Jump to content
IGNORED

Radnicka klasa danas, prekarijat ili svi


Ryan Franco

Recommended Posts

Osnovni problem te škole mišljenja je i osnovni problem kapitalizma - obrazovanje ne postoji samo zato da bi se zarađivale pare. Univerziteti bi trebalo da budu neko središte odakle se kreira društvena klima, ali to se sad razara.

 

Za obrazovanje u tom smislu, univerziteti nisu potrebni.

Link to comment

dostupnost obrazovanja je vrh, a to sto univerzitet vise nije car i bog nego servus je a) nuzno b) dobro jer zasto bi se kultura krojila samo na univerzitetu

 

Da, pa se sad kroji u medijima i to vidimo kako izgleda.

Link to comment

Ne slažem se u neku ruku.

U Americi recimo, su školarine sve veće, a povrat od te investicije u obrazovanje sve manji, a tako će biti i kod nas. Po logici stvari, trebalo bi da je prestiž univerzitetskog obrazovanja manji.

 

Ja bih rekao da je paradoksalno, aura prestiža nikad veća u istoriji univerzitetskog obrazovanja. Gomile, mase hitaju u svim zemljama ka bilo kakvim fakultetima, lažiraju se diplome, studira se nikada više, to je jedini izlaz u srednju klasu i bolji život. University enrollment je isti ili nepromenjen.

to nije prestiz nego traznja

 

pisem sa tableta pa mi je lakse da citiram ovako nego da editujem prosli post, sori sto zatrpavam

Link to comment

naravno.

a pomenute dobre zavarivace je tesko naci izmedju ostalog i zato sto imaju veoma kratak zivotni vek.

 

Ja mislim da je stvar više u tome što se od prosečnog do vrhunskog zavarivača ne stiže samo prosto obukom i iskustvom, mi imamo ljude koji taj posao rade decenijama pa i dalje nisu vrhunski niti će biti. Ima tu neki momenat prirodnog talenta, nešto što odvaja onog jednog slikara koji je prošao najbolju školu od svih ostalih kolega.

 

 

 

za sporije i mamurne, pricam samo i jedino u suprot tezi da je radnicka klasa onaj ko je lako zamenjiv.

 

 

 

Ja bih pre rekla da je radnička klasa onaj koga lako menjaju. U ovoj visokoj klasi (koju sam definisala kao bolje plate i stabilnost radnih mesta) ima ih puno koji su i te kako zamnjljivi, ali dejstvuju u niši u koju se ne prima sa ulice i iz koje se ne otpušta.

Link to comment

kreiranje drustvene klime je takodje zaradjivanje para tj biznis. al ne mogu sad dublje u to imam vaznija posla :D

:D Da, tako ispada, zato je i kreiraju oni koji imaju para.

 

Za obrazovanje u tom smislu, univerziteti nisu potrebni.

Nisam baš razumeo, ajd' pojasni, pls.

Link to comment

:D Da, tako ispada, zato je i kreiraju oni koji imaju para.

 

 

Nisam baš razumeo, ajd' pojasni, pls.

 

 

Imam problem, jer mi u glavi trenutno prolazi jedno pet razlicitih tumacenja sta si mislio pod kreiranjem drustvene klime, pa ne znam na koje da odgovorim. A milim da ni za jedno nije potrebno 4-5 godina celodnevnih predavanja i stresnih ispitnih rokova.

Link to comment

Imam problem, jer mi u glavi trenutno prolazi jedno pet razlicitih tumacenja sta si mislio pod kreiranjem drustvene klime, pa ne znam na koje da odgovorim. A milim da ni za jedno nije potrebno 4-5 godina celodnevnih predavanja i stresnih ispitnih rokova.

Potrebno je da u društvu postoje ljudi koji se cene zbog znanja, a ne zbog para, a univerziteti su nekad to pružali. Sad se ljudi cene samo zbog para, sve ostalo je statistička greška.

Link to comment

To je opšte mesto, nije svako znanje isto. Znanje treba da se otelotvori nekako, a pare su merilo vrednosti u kapitalizmu. Univerziteti u Srbiji i dalje pružaju znanje, praktično i teorijsko.

Link to comment

et Utvara

 

Pa pružaju, samo se to znanje ne ceni, nego društvo vode oni koji su kupili diplome (za šta su sami napravili univerzitet), ili oni koji uopšte nemaju takvo znanje niti su bili na univerzitetu.

Ako neko napiše dobar roman od koga nema nikakvu zaradu ( što je prilično često kod nas), a neko čita taj roman i samim tim biva više "načitan" - čime se tako nešto motiviše u ovom društvu?

Edited by kobni zelaya
Link to comment

Vi raspravljavate sta jeste ili nije radnicka klasa a sustinsko pitanje je odavno indy pokrenuo - nesigurnost primanja u danasnjem svetu. Nema vise sigurnosti radnog mesta, sta god i ko god da si, nema sigurnosti penzija, nema sigurnosti mogucnosti zaposljavanja cak i ako zavrsavas vrlo trazena i zajebana zanimanja. Sve u svemu sada smo po pitanju radnickih prava polako se vratili u onaj 18. vek gde radnike niko nista pitao nije. Jeste da danas zivimo daleko bolje od toga ali po pitanju prava i mirnog sna ide se ka tome. Par svetlih primera ala Kanada kvare tu sliku. 

Link to comment

dagmar, ne znam, znaci visokokvalifikovanih ima dovoljno? osim bas dobrih zavarivaca, sto je maloprije bio tvoj primjer.

mislim stvarno ne znam

 

 

Moj utisak je da je tako. U bio strukama, hemiji i sl, odakle znam gomilu ljudi to je definitivno tačno. I pored toga nađe se tu dosta stranaca poput mene, al ne baš zato što im sada fale kandidati (nekad je bilo tako), nego zato što stranci lakše pristaju na slabije pozicije u smislu titule i plate (ja recimo radim takav jedan posao, koji je ispod mog nivoa kvalifikacija, ali interestingly ima povremeno zadataka koji zahtevaju moje kvalifikacije), ili zato što su prosto znali prave ljude. Ima i stranaca koji nađu baš dobre poslove, ali recimo privatno mi objasne koga su sve zvali da bi im CV uopšte ušao u izbor itd, a onda se imigracionom piše neki mejl kako kandidat ima ovo, ovo i ovo na CVju, pa nije bilo moguće naći lokalnog kandidata (a jeste, jer je i tona lokalnih sa istim kvalifikacijama bila i bici za posao). Utisak mi je da je situacija nešto bolja za inženjerske struke, u smislu da se nešto manje teško nalazi posao, tj da firme manje lako  (ali i dalje lako) nalaze zaposlene na lokalnom tržištu. Čak je skoro dečko od jedne koleginice iz kancelarije, koji radi neki web desgin, nakon što je firma prestala da mu isplaćuje platu a novi posao na zapadu Evrope nije uspeo da nađe, otišao za Kanadu, još sav srećan što je i to uspeo (njegova firma koja je bakrotirala je radila za Kanađane, pa su im po pucanju poslali par svojih radnika tamo).

 

Sve u svemu, više mi je utisak da kandidata ima ali da posla nema toliko jer em ima više obrazovanih na isti broj pozicija kao nekad, em se poslovi outsorsuju koliko je moguće i nemoguće, nego da škole (koje su btw vrsne ovde) ne uspevaju da isprate zahteve tržišta. U mojoj firmi, koja ono kreira nove bio tehnologije, makar nemaju problema da nađu spremne stručnjake za nešto što tek razmišljaju da osmisle (bukvalno), teško mi je onda da zamislim da im tehnički fakuleti nisu podjednako dobri, ako ne i bolji jer su veći i više ih je. Za humaniste no comment, slabo imam dodira sa ljudima sa te strane. Tu i tamo sa onima koji rade teaching iz jezika, utisak mi je identičan ko i za moju struku - kako se ko snađe, od predavača jezika lokalaca koji u školi jezika u koju idem već godinama rade na  određeno jer ih škola za vreme leta otpusti a na jesen ponovo zaposli (inače vrlo nepovoljno za penziju jednog dana, između ostalog), do mog sudskog prevodioca žene koja je došla iz Srbije, upela da razgrana posao, i živi u vili. Htela i da se družimo, kao fale joj naši ljudi a da ima sa njima šta da priča, mislim se može, kad budem imala gde da te pozovem na kafu :lolol:

Link to comment

Zanimljiva tema, trebalo bi da bude splitovana.

Mislim da je problem sto terminologija koju koristite vise ne odgovara realnosti. Ja se licno osecam kao radnicka klasa, ali po mnogim pokazateljima to nisam. Ako imas platu 10 puta vecu od minimalca, ti imas potpuno druge probleme od te osobe na minimalcu. Takodje, specificna i relativno retka oblast softvera koji umem da pravim omogucava da budem veoma tesko zamenjiv, tako da i ti problemi oko nekakvog loseg tretmana prosto nisu u igri. Zasto se onda osecam radnikom? Pa zato sto je novac koji dobijem direktno proporcionalan vremenu koje ulozim u rad. Nisam obrazovan ali mi se cini da je ovo bas dobra definicija i iako sam sam dosao do nje, verujem da je nisam izmislio (mozda neki sociolog bolje ovo sroci).

Znaci, mogu ja da uzmem i tri posla pa da ih radim i da imam tri puta vise para, ali i tri puta vise vremena da potrosim na rad. Iako je novac ogroman u tom slucaju, ja se i dalje nisam izvukao iz masine u kojoj menjam zivot za novac. Kada se ponekad potrefi da dobijem posao koji mogu proslediti nekom drugom da ga uradi za mene, pa da ja uzmem deo tog novca - e to je momenat kada ja prestajem da budem radnicka klasa, jer sad neko drugi trosi vreme a ja kupim kajmak.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...