Jump to content
IGNORED

Duhovno rehabilitacioni centar Crna Reka


Aca

Recommended Posts

nemam ja ništa protiv te podrške, naprotiv, to što oni rade ima itekako smislasamo mi smeta ovo da se jebe tim klipetama za decu, nije baš takva situacija

Link to comment
  • Replies 1.3k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Turnbull

    58

  • Аврам Гојић

    54

  • Indy

    46

  • Viloticka

    41

Ako neće Kim, ima ko oće :)

Crkva izvan crkveSaša Ilić | 20/08/2012Bio sam tada student završne godine književnosti. Svratio sam kod kolega koji su takođe živeli u studentskom domu. Tog dana, međutim, njihova soba bila je ispunjena ljudima koje sam tada video prvi put. Ubrzo sam saznao da im je u gostima čovek koji o svemu zna dosta, posebno o religiji, kulturi, knjigama uopšte. Kao na nekim freskama, on je sedeo na sredini jednog kreveta dok su se okolo, u koncentričnim krugovima na malom prostoru, rasporedili slušaoci njegovog neformalnog predavanja, uglavnom studentkinje i studenti beogradskog Filološkog fakulteta. Čovek s bradom i naočarima je zastao za trenutak kada sam ušao, sačekao da sednem, a onda nastavio dalje. Tema je bila, kako sam ubrzo shvatio, laž i opsena u literaturi. Onda se okrenuo prema meni i pitao me je šta studiram a kada sam mu odgovorio, samo se zadovoljno nasmešio i pogladio po bradi. Pa da, rekao je, baš tu se krije ta zmija o kojoj pričam. U književnosti. Uzmimo samo primer one Grobnice za Borisa Davidoviča. Ili Kafkin Preobražaj. To su mesta opsene i prelesti. Iako nisam znao šta znači reč prelest, shvatio sam da sam zalutao na pogrešno predavanje. Izdržao sam još dvadesetak minuta a kada je predavač počeo da govori o paklu, što se logično nadovezalo na njegovo viđenje prirode literature, iskoristio sam priliku i pobegao iz te sobe zauvek.Zabludela decaDevedesetih godina u Srbiji su takvi sateliti crkve i njenog učenja postali sastavni deo studentskog društvenog života. Posebno u Beogradu koji je, budući odsečen od intelektualnih tokova u Evropi, postao pravo stecište samozvanih duhovnika i učitelja života. S jedne strane, studentska populacija je na neki način već bila pripremljena za takva učenja, mnogi od njih su već prošli kroz kurseve Vladete Jerotića koji je krajem osamdesetih bio nezaobilazan u programima beogradskog Doma omladine. U takvom društvenom ambijentu, svoje mesto je pronašao i bajker i učitelj mnemotehnike, budući duhovnik, terapeut-batinaš i ubica – otac Branislav Peranović. Glas o njegovoj duhovničkoj izuzetnosti se brzo proširio po studentskim krugovima. Posebno je postao atraktivan studentima sa Fakulteta likovnih umetnosti koji su istraživali u polju modernih medija, performansa i konceptualne umetnosti, koja je u Beogradu, nakon Marine Abramović, Raše Todosijevića i Ere Milivojevića, ostavila otvoreno pitanje, kuda dalje. U skladu sa duhom novog vremena, studenti odgovore nisu potražili u tada aktualnom radu pomenutih umetnika već upravo u predavanjima ljudi Peranovićevog kalibra. Poznato je da su se u Beogradu razlikovali umetnici koji su odgovore potražili u duhovnom centru Kovilj, koji je vodio episkop jegarski – otac Porfirije, dok su drugi, nešto mlađi i alternativniji u Peranoviću prepoznali svog gurua. Peranovićev odnos prema savremenoj tehnologiji, te zagovaranje radikalnog raskida sa institucijama sekularne države (njegova deca nisu morala da pohađaju ni osnovnu školu) i povratak prirodi i crkvi postali su ključni u oblikovanju života njegove “duhovne dece”. On bi povremeno dolazio u Beograd i u stanu neke od svoje “duhovne dece” obavljao bi ispovesti u roku od jednog ili dva dana. Svako od zainteresovanih i željnih nekog “tvrđeg hleba”, kako se tada govorilo, dobijao bi svoj termin (kao kod doktora) i dolazio u naznačeno vreme na vrata stana koji je u tom trenutku funkcionisao kao mobilni duhovni centar oca Peranovića. On je svoj duhovnički legitimitet crpio iz podrške episkopa Artemija, dok je ispovesti zabludele dece uredno snimao i arhivirao. Rezultat njegovog kontinuiranog rada sa studentskom populacijom bio je sve veći broj onih koji su odustajali od umetničke prakse (budući da se tamo nalazila zmija o kojoj je govorio njegov preteča), dok su oni istrajniji počeli da se ogledaju u tzv. pravoslavnoj umetnosti koja je pre svega raskinula sa konceptualnom umetnošću i okrenula se biblijskim temama. Najradikalniji među njima su “napuštali ovaj svet opsene” i odlazili u prirodu ili manastire, gde bi se volonterski, kao iskušenici, uključivali u proces obnavljanja manastira, uglavnom u Sandžaku. Ne treba ni pominjati da roditelji ovih mladih ljudi nikada nisu uspeli da vrate svoju decu nazad. Paralelno sa koordiniranjem rada mladih umetnika, otac Peranović je razvijao i projekat centra za lečenje bolesti zavisnosti o čijem se fatalnom ishodu danas dosta govori.Svetosavski nacionalizamDrugi primer crkvenog delovanja u formiranju intelektualne klime Beograda tokom devedesetih godina i kasnije, pruža uvid u rad “duhovne dece” koja su bila među najboljim studentima na svojim fakultetima, da bi potom, nakon spoznavanja istine, postajali glavni promoteri crkvenog učenja u svojoj oblasti. Jedan od takvih intelektualaca je i Vladimir Dimitrijević, profesor književnosti i publicista, koji se uglavnom bavio odnosom pravoslavlja i rimokatolicizma, da bi danas započeo proces redefinisanja ionako krhke intelektualne tradicije u Srbiji, pre svega leve orijentacije, koju je on označio kao elitu “harmonikaškog morala”. Zbog toga se obračunao sa svima od Jovana Skerlića, preko Marka Ristića do Bogdana Bogdanovića i Radomira Konstantinovića. Glavna Dimitrijevićeva teza pritom je ta da su pobrojani intelektualci bili poslušnici režima te da su za veliki novac radili protiv Srbije i srpskog nacionalizma. Na kraju, Dimitrijević se zalaže, sasvim u skladu sa programskim načelima partija poput DSS-a i Dveri – Pokreta za život Srbije, za kompletno redefinisanje prošlosti, njenih aktera, proglašavanje svetosavskog nacionalizma (vladika Nikolaj Velimirović) za glavnu ideologiju savremene Srbije i stvaranje nove, “žrtvene elite” (Solženjicin) koja će taj posao obaviti.Takva elita bi morala, u skladu sa svojim ruskim uzorima, čin batinanja i ubijanja pod ikonama Hrista i Bogorodice proglasiti vrhunskom pravoslavnom terapijom dok bi pevanje slobodarskih pesama pred istim tim ikonama (Pussy Riot) morala da proglasi antidržavnim huliganstvom i zločinom. Kapaciteti za ovakvo ustrojstvo su danas u Srbiji zaista veliki.Novosti, 20.08.2012.Peščanik.net, 20.08.2012.
Edited by Syme
Link to comment

Konačno se oglasio i NSPM:

I za kraj - imam decu i uvek sam na strani dece, čak i kada se to njima ne dopada. Ali, ovog puta sam na strani majke Nebojše Zarupca, i oca Branislava koji je Nebojši bio jedini otac koga je ikad imao. Za razliku od onoga koji je svoj problem rešavao podmićujući narkomana.
Link to comment
Ako neće Kim, ima ko oće :)
pa sasa u svojoj blizini ima jedan takav slucaj.nego evo da ne ostanem duzan i da me ne zamrzi km vise nego sto vec jeste.otac peranovic je zaista radio sa mladim umetnicama. to je bio jedan kruzok koji se oko njega okupio krajem devdesetih godina. moja drugarica kaze da je najstrasniji momenat za nju bio kada je videla svoju sestru i ostale devojke kako sede i slusaju oca peranovica pokrivene kose. kaze delovalo je nekako nestvarno. posto su to uglavnom bile devojke iz porodice koje se mogu opisati sekularnima i koje su zapravo bile deca "crvene burzoazije" iz unutrasnjosti meni nije bas jasan mehanizam putem kojeg je ostvaren taj inicijalni kontakt.mislim da je to islo preko majke jedne od tih umetnica, zene koja je od teozofa postala netolerantni pravoslavac, i koja je vec redovno posecivala oca peranovica. ta umetnica je bila nesto starija i njena avantura sa ocem peranovicem ce se nastaviti sve do 2007. godine kada sam ja polako poceo i da gubim kontakt s njom. znam da su suprug i ona tada poslednji put, to my knowledge, bili kod oca peranovica.izmedju ostaloga tada je njen suprug, inace radikalni levicar, cuo onu sumanutu pricu sa prevrtanjem kola, odbeglim dzankije i father brajanom koji ga juri po padinama koju sam ovde vec preneo. kapiram da je meni to tada bilo i delom smesno. sada nije i ako nista drugo otac brajan je kod mene izazvao hriscansko kajanje.inace ova umetnica je ostala umetnica. jednostavno kod nje se periodi kolericne hriscanske aktivnosti takmice sa njenom umetnickom ambicijom. tako da je njen odnos zapravo bio ambivalentan. da sam zao rekao bih da je pravoslavlju zapravo bila posvecena koliko i levim idejama koje uglavnom ilustruje u svojim radovima. no, za nas kao publiku zapravo subjektivizacija autora i nije bitna. a njen rad zapravo nikada nije isao ka nekom pravoslavnom sadrzaju.ostale umetnice iz ovog kruzoka to vise nisu. jedna se zamonasila. nasuprot sasinom iskustvu mogu reci da je u pitanju osoba koja je i dalje zivog, polemickog, intelekta, ozbiljno zainteresovana za pitanja vere. puno pise i jos vise cita i svakako nije sklona svetosavskom nacionalizmu (naprotiv). nekako mi se cini da je njen ulazak u crkvu zapravo nesto dobro za tu zajednicu. sada ne znam koliko je dobro za nju.druga devojka, koja je slovila za veliki talenat - imala je jedan nagradjivan i uspesan video rad, je potpuno napustila umetnost i posvetila se braku i radjanju dece. kapiram da to moze da ispuni coveka. medjutim ne mogu da verujem da to moze biti nesto sto stoji nasuprot intelektualnom radu. njoj i jos jednoj devojci otac peranovic je zabranio (doslovce) da pohadjaju skolu za istoriju i teoriju umetnosti centra za savremenu umetnost u beogradu. ili sam makar ja tako to cuo.ne znam sta da dodam. izgleda da je generacija koja je odrastala osamdesetih i devedesetih popila ozbiljan udar organizovane i institucionalizovane religioznosti. sta je tome uzrok je neka druga tema.ja samo znam da su porodice ovih devojaka bile devastirane njihovim odlukama. ja bih jebiga bio malogradjanin da ne kazem da mislim da 'razbijanje porodice' nije nikakav argument. ljudi treba da rade ono sto misle da je ispravno a ne ono sto roditelji od njih ocekuju. meni je pre zanimljivo da su te obrazovane mlade zene bile spremne da svoj zivot povere u ruke ovom cudaku na motoru, ociglednom raspucinovskom tipu i nasilniku obrazovanom poput politikinog zabavnika.e da! moj drugar je radeci kao stringer za neke nordijce dospeo i do oca peranovica. novinarska ekipa je otisla u obilazak nekog manastira kada se iznenada pojavio i father brian. moj drugar kaze da je samo brejnovo pojavljivanje sjebalo manastirsku hijerarhiju. za sekund je on sedeo na najvisem stepeniku koji vodi u konak dok mu je iguman sedeo uz skute a ostala bratija ga je pomno slusala. on kaze mensonovska harizma. ja kazem da je on njima bio obecanje modernizacije crkve i put kako da je ucine ponovo relevantnom.inace taj nordic journalist je posle radio intervju s peranovicem i ozbiljno je cak razmisljao da provede svoj godisnji odomor u drustvu tog coveka. ka 'there is something about that guy'. eto ideje: bogomoljacki turizam za strance.eto to bi bilo to. pitajte a ja cu da dopunim ako znadem.
Link to comment

Kod Peranovića i narkomani i kriminalci255x160_22600-v255545p0.jpgU Centru „Sretenje" u Jadranskoj Lešnici, u kom je nasmrt pretučen Nebojša Zarubac, za šta je osumnjičen sveštenik Branislav Peranović, štićenici nisu bili samo narkomani, već i kriminalci koji su tu našli utočište od zakona, saznaje Press.Miloš Zarubac, Nebojšin otac, za Press tvrdi da je njegov sin po povratku sa odsustva prepoznao nekoga koga nije trebalo, i da je zato i stradaoU ovom centru je, kako saznaje Press, od pedesetak štićenika, koliko ih je tu bilo u trenutku ubistva Zarupca, bilo samo 17 narkomana, a svi ostali su bili begunci od zakona.Peranović, koji je mesečno zarađivao između 30.000 i 50.000 evra, zapravo se bogatio na njima. U prilog tome ide i podatak da je retko koja porodica narkomana imala novca da plaća boravak u punom iznosu od 350 evra mesečno, dok se Peranovićevo bogatstvo gomilalo

Link to comment
Press
EKSKLUZIVNA SAZNANJA PRESSA - STIGLI REZULTATI OBDUKCIJE UBIJENOG ŠTIĆENIKA IZ LEŠNICEDOKAZANO - Ipak ga ubio pop a ne dopZarubac umro od povraćanja izazvanog sa deset udaraca tupim predmetom u glavu.... Sve razjašnjeno - Nalaz potvrđuje verziju po kojoj je Peranović štićenika prvo tukao u dvorištu, a zatim u pomoćnoj kući i da smrt nije u vezi sa eventualnim drogiranjemNalaz obdukcije, u koji je Press juče imao uvid, nedvosmisleno pokazuje da se Nebojša Zarubac (39), štićenik centra za odvikavanje u Lešnici, ugušio od povraćanja koje je nastalo kao posledica mnogobrojnih udaraca tupim predmetom u glavu.Time je konačno, 18 dana posletragičnog događaja u Lešnici, dokazano da je Zarubac ubijen, a gotovo je izvesno da je direktni krivac sveštenik Branislav Peranović, koji je za to i osumnjičen i u pritvoru čeka podizanje optužnice.Kako saznajemo, u konačnom zapisniku obdukcije doslovce piše da je „smrt Nebojše Zarupca nastala ugušenjem, gutanjem želudačnog sadržaja. Povraćao je zato što je udaran do iznemoglosti, više od 10 udaraca tupim predmetom u glavu".
Link to comment
Novosti:
Peranović ubio štapom i šakama!A. DELIĆ | 28. avgust 2012. 20:59 | Komentara: 0Neobjavljeni detalji iz istrage protiv Branislava Peranovića za smrt Nebojše Zarupca. Metalni šiljak na vrhu maslinovog štapa . Od batina štićenik se dva puta uneredioSrodne vestiČeka se rezultat obdukcije ZarupcaIspovest: Ne vraćam se u košmar drogeNarkomane i tuku i lečeU Brajkovcu leče narkomaneEpiskop Lavrentije: Stroge kazne za krivceU Jadranskoj Lešnici dogodio se svirep zločin.Na to nedvosmisleno ukazuju do sada neobjavljeni detalji iz istrage protiv Branislava Peranovića (54), vlasnika Pravoslavnog centra za odvikavanje od bolesti zavisnosti, osumnjičenog za teško ubistvo štićenika Nebojše Zarupca (39) iz Valjeva.Iz dokumentacije i iz zahteva za pokretanje istrage i druge spise, u koje su "Novosti" imale uvid, pop Peranović "tukao je Zarupca štapom od maslinovog drveta dužine 140 centimetara sa metalnim šiljkom"!Pop Peranović je ispričao istražnim organima, da je Zarubac na odvikavanje u njegov centar došao devet meseci pre tragedije:- Dosta korektno se ponašao. Poštovao je pravila, odgovorno obavljao poslove oko stoke i pomagao mlađim štićenicima.ČEKA SE OBDUKCIONI NALAZU dosadašnjem postupku saslušana je i Peranovićeva supruga Milanka. Već 30. avgusta pred sudiju će izaći porodica ubijenog Zarupca - otac Miloš, sestra Nevena i majka Milica. Viši sud u Šapcu još uvek čeka zvanični obdukcioni zapisnik sa hemijsko-toksikološkom analizom tela pokojnog Zarupca.Zbog toga mu je, kako je izjavio u istrazi, dozvolio odsustvo u trajanju od šest dana, kako bi obišao decu. Međutim, kada se Zarubac vratio, Peranović je navodno "primetio recidiv", zbog čega je odlučio da sa njim obavi razgovor. Tada se dogodio pravi pakao, jer Zarubac nije odustajao od želje da napusti centar.- Osumnjičeni je naredio sada pokojnom da klekne na klupu i ispruži se preko stola. Uzeo je štap od maslinovog drveta i počeo da mu naizmenično nanosi udarce po zadnjici, tabanima i leđima. Kada je primetio da se Zarubac uneredio, pozvao je svoje saradnike, koji su ga odveli na sprat kuće kako bi se sredio u kupatilu. Nakon kraćeg vremena vratili su ga i napustili prostoriju, a osumnjičeni je nastavio da verbalno ubeđuje Zarupca pozivajući se i na batine - piše u zahtevu za pokretanje istrage.U iskazu Peranovića dalje jasno stoji da je nad štićenikom izvršena još jedna tura "ubeđivanja" maslinovim štapom. U trenutku, navodi pop, Zarubac je ustao sa klupe, iskolačio oči prema njemu i pokušao da ga udari. Nije mu uspelo, na šta ga je pop desnom nogom dva puta udario u predelu grudi, jednom u stomak i naneo mu još nekoliko udaraca pesnicama sa obe ruke u predelu lica. Nakon toga, okliznuli su se i pali, pa su u sobu ušli saradnici Nemanja Radosavljević Keba i Dragan Mitev Mrvica.Peranović navodi da su pomoćnici primetili da se Zarubac ponovo uneredio, pa su ga opet odveli u kupatilo nakon čega je trebalo da ga izvedu na terasu kuće radi "još jednog razgovora".Peranović je čekao na terasi 15-ak minuta, a kada mu je bilo sumnjivo što su se zadržali, pošao je da vidi u čemu je problem. Tada je u kupatilu zatekao Zarupca kako otežano diše, a pokušaji da mu pomognu masiranjem grudnog koša i veštačkim disanjem nisu bili uspešni.U iskazu koje je policiji dao Mitev, a u koji je naš list takođe imao uvid, piše da je Zarubac po povratku sa vikenda, "bio vidno pod dejstvom opojnih sredstava i prilikom pregleda pronađene su mu tablete bensedina tačnije 40 komada, koje su odmah oduzete". On još ističe da su, kobnog dana, on i Radosavljević, predali Zarupca Peranoviću, a potom otišli u kuću njegovog sina Petra Peranovića gde su slagali drva."Istoga dana oko 22 časa Miteva je na mobilni telefon broj 069-41-49-..., pozvao Branislav Peranović koji mu je rekao da je Nebojša Zarubac nesrećnim slučajem preminuo", piše u iskazu od 7. avgusta, datom policijskom službeniku Ljubiši Džagiću.U svom iskazu Radosavljević, koji je kao i Mitev u Centru bio angažovan na poslovima vaspitača, potvrđuje ove okolnosti, ali još konstatuje da je pokojni Zarubac kod Peranovića imao posebne privilegije kao najstariji štićenik.
Link to comment

Ovo je gore od svih verzija koje sam do sada čuo. Najgori je deo u kome se vidi da se Peranović razbesneo kad je ovaj nesrećnik pokušao da ga udari. I naravno, cela tvar se desila zato što je ovaj hteo da ode. Gagorder, koliko ovde ima krivičnih dela, ovako odokativno?

Link to comment
Gagorder, koliko ovde ima krivičnih dela, ovako odokativno?
joj bre šime, pa rekoh ti nemam veze sa krivičnim pravom, poslednji put sam se s njim srela na osnovnim studijama :)al' znam da ona teža konzumiraju ona lakša. pitanje je samo koliko bi trebalo da bude okrivljenih - mislim da su ova dvojica što su oprala čoveka i vratila ga na batinanje viđeni za pritvora, ako ima, kahm, političke volje.a peranović - deluje kao da je uleteo u neki produženi luđački sadistički amok. i kako je ladno slagao da se eto desila nezgoda ...
Link to comment
joj bre šime, pa rekoh ti nemam veze sa krivičnim pravom, poslednji put sam se s njim srela na osnovnim studijama :)al' znam da ona teža konzumiraju ona lakša. pitanje je samo koliko bi trebalo da bude okrivljenih - mislim da su ova dvojica što su oprala čoveka i vratila ga na batinanje viđeni za pritvora, ako ima, kahm, političke volje.a peranović - deluje kao da je uleteo u neki produženi luđački sadistički amok. i kako je ladno slagao da se eto desila nezgoda ...
Pa ja sam mislio to za tebe kao tablica množenja, u pola noći da te probude i tako to :)A ovaj Radosavljević je već bio osuđen za silovanje u Crnoj Reci.
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...