Jump to content
IGNORED

NBA 2019/2020


Ivo Petović

Recommended Posts

Lebron je jedno 20 puta rekao ja u onom oprostajnom tvitu. Kenja mi se od njegovov tripa da je nesto bitan za Lejkerse.

 

Od svih meni zaista najpotresenije deluje Sek, koji je jos dodatno sjeban smrcu sestre. 

Link to comment

ASLKPGHzuAdKFITlkPjVdkYQ9WzcllhE-pXsiNz-

 

Hi kid,

I'm the guy in the white jersey in this picture, and it took me two days to process what has happened.

Hi kid, I was saying... To me you will forever be that nice kid at the Piattelli Trophy in Montecatini Terme in 1989: a scrawny kid with the longest legs, with lively eyes and a smile that would have, later, charmed not only basketball but the world as a whole. 

A kid that one night, thirthy years ago, did something unique and unrepeatable: step on the court alongside your father "Billy Joe", with the "grown-ups" during the Finals of a summer tournament, with his jersey down to his knees and the shamelessness of Champions, even if you were only eleven. You tried to leave a mark on the game, to be a protagonist and not just an extra, like you would have done later and for the rest of your career.

The Finals of a summer tournament, probably one of the most important tournaments at the time, played in Montecatini during the best years of basketball in Tuscany; on the court there were only adult players, from Serie A, Serie B, Serie C and Serie D; from Montecatini, Pistoia, Livorno, Siena and Florence: nobody wanted to lose, it was serious business...

Matters of local rivalries and honor, "italian suburbs" stuff, but feelings and emotions that you would have brought, with your immense talent, to basketball overseas. 

"A kid on the court, how cute!", was the thought of the 1,000 people on the stands, among them your mother, that looks at you, entranced. 

"A kid on the court, what a bore!", the athletes thought. 

"What am I supposed to do now?", the thought of the man that had to guard you. 

And that man, for better or for worse, was me, a mediocre player from the lower Tuscan divisions. 

The kid catches the ball... And I tell myself "don't move, don't do anything... It's a kid!"

The kid shoots from 3... Nothing but net, the crowd goes wild, my teammates show signs of disapproval.

On the next play, the kid gets the ball again... I think "get closer, but don't raise your arms... It's a kid!"

The kid, careless, shoots again from 3... and he scores again! The crowd shouts again, my mates grumble again, my coach that didn't want to lose (nobody did) calls a timeout and demands me to defend. 

We get back on the court. 

Again the kid has the ball.

The whole arena wants the kid to shoot. And cheers him. 

All my teammates want me to defend. And shout "don't let him shoot!"

"F- me" I think "what should I do now?"

I get closer to the kid and with my eyes I try to tell him "don't do it, please"

No chance, he's got only sheer determination in his eyes (was the mamba mentality already there?)

The crowd is out of their minds: shoot! Shoot again!

I raise my arms without even looking at the kid.

As reckless as before, he takes the ball, bigger and heavier than him, and shoots it.

Unintentionally and inevitably, I block the shot: what's his mother going to think about me?

The arena screams disappointed at me, my mates keep on playing like nothing ever happened...

I start laughing facing this tragicomical situation and tell the coach "either you bench me now or you're coming here and guard this kid!"

Right... The kid... That kid, that in a few years would have given to basketball so many emotions that nobody could ever imagine, including the best love letter, the best farewell that anyone has written. 

Goodbye kid...

Now you'll make angels fall in love with basketball: every basket a divine "plan"!

Maybe one day we'll play again 1 on 1, and, without any doubt, you'll give me back that ridiculous block, while your daughter will watch us and laugh. 

5...4...3...2...1...

Farewell, Kobe. It has been beautiful. 

You can read the original post on Mr. Biagini's Facebook profile, it's public: https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=4021595527858024&id=100000228488066&sfnsn=scwspmo&extid=6A1kNj6Z8YiQ4ql4

 

Edited by napadaj
Link to comment
2 hours ago, 189- said:

jerry westa je bilo bas tesko gledati nocas.

Sad sam pogledao. Odista bolno :(

14 minutes ago, Tsai said:

:cry:

 

Nikad necu razumeti "sta ste se uzbudili za bogatasa a ljudi ginu svake sekunde" ljude... Zapravo jedna od sorti koja mi najvise ide na onu stvar

+1

 

Link to comment
17 hours ago, Svarog said:

Meni je u stvari sad zanimljivije da kopam po netu i nalazim tekstove i snimke od pre njegove pogibije, a u kojima tek sad otkrivam tu njegovu drugu stranu i košarkašku veličinu i rezon nakon završetka karijere.  I to je zanimljiv amanet, na određeni način. Deluje da je mogao biti podjednako uticajan radom nakon igračke karijere.

 

A ovo lešinarenje, pa da jbg... Ovo Lebronovo "ja ću da nastavim legacy u tvoje ime" mi je :puke: Mada dozvoljavam mogućnost da sam potpuno to pogrešno razumeo.

 

Realno se Lebron prosro sa ovom izjavom, on trenutno ima veze sa legasijem Lejkersa kao Žan Tabak sa titulom Hjustona. 

Link to comment
18 hours ago, Tsai said:

:cry:

 

Nikad necu razumeti "sta ste se uzbudili za bogatasa a ljudi ginu svake sekunde" ljude... Zapravo jedna od sorti koja mi najvise ide na onu stvar

 

+100

Link to comment
22 hours ago, Jimmy Kowalski said:

A ta fascinacija poznatima je svuda prisutna, pa i ovde na forumu, mediji samo to prate.

 

Ma, naravno, slavni su i slavni zbog toga sto druge, obicne ljude fasciniraju necim. Samo su mi smesne ove price tipa "plakao sam danima", "kao da mi je najrodjeniji umro" i slicne gluposti koje ne prilice starijima od 12 godina. Detinjasto prenemaganje.

Link to comment

Jebi ga Harperu, malo nije u redu da tako pričaš. Nije to nikakvo detinjasto prenemaganje već ako ljudi od 40+ godina to pišu, očigledno je da se tako osećaju, a ako se tako osećaju, očigledno je da ih je sve pogodilo u toj meri, ako se već to ne razume, ne mora se ni nazivati načinom na koji si ti to sad uradio.

Link to comment
4 minutes ago, Mil@n said:

Jebi ga Harperu, malo nije u redu da tako pričaš. Nije to nikakvo detinjasto prenemaganje već ako ljudi od 40+ godina to pišu, očigledno je da se tako osećaju, a ako se tako osećaju, očigledno je da ih je sve pogodilo u toj meri, ako se već to ne razume, ne mora se ni nazivati načinom na koji si ti to sad uradio.

 

O tim ljudima od 40+ i pricam, decu bih razumeo. Ako to vredja necija osecanja zalim slucaj.

Link to comment
15 minutes ago, harper said:

 

Ma, naravno, slavni su i slavni zbog toga sto druge, obicne ljude fasciniraju necim. Samo su mi smesne ove price tipa "plakao sam danima", "kao da mi je najrodjeniji umro" i slicne gluposti koje ne prilice starijima od 12 godina. Detinjasto prenemaganje.

 

To jeste. Zapravo ti koji to pisu, imaju obicaj da to rade za skoro pa svakog poznatog. Ispada da su im svi oni najrodjeniji..

Link to comment
12 minutes ago, Mil@n said:

Jebi ga Harperu, malo nije u redu da tako pričaš. Nije to nikakvo detinjasto prenemaganje već ako ljudi od 40+ godina to pišu, očigledno je da se tako osećaju, a ako se tako osećaju, očigledno je da ih je sve pogodilo u toj meri, ako se već to ne razume, ne mora se ni nazivati načinom na koji si ti to sad uradio.

 

a zasto ne mozete dostojanstveno da tihujete, kako prilici ljudima od 40+?

ja stvarno ne mogu da razumem to social networks tugovanje.

 

ali evo, srecom, fala q, svako cudo tri dana - vec od sutra vise niko nece smarati sa baladama.

Link to comment
On 28.1.2020. at 19:30, arheolog1981 said:

Napustio nas je jedan od najvećih koji su igrali ovu igru. Poginuo je u 42. godini života i još je sa njim poginula ćerka od 13 godina. Da ne pominjem da je poginulo još 7 osoba od kojih dvoje dece. Ovo je tragedija kakvu košarka ne pamti još od smrti Radivoja Koraća. Ako budemo pisali naredne dve godine, opet će biti malo...

Sent from my POCOPHONE F1 using Tapatalk
 

 

od Dražena Petrovića

 

s tim što su pogibije Dražena i Koraća prekinule dve velike karijere

Link to comment

@Djuro

 

Uopšte nisam govorio o sebi, nisam napisao nijedan post na temi osim "horor". 

 

Al nikad ne bih došao da solim pamet ljudima koje je to potreslo (razumeo ja to ili ne), i govorio im da se prenemagaju kao deca i sl. 

 

Neki ljudi, iako ih nikad nismo videli osim na tv-u mogu zarad svoje umetničke, sportske ili bilo kakve karijere da imaju velike uticaje na naše živote i nije ništa nenormalno da se ljudi osećaju teško onda kada oni odu. Nije to ništa detinjasto, niti bilo šta slično, normalno je. A sumnjam da je iko ovde govorio da mu je teško iz dosade.

 

 

Edited by Mil@n
Link to comment
Guest
This topic is now closed to further replies.
×
×
  • Create New...