Jump to content
IGNORED

Vas odnos prema domovini ...


cyberwor/L/d

Recommended Posts

On 16.7.2020. at 3:05, trustno1 said:

Jok, nije to. Ima ih i u Njujorku koliko hoćeš. Meni se čini da je stalni kontakt sa ljudima sa kojima sam odrasla, pre svega sa porodicom a onda i sa prijateljima, od suštinske važnosti. Naravno, prvo moraš biti živ i zdrav, imati pare, ali znaš ono što su mi rekli da život nije samo programiranje. ;)

 

Nije loše ono pitanje što je jedan forumaš postavio, da je u Srbiji bolje, da li biste se onda vratili. Uopšte nije loše jer baš skoro jedna poznanica i muž su se vratili u Nemačku iz Njujorka posle puno premišljanja i vaganja. Nije baš bila jasna situacija, gde je njima bolje. Možda je jasnije da li Srbija ili Amerika, ali ono što ja ovde stavljam na raspravu je da li je stvarno jasno? Čini mi se da je jasno samo u ekstremnim okolnostima, kao što je rat ili, na primer, ako si žena ili homoseksualac u nekoj zemlji i nemaš osnovna prava. Ali van toga ima neka skala, više i manje i možda, ukoliko nije rat ili sa svojim poslom ne možeš da preživiš u Srbiji i slično, možda se radi o prioritetima. Da li ti je važnije da se probijaš u vrh neke karijere, ili da zdravstveni sistem bude cakum pakum ili ti je važnije da budeš blizu tetke u Kostolcu.

Znaš kako, ima ljudi koji ne vole mediteransku prisnost (po tome mi Balkanci nismo nimalo različiti od Italijana, Korzikanaca, Grka, Turaka, Libanaca i sličnih) pa im odgovara protestantski sistem gde ćerka posle desetak godina zakuca na vrata roditeljskog doma i kaže "Zdravo mama, zdravo tata, ovo mi je muž a ovo su mi deca". Ima u nekom američkom filmu ali sam zaboravio u kome. Ljudi odlaze daleko za pustolovinom, u potrazi za poslom, partnerom, a naravno i u ekstremnim uslovima koje si ti pomenula (za slobodom). Neki odu od kuće ranije, pa im posle odlazak iz zemlje nije nikakav problem, a nekima je kafica u lokalnom restoranu uz preferans sa prijateljima i basket na  lokalnom terenu sve što im od socijalizovanja ikad potrebno, za novac je tu naravno programiranje. Nekima ni karijera nije bitna, eto ima onaj Francuz biolog, doktor nauka, otac mu bio poznati filozof,  a on je kao mlad bio na dobrom putu da jednog dana dobije Nobelovu nagradu i onda batalio sve i otišao među monahe, odavno kažu da je izmerljivo najsrećniji čovek na svetu. Moj sugrađanin noskich, recimo, meni izgleda kao onaj mučenik iz Kafkine priče ("Vor dem Gesetz") koji čeka ispred vrata dok ne umre. Samo je tebi jasno gde ti je bolje.

 

SaE

  • +1 2
Link to comment
32 minutes ago, Gojko & Stojko said:

Znaš kako, ima ljudi koji ne vole mediteransku prisnost (po tome mi Balkanci nismo nimalo različiti od Italijana, Korzikanaca, Grka, Turaka, Libanaca i sličnih) pa im odgovara protestantski sistem gde ćerka posle desetak godina zakuca na vrata roditeljskog doma i kaže "Zdravo mama, zdravo tata, ovo mi je muž a ovo su mi deca". Ima u nekom američkom filmu ali sam zaboravio u kome. Ljudi odlaze daleko za pustolovinom, u potrazi za poslom, partnerom, a naravno i u ekstremnim uslovima koje si ti pomenula (za slobodom). Neki odu od kuće ranije, pa im posle odlazak iz zemlje nije nikakav problem, a nekima je kafica u lokalnom restoranu uz preferans sa prijateljima i basket na  lokalnom terenu sve što im od socijalizovanja ikad potrebno, za novac je tu naravno programiranje. Nekima ni karijera nije bitna, eto ima onaj Francuz biolog, doktor nauka, otac mu bio poznati filozof,  a on je kao mlad bio na dobrom putu da jednog dana dobije Nobelovu nagradu i onda batalio sve i otišao među monahe, odavno kažu da je izmerljivo najsrećniji čovek na svetu. Moj sugrađanin noskich, recimo, meni izgleda kao onaj mučenik iz Kafkine priče ("Vor dem Gesetz") koji čeka ispred vrata dok ne umre. Samo je tebi jasno gde ti je bolje.

 

SaE

 

sve je to ok .. ali da li mozes da odgovoris na jos jedno pitanje " upisi po zelji pitanje ?" :D 

Link to comment
34 minutes ago, Gojko & Stojko said:

Nekima ni karijera nije bitna, eto ima onaj Francuz biolog, doktor nauka, otac mu bio poznati filozof,  a on je kao mlad bio na dobrom putu da jednog dana dobije Nobelovu nagradu i onda batalio sve i otišao među monahe, odavno kažu da je izmerljivo najsrećniji čovek na svetu.

 

Ko je taj?

Link to comment
2 minutes ago, Indy said:

Ko je taj?

Matjeu Rikar, otac mu je bio filozof Žan Fransoa Revel, pominjao sam ga tamotm na budističkoj temi (uz njegove fotografije) a ti komentarisao, samo si zaboravio.

 

Preporučujem knjige "The Monk and the Philosopher", gde razgovara sa svojim ocem, "Altruism - The Power of Compassion to Change Yourself and the World", "On the Path to Enlightenment - Heart Advice from the Great Tibetan Masters", i "Happiness - A Guide to Developing Life's Most Important Skill".

 

SaE

Link to comment
18 minutes ago, cedo said:

sve je to ok .. ali da li mozes da odgovoris na jos jedno pitanje " upisi po zelji pitanje ?" :D 

Evo da probam. Imam jednu koleginicu sa grupe što živi na Menhetnu, rekao bih posle jednog mog ortaka iz srednje škole koji i po zapadnim merilima ima jako uspešnu firmu u majčici, poslovno najuspešnija od svih ljudi sa fakulteta. Žena je krunisani šampion u pravljenju kolača, a pravi fantastične (tropolovinske) fotke u doba korone po Njujorku (kako ostati priseban u Njujorku u doba korone?).

 

SaE

  • +1 1
Link to comment
4 minutes ago, Gojko & Stojko said:

Evo da probam. Imam jednu koleginicu sa grupe što živi na Menhetnu, rekao bih posle jednog mog ortaka iz srednje škole koji i po zapadnim merilima ima jako uspešnu firmu u majčici, poslovno najuspešnija od svih ljudi sa fakulteta. Žena je krunisani šampion u pravljenju kolača, a pravi fantastične (tropolovinske) fotke u doba korone po Njujorku (kako ostati priseban u Njujorku u doba korone?).

 

SaE

 

Na sve imas odgovor :) 

 

od onih fotki biologa moze da se umre od lepote ... nije ni cudo sto je najsrecniji covek na svetu

u sledecem zivotu odoh na tibet

Link to comment
22 minutes ago, Gojko & Stojko said:

Matjeu Rikar, otac mu je bio filozof Žan Fransoa Revel, pominjao sam ga tamotm na budističkoj temi (uz njegove fotografije) a ti komentarisao, samo si zaboravio.

 

Preporučujem knjige "The Monk and the Philosopher", gde razgovara sa svojim ocem, "Altruism - The Power of Compassion to Change Yourself and the World", "On the Path to Enlightenment - Heart Advice from the Great Tibetan Masters", i "Happiness - A Guide to Developing Life's Most Important Skill".

 

SaE

 

Ne čudi me da sam zaboravio, imam rupe u mozgu (počelo je već...)

 

To mi je baš zanimljivo, hvala (ponovo.) Sad ću da potražim knjige ... EDIT. Našao! Ima u mojoj biblioteci, samo još da je otvore... :D

Edited by Indy
Link to comment
10 hours ago, gospa buba said:

kako cemo da imamo konsenzus, kad vecini koja obitava na ovom uvazenom mestu u srbiji - nije pakao? prosto nije. mozemo da se zezamo, da natezemo paradigmu, ali tako je. ima (negde ta jedna neka) mala muchnina da nije ok ziveti iole dobro u okruzenju u kom mozda vecinski nije dobro i nema perspektive, ali i to nekakav novac pegla, i to dobro i uravnotezeno pegla po celoj vertikali. i nije to rezervisano samo za srbiju, pristojan chovek ne moze da se oseca dobro ako je njegovom komshiji/okruzenju loshe. ne bi trebalo. ali i inostranici odlaze u inostranstva da zive u dobrim bablovima, ne loshim, zar ne. tako i ovde, ljudi se uravnotezuju u okviru svog sistema, zachudjeni na gore i zgrozeni na dole. ali pakao nije.

 

Ne vredi. Prosto je društveno neprihvatljivo reći nešto pozitivno o Srbiji. Ne mogu da zamislim kad bi neko pohvalio nešto u vezi sa Srbijom. To se ne usudjujem da uradim jer bi me momentalno proglasili ne za Vučića nego za nešto još gore i verovatno zauvek izbacili sa Foruma. Koliko god ovde neko da pljuje Srbiju, niko ga neće napasti. Javiće se ljudi da kažu da nije tako, ali niko ga neće ocrniti i napasti.

 

S druge strane, ako se iznese kritika na račun neke Zapadne zemlje, pojaviće se četa branilaca kojima kao da si gurnuo prst u oko, kao da si im napao dete rodjeno. Sledi podsmeh, optužbe da se lupeta, neopravdano kuka, ismeva se šašava ideja da je nekom loše na Zapadu. Ali kad neko kaže da mu je pakao u Srbiji, to ne da se prihvata nego je čak i poželjno. :)

 

Ne biraju se sredstva. Recimo, meni mnogi prebacuju da nemam pravo bilo šta da zaključim na osnovu ličnog primera i primera meni bliskih osoba. Ali na osnovu čega svi ostali ovde zaključuju? Evo, na topiku Švajcarska su odbačeni svi moji argumenti zasnovani na ličnim i primerima bliskih osoba. Ali kada I*m with the pilots kaže: evo primera meni bliske osobe. To se uzima kao validan temelj za generalizaciju. U čemu je razlika? U tome što su moji primeri kontra pasioniranog stava većine a njen je u skladu.

 

Fora je u tome da svuda ima korupcije, svuda može da ti se desi nepravda. Da, negde ima više korupcije a negde manje. Da li je za svaku osobu život bolji u zemlji u kojoj ima manje korupcije? Pa ne. Lične situacije su različite, ljudi imaju različite prioritete. Takodje, ako mi ne smeta korupcija u Americi, što bi mi smetala korupcija u Srbiji? Je l se radi o količini korupcije, kao, na skali od 1 do 20, korupcija preko 10 je neprihvatljiva ali je zato 9 skroz ok?

 

I ja kažem da svako može da izabere gde će da živi ali onda me napadnu da mi kažu da ubogi Srbi u Srbiji ne mogu da biraju jer nije lako dobiti ok posao i vizu na Zapadu. Ali onda kad pitam da li je ok da ja odem a ostavim te uboge da propadaju u Srbiji, onda mi se kaže da svako može da ode ako želi. Ovaj, je l može svako da ode ili ne može, šta je konsenzus?

 

Fora je u ličnim prioritetima. Srbija nije neživljiva. To mislim kad kažem ekstremni uslovi. Kada te neko puškom istera iz zemlje, nisi baš imao izbor. Ili ti spali grad. Ili zdravlje dece. Tu nema izbora. Bukvalno sve van toga je stvar ličnih prioriteta. To je jedna stvar koju sve vreme pokušavam da kažem.

 

A druga je da sam primetila kod svih imigranata koje poznajem žal za domovinom. Čula sam stvari poput: da nisam gej, odmah bi se vratio; da mogu da zaradjujem dovoljno para u Srbiji, odmah bih se vratio. Gojko & Stojko, meni se čini da se radi o dve stvari: o osamostaljenju i o potrebi za bližnjima. Amerikanci su mnogo bolji od Srba u osamostaljenju. Mada, nije baš ni da Amerikanac potpuno sam bez ikakve roditeljske pomoći kupi kuću ili stan. I, koliko ja vidim, i Amerikancima je veliki faktor koliko su daleko od roditelja. Iz raznih razloga: roditelji koji stare - ko će se brinuti o njima? Potreba pomoći kad imaš malu decu. Drugim rečima, isto kao i Srbi i svi ostali.

Jedno je da nisi sposoban za samostalan život bez mamičke a drugo je da ti je potrebna pomoć kad imaš malu decu ili je tvojim roditeljima potrebna pomoć jer su stari i bolesni i onda je četvrto to koliko je bitnan kontakt sa babom i dedom i ostalom rodbinom? Može se živeti bez kontakta sa babom i dedom. Moj ćale je umro pre nego što su se rodila moja deca, i očigledno su moja deca srećna i imaju lep život iako nikad neće upoznati dedu. Ali ja ne razumem, za prosečnog čoveka, kako je moguće da nije bitno da se živi sa porodicom i prijateljima? Pa ovde neki na forumu su govorili kako su pukli psihički jer dva meseca u karantinu nisu videli prijatelje. A ceo život? Naravno, ima ljudi koji imaju druge prioritete. Potpuno nasumičan primer, Marina Abramović je nekoliko puta abortirala zato što je htela karijeru a ne porodicu. I to je potpuno ok. Ali pitam za prosečnog čoveka sa porodicom, koji ne juri vrh karijere, nego porodičan život.

 

I treća koju bih dodala je da Zapad jednostavno ne znači bolji život za svakoga. Šta je to bolji život? Koji treba da zgrabimo poput tigra. ;) Ako ja živim u mestu gde ima manje korupcije nego u Srbiji i mnogo je bolji zdravstveni sistem, jer to znači da je meni bolje nego u Srbiji? Ako ja na tom mestu ne uštedim ni jedan jedini dinar mesečno, ako nemam pare da odvedem decu na more ni na planinu, ako nemam vremena ni za kakvu zabavu: da se prošetam sa suprugom, da se vidim s prijateljima na piću, ako moja deca odrastaju bez naše najbliže porodice, i ako bih u Srbiji imala svoj stan, mogla da vodim decu na more i na planinu, mogla da imam društveni život, mogla da štedim pare pa da ih imam za ne daj bože neko lečenje ili svakako za dečije školovanje u inostranstvu ako se hoće, onda pitam, gde je meni bolje? Ako je moj prioritet da se probijem u vrh Wall Streeta, i spremna sam da žrtvujem druge aspekte svog života zarad tog cilja, onda mi je bolje u Njujorku.

 

Uglavnom, poenta je da neće svima biti bolje na Zapadu niti je u Srbiji pakao. Na Zapadu je ok i u Srbiji je ok. Svuda je ok. Iz Srbiije ne mora da se beži glavom bez obzira. Veliki deo čovekovog života je porodica. Ako sam dobro razumela iDemo, rekao si: ako moja deca odu da žive u Srbiju, šta ću onda ja u Zapadnom Sidneju. Razmislite svi malo o tome. ;)

  • +1 1
Link to comment
9 minutes ago, trustno1 said:

 

Ne vredi. Prosto je društveno neprihvatljivo reći nešto pozitivno o Srbiji. Ne mogu da zamislim kad bi neko pohvalio nešto u vezi sa Srbijom. To se ne usudjujem da uradim jer bi me momentalno proglasili ne za Vučića nego za nešto još gore i verovatno zauvek izbacili sa Foruma. Koliko god ovde neko da pljuje Srbiju, niko ga neće napasti. Javiće se ljudi da kažu da nije tako, ali niko ga neće ocrniti i napasti.

 

S druge strane, ako se iznese kritika na račun neke Zapadne zemlje, pojaviće se četa branilaca kojima kao da si gurnuo prst u oko, kao da si im napao dete rodjeno. Sledi podsmeh, optužbe da se lupeta, neopravdano kuka, ismeva se šašava ideja da je nekom loše na Zapadu. Ali kad neko kaže da mu je pakao u Srbiji, to ne da se prihvata nego je čak i poželjno. :)

 

Ne biraju se sredstva. Recimo, meni mnogi prebacuju da nemam pravo bilo šta da zaključim na osnovu ličnog primera i primera meni bliskih osoba. Ali na osnovu čega svi ostali ovde zaključuju? Evo, na topiku Švajcarska su odbačeni svi moji argumenti zasnovani na ličnim i primerima bliskih osoba. Ali kada I*m with the pilots kaže: evo primera meni bliske osobe. To se uzima kao validan temelj za generalizaciju. U čemu je razlika? U tome što su moji primeri kontra pasioniranog stava većine a njen je u skladu.

 

Fora je u tome da svuda ima korupcije, svuda može da ti se desi nepravda. Da, negde ima više korupcije a negde manje. Da li je za svaku osobu život bolji u zemlji u kojoj ima manje korupcije? Pa ne. Lične situacije su različite, ljudi imaju različite prioritete. Takodje, ako mi ne smeta korupcija u Americi, što bi mi smetala korupcija u Srbiji? Je l se radi o količini korupcije, kao, na skali od 1 do 20, korupcija preko 10 je neprihvatljiva ali je zato 9 skroz ok?

 

I ja kažem da svako može da izabere gde će da živi ali onda me napadnu da mi kažu da ubogi Srbi u Srbiji ne mogu da biraju jer nije lako dobiti ok posao i vizu na Zapadu. Ali onda kad pitam da li je ok da ja odem a ostavim te uboge da propadaju u Srbiji, onda mi se kaže da svako može da ode ako želi. Ovaj, je l može svako da ode ili ne može, šta je konsenzus?

 

Fora je u ličnim prioritetima. Srbija nije neživljiva. To mislim kad kažem ekstremni uslovi. Kada te neko puškom istera iz zemlje, nisi baš imao izbor. Ili ti spali grad. Ili zdravlje dece. Tu nema izbora. Bukvalno sve van toga je stvar ličnih prioriteta. To je jedna stvar koju sve vreme pokušavam da kažem.

 

A druga je da sam primetila kod svih imigranata koje poznajem žal za domovinom. Čula sam stvari poput: da nisam gej, odmah bi se vratio; da mogu da zaradjujem dovoljno para u Srbiji, odmah bih se vratio. Gojko & Stojko, meni se čini da se radi o dve stvari: o osamostaljenju i o potrebi za bližnjima. Amerikanci su mnogo bolji od Srba u osamostaljenju. Mada, nije baš ni da Amerikanac potpuno sam bez ikakve roditeljske pomoći kupi kuću ili stan. I, koliko ja vidim, i Amerikancima je veliki faktor koliko su daleko od roditelja. Iz raznih razloga: roditelji koji stare - ko će se brinuti o njima? Potreba pomoći kad imaš malu decu. Drugim rečima, isto kao i Srbi i svi ostali.

Jedno je da nisi sposoban za samostalan život bez mamičke a drugo je da ti je potrebna pomoć kad imaš malu decu ili je tvojim roditeljima potrebna pomoć jer su stari i bolesni i onda je četvrto to koliko je bitnan kontakt sa babom i dedom i ostalom rodbinom? Može se živeti bez kontakta sa babom i dedom. Moj ćale je umro pre nego što su se rodila moja deca, i očigledno su moja deca srećna i imaju lep život iako nikad neće upoznati dedu. Ali ja ne razumem, za prosečnog čoveka, kako je moguće da nije bitno da se živi sa porodicom i prijateljima? Pa ovde neki na forumu su govorili kako su pukli psihički jer dva meseca u karantinu nisu videli prijatelje. A ceo život? Naravno, ima ljudi koji imaju druge prioritete. Potpuno nasumičan primer, Marina Abramović je nekoliko puta abortirala zato što je htela karijeru a ne porodicu. I to je potpuno ok. Ali pitam za prosečnog čoveka sa porodicom, koji ne juri vrh karijere, nego porodičan život.

 

I treća koju bih dodala je da Zapad jednostavno ne znači bolji život za svakoga. Šta je to bolji život? Koji treba da zgrabimo poput tigra. ;) Ako ja živim u mestu gde ima manje korupcije nego u Srbiji i mnogo je bolji zdravstveni sistem, jer to znači da je meni bolje nego u Srbiji? Ako ja na tom mestu ne uštedim ni jedan jedini dinar mesečno, ako nemam pare da odvedem decu na more ni na planinu, ako nemam vremena ni za kakvu zabavu: da se prošetam sa suprugom, da se vidim s prijateljima na piću, ako moja deca odrastaju bez naše najbliže porodice, i ako bih u Srbiji imala svoj stan, mogla da vodim decu na more i na planinu, mogla da imam društveni život, mogla da štedim pare pa da ih imam za ne daj bože neko lečenje ili svakako za dečije školovanje u inostranstvu ako se hoće, onda pitam, gde je meni bolje? Ako je moj prioritet da se probijem u vrh Wall Streeta, i spremna sam da žrtvujem druge aspekte svog života zarad tog cilja, onda mi je bolje u Njujorku.

 

Uglavnom, poenta je da neće svima biti bolje na Zapadu niti je u Srbiji pakao. Na Zapadu je ok i u Srbiji je ok. Svuda je ok. Iz Srbiije ne mora da se beži glavom bez obzira. Veliki deo čovekovog života je porodica. Ako sam dobro razumela iDemo, rekao si: ako moja deca odu da žive u Srbiju, šta ću onda ja u Zapadnom Sidneju. Razmislite svi malo o tome. ;)

Da li si gledala Radovana III? 

Link to comment
6 minutes ago, jms_uk said:

Ako ti nije problem da podelis, koliko odavno si ti otisla iz Srbije i sa koliko godina?  (ili koliki deo tvog zivota je proveden van Srbije)?

 

Nije mi ska probljem da podelim tačne godine jer se tripujem da je to previše otkrivanja o RL :), pa ću ti reći da sam iz Srbije otišla u drugoj polovini dvadesetih a sad imam oko 40.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...