na nekom pink kanalu. potražite. "london river". vrlo dobar film. vrednije od 6,9/10. sa brendom betlin, jednom od onih vrsnih UK glumica koje nisu glamurozne (US style) a koju znam iz, recimo "saving grass" i "secrets and lies". potražite i pogledajte.

After traveling to London to check on their missing children in the wake of the 2005 terror attack on the city, two strangers come to discover their respective children had been living together at the time of the attacks

Edited February 25Feb 25 by đorđe geprat

El buen patron (The Good Boss) je zabavan, ali ipak površan filmić o vlasniku (Javier Bardem) fabrike vaga koji pokušava da sve stvari u vezi sa i oko posla drži pod kontrolom i u balansu, što je naravno nemoguće. Utisak tokom gledanja bio je kao da pratim ondašnji SFRJ film koji se bavi aktuelnom socijalnom tematikom, gde je naizgled sve u redu, dok se, usled razvoja događaja ne pojave pukotine na toj izglancanoj površini.

Bardem se pokazao kao vrlo vešt da ne pretera i pređe u preglumljivanje u situaciji u kojoj je u fokusu kao nesporna filmska zvezda koja štrči u odnosu na ostatak glumačke ekipe i istovremeno da je lik kojeg tumači u središtu filmske radnje.

Edited February 26Feb 26 by Ras

nouvelle vague, linklater

nesnosna predstava na kojoj pise 'predstava'

postupak sam po sebi ne bi bio sporan da nije, je li, nesnosan. na stranu anahronizam.

pisala sam torentu i trazila pare nazad.

sasvim sigurno ne pomaze ni fakat da sam linklater-ov fan i imam formirana ocekivanja

blue moon nisam uspjela ni da odgledam.

Meni je bas bio zabavan i interesantan, jedan divan omaz Godaru, njegovim rediteljskim snalazenjima, improvizacijama, teznjama i pre svega stavu.

Ne razmumem kako mislis predstava i kako mislis postupci, odnosno sta je nesnosno u tim maglovitim pojmovima

Edited February 26Feb 26 by ultra plasticni

to sto je likove namjerno tretirao kao slike tj stereotipe njih samih (kao selebritija i maltene mita o kojima znamo, imamo ocekivanja i naviku kako se oni prikazuju), a ne kao zive ljude. gurnuo ih je u citat. potpuno mi je ravan dozivljaj, osim sto me nervirao name dropping pri uvodjenju likova. kao da gledam pocetnicku stilsku vjezbu.

Edited February 26Feb 26 by morgana

razumem.

medjutim, to i jesu mitovi, bar godar, jeste mit, danas postoji citava jedna crkva sa sledbenicima koja zivi na rusevinama njegovog stvaranja i samorazaranja. i to sve jesu stereotipi, ali od njih ne treba bezati i po svaku cenu teziti njihovom razbijanju. prosto nisu izmisljeni i ne postoje filmski alati i tehnike koje mogu da se upotrebe u tu svrhu, a ako malo bolje razmislimo i pogledamo levo-desno, mimo granica holivuda, ali i tamo, npr proslogodisnji PTA, a da ne spominjemo rumune, ti stereotipi stoje solidno, da ne kazem cvrsto, kao baza i inspiracija za stvaranje novih-straih filmskih dozivljaja koja nastavljaju da nas ljuljaju po ivicama novog talasa

naravno da jesu mitovi ali se meni ne svidja kako su tretirani odnosno upotrebljeni. agree to disagree

Edited February 26Feb 26 by morgana

Kad su već pomenuti Linklater i Blue Moon, to sam gledao prošle sedmice.

Prilično zamoran film, ali sa originalnim twistom na kraju.

Od otprilike 100 minuta, koliko film traje, glavni lik, biseksualni, ali izrazito feminizirani umjetnik, koga tumači John Malkovich, oko 90 minuta vodi monologe, koje tek povremeno prekidaju ostali likovi (njih 5-6) sa ponekom upadicom, rečenicom ili dvije. Tek pred kraj filma jedin ženski lik (Margaret Qualley, ovaj put kao plavuša) ima neku mini ispovijest.

Za potpuno shvatanje odnosa među likovima potrebno je poznavanje američke pop-kulture, ali one iz 40-tih godina prošlog vijeka. Pretpostavljam da je većini naših gledalaca poznata pjesma po kojoj je film i dobio ime, ali već nisam siguran koliko znaju o mjuziklu Oklahoma!, a radnja filma se odvija upravo u noći njegove premijere.

A kad već pomenuh twist na kraju filma...

Spoiler

... na samoj odjavnoj špici saznajemo da glavni glumac zapravo nije bio John Malkovich, već Ethan Hawke!

Pad Italije, Lordana Zafranovića i Mirka Kovača, bio večeras u 8 na Klasik TV.

19 hours ago, Sandens said:

Pad Italije, Lordana Zafranovića i Mirka Kovača, bio večeras u 8 na Klasik TV.

Najgora stvar u filmu je obična politička laž o četniku koji kolje klinku. Paradoksalno, reditelj je poznat po dokumentarcima...

U susret novom Vrisku, resih da pogledam one recentne, za koje do skora nisam ni znao da postoje. Eto koliko brinem brigu za horore (i uopste filmove) sto izlaze u poslednjoj dekadi+. Na pluto platformi mi stoje svi, pa rekoh sebi, ajde matori, petica i sestica, sta je to, sad ces ti to ko Panta pitu, ako mozes pola dana da gledas sclj slesere italijane i spance, mozes i ovo.

O, boj.

Bilo je zaista tesko provesti skoro dva sata uz mali ekran teve prijemnika gledajuci kako se proseravaju po fransizi, kako se proseravaju po (toksicnim!) fanovima, bez kojih taj jebeni Holivud ne bi ni postojao, i kako se poseravaju po legasi karakterima. Kad smo vec kod njih, oni su prizvani tacno da rade sta? Bilo je otuzno geldati hjuija, gejl i moju ljubav Sid, kako se muvaju naokolo ko zunzare bez glave. Nadam se da je Dejvid sam trazio da izadje iz ove franšize na onakav nacin, kad se ona srozala na ovako niske grane. Sta reci, a ne zaplakati, o sceni kada gel i sid, namesto da saspu sarzer u kucku na porcu i time spasu sebe (a i nas bede, i skrate film za skoro pola sata), kokodacu izmedju sebe i time gejl zaradjuje metak u stomak (steta sto joj nije prosvirana ona prazna glavudza). Citav taj rivil trajao je dugo, predugo i jedva sam ceko da krediti kreni da rolaju.

Naravno da nisam nastavio sa sesticom, vec sam ∩-ao sa Killer Nun

e ne bi li se unormalio. bar ova sto kleci ima par dobrih sisa.

ako nista drugo.

eh, da, ako ocekujete da kiler nan bude nesto dzesi franko tipa, slaba vajda:P

Roofman

Zabavna priča o verovatno najneobičnijem kriminalcu. Kirsten Danst nisam video od 2005 otprilike, pa sam mogao da shvatim da je 20 godina dosta vremena

U sklopu akcije ponovnog gledanja starih kultnih filmova odgledao sam Taking Of Pelham 123 i Silent Partner.

Bog otac, oba. Dokaz da su sedamdesete bile najbolja dekada u Holivudu, iako je SP kanadski, ali dobro, dovoljno blizu. Takodje dokaz kako je većina modernih hajpovanih filmova čista smejurija.

Eliott Gould totalni bog otac tokom te decenije.

26 minutes ago, Nevernik said:

U sklopu akcije ponovnog gledanja starih kultnih filmova odgledao sam Taking Of Pelham 123 i Silent Partner.

Bog otac, oba. Dokaz da su sedamdesete bile najbolja dekada u Holivudu, iako je SP kanadski, ali dobro, dovoljno blizu. Takodje dokaz kako je većina modernih hajpovanih filmova čista smejurija.

Eliott Gould totalni bog otac tokom te decenije.

Sećam se da kad sam gledao davno najveći wtf momenat mi je bio kada Kristofer Plamer neku ribu, da li je kurva ili masažerka, ne sećam se, golim stopalom joj mrljavi po faci u trenutku frustracije. Vrlodobar film inače. A Pelham je klasik, odatle je Tarantino maznuo (pardon, dao omaž) sa onim Mr. White, Mr. Grey... Ah sedamdesete...

Nurnberg (2025)

Moglo je i bolje, ali i ovako je meni dobar. Rasel Krou je odlican kao Gering, govori nemacki i engleski sa nemackim akcentom.