Blade Runner 2049 (2017)

[noskich]

Nema tu sta da se slaze ili ne slaze. Fakat je da ni u jednom filmu nije eksplicitno izreceno/pokazano da li je Dekart replikant ili nije.

A i nejasno mi je zasto se vode tolike polemike o tome? Ko da je to bitno uopste? U cemu bi bila razlika da je jedno a nije drugo? 

Bas nikakav efekat na radnju filmova.

Edited October 10, 2017 by noskich

[ToniAdams]

jbt pricate o misljenju coveka koji je snimio prometeusa

uostalom, h ford kaze da tjekom snimanja filma nije glumio robota.

[ToniAdams]

Nema tu sta da se slaze ili ne slaze. Fakat je da ni u jednom filmu nije eksplicitno izreceno/pokazano da li je Dekart replikant ili nije.

A i nejasno mi je zasto se vode tolike polemike o tome? Ko da je to bitno uopste? U cemu bi bila razlika da je jedno a nije drugo? 

Bas nikakav efekat na radnju filmova.

izgubila bi se ideja prvog filma.

[noskich]

jbt pricate o misljenju coveka koji je snimio prometeusa

uostalom, h ford kaze da tjekom snimanja filma nije glumio robota.

 

Potpuno je nemerodavno sta ko kaze.

Jedino merodavno je sta je u filmu prikazano. A u oba fllma nema eksplicitnih potvrda, samo nagovestaja.

[nautilus]

Čitava ideja je u tome gdje je granica ljudskosti? U razmnožavanju, mašti, ljubavi ili duši? Religije u BRu nema pa ne bih da spinujemo u tom pravcu. Zato i nema tačnog odgovora na pitanje da li je Dekart replikant. Da ima, film bi i pružio odgovor na pitanje o granici ljudskosti, a to mu nije cilj. Cilj mu je da pitanje postavi.

 

I mislim da je dobar film. Jeste nastavak i jeste reciklaža te ideje i atmosfere i neće se vidjeti ništa novo. Ali meni je to pozitivno, nisam išao u film da gledam pucačinu između robota i ljudi ili super heroje.

 

Nećete izgubiti vreme ako ga pogledate.

[noskich]

Pa ne znam bas, ja vidim u starom filmu paralele sa hriscanstvom, bas u te dve kultne scene kada Roj ubija kreatora i kada umire. Roj ga naziva Father, a on Roja prodigal son: https://en.wikipedia.org/wiki/Parable_of_the_Prodigal_Son

 

Evo ovde podobrano o tome: https://en.wikipedia.org/wiki/Themes_in_Blade_Runner

 

Religious and philosophical symbolism[edit]

There is a subtext of Christian allegory in Blade Runner, particularly in regard to the Roy Batty character. Given the replicants' superhuman abilities, their identity as created beings (by Tyrell) and "fall from the heavens" (off-world) makes them analogous to fallen angels. In this context, Roy Batty shares similarities with Lucifer as he prefers to "reign in hell" (Earth) rather than "serve in heaven".^[7] This connection is also apparent when Roy deliberately misquotes William Blake, "Fiery the angels fell..." (Blake wrote "Fiery the angels rose..." in America a Prophecy). Nearing the end of his life, Roy creates a stigmata by driving a nail into his hand, and becomes a Christ-like figure by sacrificing himself for Deckard. Upon his death a dove appears to symbolise Roy's soul ascending into the heavens.^[8]

Zhora's gunshot wounds are both on her shoulder blades. The end result makes her look like an angel whose wings have been cut off. Zhora makes use of a serpent that "once corrupted man" in her performance.

A Nietzschean interpretation has also been argued for the film on several occasions. This is especially true for the Batty character, arguably a biased prototype for Nietzsche's Übermensch—not only due to his intrinsic characteristics, but also because of the outlook and demeanor he displays in many significant moments of the film. For instance:

• A modern audience might admire Batty’s will to flee the confinements of slavery and perhaps sympathize with his existential struggle to live. Initially, however, his desire to live is subsumed by his desire for power to extend his life. Why? In Heidegger’s view, because death inevitably limits the number of choices we have, freedom is earned by properly concentrating on death. Thoughts of mortality give us a motive for taking life seriously. Batty’s status as a slave identifies him as an object, but his will to power casts him as an agent and subject in the Nietzschean sense. His physical and psychological courage to rebel is developed as an ethical principle in which he revolts against a social order that has conspired against him at the genetic, cultural, and political levels. In Heidegger’s view, Batty’s willingness to defy social conformity allows for him to authentically pursue the meaning of his existence beyond his programming as a soldier. Confronting his makers becomes part of his quest, but killing them marks his failure to transcend his own nature.^[9]

 

^{I u ovom novom filmu se pominju andjeli, ali je sve to banalizovano.}

Edited October 10, 2017 by noskich

[nautilus]

hrišćansko pitanje o čovečnosti replikanata bi bilo da li su oni sposobni da spoznaju boga? ne u smislu kreatora svega, jer to je samo od božjih lica, nego u dubokom, pobožnom, verskom smislu. takvu alegoriju sa hrišćanstvom bi imali kada bi se replikanti molili korporaciji koja ih je stvorila, verovali u spasenje ali ne zato što im je to upisano u kodu nego što su sami došli do te vere.

 

toga nema tamo.

[noskich]

Dobro to sto ti imas svoju definiciju religioznosti kao samoobmanjivanja ne moze da spori vec pomenute reference ka hriscanskoj paraboli i simbolicke elemente koji su prikazani u kljucnim scenama. Moze se o filmu diskutovati, ali da bi ta diskusija imala smisla ona mora biti bazirana na onome sto je u filmu de fakto prikazano/izreceno. 

Edited October 10, 2017 by noskich

[nautilus]

ako ti mislis da je hrišćanstvo skup pričica iz biblije onda si ozbiljna prepotentna neznalica. to nije pitanje da li je neko religiozan ili ne i kakav je njegov stav o hrišćanstvu nego da li je sposoban da bude vernik u smislu hrišćanstva, na primer. uostalom možeš tu staviti i islam, hinduizam, štagod. vrlo sam pazio sta pisem.

 

pitanje da li replikanti mogu biti verujuci ili ne i da li ih to razlikuje od ljudi se ne postavlja. postavljaju se pitanja razmnožavanja, ljubavi, duše, osećanja, mašte. da li to što replikant, na primer, može da mašta briše granicu između ljudi i replikanata? suština filma je u tom pitanju. da je rečeno da je Dekart replikant, imali bi odgovor na to pitanje i ne bi sada razmišljali o tome šta čini čoveka čovekom.

[Dankan Ajdaho]

S obzirom da je osnovna ideja u '49tci posledice ukrštanja čoveka i "mašine", cenim da je poprilično bespredmetna dalja rasprava da li je Dekard čovek ili ne.

[*edited by mod]

S obzirom da je osnovna ideja u '49tci posledice ukrštanja čoveka i "mašine", cenim da je poprilično bespredmetna dalja rasprava da li je Dekard čovek ili ne.

 

Jeste ako gledas da je Dekard covek.

Ako gledas da nije onda bi se moglo reci da je osnovna ideja u 2049 odnos izmedju masine i masine (Dekard&Rejcel, K&Joi) kao i to sta cini coveka covekom. 

[James Marshall]

+1

 

 

Mislim da više mesijanskog (za replikante) u sebi nosi dr Stelin kao proizvod ljubavi i spajanja dva skin joba i ideja da replikanti mogu da se razmnožavaju (produžuju vrstu) bez ljudi, mislim, zašto bi onda ćorava baba tražila i veličala kao simbol neke buduće revolucije (replikanata) zatočenu klinku.

Edited October 11, 2017 by James Marshall

[Dankan Ajdaho]

Poenta je u izjednačavanju. Odnosno prenošenju atributa ljudskosti na "veštačku" tvorevinu. A da bi se to jednačenje i transfer desilo, subjekti istoga moraju biti različiti.

[*edited by mod]

Ne bih se slozio, jer u 2049 K & Joi imaju medjusobni odnos koji prevazilazi  robotske odnose a zapravo su isti AI subjekti, jedino ih razlikuje to sto on ima telo a ona ne.

[Sludge Factory]

Pa to bi moglo da se protumaci kao paralela, s jedne strane je Dekard covek, a Rejcel replinakt, s druge strane K materijalizovan AI, a Joi ne. Tako da tu imamo odnos koji prevazilazi njihove "nedostatke", kao sto kod Dekarda i Rejcel imamo prevazilazenje njihovih problema.

Edited October 11, 2017 by Sludge Factory