Jump to content
IGNORED

Poslednji film koji ste gledali Part II


Calavera

Recommended Posts

Ovaj drugi je za mene filmčina jer kako i sama kažeš nije navedeno gde se dešava taj besmisleni građanski rat...

a ovo mi je posebno islo na nerve :D ocigledno je u pitanju liban, ali nedobog da su pomenuli... mnogo je bre to jeftino.

 

atomski zdesna nisam gledala. 

 

Treba onda da pogledaš i I am not a Hipster, prethodni od istog reditelja - totalno holmarkovski jadi ostavljenog mladića. Ja zbog tog filma ne mogu već neko vreme da se rešim da pogledam taj Short term 12, mada ga hvale tamo vamo.

uh, pa to mi ipak zvuci previse... pubertetski, al' ajde, mozda se nateram. 

Link to comment

Taj neugodni trenutak

 

Tri čina romantične komedije ekvivalentna su trima činovima tipične ljubavne veze između dva ljudska bića. Prvi je čin najčešće posvećen igri i zabavi. Drugi je čin sličan, vodi ka nečemu ozbiljnijem i završava sa "Volim te". U trećem činu dolazi do problema, a taj je problem čak i u filmu nepremostiv, no naši ga junaci nekako uspijevaju premostiti. Razlika između zbilje i filma je sljedeća: u filmu se junak ili junakinja mogu promijeniti, dočim je zbilja - zbilja. Sitne su preinake moguće, dakako, ali sitne su i nedovoljne. U filmu junak i junakinja završavaju zajedno. Sretni. U zbilji, ako ostanu zajedno, ostaju zajedno nesretni. Taj neugodni trenutak tipičan je predstavnik srednjostrujaškog eskapizma. Ritmičnih devedeset minuta seksa, psovanja i Lorelei & Rory Gilmore brzih, stiliziranih dijaloga nakrcanih pop referencama. Vješto uspostavljen ritam izmjena tih neugodnih situacija ne dopušta recipijentu da previše razmišlja. On se opusti, zaboravi na probleme i uživa. Tek po završetku filma shvati da je gubio vrijeme, te da nije stekao nikakvu novu spoznaju. Nešto poput svršetka tipičnih ljubavnih veza između dva ljudska bića.

 

 (2)

Link to comment

Hvala ti na prikazu, a posebno na Rori&Lorelaj ("Mothers and daughters, they speak so fast, but they speak so true" - right?), a i film zvuči kao nešto što bi me zanimlao. Šteta što nemam pojma o kojem je filmu reč. Da li bi mogao da u ovim mini-recenzijama ostaviš nešto, bilo šta, što bi čitaocu pomoglo da identifikuje film o kojem pišeš - link, plakat, bar ime originala, pa da guglamo.

 

Unapred hvala.

 

Edit: U međuvremenu se setih da je verovatno u pitanju That Awkward Moment. Svejedno, molba ostaje.

Edited by Turnbull
Link to comment

Jack Ryan: Poziv iz sjene

 

Prije dvadeset-i-nešto godina filmskim je a napose akcijskim svijetom dominirao veliki John McTiernan. Njegova ekranizacija Clancyjeva romana, Lov na Crveni Oktobar, jedan je od boljih inteligentnih akcijskih trilera. Posjeduje čuvene, citirane replike, ekranom dominiraju Connery, Baldwin, Glenn i Neill, a McTiernan - vrlo blizu kreativnog vrhunca (kojeg će dosegnuti par godina kasnije sa Posljednjim akcijskim junakom) - na najbolji mogući način citira redatelje prošlosti nam slavne te kazuje stare priče stubokom ih mijenjajući. Danas akcijske filmove režira šekspirijanski školovan Kenneth Branagh. Umjesto njuški poput Baldwina i u drugim ekranizacijama Forda, Jack Ryana tumači Chris Pine. Vremena se mijenjaju. Abolirao bih Branagha da znam da ne može bolje. Osim toga, dodijelio si je ulogu glavnog negativca, kojemu je, pizdunski, posvetio najviše pažnje: svaki je kadar u kojemu se isti pojavio veći od života. Politička je potka drugačija, također. McTiernan je snimao film po završetku Hladnog rata, dok je ovaj nastao u nešto nesigurnijim, sumnjičavim vremenima. Rusi su zli, dvodimenzionalni debili, a Jack Ryan je, kako mu kaže agentica preko telefona, marinac. A mi bi trebali znati da su marinci neuništivi. No, hajde, nakon dvadeset-i-neke minute trajanja film je koliko-toliko gledljiv. Zato je prvih dvadeset minuta scenaristički seppuku. Ryan saznaje da su srušeni Blizanci. Ryan je marinac. Ryan je ozlijeđen. Ryan se oporavlja. Ryan se zaljubi. Ryan postaje CIA-in agent. Za dvadeset minuta. Uvod je u film, dakle, poput rezimea prethodne sezone bilo koje serije koju smo gledali. Loše. Izbjegavati u širokom luku. 

 

(1)

Link to comment

Jack Ryan: Poziv iz sjene

 

Prije dvadeset-i-nešto godina filmskim je a napose akcijskim svijetom dominirao veliki John McTiernan. Njegova ekranizacija Clancyjeva romana, Lov na Crveni Oktobar, jedan je od boljih inteligentnih akcijskih trilera. Posjeduje čuvene, citirane replike, ekranom dominiraju Connery, Baldwin, Glenn i Neill, a McTiernan - vrlo blizu kreativnog vrhunca (kojeg će dosegnuti par godina kasnije sa Posljednjim akcijskim junakom) - na najbolji mogući način citira redatelje prošlosti nam slavne te kazuje stare priče stubokom ih mijenjajući. Danas akcijske filmove režira šekspirijanski školovan Kenneth Branagh. Umjesto njuški poput Baldwina i u drugim ekranizacijama Forda, Jack Ryana tumači Chris Pine. Vremena se mijenjaju. Abolirao bih Branagha da znam da ne može bolje. Osim toga, dodijelio si je ulogu glavnog negativca, kojemu je, pizdunski, posvetio najviše pažnje: svaki je kadar u kojemu se isti pojavio veći od života. Politička je potka drugačija, također. McTiernan je snimao film po završetku Hladnog rata, dok je ovaj nastao u nešto nesigurnijim, sumnjičavim vremenima. Rusi su zli, dvodimenzionalni debili, a Jack Ryan je, kako mu kaže agentica preko telefona, marinac. A mi bi trebali znati da su marinci neuništivi. No, hajde, nakon dvadeset-i-neke minute trajanja film je koliko-toliko gledljiv. Zato je prvih dvadeset minuta scenaristički seppuku. Ryan saznaje da su srušeni Blizanci. Ryan je marinac. Ryan je ozlijeđen. Ryan se oporavlja. Ryan se zaljubi. Ryan postaje CIA-in agent. Za dvadeset minuta. Uvod je u film, dakle, poput rezimea prethodne sezone bilo koje serije koju smo gledali. Loše. Izbjegavati u širokom luku. 

 

(1)

 

mi se znamo?

Link to comment

Baraka. kakvo pretenciozno, vizuelno-pohlepno pateticno djubre kosmickih proporcija. prizvao je sve slike da bi nam zauzvrat dao petparacki humanizam i eshatolosku naivu zamotanu u svetlucavo pakovanje. sarena laza enlightenment. ako sam ikad video film koji je bio laz, onda je to sigurno Baraka.

 

sta sa budizmom ?

sta sa Aboridzanima ?

sta sa Naska linijama ?

sta sa zivotinjama u preriji ?

sta sa zagadjenjem ?

sta sa favelama ?

sta sa kineskim kapitalizmom ?

sta sa pilicima ?

sta sa Noh pozoristem ?

sta sa djubristima ?

sta sa gorucim poljima nafte u Kuvajtu ?

sta sa ratovima u svetu ?

sta sa Holokaustom ?

sta sa obredima u Gangu ?

sta sa Masajima ?

sta sa dervisima ?

sta sa Aja Sofijom ?

sta sa Tadz Mahalom ?

 

nesto kao holizam, wisdom of the ages i millennial consciousness awekening ? pa mars u picku materinu advertajzersku !

 

znaci kakva smradina od coveka, ne mogu da verujem !

 

Brendan Perry se kao posteni tradicionalista imo nece nikad oprati za soundtrack ovom gmazu !

Link to comment

Richard III (1995.)

 

 

Odlicna gluma. Ian McKellen brljira. Scenografija i kostimografija, vrh. Jako zanimljiv setting.

 

 

S druge strane, radnja deluje jako zbrzano. Sve se desava tako brzo da ne stignes posteno da pohvatas ko je ko, i sta se zapravo desava. Nijedan lik, izuzev Richarda III, nema nikakav ozbiljniji character development, i gotovo iskljucivo sluzi tome da se zgrozimo kad ga Richard ubije.

 

I naravno, redovni problem koji imam sa modernim interpretacijama Sekspira, koje uporno insistiraju na zadrzavanju izvornog teksta. Valjda da bi se pokazalo kako je Sekspir nadvremenski. I jeste, ali u smislu likova i njihovih motivacija. Ovako, ne samo da da dijalozi deluju neprirodno i u potpunosti van konteksta perioda, nego se cesto javljaju i neke bizarne situacije. Npr. u 1930's Britaniji, covek optuzuje zenu za vesticarenje (ukrutila mu ruku), i svi to ladno prihvataju kao legitimno i realno... O glupostima i gimnastikama iz Coriolanusa (2011.), da i ne govorim.

 

Zasto se jednostavno ne ugledaju na Kurosawu...

Link to comment

pa zato što onda ne bi mogli da ga nazovu ričard treći nego ran ili nešto slično, pa ga inače ljubitelji šekspira ne bi ni konstatovali.

btw meni je film okej

da su izbacili onaj uvodni monolog ja dalje ne bih ni gledala

Edited by belch
Link to comment

Richard III (1995.)

 

 

Odlicna gluma. Ian McKellen brljira. Scenografija i kostimografija, vrh. Jako zanimljiv setting.

 

 

S druge strane, radnja deluje jako zbrzano. Sve se desava tako brzo da ne stignes posteno da pohvatas ko je ko, i sta se zapravo desava. Nijedan lik, izuzev Richarda III, nema nikakav ozbiljniji character development, i gotovo iskljucivo sluzi tome da se zgrozimo kad ga Richard ubije.

 

I naravno, redovni problem koji imam sa modernim interpretacijama Sekspira, koje uporno insistiraju na zadrzavanju izvornog teksta. Valjda da bi se pokazalo kako je Sekspir nadvremenski. I jeste, ali u smislu likova i njihovih motivacija. Ovako, ne samo da da dijalozi deluju neprirodno i u potpunosti van konteksta perioda, nego se cesto javljaju i neke bizarne situacije. Npr. u 1930's Britaniji, covek optuzuje zenu za vesticarenje (ukrutila mu ruku), i svi to ladno prihvataju kao legitimno i realno... O glupostima i gimnastikama iz Coriolanusa (2011.), da i ne govorim.

 

Zasto se jednostavno ne ugledaju na Kurosawu...

Pa to je uobičajen problem britanskih mejnstrim ekranizacija Šekspira. Šekspir i njegov stih su vanvremenski i savremena pozorišna iskustva su pokazala da je ne samo moguće, nego čak i poželjno igrati Šekspira tako što čak odvojene scene mogu igrati u raznim epohama, kao odvojene etide. Tako Ričard treći može recimo u uvodnoj sceni biti (lupam)nekakav policijski pacov koji izlazi iz srednjovekovne tamnice, da bi u sceni sa lejdi Anom postao novopečeni savremeni bogataš. Naravno, teško je to uvesti u filmskoj industriji koja traži nekakvu realističnu naraciju za narod, pa su zato sve te ekranizacije u najboljem slučaju osrednje. Prosto osavremenjivanje Šekspira koje se često radi na filmu, pripada nekim sedamdesetim godinama u pozorištu.

Link to comment

Odgledao par komada solidnih.

 

Kill list sasvim dobar film do pred poslednjih 15 minuta, gde su ga zasrali kvalitetno

 

Revanche studija o rezanju drva... ne, ozbiljno gotivan film, samo da je kraći jedno 10-15 minuta. u odnosu na kill list, super kraj, barem meni.

 

Big Bad Wolves još jedan osvetnički film, delom vuče na Hard Candy i vrti neke klišee, a ne znam iskreno ni koliko je moguće biti originalan kod ovakvog tipa filmova. ono što me malo iznenadilo, s obzirom na žanr, kvalitetan humor.

 

Zulu prosečan. s jedne strane dobra akcija, sve ostalo bledunjavo.

Link to comment

Odgledao par komada solidnih.

 

Big Bad Wolves još jedan osvetnički film, delom vuče na Hard Candy i vrti neke klišee, a ne znam iskreno ni koliko je moguće biti originalan kod ovakvog tipa filmova. ono što me malo iznenadilo, s obzirom na žanr, kvalitetan humor.

 

 

Meni je bas odlican psiholoski triler. Zanatski sve uradjeno kako treba i pravo doziranje humora i mucnih scena..

Link to comment

Meni je bas odlican psiholoski triler. Zanatski sve uradjeno kako treba i pravo doziranje humora i mucnih scena..

 

Meni su samo zasmetale,

 

 

one hint scene, gde prikazuju učitelja kao da je on pedofil, i onda na kraju dobijamo očekivan odgovor.

Mislim da su te scene trebali da potpuno izbace, s obzirom na kraj.

Onda bi ironija detektivovih poteza bila efektnija.

U tome mi je Hard Candy ubedljiviji , iako je ovo sveobuhvatno bolji film.

Osim ako autor nije hteo da obrnutim tvistom, bude originalan, ali sa tim pripremnim scenama je malo otupio oštricu fore.

Ili da je ostavio otvoren kraj....

 

 

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...