March 13Mar 13 Dodaću i jedno septembarsko veče 1991. Vratio sam se s mora i sa društvom problejao veče u jednom kafiću na Dedinju gde se tad izlazilo - godinama ne uspevam da se setim kako se zove, radio je sve do bombardovanja - bili do pola tri ujutro i dolazim kući, a tamo gori svetlo i svi budni #štajesadupičkumaterinu ulazim i roditelji plus baba paniče - dolazila policija po tebe, pakuj se !Gde ću sad koji moj; počinje da se traži karta za avion, ja razmatram alternativnu varijantu da palimo za Skadar računajući na vanredno stanje i zatvaranje granice. Paranoja maršira Južnim bulevarom, roditelji zabranjuju da se javim prijateljima jer su moji prijatelji bogati i ko zna ko od njih radi za udbu, vadi se keš za koji nisam ni znao za postoji i počinje neka kretenska kiša da pada. Ujutro donose kartu za Štokholm, ja trpam kilograme knjiga (kao da učim tamo), oblačim neki beli mantil i gledam u Vračar za koji sam bio pa siguran da ga više neću videti jer ću izgubiti državljanstvo, pasoš i svaku mogućnost da se vratim. Otprilike kao da je 1946. a ja bežim u četničku emigraciju u London.Na aerodromu je hladno, pusto i vlažno, iza stakla sedi nadrkana brkata pandurka - 'Zašto idete u Švedsku?'- 'Idem da studiram.' - 'Znam ja, svi idete tamo da studirate', nastavlja da me prezire pogledom, dok se ja svetim u sebi (puši kurac, govno pandursko) i merkam parče mermera iza kog me čeka slobodno nebo. Kad sam prošao, pogled na ljude koji mi mašu, bez suza, idi i spašavaj se, mi ćemo se snaći.Posle dva sata, slećem u nikad sunčaniji Štokholm, niko me ne čeka, ali mi se žena na carini divno smeši, ja te zube nikad nisam zaboravio; sve je tako mirno i bezopasno u svojoj normalnosti i nisam uplašen što ne znam ni gde treba da idem. Svi savršeno govore engleski i ja sam siguran da ću već negde stići.Kasnije sam slušao da je jedan moj prijatelj vraćen iz Londona i otputovao u Tursku, drugi sedeo mesec dana u amsterdskim skvotovima, treći se zamandalio u nekom beogradskom šteku i nije izlazio danima - jedina utešna vest bila je da je odziv na mobilizaciju na Vračaru bio ispod 5%, te da su vojnu policiju toliko često tukli, da su počeli da vode javnu bezbednost sa sobom da ih štite.Mi se nikad nismo vratili.
March 13Mar 13 17 minutes ago, April said:jedina utešna vest bila je da je odziv na mobilizaciju na Vračaru bio ispod 5%, te da su vojnu policiju toliko često tukli, da su počeli da vode javnu bezbednost sa sobom da ih štite.svi/mnogi ste videli slike sa autoputa kako su ispracali vojne kolone koje su isle na ratista. a ti sedis unutra. tada sam mislio da idem da branim jugoslaviju. osvescenje je usledilo godinu dana kasnije. strah je postojao, ali je bio nadjacan zeljom da se odbrani zemlja. danas velim, jebem ti tinejdz jugoslovena u meni, ali, tako je biloelem, polazak je bio ono sto zelim da docaram. naredala se tako vozila po pisti kasarne, pala je i noc. reflektori su obasjavali sav taj deo u kojem je bio i moj kamion. jedan momak je znao kada cemo krenuti i netom pre polaska je otrcao i preko razglasa pustio let the sunshine in. stigao je trceci da se popne u kamion. koliko je to sve van pameti. kod mene je jedna antiratna pesma je poprimila sasvim razlicitu konotaciju pod tim reflektorima
March 13Mar 13 Citam (placem), i razmisljam....da li bismo i koliko bismo drugaciji bili danas, da nismo prosli sve to sto smo prosli?
March 13Mar 13 Da mi, ipak, zakljucamo ovaj topic pred vikende? Baci u depresiju....Svako imao neku svoju muku, svakom njegova najveca. Ali, moja prica ispade kao Lala u onom vicu, kad su pricali kako se ko namucio u ratu... ovi jedni u rovovima, ovi u silnim bitkama, a Lala kaze:"Najedemo se mi jedan dan sunke, slanine, cvaraka..." ostali gledaju, cekaju...a Lala nastavlja:"...a Švaba na bunaru..."
March 13Mar 13 1 hour ago, cedo said:ja sam naucio preferans od mobilisanih koji su bili rasporedjeni u moju jedinicupravila, moždato sam i ja mislio devedesetih, a onda se nađoh u majdanpeku, likovi na kraju sveta, još se imalo para, tako da su se, u nedostatku kretanja, "duhovno" uzdizalibrate, kako likovi igraju, toliko su me drali da sam, posle nekog vremena, rekao da ne znam da igram, u pravom smislu rečiinače, oduševljavao sam se njima, to načitano, spretno, razbijali kvizove, recimo (a i ja sam onomad učestvovao u svim hrt zajebancijama), šteta kako su ispropadali svi redom kasnije
March 13Mar 13 26 minutes ago, destiny said:Citam (placem), i razmisljam....da li bismo i koliko bismo drugaciji bili danas, da nismo prosli sve to sto smo prosli?naravno da bi bili drugacijija bi bio neki ugledni univerzitetski profesor u zagrebu, ili bi radio u nekom institutu koji bi razvijao ko zna kakve projekte, mozda vojne, mozda svemirske. u najgorem (a mozda i najboljem slucaju) imajuci u vidu trendove, bi to bila neka it firma koja bi razvijala sopstvena resenja. i sve to u zemlji koja je punopravni clan evropske unije. i dalje bi bio kosmopolita, ali bi mi patriotizam ostao jaci od americkog. nikada ne bi glasao za trumpoide, vucicoide i tudjmanoide. svet bi mi bio na dlanuovako, nije da se nisam ostvario profesionalno, ali je to daleko od onoga sto sam posedovao kao potencijal i zelju. patriotizam vise ne propovedam. jedino bi ovo glasanje (politicka orijentacija) ostala ista, sto bi se reklo, pola, polapsiha strada, ali, sto kaze pesma, sve je lako kad si mlad. starije generacije su nastradale najstrasnije. sve ovo se ne odnosi na one koji su gubili bliskea ovo ne treba zakljucavati. moze da naleti neko mlad, pa mu pomogne. iako se svet opet menja
March 13Mar 13 30 minutes ago, destiny said:Da mi, ipak, zakljucamo ovaj topic pred vikende? Baci u depresiju....nemoj, kanim se da se raspišem oko mojih dogodovština
March 13Mar 13 1 minute ago, mire said:pravila, moždato sam i ja mislio devedesetih, a onda se nađoh u majdanpeku, likovi na kraju sveta, još se imalo para, tako da su se, u nedostatku kretanja, "duhovno" uzdizalibrate, kako likovi igraju, toliko su me drali da sam, posle nekog vremena, rekao da ne znam da igram, u pravom smislu rečiinače, oduševljavao sam se njima, to načitano, spretno, razbijali kvizove, recimo (a i ja sam onomad učestvovao u svim hrt zajebancijama), šteta kako su ispropadali svi redom kasnijea dobro, moja igra je bila bela. kao klinci smo ja i jedan iz kraja, dve godine mladji bili strasan par. klinci, al smo znali sta ce koji da odigra. nemalo sam se iznenadio kada videh da je popularna i u makedonaca iz bitolja. beljot je zovusudbina, to je
March 13Mar 13 pročitah ono tvoje "šta bih bio, čime se bavio", pa sam se skenjao najstrašnijemožda ću, ipak, da se raspišem
March 13Mar 13 Mda, pretpostavljam da svi verujemo da bismo, da nije bilo svega toga, mnogo bolje prosli.Ja, recimo, da nije bilo 90-ih i 2000-ih, verovatno bih po zavrsetku faxa nasla posao, muz isto tako, uzeli neki stan...klasika. Ovako, kirija i besparica nas poterale da igramo GC lutriju (bas smo mislili da cemo dobiti), isli u kanadsku, australijsku, novozelandsku ambasadu, pribavljali papire da bezimo bilo gde... dobili GC, otisli, zavrsila i u US fax, zivimo ok ... Ispade da su te teske godine meni (mozda?) ucinile uslugu.
March 13Mar 13 ok, poštujem, ali, kad se školuješ za nešto, već na trećoj godini faksa počneš da se time poluprofesionalno baviš, jak si i duboko si u materiji...i trt, počne rat i sve ode u kurac
March 13Mar 13 Da nije bilo tvojih poroka i demona danas bi bio neki Elon Mask sa tvojim talentom za pare, veli meni moja ljepša polovina.Dakle, ništa nepravedne sankcije, podivljale ustaške horde, mudžahedinska soldateska, srbokomunisti i četnici. Sam si sebi kriv, veli moja anuma.Slažem se sa njom u potpunosti, ali na kraju mi nije žao.Sigurno ne bi imao predvinu porodicu koja mi je veće bogatstvo od svega.Zamisli da ličim na Elona Maska, daleko bilo! Edited March 13Mar 13 by milfisland
March 13Mar 13 3 hours ago, cedo said:naravno da bi bili drugacijija bi bio neki ugledni univerzitetski profesor u zagrebu, ili bi radio u nekom institutu koji bi razvijao ko zna kakve projekte, mozda vojne, mozda svemirske. u najgorem (a mozda i najboljem slucaju) imajuci u vidu trendove, bi to bila neka it firma koja bi razvijala sopstvena resenja. i sve to u zemlji koja je punopravni clan evropske unije. i dalje bi bio kosmopolita, ali bi mi patriotizam ostao jaci od americkog. nikada ne bi glasao za trumpoide, vucicoide i tudjmanoide. svet bi mi bio na dlanuovako, nije da se nisam ostvario profesionalno, ali je to daleko od onoga sto sam posedovao kao potencijal i zelju. patriotizam vise ne propovedam. jedino bi ovo glasanje (politicka orijentacija) ostala ista, sto bi se reklo, pola, polapsiha strada, ali, sto kaze pesma, sve je lako kad si mlad. starije generacije su nastradale najstrasnije. sve ovo se ne odnosi na one koji su gubili bliskea ovo ne treba zakljucavati. moze da naleti neko mlad, pa mu pomogne. iako se svet opet menja3 hours ago, destiny said:Da mi, ipak, zakljucamo ovaj topic pred vikende? Baci u depresiju....Svako imao neku svoju muku, svakom njegova najveca. Ali, moja prica ispade kao Lala u onom vicu, kad su pricali kako se ko namucio u ratu... ovi jedni u rovovima, ovi u silnim bitkama, a Lala kaze:"Najedemo se mi jedan dan sunke, slanine, cvaraka..." ostali gledaju, cekaju...a Lala nastavlja:"...a Švaba na bunaru..."hvala ti. bas se osecam ko taj tvoj lala i ti a nisam znao kako to artikulisati.
Create an account or sign in to comment