Istanbul i Turska

[najgori]

sta je "super" ? ;)

off topic - el' to neki novi slang za "super"?

[Nicol]

da kratko prijavim da je istanbul još uvik na mistu, velik i zanimljiv kao i do sada. bili smo 6 dana, spavali u na dugoj-pera strani europskog dijela, što se pokazalo dobrim za (uvjetno rečeno) noćarenje. dok ne sredim dojmove i fotke samo par rečenica.grad je zbilja fascinatan, ona otrcana fraza o suprotnostima je nastala s razlogom. s jedne strane savršeno uređeni dijelovi javnih službi i impresivna povijesna zdanja, istovremeno i nevjerojatna konfuzija u arhitekturi, na cestama, u trgovini. definitvno pozitivan dojam ostavljaju ljudi koji su otvoreni i prijateljski, prekrasan geografski položaj i život na moru i s morem (za razliku od rodnog mi grada, u istanbulu je funkcija ravnatelja lučke uprave sve samo ne kozmetska), povijesna baština dovoljna za 3 grada, ukusna hrana, dobra atmsfera...o par zamjerki ću kasnije.za ove koji se nećkaju: s obzirom da se nalazi na seizmički hiperaktivnom području i prognoziraju ponovni veliki potres do cca 2025- požurite.

[Nicol]

Daklem, letjeli smo iz Zagreba, smještaj smo rezervirali preko nekog od online booking servisa u hotelu Pera Tulip, četvrt Pera, dakle preko mosta u odnosu na Sultanahmet. Hotel je odlično pozicionaran, u jednoj od od delti uličica koje se šire od Istiklal Cadessi, pristojan, čist, osoblje ljubazno i brzo, hraba dobra, s puno svježeg voća i povrća. (Da budem sasvim precizna, može im se zamjerit nedostatak prostora u sobama i kreveti duljine 190 što je standard, a višoj je polovici predstavljalo problem, spa centar koji je dosta slab i sl. Po europskim standardima, to nisu bas 4 zvjezdice, ali je i sasvim dovoljno). Cijena 79 E za 2 krevetnu sobu. Na par minuta šetnje je izobilje malih restorana, barova, slastičarni, dućana i samoposluga koje rade do kasno, a kvart je neprestano pun ljudi, otprilike 50%-50% domaćih i turista. Oko 15-20 minuta hoda je preko Galeta mosta je Sultanahmet sa znamenitostima. Međutim, u ovom se dijelu grada jako puno renovira, tako da ne bih preporučila onima osjetljivg sna i kojima ide na živce prolaziti ispod građevinskih skela. Par slika iz tog dijela grada:dio tipične ulice u kvartu, koje su u grubo tematski podijeljene s obzirom na to što se u njima prodaje. U blizini hotela naišli smo na uličice s glazbenim instrumentima, opremom za nastupe (light show, pojačala, mikorofoni), printanje, sanitarije, alati za obradu metala, tekstil, cipele. U nekim dućanima je bilo i sve zajedno na 20 kvadrata plus svježe cijeđeni voćni sok... :) Cijeli Beyoglu bio je pun zastava i plakata koji najavljuju Kasimpasin turnir, valjda u nogometu? Osim Kasimpasinog turnira, bilo je puno zastava i na crno-bijele debele rige, nečije klupske bojeOvo je plato oko Galetta tornja. Grad je pun druželjubivih mačaka, koje se muvaju oko nogu u restoranima, sjede pred dućanima, leže u izlozima i sl. Nešto je manje pasa- ai ipak dosta s obzirom na povijesnu reputaciju Istanbula kao grada koji je radikalno rješavao pitanje životinja bez vlasnika. Ljudi također dosta koriste blagodati zidića, kafića, parkova i drugih improviziranih mjesta za odmor.(nastavit će se...)

[Nicol]

što se tiče razgledavanja, većina povijesnih i kulturnih znamenosti nalazi se u Sultanahmetu i do sada je prilično je dobro opisana na topiku. Pokušat ću se osvrnut na one koje nisu (Galata, runda brodom po Bosporu, Dolmabahce Saray) Aya sofija, Plava džamija, Topkapi (koji btw.utorkom ne radi), gradske zidine, Bazilika cisterna, sve su već spomenute, s pravom jer ih treba posjetiti. Multikulturalnost u povijesti Istanbula je fascinantna, pri čemu ne mislim samo na davnu povijest, već i na ovu noviju- koja se dobro vidi na ulicama Beyoglua, s pravoslavnim, katoličnim crkvama, sinagogama, brojim ambasadama (sada prenamijenjenim u konzulate), stranim kulturnim centrima, francuskim gimanzijama, austrijskim bolnicama i sl.Samo par fotki iz Aya Sofije. Nevjerojatno mjesto, što zbog bezbrojnih priča o njenoj nadnaravnoj ljeposti, što zbog stvarne manifestiacije tih priča, a dosta i zbog kvalitetnog hlada i čistog wc-a. Trenutno je upad 20 YTL.Pogled s galerijeKnjižnica Mjesto krunjenja bizantskih carskih glavaI Plava Džamija je in da hood. Btw, stopa rasta populacija u Turskoj je 1,3% :) S druge strane Zlatnog roga, preko Galata mosta nalazi se Galata toranj, iz 6. st,, koji je imao ulogu promatračnice i s kojeg se doista vidi tko se muva po (tadašnjim) rubovima grada i na Bosporu. Pogled je s vrha odličan, a uz ogradu su prislonjeni upadni natpisi o zabrani bacanja opušaka (pretpostavljam da je ranije bilo zapaljenih glava).ToranjPogled s tornja na Zlatni rog (morski zaljev koji se usjeca u europski dio Istanbula)Na predzadnjem katu Galate nalazi se restoran u kojem jednom tjedno gostuje ples skupine derviša. Nažalost, to smo propustili, alternativna lokacija u gradu bila je na zatvorenoj stanici metroa, to nam se nije dalo. Koliko sam shvatila, derviši su vjerski red koji su nakon Ataturkove zabrane rada nastavili djelovati kroz kulturne udruge građana. Smisao derviškog plesa (karakteristični okreti u dugačkim bijelim haljama A kroja i s kapama na glavi) je dosezanje stanja transa u kojem se postiže komunikacija između božanskog i ljudskog svijeta, s dervišima kao medijima. Ko je vidio neka napiše više....nastavlja se

[Nicol]

Izlet brodom po Bosporu se može izvesti na 2 osnovna načina: u organiziranim turističkim turama ili redovnom brodskom linijom. Preporučila bih ovo drugo, jer je višestruko jeftinije (20 YTL povratna karta do Anadolu Kavagi, posljednjeg bosporskog sela), a radi se o brodovima gotovo jednakog godišta i komfora. Tura traje oko pola dana, a vožnja u svakom smjeru oko 1.5 sat ako idete do zadnjeg mjesta, uz nekih dva sata pauze za razgledavanje i ručak. Brod kreće s Eminonu dokova, s vanjske (južnije) strane Galata mosta, oko 10h i kasnije oko 13 h, s povratkom je oko 15, odnosno 17 h. Putem se da vidjeti:Noviji stambeni i poslovni dijelovi grada, dzamije uz bok neboderima Bosporski most (izgrađen 1970-ih godina)Obje strane obale u Bosporu prepune su vrlo atraktivnih ljetnih reidencija, koje su koristili turski i europski bogatuni za odmaranje i liječenje od malaksalosti, TBC-a i drugih boleština koje su tada bile in. Sada su to turistička odredištaJedna je palača upadljivo veća i ljepša od ostalih: Dolmabahce palača (Dolmabahce Saray) na europskoj strani Bospora, najraskošnija rezidencija u XIX. st, administrativno središte Otomanskog carstva, u kojoj je boravio sultan. Ataturk je po dolasku na vlast preselio radno mjesto iz palače u grad, koristio ju je uglavnom za primanje stranih delegacija. Smjestio se u svega 1 sobi, gdje je i umro 1938. u 9.05 pa su svi satovi u Palači zaustavljeni u to vrijeme.Putem brod staje u nekoliko turističkih mjesta, ostali smo vrlo ugodno iznenađeni točnošću voznog reda, urednim dokovima i karakterističnim pristajanjem pramcem, a ne bokom (čak se ni ne vežu), sve kako bi užasno gust brodski promet bio brži i štedliviji. Respect!Mecidiye dzamija s pristaništemU Bosporu inače dosta puše, a postoje i jake struje iz pravca Crnog prema Mramornom moru (kako se velike rijeke ulijevaju u Crno more, razina mu je više nego Mramornog), tako da mi se Bospor ne čini kao neko dobro mjesto zu kupanje, iako smo vidjeli nekoliko uređenih kupališta. Ostavlja dojam kao da plovite rijekom. Inače, kako je brodski promet živahan, stalno se prolazi kraj tankera i drugih teretnih bodova. Međutim, američki su cruiseri naravno daleko najveći od svega na obboru (za usp. crveno-crna trakica na slici lijevo je manji tanker)Na kraju se dolazi do Anadolu Kavagi-a, ribarskog selca s pristojnim ribljim restoranima, koji su u pravil jeftiniji nego u Istanbulu.Iznad mjesta je brdašce s tvrđavom, s koje se pruža sjajan pogled na ulazak u Crno more. Isplati se uspentrat uzbrdicom nagiba jedno 70%.

[Аврам Гојић]

Počinješ da mi opasno ideš na živce ovim postovima. Sad bih batalio sve i otišao na Zlatni rog. Najlepši grad na svetu.

[Nicol]

Počinješ da mi opasno ideš na živce ovim postovima. Sad bih batalio sve i otišao na Zlatni rog. Najlepši grad na svetu.

onda nešto za spuštanje:ponuda gay-friendly kilima na grand bazaarualadinke- hard core versiondućan u kojem se barbie oblačila prije razvoda disco kugle i oprema za bebe (?!)zanimljivo kako vas je više reklo da se u istanbulu osjeća tako dobro da biste tamo mogli živit. meni je grad odličan za putovanje, ali mi nije ni u jednom trenutku pao na pamet kao destinacija za život. mislim da mi je tamo jednostavno svega previše. pretpostavjam da to ima veze s tim što imate iskustvo života u beogradu. zapravo, istanbul me malo i podsjeća na beograd, samo hipertrofiran u svim pravcima. kao bg na steroidima :)

[Аврам Гојић]

kao bg na steroidima :)

da, i sa nasmejanim ljudima i funkcionalnim gradskim saobraćajem.sutra bih se tamo preselioedit: ovaj...ovo je oprema za veoma posebnu žurku, koja se priređuje samo za mušku decu, koja nakon žurke idu na jednu malu medicinsku intervenciju verskog karaktera... Edited June 2, 2009 by vasudeva418

[Otto Katz]

U istanbulskim baštama u sjeni platana atmosfera je doista pomalo beogradska. Onaj zrak u ranu jesen.

nekakva prebrza, gotovo prisilna modernizacija

najgori (za mene) je taj efekat usporenja - tempo koji se beograd razvije je tako spor

Ajd, makar će usporiti modernizaciju.

Ili ono cudo od prodavnice namestaja skroz u staklu pored narodnog pozorista i preko puta narodnog muzeja, zgrada iz XIX veka.

Pozorište i muzej se ogledaju u zelenom staklu. To je najbolji način za popunjavanje mjesta između historijskih zgrada. Sve drugo bi bilo gore. Ima jedna zgrada u glavnoj ulici od Terazija prema Slaviji (ne znam kako se zove trenutno) s desne strane, na kojoj su kao u presjeku u slojevima ostavljeni dijelovi fasade u prethodnim inkarnacijama. Simpatično. Beograd nikad nije imao bogznakakvu kulisu za pokazivanje, ali je to nadomještao atmosferom života u javnom prostoru. Istanbul je tako velik da je i to mnoštvo arhitektonskog naslijeđa razbacano. Postoje ogromni dijelovi, u kojima prevladava neutješna funkcionalistička arhitektura druge polovice XXog stoljeća i prašina. Siromašni ljudi, murati, psi i prašina. Na prvi dan bajrama ujutro, 5 sati prije polijetanja ustanovim da mi nema pasoša. Upoznam policijske procedure. Provedem 2,5 sata na policiji. U čekaonici sjedim s dva privedena klinca. Kako ko ulazi, merhaba, abe, rukuju se, ljube i umivaju ruke nekakvom mirišljavom vodicom. Sa mnom se isto ljube. Onda im dežurni kaže, jok, abe, ovo-ono, jananda abe, a ovaj, aha, pa me odmjeri, a onom klincu onako usput šamarčinu. Drugi put odem u lokalni bar da pijem efes pilsner i gledam ligu prvaka, ja i još jedan sličan meni. Unutra 200 ljubitelja efesa i nogometa, a samo dva bez brkova. Prije toga mi pozli od rahatluka nargile među ćilimima. Poslije odlučim da je najbolja ideja malo zaplivati u hotelskom bazenu u pripitom stanju. Novembar, takorekuć studeni, ali bazen je zatvoren, uđem, nema nikog, skočim, kad ono cijela jedna strana bez zida, puca pogled na otvoreno more. Led. Sreća pa je srce mlado u grudima izdržalo. Na aerodromu pokvaren detektor metala, havajolari bez briga, lampice ne svijetle, ne pipa. Prođem, a onaj abe veli, de haj vrati se još jednom. Inače solunske baklave i kadaifi su za klasu bolji od stambolskih. I janjeći kotleti isto. A ako i ne mariš za redzinu, ima valjanog vina po izboru.

[Musharaf]

rasprava o beogradu splitivana kako-tako, topić je - do eventualno boljeg rešenja - na putovanjima.

[Otto Katz]

Ej pazi kad cak i Amerikanci koje u principu boli uvo za istoriju umeju da deo grada koji ima samo viktorijanske kuce sa kraja XIX veka proglase istorijskim nasledjem i naprave zakon da nikako ne mozes da ih rusis vec samo da ih prepravljas po specifikacijama koje je grad odredio, valjda je i Beograd mogao da uvidi da izmedju dve zgrade kao sto je Narodno pozoriste i Narodni muzej treba napraviti nesto sto ce biti u stilu vremena kada su te dve zgrade podignute?

Izgleda da smo došli do ireducibilne tačke neslaganja. Historicističko oponašanje originalnih stilova je ulaz u pakao poduzetničkog baroka i disneyevske estetike ljepšeg i starijeg. Glasam za duhovitu ili barem neagresivnu primjenu stakla, betona, alumnija, čelika. Primjer za ovo o čemu govorim je Berlin, Ged?chtniskirche, staklena kupola na zgradi Reichstaga, Hauptbahnhof... Ali slažem se da treba poštivati zatečeno stanje, prije svega raspored prostora i visinu, tj. siluetu postojećih zgrada. Beograđanka jest ruglo, crni monolit from outer space. Čak i u Beogradu, što je, kako gazza1 reče, jedno od najzahvalnijih mjesta za arhitektonske experimente. Stilska i urbanistička anarhija beogradskog naslijeđa ima komparativnu prednost relativno velike moći absorpcije. Mnogo je lakše ubudžiti nešto u Bgd nego u gradu s očuvanom i stilski definiranom starom jezgrom.

[Feindouno]

Moze neka preporuka za 1 (jedno) nocenje u Istanbulu?Naime tranzitujem kroz isti ili bolje da kazem da mi je pocetna stanica putovanja a zbog vremena letova mi je najlakse da prespavam jedno vece i u polasku i u povratku.

[Аврам Гојић]

Moze neka preporuka za 1 (jedno) nocenje u Istanbulu?Naime tranzitujem™ kroz isti ili bolje da kazem da mi je pocetna stanica putovanja a zbog vremena letova mi je najlakse da prespavam jedno vece i u polasku i u povratku.

Of kors. http://www.hotelavrupa.com/Miran deo Taksima, oko 40 evra nocenje.

[Feindouno]

Hvala.Koliko otprilike traje voznja satlom do aerodroma?

[Аврам Гојић]

Hvala.Koliko otprilike traje voznja satlom do aerodroma?

To veoma zavisi od doba dana. Put koji vodi neposredno od aerodroma je sirok, ali kada se udje u centar pocinju problemi sa guzvom. Normalno vreme je 45 minuta otprilike, a moze da bude i nesto malo jace od sata ako se zaglavite na prilazu Taksimu.