Jump to content
IGNORED

Django Unchained


Turnbull

Recommended Posts

Django - cas zabavan, cas banalan. Rasplinut od previse dijaloga i uopste predugacak
Kojih previse dijaloga?!?! Pa dijalozi i uopste ta verbalna masturbacija su ono sto na prvom mestu fali ovom filmu (za nas ljubitelje iste kod Tarantina, razume se)
Link to comment
  • Replies 327
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • kim_philby

    39

  • Turnbull

    36

  • Weenie Pooh

    25

  • Indy

    23

Kojih previse dijaloga?!?! Pa dijalozi i uopste ta verbalna masturbacija su ono sto na prvom mestu fali ovom filmu (za nas ljubitelje iste kod Tarantina, razume se)
samo kad je Waltz u pitanju, njega bih slusao i da izvestava o vodostaju Tamisa.
Link to comment

da se nadje: Đango - novi trijumf Tarantina!

23. januar 2013. 11:28 > 11:40Ponovo ću se lično postaviti prema jednom filmu koji je stigao u naše bioskope. Prethodni obračun sa Holivudom i Tomom Kruzom je već objašnjen, na redu je Đango.Django Unchained (2012)Režija: Kventin TarantinoUloge: Džejmi Foks, Kristof Valc, Leonardo DiKaprioDistributer: TakZašto lično? Pa pitajte bilo koga ko je 70-ih godina odrastao u Jerkoviću, ili što bi rekla N, moja sestričina iz Amerike, Jerk Brothers naselju. Verovatno je slično bilo i u ostalim problematičnim beogradskim krajevima. Pitajte ih dakle ko uvek puca prvi, ko puca levom, ko je Sartanin drugar ili ko to ubija polako. Jer, jedan je Đango. Dakle neko je nakon toliko decenija (ne računam Mike Takešija, o njegovom Đangu iz 2007. nešto kasnije) dirnuo u jednog od čuvara mog detinjstva. Pa ljudi, jedan moj drugar iz škole je u to vreme dobio brata po imenu Đango, stvarno. Inače, taj drugar je tamnoput. Baš bih voleo da mogu danas da ga sretnem, da ga pitam da li su on i Đango Junior pogledali ovog Tarantinovog crnog Đanga. Nadam se da jesu i da su zadovoljni viđenim, baš kao i ja.Jasno je dakle, Đanga sam jedva dočekao. Iako mi je i onaj japanski sukijaki Đango sa azijskim glumcima koji se muče da pričaju engleski bio poprilično spektakularan i u kojem je, uzgred, i sam Tarantino imao superzabavan kameo, sličan onom koji je sebi dodelio i u sopstvenom filmu, ipak je to bio film o usamljenom samuraju/revolverašu koji se samo brinuo o gluvom dečaku koji će tek nekoliko godina kasnije otići u Italiju i postati Đango!? Da, otprilike tako nešto, ali to vam je ta legenda o slavnom i nepobedivom revolverašu – blesava, sumanuta, emotivna i toliko privlačna. I onda, na sve to, dolazi i Tarantino da da svoj konačni, ludački doprinos legendarnom liku. Boljeg ni ja ne bih mogao da izaberem za ovako odgovoran zadatak.Đango je rob, razdvojen od svoje ljubavi i na putu za ko zna koju teksašku zabit. Njegovu kolonu sustiže doktor Šulc, lovac na ucenjene glave, i on u Đangu vidi svedoka zločina koji su počinila braća Britl koje, kako stvari stoje, samo on i može da identifikuje. Šulc na svoj način oslobađa našeg junaka koji pristaje da sa nemačkim zubarom krene u poteru za ozloglašenom braćom. I naravno, glupo bi bilo da je drugačije, Đango ima i svoj motiv da stigne i kazni proklete Britlove. Osvetu, naravno. Put do konačnog obračuna je, međutim, dug i težak. Posle mnogo, mnogo leševa, bizarni, ali i dinamični duo stiže do Kendilenda, plantaže pamuka, robova i mandingo gladijatora. Đango je, čini se, u bezizlaznoj situaciji. v275200p1.jpgNema ovde u gore napisanom spojlera, ali jasno je svakom kako se završava ova priča. Crni Đango je pobednik u svakom slučaju, pa i u ovom novom Tarantinovom trijumfu. Ništa novo, zar ne? Ovog puta Džejmi Foks je idealni, ali baš idealni Đango, Šulc je neverovatni Kristof Valc, onaj esesovac iz prethodnog Tarantinovog filma, Kendi je DiKaprio, dok je kućni crnac, gori od najgoreg belca, Samjuel Džekson u ulozi za Oskara. Posebne naklone zaslužuju za svoje treš epizode i Brus Dern, Don Džonson i Džejms Remar, kao i Franko Nero za svoj kameo. Dodajem na sve to i nanovo ingeniozan (u svakom pogledu) saundtrek, fotografiju kao iz najvećih i najpoznatijih vesterna, intrigantni i provokativni scenario, dugačke i inspirativne a-la-Tarantino dijaloge i naravno humor, urnebesan, specifičan, jedinstven. Uostalom, ovde stvarno nema tajni i svako i pre gledanja tačno zna šta će dobiti u novom Tarantinovom filmu – sve one trejdmark momente koje dobije svaki put od Tarantina. Tako da ni u ovom slučaju nema puno mesta za polemiku – ako vas je Kventin i ranije nervirao i smarao, onda nemate šta da tražite u bioskopima. Ukoliko, pak, mislite da QT skoro nikada ne greši i ukoliko mislite da je, recimo, njegova lekcija iz alternativne istorije u filmu ’’Inglorious Basterds’’ bila genijalna, onda ni njegovo novo čitanje, ovog puta bolnog perioda američke istorije, neće ostaviti nikoga razočaranim. Samo nijanse odlučuju o tome koji je od ova dva filma uspešniji. Svi znaju u kom tragičnom američkom trenutku je Tarantino morao da predstavi svog Đanga, jasan je i kontekst u kojem on plasira nasilje i teror. Ali evo, sad i ja da budem moderan, da ne kažem hipster, pa da citiram svog novog Tviter prijatelja E.B.-a koji je napisao kako ne shvata svu tu silnu viku jer je nasilje u Đangu potpuno stripovsko, ja bih dodao kao iz crtaća, dok je ono što zaista izaziva ozbiljnu mučninu sve što ima veze sa ropstvom i rasizmom. A sa takvima se QT razračunava na zaista spektakularan način, jedini moguć – nasilnim neutralisanjem ili ismevanjem. Takva je, recimo, urnebesna i veličanstvena scena sa KKK prethodnicom i njihovim kukuljicama. Neizdrživo smešno. Zbog svega toga, prilično je sigurno tvrditi da nema te zdrave osobe koju će ovako stilizovano nasilje da povede u krvavi obračun sa stvarnošću. Onima drugima, na žalost, nije Tarantino potreban da se uhvate za svoje revolvere.I dobro, na kraju može još ponešto da se doda. Možda je i mogao neki minut ispod ovih 165. Možda je i moglo bez jeftinih fazona poput krvavih cvetova pamuka ili iživljavanja nad Sneškom Belićem. Konačno, možda su i neke čitave scene mogle da ostanu na podu u montaži, ali iskreno, najiskrenije - koga bi još zanimao savršeni Tarantino? I naravno, za prvi put, ovo se samo u bioskopu gleda. Nigde drugde.Ja: ****1/2

Link to comment

Први део филма, до одласка у Мисисипи, апсолутно фантастичан. Да је одатле настављен зимски лов на главе који кулминира великом пролећном пуцњавом која ослобађа Ђангову жену док се природа буди™ и онда енде, филм би био раме уз раме са Тру Романс, овако је само одличан. Шокантно колико је Тарантино напредовао као режисер од Кил Била (Киме, ;) ). Проблема има, мање него што је уобичајено код Тарантина, а основни је што је главни јунак заправо доктор Шулц, а не Ђанго: занимљивији је, забавнији, часнији и храбрији и када он гекне даље филм нешто и нема смисла, делимично и зато што је Ђангова жена скроз упуштена и досадна. Знатно одмаже и Ди Каприо, још једном очигледно и неповратно болно лимитиран апсолутним одсуством талента за глуму. Кастинг његове сестре је за оскара, она мршава крава личи на све монтиране кеве-дебиле са свих родитељских на којима сам био. Најлепше ми је што покаже шта је расизам без да (претерано) склизне у белачко посипање по глави. Вероватно то смета Спајк Лију, госпођи Бисерко америчке црначке кинематографије. Добар филм.Или, кратко: ко не воли Шулца, не треба да живи.

Link to comment
Или, кратко: ко не воли Шулца, не треба да живи.
al' smo avanzovali :Dsve mogu da se slozim, osim generalnog pljuca po Kapriu. ovo definitivno nije uloga za njega. meni prva asocijacija bila D.D-Luis. kakav bi to okrasaj ludjaka bio. Edited by Lancia
Link to comment

sestra jako lici na indiju vilks iz prohujalo sa vihorom, sto je i poentaovaj je film zapravo toliko sustinski korektam prema crncima da cak ni kim ne ulazi u raspravu oko toga nego zabasava po tamo nekim analizama stepena sprovedenosti zanrovskih konvencijatamo gdje su basterdsi kiksali, ili uostalom nisu ni imali ambicije da budu ista vise od provincijskog teatra, django je sasvim uspjesan, fenomenalno transponuje crnacku istoriju u zapadnu, odlicna je ona scena u kvazipecini kad sulc djangu crta altamirske bikove nibelunge i ukljucuje ga u mit a time i zajednicku istoriju, prethodno defiluje kroz onaj gradic u baroknom setingu i imanje ciji vrt zbog ugla snimanja izgleda kao versaj a zatim krece u mr mccabe i mrs miller storiju tj gradnju amerike, da bi sve u svemu preveo taj novonastali mit u filmske stereotipe po kalupima na koje smo nauceni.django do kraja filma postaje junak jedne klase tj grupe po sebi i za sebe, slucajno u doba marksa i u samu zoru kolonijalnih pretenzija njemacke.edit, kime ono mora da je misko bilbija

Edited by morgana
Link to comment
Први део филма, до одласка у Мисисипи, апсолутно фантастичан. Да је одатле настављен зимски лов на главе који кулминира великом пролећном пуцњавом која ослобађа Ђангову жену док се природа буди™ и онда енде, филм би био раме уз раме са Тру Романс, овако је само одличан. Шокантно колико је Тарантино напредовао као режисер од Кил Била (Киме, ;) ). Проблема има, мање него што је уобичајено код Тарантина, а основни је што је главни јунак заправо доктор Шулц, а не Ђанго: занимљивији је, забавнији, часнији и храбрији и када он гекне даље филм нешто и нема смисла, делимично и зато што је Ђангова жена скроз упуштена и досадна. Знатно одмаже и Ди Каприо, још једном очигледно и неповратно болно лимитиран апсолутним одсуством талента за глуму. Кастинг његове сестре је за оскара, она мршава крава личи на све монтиране кеве-дебиле са свих родитељских на којима сам био. Најлепше ми је што покаже шта је расизам без да (претерано) склизне у белачко посипање по глави. Вероватно то смета Спајк Лију, госпођи Бисерко америчке црначке кинематографије. Добар филм.Или, кратко: ко не воли Шулца, не треба да живи.
pa sta da se ne slozim? i ti mislis da film juri nizbrdo od istog trenutka. sve nakon smrti dr. kinga (odnosno nakon corak-shootouta) je cist delirijum. pink panter. sam jackson cak i na kraju urla kao inspektor drajfus. kluuuuuuuuuuuuuuuuuzoooooo... ovaj...djaaaaaaaaaaaaaaaaangooooo...sve je to mogao da resi tako sto bi king i django kokali po kuci. sam jackson rokne sulca. django rokne njega. mrsava krava oduvana. ovako imamo onaj pimpasticni izgovor za face-off. koji zapravo jeste (neintencionalno) rasisticki. still not a brother.
Link to comment
Django do kraja filma postaje junak jedne klase tj grupe po sebi i za sebe, slucajno u doba marksa i u samu zoru kolonijalnih pretenzija njemacke.
kako si ti romanticna.
Link to comment
Kojih previse dijaloga?!?! Pa dijalozi i uopste ta verbalna masturbacija su ono sto na prvom mestu fali ovom filmu (za nas ljubitelje iste kod Tarantina, razume se)
viseci django i sam jackson. balana, neduhovit i nepotreban. to i eksplodirajuci kventin uz samo finale najnize tacke filma. sulc i django o zigfridu, smotani klanovci & svi djangovi flesbekovi najbolji delovi filma.
Link to comment
meni je jackson nakaza i davez filma.
ja kapiram sta je hteo da postigne s njim ali to ne uspeva. rasna karikatura. narocito je problematicna ona scena kada steven docekuje kendija u njegovoj stolici pijuci njegov burbon. iza robovlasnistva zapravo stoji zli crnac.
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...