Da Li Volite..

[GRIFF]

Davna dječačka pjesmaU njenom ovlašnom osmijehuslutio sam sav nadolazeći životvjerovaokako me na krajevima nepreglednih cestičeka posljednja nijansazagonetnih, pomalo tužnih očijuplahe, bezimene djevojčices prozoratrošne kuće na kraju uliceČinilo se da to svjetlo s oknapotire sav prijeteći i nerazumljiv mraknudivječni dan u čistoti postojanjakada je sva magija jednog sutraveć odgonetka koju u sebi nosi to blijedo lices prozoratrošne kuće na kraju uliceOtrčala je bosonoga u ljetokroz krhko crvenilo prezrelih makovabez osvrtanja i ijedne riječilakim korakomonako, kako odlaze oni koji se nikada ne vraćajuoni što nijemo čuvaju tajnu nasostavljajući za sobom samo pusta, zarasla dvorištahladne sobe, prašnjava okna i ispražnjene policesamotinjunapuštene kuće na kraju uliceNisam našaozadnju nijansu zagonetnih očijuiako godinama sam lutao cestamane razumijevajući dan i voleći mrakkako se još samo sapatnici voljeti moguuvijekpotajno vjerujući da magija još postojida ću je naći nekad i negdjeispuštenu iz ruku neobične a vječne djevojčices prozoraveć davno srušene kuće na kraju ulice

[dare...]

Za Yugonostalgičare... (dare... ko maleni pionir, ovo recitovao diljem Jugoslavije)Pjesma prvaLijepa je ova zemlja. Meni najdraža. Nigdje toliko algi,Kao u uvali moga djetinjstva.Livade i konji nesedlani.Koliko rijeka i slapova. Dođi prijatelju.Mi smo na Balkanu. U Jugoslaviji.Podijelit ćemo hljeb i radost i tugu, ako si tužan.Mi znamo, kako rana peče i kako boli nož.Ima i jablanova do neba i sunca za sve slikare i kupačeI bistrih voda brzica. Vidjet ćeš sam.Vidjet ćeš zemlju svu na dlanu. Takvu, kakva jeste.I zgarišta gdje su bila. Sve ćemo ti reći...Tamo kod novogradnje. Još jučer vješala gde su bila,Gdje smo sa Titom ustali prkoseći.Znaš gdje je Balkan, Jugoslavija - na Balkanu.Zemlja socijalizma. Možeš i vodom i zrakom. Dođi i vidi.Istina je naša krvlju zapisana.Gledaj i mjeri kuda ti se svidi.Lijepa je ova zemlja. Meni najdraža.U njoj smo daleki druže i za te umirali.Lijepa je ova zemlja. Socijalizam na Balkanu.U njoj smo krv i snove i za te, druže, dali.Jure KaštelanČarobna frulaJavi se u meni riječ!I brizne kao voda živa.O uzak mi je ovaj svijet!Za oganj sto ga čelo skriva.Ne znam mu izvor. Neznan zvuk!Zvjezdano u meni zvoni.O uzak li je neba luk!Za krilo što ga nemir goni.Jure Kaštelan (1919-1990)Edit: Izbrisana istorija... Ove ex-Yu pesme ne mo`š više ni izguglati... Svi ih se stide... Srećom tužni Jure umro pre sveg ovog sranja... "Riječi su samo sjena mojih doživljaja, a jezici samo služe da se ljudi ne razumiju njima. Grijeh je svakodnevno prolaziti kroz svjetlost, a nemati ništa od njegove topline. Iza nas ostaje, samo ono dobro što činimo drugima. Uz sva svoja djela Bog bi bio s?m, da ljubav svoju s drugima ne dijeli. Moj znak prepoznavanja su ljudi. Još uvijek ne prepoznajem imena. Prepoznajem samo ljude i neljude. Optimista sam utoliko, jer vjerujem da se i od neljudi mogu stvarati ljudi, a da bi se to postiglo treba praštati i onima koji znaju što čine, praštati, sve dotle dok sami pred sobom ne pognu glavu. Lako je riječima donositi vatru, buditi njima mržnju i zavist ? riječima treba donositi mir. Takve su riječi slične svjetlosti. Ne postoji hrvatska, srpska, jevrejska, bošnjačka ili bilo čija nacionalna smrt. Smrt je ? smrt. Kao što je život ? život. Moj život je u svakom čovjeku, prema tome i moja smrt je u svakom čovjeku. Sve što se svijetu događa i meni se događa. Jedini nacionalizam, koji po meni nije primitivizam, jest pripadnost ljudskoj dobroti i ljudskom srcu. Ako me pitate čiji sam pjesnik, odgovorit ću vam: ja sam pjesnik od takve narodnosti. "Enes Kišević

Edited August 5, 2008 by dare...

[Paprichica]

....Padni mi samo na pametMisli moje da ti obraz izgrebuIziđi samo preda meOči da mi zalaju na tebeSamo otvori ustaĆutanje moje da ti vilice razbijeSeti me se samo na sebeSećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopaDotle je među nama došlo.Vasko Popa

Edited August 7, 2008 by Paprichica

[dare...]

Evo malo kompletnije... Vrati mi moje krpice***Padni mi samo na pamet!Misli moje obraz da ti izgrebu.Iziđi samo preda me,Oči da mi zalaju na tebe.Samo otvori usta,Ćutanje moje, da ti vilice razbije.Seti me samo na sebe,Sećanje moje, da ti zemlju pod stopalima raskopa.Dotle je među nama došlo!Vrati mi moje krpice!Moje krpice od čistoga sna,Od svilenog osmeha, od prugaste slutnje,Od moga čipkastoga tkiva.Moje krpice od tačkaste nade,Od žežene želje, od sarenih pogleda,Od kože s moga lica.Vrati mi moje krpice!Vrati kad ti lepo kažem.Slušaj ti čudo!Skini tu maramu belu.Znamo se...S tobom se od malih nogu.Iz istog čanka srkalo,U istoj postelji spavalo.S tobom zlooki nožu,Po krivom svetu hodalo,S tobom gujo pod košuljom.Čuješ ti pretvorniče,Skini tu maramu belu!šta da se lažemo.Neću te uprtiti na krkače,Neću te odneti kud mi kažeš,Neću ni zlatom potkovan,Ni u kola vetra na tri točka upregnut,Ni duginom uzdom zauzdan.Nemoj da me kupuješ,Neću ni s nogama u džepu,Ni udenut u iglu ni vezan u čvor,Ni sveden na običan prut.Nemoj da me plašiš!Neću ni pečen, ni prepečen,Ni presan posoljen,Neću ni u snu!Nemoj da se zavaravaš.Ništa ne pali, neću!Napolje iz moga zazidanog beskraja!Iz zvezdanog kola oko moga srca,Iz moga zalogaja sunca.Napolje iz smešnog mora moje krvi,Iz moje plime iz moje oseke.Napolje iz mog ćutanja na suvom.Napolje, rekao sam napolje.Napolje iz moje žive provalije,Iz golog očinskog stabla u meni.Napolje, dokle ću vikati napolje!Napolje iz moje glave što se rasprskava.Napolje, samo napolje!Tebi dođu lutke,A ja ih u krvi svojoj kupam,U krpice svoje kože odevam.Ljuljaške im od svoje kose pravim,Kolica od svojih pršljenova,Krilatice od svojih obrva.Stvaram im leptire od svojih osmehaI divljač od svojih zuba,Da love, da vreme ubijaju.Kakva mi je pa to igra?Koren ti i krv i krunuI sve u životu!žedne ti slike u mozguI zar okca na vrhovima prstijuI svaku svaku stopu,U tri kotla namćor vode,U tri peći znamen vatre ,U tri jame bez imena i bez mleka.Hladan ti dah do grla,Do kamena pod levom sisom,Do ptice britve u tom kamenu.U tutu tutinu, u leglo praznine,U gladne makaze početka i početka,U nebesku matericu znam li je ja...šta je s mojim krpicama?Nećeš da ih vratiš, nećeš.Spaliću ti ja obrve,Nećeš mi dovek biti nevidljiva.Pomešaću ti dan i noć u glavi.Lupićeš ti čelom o moja vratanca.Podrezaću ti raspevane nokte,Da mi ne crtaš školice po mozgu.Napujdaću ti magle iz kostiju,Da ti popiju kukute s jezika.Videćeš ti šta ću da ti radim...Seme ti i sok i sjajI tamu i tačku, na kraju mog životaI sve na svetu.I ti hoćeš da se volimo.Možeš da me praviš od moga pepela,Od krša moga grohota,Od moje preostale dosade,Možeš lepotice...Možeš da me uhvatiš za pramen zaborava,Da mi grliš noć u praznoj košulji,Da mi ljubiš odjek,Pa ti ne umeš da se voliš.Beži čudo!I tragovi nam se ujedaju,Ujedaju za nama u prašini.Nismo mi jedno za drugo.Stamen hladan kroz tebe gledam,Kroz tebe prolazim s kraja na kraj.Ništa nema od igre.Kud smo krpice pomešali...Vrati mi ih, šta ćeš s njima.Uludo ti na ramenima blede.Vrati mi ih, u nigdinu svoju beži,Beži čudo od čuda.Gde su ti oči?I ovamo je čudo!Crn ti jezik, crno podne, crna nada.Sve ti crno, samo jeza moja bela.Moj ti kurjak pod grlo,Oluja ti postelja,Strava moje uzglavlje,široko ti nepočin-polje.Plameni ti zalogaji, a vostani zubi,Pa ti žvaći izelice...Koliko ti drago žvaći.Nem ti vetar, nema voda nemo cveće.Sve ti nemo, samo škrgutanje moje glasno.Moj ti jastreb na srce,Manje te u majke grozeIzbrisao sam ti lice, sa svoga lica,Zderao ti senku, sa svoje senke,Izravnao bregove u tebi.Ravnice ti u bregove pretvorio,Zavadio ti godišnja doba,Odbio sve strane sveta od tebe,Savio svoj životni put oko tebe,Svoj neprohodni svoj nemogući,Pa ti sad gledaj da me sretneš.Dosta rečitoga smilja, dosta slatkih trica,Ništa neću da čujem, ništa da znam.Dosta, dosta svega!Reći ću poslednje dosta.Napuniću usta zemljom,Stisnucu zube,Da presečem ispilobanjo,Da presečem jednom za svagda.Staću, onakav kakav sam,Bez korena, bez grane, bez krune.Staću oslonjen na sebe,Na svoje čvoruge.Biću glogov kolac u tebi.Jedino što u tebi mogu biti...U tebi kvariigro, u tebi bezveznice!Ne povratila se...Ne šali se čudo!Sakrila si nož pod maramu,Prekoračila crtu, podmetnula nogu,Pokvarila si igru!Nebo da mi se prevrne,Sunce da mi glavu razbije,Krpice da mi se rasture...Ne šali se čudo s čudom!Vrati mi moje krpice!Ja ću tebi tvoje.Vasko Popa

[Paprichica]

MI SE ČUDNO RAZUMEMOMi se čudno razumemoko dva bola, ko dva valako dva mosta u otkrića,ja te volim čudno, nemo,ti si ona čudna malamačta drevna moga bića.O tebi su pitaliceod vekova moje bileodgovor o kpm se sanja Odgovor je tvoje liceti si slika one vile,iz dečečkih nagađanja.I svi stari snovi,evopolagano nadolazeko da ide vreme tavno.Svaki gest tvoj ja sam snevo,znam napamet tvoje frazesvaku reč sam čuo davno.Stanislav Vinaver

[KristinaS]

PRASKOZORJEHitre hladne rukeSkidaju jednu za drugomKoprene tameOtvaram očiživ samJošU središtuJoš sveže raneOktavio Paz

[MayDay]

Evo malo kompletnije... Vrati mi moje krpice

mejdejka luzerka ovo spremala za prijemni na fdu, ali i dalje voli pesmu...

[KristinaS]

Evo malo kompletnije... Vrati mi moje krpice***Padni mi samo na pamet!Misli moje obraz da ti izgrebu.Iziđi samo preda me,Oči da mi zalaju na tebe.Samo otvori usta,Ćutanje moje, da ti vilice razbije.Seti me samo na sebe,Sećanje moje, da ti zemlju pod stopalima raskopa.Dotle je među nama došlo!Neću te uprtiti na krkače,Neću te odneti kud mi kažeš,Neću ni zlatom potkovan,Ni u kola vetra na tri točka upregnut,Ni duginom uzdom zauzdan.Nemoj da me kupuješ,Neću ni s nogama u džepu,Ni udenut u iglu ni vezan u čvor,Ni sveden na običan prut.Nemoj da me plašiš!Neću ni pečen, ni prepečen,Ni presan posoljen,Neću ni u snu!Nemoj da se zavaravaš.Ništa ne pali, neću!Tebi dođu lutke,A ja ih u krvi svojoj kupam,U krpice svoje kože odevam.Ljuljaške im od svoje kose pravim,Kolica od svojih pršljenova,Krilatice od svojih obrva.Stvaram im leptire od svojih osmehaI divljač od svojih zuba,Da love, da vreme ubijaju.Kakva mi je pa to igra?I ti hoćeš da se volimo.Možeš da me praviš od moga pepela,Od krša moga grohota,Od moje preostale dosade,Možeš lepotice...Možeš da me uhvatiš za pramen zaborava,Da mi grliš noć u praznoj košulji,Da mi ljubiš odjek,Pa ti ne umeš da se voliš.Crn ti jezik, crno podne, crna nada.Sve ti crno, samo jeza moja bela.Moj ti kurjak pod grlo,Oluja ti postelja,Strava moje uzglavlje,široko ti nepočin-polje.Plameni ti zalogaji, a vostani zubi,Pa ti žvaći izelice...Koliko ti drago žvaći.Nem ti vetar, nema voda nemo cveće.Sve ti nemo, samo škrgutanje moje glasno.Moj ti jastreb na srce,Manje te u majke grozeNe šali se čudo!Sakrila si nož pod maramu,Prekoračila crtu, podmetnula nogu,Pokvarila si igru!Nebo da mi se prevrne,Sunce da mi glavu razbije,Krpice da mi se rasture...Ne šali se čudo s čudom!Vrati mi moje krpice!Ja ću tebi tvoje.Vasko Popa

Ja baš volim KRPICE Popine

[dare...]

Podseti me BGhost sa dilemom o ruzi... ###Tuzne su tvoje pronikljive oci.Ispituju dusu moju, kao mesecKada bi hteo da pronikne more.Razgolitio sam svoj zivotPred ocima tvojim, od kraja do kraja,I nista nisam sakrio, ni zadrzao.Zato me i ne poznajes.Da je dragi kamen, mogao bih ga razbitiU stotine komada i nanizati ogrlicu, tebi oko vrata.Da je cvet, svez, malen i sladak,Otkinuo bih ga sa peteljke i udenuo tebi u kosu.Ali to je srce moje, dragana.Gde su obale njegove, a gde njegovo dno?Ne poznajes medje toga kraljevstva,Ali ipak si njegova kraljica. Da je samo trenutak radosti,On bi procvetao u laki osmejak,I ti bi ga mogla videti i citati u trenutku.Da je samo bol, on bi se rastopioU sjajne suze, u kojima bi se ogledalaNjegova najdublja tajna,Tajna bez reci.Ali to je ljubav, dragana moja.Njena je radost i bol bez granica,Beskrajne su njene zeljeI njeno bogatstvo.Ona ti je bliska kao zivot,Pa ipak je na mozes potpuno spoznati...TagoraEdit:Bilo, kratka mi pamet... Sorry... :(

Edited August 16, 2008 by dare...

[Paprichica]

Eternity He who binds to himself a joyDoes the winged life destroy;But he who kisses the joy as it fliesLives in eternity's sun rise. William Blake

[remedios]

Your Feet When I cannot look at your faceI look at your feet.Your feet of arched bone,your hard little feet.I know that they support you,and that your sweet weightrises upon them.Your waist and your breasts,the doubled purpleof your nipples,the sockets of your eyesthat have just flown away,your wide fruit mouth,your red tresses,my little tower.But I love your feetonly because they walkedupon the earth and uponthe wind and upon the waters,until they found me.Pablo Neruda

[batticuore]

Podseti me BGhost sa dilemom o ruzi... Bilo, kratka mi pamet... Sorry...[/url] :(

e dare, dare, zaboravljas se...izgleda da i ti imas dilemu ;)

[dare...]

e dare, dare, zaboravljas se...izgleda da i ti imas dilemu ;)

Ma da... Zabrinuo sam se nad Kristininim stopalom... I tako to krene, kad misli beže...

[KristinaS]

With guilt my mind does now my mouth dictateTo honor two fine workers and to stateThat it has surely been too long a waitTo greet my worthy FEET - which are first rate!It's true that no one does appreciateThese body parts which carry so much weightAnd so, their glories I now indicateBy thanking both my right foot and its mate:"Oh thank you, my dear friends, who often sateMy expectations - do not abdicateYour low position or your soles deflateWith thoughts of baseness; these will all abateAs I, to you, these kudos designate.Oh thank you for running when I am lateAnd cramming into heels when on a date,For tapping patiently during a waitAnd making do with toes ugly innateFor failing, somehow, me to aggravateWhen wracked by cuts and warts, which we both hateWhile wearing shoes which soon disintegrate(Their length never exceeding a size eight).Oh yes! And just to clean that nasty slateIf ever excess does inebriateMy brain, please help me walk that straight line straight,Please carry me away from useless prateAnd dance when I'm alone and desolateAnd raise my body from the heel to pateWhen I'm too tired to lift that heavy freightAnd I, in turn, will surely emulateYour efforts, if my will is half so great.So cheer and never be disconsolateFor you are prized past what man can equate!"

[simetrije]

Baš Čelik Padao mrak.I svjetionik stao da namigiva. Bila je noć.I mjesec.I zvonik. I ti uz mene - živa. I snivali smo krilat let ala i divova. Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova. Jure Kaštelan(na svom drugom albumu, članovi benda "Zabranjeno pušenje" pokazali da čitaju sjajnu poeziju, obradivši ovu pesmu)