Jump to content
IGNORED

Josip Broz Tito i njegovo vreme


fonTelefon

Recommended Posts

Bitan post - stavljanje u istorijski kontekst je kljucno za razumevanje podrske koju je Titov rezim imao u narodu. Po Praslinu ispada da su komunisti upali padobranima iz sovjetskog saveza ili sa tudjinske planete i silom zaveli strahovladu u demokratskoj, ekonomski uspesnoj i domacinskoj Srbiji - Tito mu tu dodje ko Saruman u Okrugu.
Tito nas je vodio u bojuNije ni to dobito sa šalomda se Tito nazove maršalom.Već je i to dobito sa bojem,da se Tito nazove herojem.Druže Tito, vođo komunista,Partija nam kao sunce blista.
Link to comment
A ja stvarno pokušavam da provalim otkud Karađorđevićima Beli dvor i to? Jel su nosili gajbice?Pa jebote, ko da je istorija počela od Tita, pre toga smo valjda živeli u rusoovskom prirodnom stanju, šta li?Ne smeta kad svinjari postani kraljevi, ali smeta kad bravari postanu maršali. Zašto? Ne smetaju kraljevski rols-rojsevi, ali smetaju maršalski. Zašto?Lepo rekoh, trebalo je da se Tito proglasi za kralja, to božansko pravo bi prešlo na njega, i sad bi nam Praslin prepričavao kako mu je pošla suzica u Kući cveća, umesto na Oplencu.
Pa to, istorija je pocela od Tita, ali je pride Titova vladavina zamrznuta u vremenu u okvirima perioda useljavanja na Dedinje i Golog Otoka.
Link to comment
Bitan post - stavljanje u istorijski kontekst je kljucno za razumevanje podrske koju je Titov rezim imao u narodu. Po Praslinu ispada da su komunisti upali padobranima iz sovjetskog saveza ili sa tudjinske planete i silom zaveli strahovladu u demokratskoj, ekonomski uspesnoj i domacinskoj Srbiji - Tito mu tu dodje ko Saruman u Okrugu.
Za kontekst (ovde izuzimam ove profesionalne istoricare, kojih izgleda ima k'o shashe) je Rebecca West izuzetna. Meni je "Black Lamb and Grey Falcon" "oziveo" predratnu Jugoslaviju, posebno u unakrsnom nadopunjavanju s onim sto su mi pricale babe i dede (od kojih su neki imali veze sa dvorom, btw, tako da cenim da im price nisu skroz rekla-kazala).
Link to comment
Za kontekst (ovde izuzimam ove profesionalne istoricare, kojih izgleda ima k'o shashe) je Rebecca West izuzetna. Meni je "Black Lamb and Grey Falcon" "oziveo" predratnu Jugoslaviju, posebno u unakrsnom nadopunjavanju s onim sto su mi pricale babe i dede (od kojih su neki imali veze sa dvorom, btw, tako da cenim da im price nisu skroz rekla-kazala).
Nisam cuo za nju. Potrazicu tu knjigu kad budem uhvatio malo vremena.
Link to comment
Pa to, istorija je pocela od Tita, ali je pride Titova vladavina zamrznuta u vremenu u okvirima perioda useljavanja na Dedinje i Golog Otoka.
Pjesma o Titu U ovoj zemlji zivi covjek i drug i vodja Josip Broz Tito I svi koji vole slobodu – njega vole, i svi koji se za pravdu bore – njegovo ime znaju. U ovoj zemlji zivi covjek i osmijeh S njegova lica ne silazi, jer on unaprijed gleda. Zivi i radi i svijecu u njegovoj sobi cesto zora ugasi. I svi koji se raduju sreci – njega znaju. njemu pjeva i pastir u planini I pjesnik bezimeni. On je nas drug, a drug je - sve. I borac i pobjednik i graditelj. i vojnik. I u radarskom oknu. I na kormilu ladje. Svuda gdje covjek zivi I gdje ce jos biti. U ovoj zemlji zivi covjek i drug i vodja I gdje je on - tu je radost, Jer se samo sloboidan covjek raduje I gdje je on – tu je pobjeda, jer samo istina pobjedjuje. Jure Kastelan_________________
Link to comment
Nisam cuo za nju. Potrazicu tu knjigu kad budem uhvatio malo vremena.
Trebace ti dosta vremena, knjiga ima oko 1000 str. evilsmile.gifSaljem epub, tebi i kome god da je zainteresovan.
Part travelogue, part history, part love letter on a thousand-page scale, Rebecca West's Black Lamb and Grey Falcon is a genre-bending masterwork written in elegant prose. But what makes it so unlikely to be confused with any other book of history, politics, or culture--with, in fact, any other book--is its unashamed depth of feeling: think The Decline and Fall of the Roman Empire crossed with Let Us Now Praise Famous Men. West visited Yugoslavia for the first time in 1936. What she saw there affected her so much that she had to return--partly, she writes, because it most resembled "the country I have always seen between sleeping and waking," and partly because "it was like picking up a strand of wool that would lead me out of a labyrinth in which, to my surprise, I had found myself immured." Black Lambis the chronicle of her travels, but above all it is West following that strand of wool: through countless historical digressions; through winding narratives of battles, slavery, and assassinations; through Shakespeare and Augustine and into the very heart of human frailty.West wrote on the brink of World War II, when she was "already convinced of the inevitability of the second Anglo-German war." The resulting book is colored by that impending conflict, and by West's search for universals amid the complex particulars of Balkan history. In the end, she saw the region's doom--and our own--in a double infatuation with sacrifice, the "black lamb and grey falcon" of her title. It's the story of Abraham and Isaac without the last-minute reprieve: those who hate are all too ready to martyr the innocent in order to procure their own advantage, and the innocent themselves are all too eager to be martyred. To West, in 1941, "the whole world is a vast Kossovo, an abominable blood-logged plain." Unfortunately, little has happened since then to prove her wrong. --Mary Park--This text refers to an out of print or unavailable edition of this title.
Link to comment
One day in Yugoslavia, Rebecca West met "a good-looking young man who was stripped to the waist." There are so many good-looking young men in "Black Lamb and Grey Falcon" that the reader may at first be no more aware than the author that this one was special. "You may wonder why I approached you when my torso is nude," he said, "but I did so in full confidence for I am sure that you are people who have swept all unwholesome prejudices out of your minds, and are open-minded and receptive to such healthful ideas as sun-bathing." He said he was a Communist. The bemused report of his conversation suggests that Rebecca West did not appreciate the significance of this encounter with the future of Yugoslavia. In fact, she was later outraged when Churchill supported Tito's partisans against the Nazis, instead of the royalist resistance to Hitler led by Draza Mihailovic. She remained loyal to the young King Peter of Yugoslavia, envisioning him in 1941 as another Byzantine king in a fresco, like the kings of medieval Serbia, "rigid in his kingliness, as the earlier dynasty in their jewelled tunics and colossal diadems."Rebecca West was never reconciled to the postwar Yugoslav Government; Communism appeared less benign when fully clothed. Though she took pride in Yugoslavia's resistance to Hitler in 1941, she was unable to appreciate Tito's achievement when Yugoslavia became the first country in Eastern Europe to achieve independence from the Soviet bloc, in 1948. Rebecca West's passion for Yugoslavia conditioned her postwar anti-Communism, which, sadly, then alienated her from the Yugoslavia she loved; she never went back. She died in 1983, three years after Tito. The two of them, with their very different visions of Yugoslavia, were exact contemporaries, both born in 1892.
Link to comment

Nebitno je njeno licno navijanje (koje se uostalom menjalo sa vremenom - izmedju ostalog i pod uticajem dolazecih vesti o Staljinovim zlodelima), meni je knjiga docarala atmosferu tog vremena... a ista nije nista dobra bila.

Link to comment

I pre Handkea, Handke :)Razočarala se kad je zemlja koju je volela prestala da bude poprište među-plemenskih pokolja i modernizovala se. Ah, kam gi dijademe, kam ga Bizantium.Inventing Rurritania.

Link to comment
Ma naravno. Slažem se da je knjiga dobra (mada sam čitao samo delove - ko će bre da čita 'iljadu strana! :))
Ja, posto sam se izvestio iz brzog citanja ("I took a speed reading course and read 'War and Peace' in twenty minutes. It involves Russia."). :DMislim, donekle je razumem, zaljubila se u Balkanca, sto bi rekli, nalozila... Taj licni 'bias' moze da navede, mislim svakog, da pobrka stvari. Nisam ni ja imun, svojevremeno sam se bio zaljubio u Japan i zen, a tek kasnije otreznio i cuo ne bas pozitivne aspekte svega toga.
Link to comment
Nebitno je njeno licno navijanje (koje se uostalom menjalo sa vremenom - izmedju ostalog i pod uticajem dolazecih vesti o Staljinovim zlodelima), meni je knjiga docarala atmosferu tog vremena... a ista nije nista dobra bila.
:lolol:Па не може то тако, Инди. Ти си бар старији и озбиљан човек, ниси као ова деца и знаш како ствари стоје: ако похвалиш писца - са разлогом - и њено разумевање контекста не можеш пар минута касније да кажеш да је њен став ("навијање"?) небитно. На страну она нетачна теза да се став мењао са временом. Жена је од 1941. јасно и гласно на страни ЈВуО и Краља Петра II и тај став је задржала до смрти.Mрзи ме да гуглујем, а не проналази се лако пошто моје колеге :s_c: изгледа нису читали Ребеку Вест, али има њена одбрана генерала Драже Михаиловића... Чекај, нашао сам: Дејвид Мартин је аутор, она је писала предговор а књига се зове "Ally betrayed, the uncensored story of Tito and Mihailovich". Дивна жена, одличан писац.Него, је л' се сећаш приче да је наша варијанта њене књиге објављивана у цензурисаној верзији? Ја знам да се тако говоркало, али нисам никада упоређивао оригинал са преводом који имам негде у кући. Је л' ту било истине?Ко не воли Ребеку Вест, ево мало другачије књижевностиOsmeh u prolećeSa prolećem dotrčalosunce rano.– Otkud tako sunce sija,reci nano?– Otkud tako sunce sija,dete drago?Na svetlost se pomolilonaše blago.Vekovima ispod zemljemračne, crne,za nas hoće nedra svojada razgrne.– A otkud sad još jačesunce sinu?– To drug Tito gleda, dete,u daljinu.Popeo se iznad samoggrada bela.Lista šuma. Sava penomzašumela.I on vidi: silniji smo,veći, jači,i proleće za nas svakoviše znači.Raduje se što tolikodece ima,nasmejane, razdragane,po poljima.Što brigade omladinskena rad kreću,i sa vama raduje seprvom cveću.Osmeh njegov razneose u daljinu,otud, dete, namah suncejače sinu.Mira Alečković
Link to comment

Verovao ili ne, ali znam ovaj citat: "[if ordered to] march: tramp, tramp, or shoot: bang, bang.", mislim da ga Sloterdajk negde pominje baš kao ilustraciju da zen nije baš uvek tako miroljubiv.

Link to comment
Па не може то тако, Инди. Ти си бар старији и озбиљан човек, ниси као ова деца и знаш како ствари стоје: ако похвалиш писца - са разлогом - и њено разумевање контекста не можеш пар минута касније да кажеш да је њен став ("навијање"?) небитно. На страну она нетачна теза да се став мењао са временом. Жена је од 1941. јасно и гласно на страни ЈВуО и Краља Петра II и тај став је задржала до смрти.
Prasline, ova knjiga koju sam pomenuo se desava pre 1941. i u tom periodu ona je (kao i mnogi drugi, recimo George Orwell) postepeno menjala stav o komunizmu pod uticajem saznanja o tome sta je Staljin radio. Ona je bila zaljubljena u Stanislava Vinavera, njen 'bias' je nesumnjiv. Ali, to je samo jedna dimenzija ove epske knjige.Naravno, srpski nacionalisti su kao onaj koji ima cekic i sve mu lici na ekser, pa tako i vide ovu knjigu - kao nekakvu puku apoteozu srpstva. Moze i tako da se cita, ali je steta, jer je knjiga mnogo bolja od toga. (Na zalost, mnoga zapadna ex-braca izgleda ne citaju R. West upravo iz razloga sto je hvale srpski nacionalisti).EDIT. Link: Rebecca West: From socialist suffragist to Cold War conservative Edited by Indy
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...