i htela da kažem, da nisu ubijali nikakve saradnike okupatora, već su masovno streljali potencijalne i percipirane političke protivnike.To nije bila revolucija, jer su i svoje streljačke vodove lagali da streljaju narodne neprijatelje i nemačke saradnike.Revolucija je ono što smo mi imali 100 godina pre Rusa, gde se skoro svi vojno sposobni muškarci skupe i odu da pale i ubijaju pripadnike vladajuće klase i zemljoposednike.Ruski vojnici su tokom revolucije prosto linčovali svoje oficire, sami, bez da su organizovali neke smešne sudove, već prosto tako.Toga nije bilo 1944, narod nije toliko mrzeo nikoga, Titova vojska se skupila iz nužde, da spasava sebe i familiju od Nemaca i koljački raspoloženog komšiluka, i onda normalno da ćeš takvoj vojsci da pričaš da ga streljaš zato što je trgovao sa Nemcima, a ne zato što ima imovinu, ugled i političku težinu koju može upotrebiti protiv nove vlasti. Edited June 25Jun 25 by Snow
June 25Jun 25 27 minutes ago, Snow said:To sam i htela da kažem, da nisu ubijali nikakve saradnike okupatora, već su masovno streljali potencijalne i percipirane političke protivnike.To nije bila revolucija, jer su i svoje streljačke vodove lagali da streljaju narodne neprijatelje i nemačke saradnike.Revolucija je ono što smo mi imali 100 godina pre Rusa, gde se skoro svi vojno sposobni muškarci skupe i odu da pale i ubijaju pripadnike vladajuće klase i zemljoposednike.Ruski vojnici su tokom revolucije prosto linčovali svoje oficire, sami, bez da su organizovali neke smešne sudove, već prosto tako.Toga nije bilo 1944, narod nije toliko mrzeo nikoga, Titova vojska se skupila iz nužde, da spasava sebe i familiju od Nemaca i koljački raspoloženog komšiluka, i onda normalno da ćeš takvoj vojsci da pričaš da ga streljaš zato što je trgovao sa Nemcima, a ne zato što ima imovinu, ugled i političku težinu koju može upotrebiti protiv nove vlasti.Imalo je formu revolucionarne promene jer je silom pripreman teren (da se našalim predizborni epp) za rušenje (zamenu) predratnog društvenog i državnog uređenja sa svim postupcima koji idu uz to. Ovo o čemu pišeš je takozvana revolucionarna pravda, protkana obrazloženjima.Revolucionarna pravda je često objektivno nepravda. Možda je bolje da porediš, na primer, stanje u Grčkoj sa stanjem u Jugoslaviji ili bolje Srbiji (u segmentu vezanom za građanski rat- surovost obračuna) u ta vremena, nego stanje u SSSR i Jugoslaviji.Cela priča je kompleksna (i u svetlu međunarodnih okolnosti i dogovora o kojima nešto znamo, a nešto samo naslućujemo), može se o njoj i razložno raspraviti korak po korak (objektivnije) ali bojim se da će privući ljude koji će svojim nekonstruktivnim nabacivanjem ovog ili onog, infantilnošću (revolucionarnom pobedom u forumskom dijalogu) ili ličnim oklopima netrpeljivosti i frustracijama obesmisliti bilo kakav pokušaj normalnijeg dijaloga.Pozdravljam te i odjavljujem se.
June 25Jun 25 Realno je porediti sa mogućim opcijama, grčki građanski rat apsolutno nema nikakve veze sa nama, Tito i kompanija su bili na direktnoj liniji sa Moskvom, otuda su pokupili ideje, tamo su obučavani i spremani za revoluciju,na kraju vojska SSSR-a nas je oslobodila i oni su ti koji su nas isporučili Titu.Odgovor je bio sagovornicima koji su krenuli od Kulina bana i kneza Miloša da pravdaju Titove zločine prema nevinim ljudima oslobodilačkim ratovina na jugu Srbije i čime sve ne, ja lično ne želim da se udbljujem u poređenja, samo želim da se ne potežu besmislena i anahrona poređenja, a ignorišu savremena i jedino moguća gde se vidi kako se glavni saveznik ponašao prema svojim građanima koje oslobađao od okupacije.
June 25Jun 25 To je ono sto vec decenijama radite.I odlicno vam ide: Bugari vam oslobadjaju Beograd, Draza satirao Nemce gde god ih je nasao, bezali od njega k'o djavo od krsta, neka divlja plemena dosla od nekud, usla u Beograd na izvol'te, evo vec se i na forumu kolaboracija naziva pragmaticnom opcijom, pred WW2 Srbiju prikazujete u MirJam serijama, sve go gradjanin i gradjanka kojima dusmani slomise krila, onakvu idilu sjebase, evo i akademskogtm doprinosa ...Samo da ne bese:... pripadnika divljih plemena koji od nekud...(Beograd, oktobar '44, Tasmajdanski park, borci jedne od krajiskih brigada na grobu druga poginulog u borbama za okupaciju Beograda, snimio Risto Marjanovic)Napomena za one koji ce, naravno, da spopadnu primitivizam sahranjivanja u centralnom gradskom parku: poginulog partizana sahranili su gradjani zitelji Beograda)Opcije...Serem vam se u opcije...Edit: iza groba partizana okupatora vidi se jos nekoliko grobova, koje partizanskih, okupatorskih, koje crvenoarmejaca...Nema Bugara...Beograd su prad nadirucim okupatorima napustili neki Nemci, poprilicno pripadnika nekih jedinica koji su govorili srpskim jezikom, clanovi neke vlade i njeni visoki cinovnici koji su takodje govorili srpski i koji, naravno, kao svi slobodoljubivi i nevini ljudi na svetu nisu zeleli da padnu pod okupatorsku cizmu... Edited June 25Jun 25 by namenski
June 25Jun 25 Nisu forumaši krivi što se titoizam raspao, ono što je bilo sklono padu palo je neslavno i sramno, kamen na kamenu nije ostao, sahranjeno je i više nikad se neće vratiti. Jedan civilizacijski ćorsokak, ni prvi ni zadnji u koji je ovaj nesrećni narod upao, ali koji ga je debelo koštao.Da se vlasi ne dosete, titoizam se potura zajedno sa idejom jugoslovenstva, iako su početne pozicije, i celokupna kasnija praksa, izuzetno antijugoslovenski i suprotni idealima slobode. Vratili su društvo duhovno u turska vremena. Dobili smo sultana, partijske age i begove, samovolju i bezakonje. Edited June 25Jun 25 by Lord Protector
June 25Jun 25 Za raspad Titovetm Jugoslavije, standard intelektualno-poetski odgovor - sto je padu sklono bilo... Malo kurbla, trokira oko raspada one prve, tu je, buduci da je sve bilo gradjansko monarhisticki dobro, pa skoro savrseno, vec malo teze, preskace se...Mada se odgovor podrazumeva, nego jos nije (forumski, a i sire) trenutak, mada se ubrzano blizi: krivi su, naravno - Hrvati...Svi, svi, svi preveslase jadne Srbe...Jebote, nikad dovoljno u prilog argumentu #1 za postojanje Jugoslavije: tek kad se vidi ko je sve i kako i jos uvek je protiv nje, postane jasno koliko je vredela...Svima...Pa i Srbimatm, kao jedina mogucnost da ostanu u okvirima jedne drzave, da Kosovo ostane u Jugoslaviji...Mada, mozda je i bolje ovako: raspad Jugoslavije, Tito, komunjare kao veciti alibi za intelektualnu, politicku i svaku drugu уштројеност za чика Добричино кукумавчење, za milutinisanje, za zadnjim nogama zatrpavanje govana nanetih '90-ih, zatrpavanje koje se nastavlja...Za propiranje uspesnih SFRJ biografija i karijera koje su naprasno, posle '90-te pocele da nam otkrivaju da bas nista nije valjalo i da su oni to oduvek znali, nego, eto, nisu smeli da kazu...Jer - tiranija...I - tek onako - podsecanja radi: u svim intelektualisanjima na racun pokojne Jugoslavije, u svim zahtevima svih opozicijatm i intelektualnih velicina lustracija onako, BTW, jebi ga...Ali - otvaranje dosijea: niko ni da шукне...Ostala tetka bez lekova....Obaska sto stasava vec 3 generacija dosijea, na stranu koliko ih je do sada probrano...Obaska sto stasava, jedna je i na vlasti, 3, mozda i 4 generacija politicara za kojima lustracije kukaju...Ma nema veze, treba konacno stati komunjarama na rep, rascistiti, pronaci djeneralov grob...Jebote...
Create an account or sign in to comment