Jump to content
IGNORED

Poslednji film koji ste gledali Part II


Calavera

Recommended Posts

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri (2017)

 

Dramaturški najkoherentniji film Martina McDonagha. Sama ta činjenica već dovoljno govori o tome kakvi su ovde nivoi dramskog pristutni. Nikada nije bilo odviše teško prepoznati dramski talenat ovog višestrukog dobitnika nagrade Laurence Olivier, a ovde je dosegao dosadašni vrh svog angažmana na filmu.

 

Mislim da mu ne gine Oskar. Ako ga ne dobije za režiju, koja je u njegovom slučaju poslednja faza dramaturgije kao kod, recimo, Alexandera Paynea, dobiće ga onda za scenario kao i pomenuti. To je barem moj utisak.

 

I, na kraju, sam film kao film mi je samo delimično prijao. Možda i zato što sam lično skloniji talasnim dužinama Paynea.

 

Dunkirk (2017)

 

O-kej, na ovaj film se može gledati posve dvostruko, isključivo na jedan ili drugi način. Kao umetnost, koja bre umetnost. Ne budimo blesavi. Dosadan film, bez likova. Klasična Nolanova dramaturgija prožeta neubedljivim iskonstruisanim dijalozima praznih obličja, koja govore samo ono što se mora ili treba reći. Dramaturgija razbijena na poučne scene, gotovo posve lišena svake supstance osim one koja vodi bolno ozbiljoj poruci. Razvučeno, neubedljivo, prožeto mahom jednom malom formalističkom Nolanovom temom, kojoj se prepustiš ili je, što je preporučljivije, načelno odjebeš.

 

Ipak, u onom suprotnom, isključivo drugačije, i jedino u društvenom kontekstu gledano, diže se posve drugačiji utisak o izvanrednom filmu velikog britanskog reditelja svoje generacije. Film o Dankerku se morao snimiti. ako ne takav i baš o Dankerku, bio bi snimljen neki sličan film. Nolan se prihvatio uloge koje bi se prihvatio neko drugi i prihvatio se izazova kojeg je verovatno zaslužio više nego iko drugi. Snimio je upečatljiv ratni film u duhu velike britanske tradicije od Powella i preko Leana.

 

Odlučio je da svoju ulogu u potpunosti podredi moralnom imperativu i da, na kraju dana, žrtvuje i sebe i sopstvenu radnju imperativu odluke da snimi duboko antiratni film. Za njega tu nema nikakve dileme, on progovara iz velike tradicije britanskog ratnog filma i formalno je razvija i preobličava novom vremenu, ali on ostaje u dubini duše i moralne istine protiv rata kao društvene pojave. Najzad, deo te iste tradicije je i prosta činjenica da Britanija jeste pobedila u tom ratu, ali ga nije počela niti je imala drugog izbora do da u njemu učestvuje.

 

Tako paradoksalno, navodno alternativni i progresivno formalni antiratni film, koji takođe nastupa na fonu o Dankerku, film Their Finest zapravo formira mnogo gori mainstream psihoze i cenzure logike ratnog od Nolanovog filma. Znam, u doba ovog ludila iz EU fondova, gotovo da nije popularno reći, ali film mainstream britanca zapravo je više naklonjen pojedincu i slobodi - od filma feministkinje iz Danske, afirmisane preko Berlina i centralne Evrope.

 

Ali, da, Dunkirk je naprosto sranje.

 

Raid dingue (2016)

 

Za razliku od filmova uobičajeno opterećenih politikom, ovoga puta Yvan Attal se naprosto opušta u ulozi šefa srpske bande koji raketom po Parizu juri predsednika Srbije. U tome će ga onemogućiti luda ćerka ministra unutrašnjih poslova, koja leči svoje komplekse kroz napredovanje u policiji. Moglo je biti zabavnije, ali je i ovako dovoljno zabavno.

 

Blade Runner 2049 (2017)

 

Još jedan otužan izlet Denisa Villeneuvea u SF. Nije mu bila sretna ni ona afirmacija Taylora Sheridana i njegovih potonjih scenarija za idiote. Od filma Prisoners (2013) sve je ovo pad. Kamo sreće da je slobodan.

 

Good Time (2017)

 

Rađen u stilu filmova o košmaru do jutra kroz jedinstvo radnje, mesta i vremena jedne noći, ovo je samo delimično uspeo film. Uspeo je u svakom pogledu za njegove stvaraoce. Pokazali su da mogu, otvorili su vrata fondova i elitnih stolova za sebe, ali su naprosto prodali samo one koji su, u ovom politikom zatrovanom vremenu, ionako zanemarljivi obzirom da mare za slobodu, lepotu i majstorstvo, što je takođe zanemarljivo.


Battle of the Sexes (2017)

 

Gledljivo je i dovoljno zanimljivo. Emma Stone je lepo uradila ulogu već samom činjnicom da nije odmah prasnula u smeh čim je videla Stevea Carella sa druge strane teniske mreže, već je ozbiljno odradila meč do kraja.

 

 

 

 

Edited by Ajant23
Link to comment
1 hour ago, FPLS said:

Jel se to pojavio neki bolji snimak, ili ste gledali onaj bezvezni skriner?

 

Ja sam skinuo neki skriner ali nemam zamerki (ja inače i serije skidam 1080p i ništa manje od toga)

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...