Jump to content
IGNORED

NBA 2019/2020


Ivo Petović

Recommended Posts

Zao mi je zbog drugara.. iskreno

Ali isto tako kontam da je ovo forum i da mozemo bar ovde slobodno pisati ovakve stvari..
Jbg, iako nije jedini, ni prvi, ni poslednji covek koji je preminuo, sok je za veci deo ovozemaljske populacije, i tako je gotovo uvek kad se nesto ovako iznenada desi poznatoj licnosti. A Kobi je nekako bio i vise od toga.

Naravno da ce se pisati o Kobiju ovih dana, ne samo ovde, vec svuda po medijima, na sve strane.. i to ce trajati.. dugo ce trajati.
Ne mislim nista lose ovim sto sam napisao pa se nadam da neces pogresno shvatiti

Link to comment
Malo da oladite od Kobija. Najboljem drugu je umro otac isti dan od raka pluća, tako da ono.. Nije Kobi jedini lik na ovoj planeti koji je preminuo. 
 
 
Napustio nas je jedan od najvećih koji su igrali ovu igru. Poginuo je u 42. godini života i još je sa njim poginula ćerka od 13 godina. Da ne pominjem da je poginulo još 7 osoba od kojih dvoje dece. Ovo je tragedija kakvu košarka ne pamti još od smrti Radivoja Koraća. Ako budemo pisali naredne dve godine, opet će biti malo...

Sent from my POCOPHONE F1 using Tapatalk

Link to comment
6 hours ago, Azdaja said:

Malo da oladite od Kobija. Najboljem drugu je umro otac isti dan od raka pluća, tako da ono.. Nije Kobi jedini lik na ovoj planeti koji je preminuo. 

 

Dakle, ne treba da nam bude žao Kobija jer je još neko umro...

 

Razumem te, ali ima tema na kojoj možeš da kažeš kako se osećaš, i želiš to sa nekim da podeliš. Ali je glupo da ne daš ljudima da izražavaju tugu, istu onu koju i ti osetiš. 

Link to comment
11 hours ago, Mil@n said:

 

Dakle, ne treba da nam bude žao Kobija jer je još neko umro...

 

Razumem te, ali ima tema na kojoj možeš da kažeš kako se osećaš, i želiš to sa nekim da podeliš. Ali je glupo da ne daš ljudima da izražavaju tugu, istu onu koju i ti osetiš. 

 

Verovatno ne bi trebalo da ovo napisem, realno se preteruje. Ne mislim na ovaj forum vec generalno. Imam utisak da su mnogi mediji po Srbiji posteno izlesinarili na ovoj tragediji, samo na B92 portalu je bilo do sada bar dvadesetak razlicitih tekstova o Brajantu koji verovatno gore od kliktanja. Tragedija jeste, ogromna je, ne samo da je bezveze u smrt otisla jedna legendarna sportska licnost vec i dvoje dece (padali su citav minut, stresem se od jeze kad pomislim sta je Kobiju prolazilo kroz glavu kad je shvatio da je u helikopteru s njim i njegovo dete), devetoro ljudi ukupno, ali ove tirade o visednevnom plakanju, josvisednevnijem odbijanju da se prihvati surova realnost, price o Kobiju kao najrodjenijem i slicno su malo klinacka fascinacija pogibijama medju pripadnicima dzet-seta. Meni je nekako uvek to preterano plakanje za slavnim licnostima pomalo izvestaceno, nekako kao da se ljudi utrkuju ko ce kreativnije i potresnije da se oprosti od pokojnika.

 

Na stranu sto smatram da nije pametno toliko se potresati zbog pogibije slavne licnosti jos od dana kad se sestricina mog dobrog prijatelja roknula njegovim pistoljem jer je sledila "svetli primer" Kurta Kobejna. Bilo je toliko in padati u fras zbog njegove smrti da se dete primilo na taj hype i odvelo celu porodicu u tesku tragediju. Ovaj moj muceni drugar nikada to sebi nije oprostio. Ginu ljudi, jebi ga, pa i oni koje smo za zivota smatrali neunistivim superherojima, to se mora prihvatiti kao deo zivotnih okolnosti. S pijetetom i dostojanstveno.

 

Ovo nije upuceno nikome, nije odgovor tebi, samo sam hteo da napisem nesto o cemu razmisljam vec par dana. Previse je ciljanog prenemaganja po medijima, malo je toga autenticnog a, kao sto sam napisao u prethodnom pasusu, nije skroz bezopasno insistirati na tolikom naricanju. Koliko god je Brajant bio veliki.

Link to comment

Meni je u stvari sad zanimljivije da kopam po netu i nalazim tekstove i snimke od pre njegove pogibije, a u kojima tek sad otkrivam tu njegovu drugu stranu i košarkašku veličinu i rezon nakon završetka karijere.  I to je zanimljiv amanet, na određeni način. Deluje da je mogao biti podjednako uticajan radom nakon igračke karijere.

 

A ovo lešinarenje, pa da jbg... Ovo Lebronovo "ja ću da nastavim legacy u tvoje ime" mi je :puke: Mada dozvoljavam mogućnost da sam potpuno to pogrešno razumeo.

Link to comment
8 minutes ago, Svarog said:

A ovo lešinarenje, pa da jbg... Ovo Lebronovo "ja ću da nastavim legacy u tvoje ime" mi je :puke: Mada dozvoljavam mogućnost da sam potpuno to pogrešno razumeo.

Isti utisak sam stekao...

Sa druge strane, znacajan broj sportista (ne samo iz kosarkaskog sveta) ga smatra za mentora koji im je pomogao savetima i deluje da to ne pominju iz pijeteta samo vec vrlo iskreno

 

Link to comment

Pa naravno da će mediji da izbacuju hiljade tekstova i sličnog, klikbejt novinarstvo, tablodi, žuta štampa, mislim da li je iko očekivao da će da bude drugačije? Gomila ljudi se skenjala kad je čula vest, uključujući i mene iako nikad nisam bio veliki fan Brajantov u smislu priče njegove niti sam ikada navijao za ogavne Lejkerse. I prvo me je šokiralo kao malo šta što sam čuo u skorije vreme i onda mi je baš bilo žao. Bio je veliki jebeni igrač i još bitnije bio je veliki radnik,  terao je i sebe i druge do maksimuma, to je esencija toga da budeš vrhunski sportista, teško da mu neko nešto što se toga tiče može zameriti. Kako će random sajt da isprati priču ili random prijatelj na FB ili IG koji nikad nije pogledao jednu njegovu utakmicu šta će da okači, to stvarno nije pitanje o kome treba nešto preterano diskutovati. Začuđuje me da neko uopšte i ulazi na b92. Valjda navika, ja nisam tamo bio godinama. Mada i meni je navika Mondo nekako ostala, pa i dalje sa vremena na vreme zagazim tamo. 

Link to comment
1 hour ago, harper said:

 

Verovatno ne bi trebalo da ovo napisem, realno se preteruje. Ne mislim na ovaj forum vec generalno. Imam utisak da su mnogi mediji po Srbiji posteno izlesinarili na ovoj tragediji, samo na B92 portalu je bilo do sada bar dvadesetak razlicitih tekstova o Brajantu koji verovatno gore od kliktanja. Tragedija jeste, ogromna je, ne samo da je bezveze u smrt otisla jedna legendarna sportska licnost vec i dvoje dece (padali su citav minut, stresem se od jeze kad pomislim sta je Kobiju prolazilo kroz glavu kad je shvatio da je u helikopteru s njim i njegovo dete), devetoro ljudi ukupno, ali ove tirade o visednevnom plakanju, josvisednevnijem odbijanju da se prihvati surova realnost, price o Kobiju kao najrodjenijem i slicno su malo klinacka fascinacija pogibijama medju pripadnicima dzet-seta. Meni je nekako uvek to preterano plakanje za slavnim licnostima pomalo izvestaceno, nekako kao da se ljudi utrkuju ko ce kreativnije i potresnije da se oprosti od pokojnika.

 

Na stranu sto smatram da nije pametno toliko se potresati zbog pogibije slavne licnosti jos od dana kad se sestricina mog dobrog prijatelja roknula njegovim pistoljem jer je sledila "svetli primer" Kurta Kobejna. Bilo je toliko in padati u fras zbog njegove smrti da se dete primilo na taj hype i odvelo celu porodicu u tesku tragediju. Ovaj moj muceni drugar nikada to sebi nije oprostio. Ginu ljudi, jebi ga, pa i oni koje smo za zivota smatrali neunistivim superherojima, to se mora prihvatiti kao deo zivotnih okolnosti. S pijetetom i dostojanstveno.

 

Ovo nije upuceno nikome, nije odgovor tebi, samo sam hteo da napisem nesto o cemu razmisljam vec par dana. Previse je ciljanog prenemaganja po medijima, malo je toga autenticnog a, kao sto sam napisao u prethodnom pasusu, nije skroz bezopasno insistirati na tolikom naricanju. Koliko god je Brajant bio veliki.

 

Novinari i mediji svakako preteruju i jeste degutantno koristiti ovo za klikbajtovanje što se de facto dešava.

Ali ja sam se oglasio pošto se čovek obratio forumašima, a sumnjam da bilo ko od njih ima potrebu da preteruje u izlivu emocija ovde. Počeću od sebe, nikad nisam voleo Kobija, bio mi je uvek siledžija i sebičnjak, wanna be Jordan (koji je za mene dan danas bog otac u svakom smislu), ali nema tribute klipa koji sam pogledao da mi suza nije krenula. Čovek je jednostavno jedan od najboljih u sportu kojim se bavi, njegov utican ne samo na košarku i košarkaše već i na sportiste uopšte je očigledno enorman, iskreno, mnogo veći nego što sam mislio, a slušajući njegove intervjue vidim koliko su njegovi rezoni duboki, kompleksni i koliko je inteligentan i uticajan čovek u pitanju. 

 

Npr, valjda je Šekov sin objavio prepisku u kojoj ga Kobi svako malo pita "kako si?". Samo to, kako si? Ako nešto treba tu sam. Pa opet kako si? Valjda je bio u nekoj depresiji. I takvih priča je milion. Očigledno je pored svih svojih obaveza, velike porodice i biznisa kojim se bavio imao vremena da vodi računa i o drugima što je retka veličina.

 

Ako dodamo da je sa njim otišla i ćerka i još 7 ljudi, stvarno je tragedija za koju mogu da skontam da ljudi dožive teško, iako su iz Srbije a njega gledali kada je NBA bilo po jedna tekma na mesec dana. Da li je pametno ili nije, ne znam. To su emocije koje kontam da ne mogu baš lako da se kontrolišu i obuzdavaju.

Svi ginu i sve to stoji, ali normalno je i da ljudi odtuguju svoje, jednog dana kada Jordan capne, ja ću se roknuti, taj čovek je imao takav uticaj na moje odrastanje da ne bi bio čovek koji sam danas, i ne bi bio basketaš koji sam bio, niti bi sa 184 kucao kako sam hteo  - da nisam gledao njegove tekme i dokumentarce pred svaku utakmicu a i po neke treninge i bio naložen kao lud.

Edited by Mil@n
Link to comment

Mediji rade ono sto im je u interesu, a to je sto veca gledanost/citanost. Nema mesta za "izvinite sto sam zacutao za trenutak", polazi se od toga da ljudi zele da saznaju sve detalje oko pogibije, da znaju sta drugi misle o onima koji su stradali, itd. Mnogi koji imaju drustvene mreze imaju potrebu da nesto kazu, da ne bude posle sto se nisi oglasio, sta nije te pogodilo i sl.  A pogotovo dodje do izrazaja kada je to neko bas ultra poznat sirom sveta poput Kobea. Niko ni se spominje ostale poginule (sem njegove cerkice), jer ih ne znamo. Zao nam je i tih ljudi, ali realno, ovo je bio dan kada je otisao Kobe, a ceo svet stao..

 

A ta fascinacija poznatima je svuda prisutna, pa i ovde na forumu, mediji samo to prate. Sto je neko bio popularniji, to je vise ripova. I komentara u stilu da je pokojnik bio neponovljiv, da je neizbrisiv trag ostavio, da niko nikad nece biti kao on i sl. Bude i ono, odlaze svi koji vrede, pa ispada eto ostaju nam tako neki bezveznjakovici i slicna preterivanja. Mene recimo nervira kada neko napise samo rip, cisto da se upise u knjigu zalosti kao da je to mnogo vazno. Napisi zasto ti je ta osoba bila draga na primer, okaci neku sliku, neki video, prekopiraj nesto sto je neko drugi napisao sa cim se slazes, bilo sta, samo nemoj staviti rip i gotovo..

Link to comment
Guest
This topic is now closed to further replies.
×
×
  • Create New...