Jump to content
IGNORED

DETOX


yolo

Recommended Posts

pre nekog vremena uhvatio me jedan period da sam pila samo sokove. s tim da ti sokovi nisu bili zdravi, vec obicni sokovi koji cak i kad su 100%
secer, +visak energije koju bi trosila na varenje, al ne verujem da bi radilo na duze staze..
Link to comment
  • Replies 438
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • yolo

    75

  • April

    33

  • banatjanin

    20

  • Indy

    19

Top Posters In This Topic

wah, ne dam se ja tako brzo istopiti, ima tu materijala.elem, osećam se ko naduvan, nekako sav sam lagan, lako mi da radim. nemam povećanu energiju, da ne bude zabune, imam čak i trenutke fizičke slabosti, ali kako da kažem, pokretljiviji nekako, baš laganiji. radim sve uobičajene fizičke aktivnosti, s tim da sam uveo i forsirano hodanje od oko sat - sat i po. napadi gladi su kratkotrajni, lako se preguraju, dodam obilniji gutljaj soka ili čaja i idemo dalje. čak sam kuvao ženi juče, i tu je bilo najinteresantnije, jer sam valjda spoznao šta je ona mitska glad, ona kad ti babe i dede kao klincu, kad nešto nećeš da jedeš jer ti nije po ukusu, kažu: "Nisi ti bio gladan!". I stvarno, na sreću, nismo. Ovo prevazilazi osećaj: jeo bi nešto ili krči mi stomak. Ja sam juče u dodiru sa klopom imao utisak da mirisima jedem, nos mi je izoštren do krajnjih granica, kontam da bi mi suva korica buđavog hleba imala ukus raja.i tako, treći dan, treći paket... još 15.

Link to comment
jer sam valjda spoznao šta je ona mitska glad, ona kad ti babe i dede kao klincu, kad nešto nećeš da jedeš jer ti nije po ukusu, kažu: "Nisi ti bio gladan!".
laugh.gif odlicno
Link to comment
... Ja sam juče u dodiru sa klopom imao utisak da mirisima jedem, nos mi je izoštren do krajnjih granica, kontam da bi mi suva korica buđavog hleba imala ukus raja.
trebalo bi da u jednom momentu postaneš sasvim ravnodušan prema hrani čak i što se mirisa tiče. ne da ćeš izgubi čulo mirisa, nego da će te mirisi hrane podsećati na ljude i dogadjaje možda čak iz detinjstva, bez "otvaranja apetita". a to što se osećaš lakšim i pročišćenijim mi je isto poznato. veoma lep osećaj. verovatno više razloga utiče na to. za varenje hrane odlazi neki procenat energije (da li 10-20% ne sećam se) koji ti je sada na raspolaganju. naravno i za konstantno otklanjanje toksina jer hrana nije "čista hrana". nadam se da imaš redovnu stolicu, pa to znači da si bez ulaza ispraznio crevni bafer. sigurno si i lakši koje kilo samo zbog toga. onda još prvih dana valjda telo uzima najbržu energiju (glikogen iz jetre i iz rezervi u mišićima) dok ne shvati da nema više pa da mora i iz drugih rezervi da povuče (ali te pretvodno malo testira krizom). nemoj se siliti na fizičku aktivnost ako ti ne odgovara, a ako ti odgovara onda upravo ta neka laka šetnja.piši kako ide!
Link to comment

sedmi dan.nisam postao ravnodušan prema hrani, naprotiv. juče je malo falilo da sopstvenoj deci u bioskopu, dok smo gledali Alvina i veverice, otmem kesice sa grickalicama i sokiće i strpam ih u sebe sa sve ambalažom. sanjam hranu i intenzivno planiram šta ću jesti kad sve ovo prođe. ama glabao bi sad i koru drveta. dakle, od toga da ću da zaboravim na život i radosti, kod mene nema ništa.sa druge strane, osećaj opijenosti, slabost i tako to je nestalo. četvrti dan je bio najgori do sada, jedva sam ustajao sa stolice. sad je sasvim normalno. mozak radi, telo radi. juče pola dana grudvanja, pravljenja sneška klincima, tegljenje sanki i sve ok.budim se noću po jednom - dvaput, od kad sam počeo sa ovim, i to opako nervira. moram u toalet, što mi se inače ne dešava (valjda izbacujem vodu, jbm li ga). petog dana mi je jezik bio totalno pobeleo, sutradan se odmah povuklo. sav sam splasnuo, lice, stomak, koža se ne masti, normalno funkcionišem. kul. ali gladan sam.pored gladi, najozbiljni problem u ovome je odvratnost napitaka. sokovi od povrća još i mogu da se popiju nekako, odvratni su ali progutaju se, ali čajevi... i pored tolike gladi imam ozbiljnu mučninu ujutru kad samo pomislim da treba da počnem sa prvim gutljajem. počeo sam da gutam kao lošu i jaku rakiju, sa sve mrštenjem i onim potuljenim grlenim zvukom. to mi najteže pada.

Link to comment

postade li u medjuvremenu ravnodušan? meni se dešavalo već posle par dana, a nikad nisam ni stigla do devetog dana. sećam se iz nekih tekstova davno pročitanih o ljudima koji su išli na gladovanje u borbi protiv raka (beše to valjda 90 dana?) da su isto postajali ravnodušni (čak i kada su kuvali za porodicu). naravno, svako od nas ima različite ulazne parametere, ali opet posle dovoljno vremena gladovanja valjda bi se svima uskladile reakcije organizma. baš si zanimljiv slučaj.možda si već naleteo na ovaj fasting site - tu imaš tekstove, razne fasting varijante i forum sa tudjim iskustvima. možda nadješ nešto korisno i zanimljivo.

Link to comment
sedmi dan.nisam postao ravnodušan prema hrani, naprotiv. juče je malo falilo da sopstvenoj deci u bioskopu, dok smo gledali Alvina i veverice, otmem kesice sa grickalicama i sokiće i strpam ih u sebe sa sve ambalažom. sanjam hranu i intenzivno planiram šta ću jesti kad sve ovo prođe. ama glabao bi sad i koru drveta. dakle, od toga da ću da zaboravim na život i radosti, kod mene nema ništa.sa druge strane, osećaj opijenosti, slabost i tako to je nestalo. četvrti dan je bio najgori do sada, jedva sam ustajao sa stolice. sad je sasvim normalno. mozak radi, telo radi. juče pola dana grudvanja, pravljenja sneška klincima, tegljenje sanki i sve ok.budim se noću po jednom - dvaput, od kad sam počeo sa ovim, i to opako nervira. moram u toalet, što mi se inače ne dešava (valjda izbacujem vodu, jbm li ga). petog dana mi je jezik bio totalno pobeleo, sutradan se odmah povuklo. sav sam splasnuo, lice, stomak, koža se ne masti, normalno funkcionišem. kul. ali gladan sam.pored gladi, najozbiljni problem u ovome je odvratnost napitaka. sokovi od povrća još i mogu da se popiju nekako, odvratni su ali progutaju se, ali čajevi... i pored tolike gladi imam ozbiljnu mučninu ujutru kad samo pomislim da treba da počnem sa prvim gutljajem. počeo sam da gutam kao lošu i jaku rakiju, sa sve mrštenjem i onim potuljenim grlenim zvukom. to mi najteže pada.
Elem, da se i ja prijavim.Večeras završavam treći dan Radinog detoksa...zasad ništa od simptoma sapatnika Banaćanina, sem užasne monotonije bezukusnih čajeva. Program skoro isti, samo ja nisam dobio taj ljuti čaj, već neki slatki od grožđa jer sam prijavio moguću hipoglikemiju kao potencijalni problem i taj sok me prilično spašava, on jedini ima nekakav ukus. Nemam pojma zašto mi se sve čini tako lako, možda zato što imam bogata iskustva sa dijetama i znam koliko teške i odvratne mogu biti, pa sam očekivao da će sve biti mnogo teže. Uhvatio sam osećaj gladi odmah na početku, trudim se da ga predupredim čajevima pre nego što me obori i prilično mi uspeva. Krize me hvataju popodne i predveče, ali čim ih osetim, nalijem se čajem, uletim u kadu bez vremenskog ograničenja i sve prođe.Spavam kao beba, od 10 uveče do 7 ujutro. Radim najnormalnije, mada sam drugog dana bio malo smoren za posao, danas je sve kao ranije. Čajeve i sokove ne pijem iz plastičnih flašica već ih sipam u široke staklene čaše za viski i nalivam se. Pijem kafu, ona me žešće dobro radi, ubija glad samo tako.Čuo sam se s Gazom danas, on kaže 'Treći i četvrti dan su najteži', a meni neprijatno...kao Bosanac u Aušvicu u onom glupom vicu.Iz nekog razloga i Rada je prognozirala da ću ovih 18 dana da prođem laganeze, nemam pojma kako je to procenila, ali zasad je stvarno tako.Isto kao i Banaćanin, hvatam mirise peciva u pekarama i planiram kako ću da kupim onaj pekač za hleb i da sam mesim prceboce od heljdinog brašna i kojekakvog zrnevlja. Već sam počeo da prikupljam raw food recepte za drugi deo dijete i šargarepa na maslinovom ulju mi se sa daljine od 15 dana čini kao puj spas za sve nas.Merio sam se, zasada tri kilograma otišla, to je onaj deo koji u svakoj dijeti ide najbrže, čim izbaciš vodu i isprazniš stomak. Prava merenja tek dolaze, ali ovo je više onako, za motivaciju.Sve u svemu, i meni i mom bratu po detoksu, ove sezone propada kulen.
Link to comment
Sve u svemu, i meni i mom bratu po detoksu, ove sezone propada kulen.
:( mdah, propade nama uživanje u njemu, ali kulen ima ko da pojede. mada, moj je dobro fermentisao, valjda će da se održi koje parče dok se ne skinem s ovog.vidiš, ja ni kafu ne pijem, pošto sam je inače baš smanjio otkad batalih duvan. tebi je rekla da ćeš lako i dobro procenila, meni je rekla da ne zna da li da mi da uopšte svih 18 dana, čak mi je pojačala B sok, da bi izdržao. i vidiš, zna. tačno tako.međutim, nije glad problem, osećam ali nije problem. problem je odvratnost napitaka. poslednja dva dana ujutru ne mogu da se nateram da počnem. prvo pijem vodu. dakle, gladan sam, a sama pomisao na određene čejeve mi podiže želudac. usput, i ja sam se čuo sa gazzom četvrtog dana. njegove reakcije su sličnije mojima. on ko stariji brat u ovome :lol: Edited by banatjanin
Link to comment
postade li u medjuvremenu ravnodušan?
Mislim da je to nemoguće. Meni je danas sedmi dan i želim SVE. Kriza dođe svakog dana uredno izmedju jedan i dva popodne i prilično mi blokira misli za sve osim za gamu hrane koju kanim kuvati kad sve prođe. Dobra stvar je tehnika koju sam usavršio za trenutke očaja - nalivam se čajevima i sokovima i to zaista deluje. To je zapravo kapital sa kojim krećem u novu fazu dijete kad završim sa flašicama za deset dana. Pošto planiram da ne večeram više bar do Nove Godine, to bi bila tehnika sa kojom ću kontrolisati večernje krize.Inače, pre par dana imao sam sličan napad kao Banatjanin u bioskopu. Moja ćerka je pored mene jela topli hleb namazan nekom domaćom paštetom; bio sam na sekund od Daj malo. Šta me sprečilo? Pa, shvatio sam da bih posle jednog zalogaja bio još gladniji. Od tada na svako iskušenje odgovaram sa novim nalivanjem i to uspeva. Ne muči mene glad, mene muči nedostatak prijatne nadutosti posle obroka koja uspavljuje organizam i tera na dremku.Apropo dremke, spavam savršeno, ovako nisam spavao još od vojske. Popodnevni odmor više mi nije potreban, pa mi glava pada već oko devet uveče, do deset sam već u postelji, a ujutro ustajem sve kasnije, danas oko pola devet. Stvarno se ne sećam kad sam poslednji put spavao deset ipo sati. Istina, to nije u komadu, jednom izlazim noću zbog sve sile sokova koju nosim u sebi, ali to je u potpunom bunilu i posle toga ponovo zaspim na jedan.Neko je pitao koliko se smrša. Evo ja za sedam dana nekih 6kg. Sve očekujem da organizam pruži neki otpor i uspori slabljenje, ali se to zasad ne dešava. Čak mi se čini da bi, npr. sa jednom integralnom kiflom dnevno ubačenom u dijetu to bilo i brže, jer ovako svi izgubimo stolicu posle par dana dijete, bukvalno se cedimo.Jezik mi je takođe pobeleo na kratko petog dana, svakodnevno labelisanje pripisujem ledenom vetru, a ne detoksu. Fizički se osećam odlično, mada se po ovoj zimi ne mogu pošteno ni testirati, nema tu mogućnosti za nekakav trening, sem beskrajnog lopatanja snega. Sve u svemu, monotono i depresivno, ali za nekog ko ima toliko iskustva sa dijetama, ne baš preteško. Moje najgore iskustvo bila je proteinska dijeta, posle četiri dana hteo sam da odlepim. Takođe, nikad nisam izdržao tzv.voćni dan u raznim pokušajima. Nijedna dijeta ranije nije prošla bez tipične dijetne depresije i najstrašnijeg fantaziranja o hrani, tako da to ne doživljavam tragično. Dani su predugi kao i na svakoj dijeti, ali ja taj smor kapiram prilično sportski, treniram organizam na manju potrošnju i čekam da mu ta potrošnja postane default. To neće biti skoro, ali u ovim godinama ni ja nemam prava da budem nestrpljiv.
Link to comment
Apropo dremke, spavam savršeno, ovako nisam spavao još od vojske. Popodnevni odmor više mi nije potreban, pa mi glava pada već oko devet uveče, do deset sam već u postelji, a ujutro ustajem sve kasnije, danas oko pola devet. Stvarno se ne sećam kad sam poslednji put spavao deset ipo sati. Istina, to nije u komadu, jednom izlazim noću zbog sve sile sokova koju nosim u sebi, ali to je u potpunom bunilu i posle toga ponovo zaspim na jedan.
e vidiš, ovde nismo isto. ja sastavim najviše 7h. to noćno buđenje sebe radi me ubija u pojam. ustanem, osvestim se, vratim se i glad. hrana. glad. i jedva zaspim. kad me cimne ženin sat za posao u 7, ustajem.pokušao sam da pomerim ispijanje poslednjih gutljaja čaja u danu na najkasnije 20h, i da legnem u ponoć uobičajeno, ali badava. opet se budim. loše spavam generalno.ipak mi je lakše ovih dana, jedino što jedna izdržavam je ona više puta pominjana odvratnost nekih napitaka. čaj od sikavice i uvin čaj posebno. imam nagon za bljuvanje kad pogledam u flašicu.inače, sinoć sam vodio večeru od sedam gangova i sedan različitih vina za 200 ljudi. riba, srnetina, hladni zalogaji, bifteci, kotleti, šumska voća i mame mamine, te vrlo dobra vina. a ja vrtim čaše, i pričam o uparivanju. vina sam uzimao u usta pa pljuvao u spiton, što je uobičajena praksa, ali hranu nisam mogao da pljujem, tako da je nisam ni probao, radio sam napamet. ne da se nisu žalili nego sam dobijao aplauze. ali meni je falio zid. da udaram glavom.
Link to comment

svaka cast obojici na izdrzavanju posta.April, mislim cak da to lopatanje snega nije bas naivan fizicki napor, ni inace, a kamoli u uslovima tolikog kalorijskog deficita.spominje se taj beo jezik, od cega je to?

Link to comment
inače, sinoć sam vodio večeru od sedam gangova i sedan različitih vina za 200 ljudi. riba, srnetina, hladni zalogaji, bifteci, kotleti, šumska voća i mame mamine, te vrlo dobra vina. a ja vrtim čaše, i pričam o uparivanju. vina sam uzimao u usta pa pljuvao u spiton, što je uobičajena praksa, ali hranu nisam mogao da pljujem, tako da je nisam ni probao, radio sam napamet. ne da se nisu žalili nego sam dobijao aplauze. ali meni je falio zid. da udaram glavom.
Čoveče, šta si ti po zanimanju?! Šef kuhinje, vlasnik hotela ili predsednik udruženja somelijea?Šta god da si, ne piješ kafu, sikavica ti je odvratna(my favourite, btw), kuvaš, loše spavaš i - istrajavaš! Ti si moj heroj. Ja bih sve oterao u tri pizde lepe materine, da izvineš. Jedva izdržim navalu mirisa kad prođem pored pekare, a kamoli još nekome da kuvam. Uzgred, sad se već pomalo prenemažem, pa svako popodne malo dramatizujem krizu da se od žene ogrebem za masažu nogu posle kupanja. A za kraj dijete(kompletan kraj, i tečne i presne faze, sredinom marta), već sam izabrao prvi ručak - podvarak sa dimljenom ćuretinom.
spominje se taj beo jezik, od cega je to?
Beli jezik je jako dobar znak da toksini izlaze, a još bolji znak je to što su se bele naslage povukle, to je materijalni dokaz da se organizam sam izbori sa toksinima. Meni je posebno interesantno to što se pojavio u isti dan i mom bratu Banaćaninu i meni, i u isti dan se povukao.
Link to comment
Ja bih sve oterao u tri pizde lepe materine, da izvineš. Jedva izdržim navalu mirisa kad prođem pored pekare, a kamoli još nekome da kuvam. Uzgred, sad se već pomalo prenemažem, pa svako popodne malo dramatizujem krizu da se od žene ogrebem za masažu nogu posle kupanja.
i ja bi, da izvineš. ali negde kontam, bolje ovo s vremena na vreme - ako da rezultate u analizama krvi i pritisku - nego da cepam lekove od kojih mi se neće dizati od sad pa do zauvek. mislim, ja sam osećao da sam se sjebao, i sistematski sam se sjebavao od avgusta do januara posebno, na svaki način, što su lekarski pregledi i pokazali. ispratili su me rečima: niste još pacijent, ali ste na odličnom putu da postanete.detox je odličan način da se napravi totalni rez. u svakoj drugoj varijanti bi poklekao i nastavio po starom. ovako, ne smem apsolutno ništa i to je to.meni prenemaganje, ali i stvarna povremena bezvoljnost i izgled paćenika donose svakakve benefite :wicked::naughty:cool.gif Edited by banatjanin
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...