mustang Posted November 26, 2023 Posted November 26, 2023 Koji vam je najbolji srpski film u poslednjih 10 godina?
bags Posted November 26, 2023 Posted November 26, 2023 Klip, Juzni vetar 1, Ajvar, Teret, Leto kad sam naucila da letim, Usekovanje 1
mustang Posted November 26, 2023 Posted November 26, 2023 Zvuci ko da spremas zimnicu i da ides u lov. Ok, thx 5
msv Posted November 26, 2023 Posted November 26, 2023 On 19. 11. 2023. at 18:18, mustang said: Sve deluje odlicno. Volela sam Dzeja. Kada izlazi? 6. decembra 1
FPLS Posted November 27, 2023 Posted November 27, 2023 Meni je Ajvar bezveze Moj jutarnji smeh mi je bio super, jos pamtim kolektivno vristanje od smeha u krcatoj sali pokojne fontane, jedna od drazih poseta bioskopu poslednjih godina. 2
jorma shparga Posted November 27, 2023 Posted November 27, 2023 Lost country bas razocarenje. Glumci super, posebno deca, ali je generalni utisak mnjah ...
Misko Posted December 7, 2023 Posted December 7, 2023 Pitanje u vezi Nacionalne kalse: kakvo tacno sranje za rasturanje mokracnih kanala pije Flojd u filmu?
Stela Posted December 8, 2023 Posted December 8, 2023 On 27. 11. 2023. at 15:02, jorma shparga said: Lost country bas razocarenje. Glumci super, posebno deca, ali je generalni utisak mnjah ... Razmisljala sam da ga pogledam narednih dana, a sa jos jedne strane sam cula da nije nista posebno. Mozda i propustim... 1
Popular Post FPLS Posted December 8, 2023 Popular Post Posted December 8, 2023 "Lost Country" - prvi srpski film o paralelnim univerzumima. Dešava se u Beogradu neke paralelne 1996. u kom su svi - ali bukvalno svi - likovi koje naš nesretni junak sretne opoziciono orijentisani. I to ne onako pomalo, krišom, nego glasno i jasno otvoreno antagonistički nastrojeni prema vladajućem režimu. A on je jadan sin glavne portparolke SPS-a i ne može da nađe nijedno drugo dete čiji su roditelji SPSovci nego mora da se druži sa ovim zadrtim opoziocionarima koji ga zlostavljaju i tuku. U jednoj sceni ga ošišaju, a njegova majka - glavna portparolka SPSa, 1996. godine - se jadna rasplače i pošalje ga dedi na selo jer ne može ništa protiv tih moćnih opozicionara. Krenu oni kod dede taksijem ali kada taksista prepozna glavnu portparolku SPSa, on je nazove kurvom i izbaci je napolje. A ona jadna šta će izađe pa moraju peške kod dede. Tuga! A telefon im sve vreme zvoni. Zovu ih opozicionari da im prete da će ih pobiti. A jadna glavna portparolka SPSa sve to trpi ćutke sa jednom suzicom u oku. Svi će se složiti da je najbolja scena u filmu ona kada nastavnik dolazi na čas i pred svom decom (uključujući sina glavne portparolke SPSa) održi jedan govor protiv Miloševića, a oni mu svi aplaudiraju. Ovo je paralelni univerzum u kom se srednjoškolci okupljaju na igralištu i slušaju B92, dele flajere koji pozivaju na proteste i svađaju se oko Miloševićeve pozicije na geopolitičkoj sceni i to sve naravno dok čitaju novine jedni drugima da bi strana festivalska publika ukapirala šta se to u filmu zbiva. A naš glavni junak je jadan nežan, fini, osetljiv i simpatičan kako to sinovi političnih moćnika inače jesu kod nas. Posebno 1996. Njegova majka, glavna portparolka SPSa, je jedna kulturna, obrazovana žena koja se vratila iz Italije da podrži svoj napaćeni, opoziciono orijentisani narod i veruje da čini najbolje za svog sina. Ovo je paralelna 1996. u kojoj se u trećem planu vozaju novi auti, pojavljuju moderni beogradski hidranti, u kojoj Bajaga peva pesmu koju je u ovoj našoj dimenziji snimio nekoliko godina kasnije, u kojoj se na televizoru iz 2000ih vrte prilozi koji je reditelj očigledno skinuo sa YouTube-a u nekom božemesačuvaj VHS kvalitetu, u kojoj junaci pričaju na mobilne telefone koji su manji od cigle, u kojoj sin glavne portparolke SPSa može ladno da beži od kuće i da se šeta po protestima a da ga niko ni ne prati ni ne prepozna, i u kojoj apsolutno nema ni jedan podržavalac SPSa. Vidim da je koscenaristkinja filma neka francuskinja. Možda to objašnjava zašto većina dijaloga zvuči kao da je bukvalno prevedena sa engleskog. Čudno mi je samo što Vladimir Perišić koji bi valjda trebalo da zna kako je to biti sin SPSovke u 1996. nije ovaj film reklamirao kao epsku fantastiku. Možda bi onda bolje prošao kod publike i ne bih morao da ga gledam sam u sali. 1 1 12
Misko Posted December 8, 2023 Posted December 8, 2023 Iskreno, sad izguglah taj film, mislim, cuo sam za isti kada je jos najavljeno snimanje, ali mi je izvetrelo, upravo zbog ekipe glumaca, ali ponajvise zbog rezisera..uglavnom, you can't say it didn't warned you, ne znam sta ste ocekivali od filma Vlade Perisica
*edited by mod Posted December 9, 2023 Posted December 9, 2023 Zamalo i ja da odem, ali od ljudi koji su gledali sam čuo poprilično loše stvari o filmu a ovo FPLSovo je zacementiralo utisak. Inače evo i zanimljive kritike na film https://thenutshelltimes.com/2023/11/25/lost-country-in-search-of-tommasi-di-lampedusa-and-proust-in-serbia/ Sa akcentom na Spoiler I will hold no breath for it, but it would be great if Perišić made a Proustian sequel of sorts, set twenty years later, where his protagonist finds himself as a film director beloved by local pro-Western art fund keepers, while his friends, who were against Milošević in their youth, slave away in call centres for miserable pay, while being branded regressive uncultured fascists for wondering if really those Anti-Milošević protests of their youth changed much. He could call it Country regained.
I*m with the pilots Posted December 9, 2023 Posted December 9, 2023 Vidim da glume Boris Isaković i Jasna Đuričić, obično oni donose + filmove
stajebrebilo Posted December 9, 2023 Posted December 9, 2023 Jel krenuo Džej u bioskope, gledao neko?
Recommended Posts
Create an account or sign in to comment
You need to be a member in order to leave a comment
Create an account
Sign up for a new account in our community. It's easy!
Register a new accountSign in
Already have an account? Sign in here.
Sign In Now