May 1May 1 Osnovala sam novi književni pravacgrizem nokte tako da se ne vidi da ih grizempijem tako da se ne vidi koliko pijemsudim o svemu tako da i dalje delujem pravičnočak dirnutoidem na posao, plaćam računevejem kao polen na društvenim mrežamasubotom kupujem povrće na pijaci, zvuči mirno alioduvek živim u otporu, grubost srbije u meniodrala je moje odbrane,ponekad usred sunčanog dana pomišljam na nasiljekoncept postoji, plana nemamstruktura dana me držidobar deo nedelje vidim smisao, umem da se radujemosim onda kada me ne razumeštada zakoračim u mrakokeanski dubok, privatno vlasništvounutrašnji terorista zna najbolje:niko me nikada nije zaista želeo, nežno voleoili nije umeo da pokaže, svejedno je na krajunije prijatno ali je toplo poznatopodseća na domovinudecenije bez zagrljaja, ja se i dalje nadamniko nikad nije stvarno voleo, nikad nećenikada ništa nisam uradila posebno dobroipak, kad padne mrak pišem pesmetamo kažem svepretvarajući se da one nisu o meninovi književni pravac, ja sam ga osnovala:pesme koje zvuče kao poziv u pomoćali pravim se da to nisupomozi mi ali tako da se to ne vidiOgnjenka Lakićević, 2025.
May 20May 20 Ništa ti ne razumeš,moj najrođeniji blesane,uobraženi prinčešto te je život razmazio.Da znaš kolike sam noćiuznemirene i besanedrhtao kraj tvog uzglavlja,pokrivao te i pazio.Ti si za mene još uvekparče tek rođenog mesa:onaj musavko što vrištii celu kuću potresa.Ja sam te, lepoto moja,naučio da hodaš.Svima sam plaćao pićekad su ti zubi nikli.Ja sam ti dao život.Nije te donela roda.A sada smo se, odjednom,jedan od drugog odvikli,kao da sve što kažemzaista ne razumeši kao da sve sto umemti triput bolje umeš.U redu, pametna glavo.Ja sam te ljuljao, kupao,ponosio se tobom,nemušte reči sricao,i dosta svoje mladostizbog tebe sam polupaoi kad je u svet trebalonisam se zbog tebe micao,nego sam sav osedeo,moj naduvenko mili,da bi tvoj životi dani valjani bili.Danas kad rođendan slaviš,sve ću svečane tortepobacati kroz prozorna užas rodbine cele.Ti znaš: ja sam tvoj otac.Mi smo od takve sortešto ne sme da zadrhtikad odapinje strele.Možda još nije kasno.Jednom se mora sve reći:i drugarski i tužnoi grubo i srneći.Propustio sam godine.Ispustio te iz ruku.Sve tvoje slabe ocenemoljakanjem sam rešio.Večito sam se svađaokad te drugi istuku.Bio si moje mezimčei tu sam najviše pogrešio.Četrnaest ti je godinai zar te stvarno ne vređada stalno za tebe podmećemi dušu i glavu i leđa?Hoću da jasno kažeškad misliš da budeš muškarac.Zar treba i sutra da rešavamsve što ti odraslom fali?„Tata, škripi u braku…na poslu… daj za džeparac…“A ja ti i dalje pomažemjer te volim i žalim.Ne čestitam ti rođendan.Mi smo se uzalud borilii stvarali smo čuda,a ništa nismo stvorili.I evo, danas ti dajemreč roditeljsku i mušku:ako ne postaneš čovekna ovoj, tek započetojčarobnoj stazi života– moram ti razbiti njušku.Makar oženjen bio,makar u trideset petoj.Nikad te tukao nisam.To za dečake nije.Al sutra, odrasli prinče,videćeš kako se bije.Mika, za nas očeve i nas sinove.
May 20May 20 Umoran sam. Otišao bih nekud daleko i ne bih se osvrnuo. Otišao bih nekud u žuto lišće, ko zna kuda; a kad bi neko plakao za mnom, ja bih napisao kartu: "Zbogom, idem da ozdravim."
June 25Jun 25 Drveni mačJa ću da ustanem,zgažen, zgromljen, tlačen,na čelične vojskesa drvenim mačem!Deci koja cvile,majkama što plaču,doneću sloboduna drvenom maču!Osvojiću Englesku,Poljsku i Burgonju,sa drvenim mačem,na drvenom konju!Pokazaću svetucrn gvozdeni panj:drvenim mačempresečen nakovanj!Kroz mračne zemlje,što sa lanca laju,s drvenim ću mačempoći na aždaju!Krenuću u oblak,usijan ko sač,da nabodem zmajana drveni mač!Doneću iz oblaka,u senku i penu,devojku drvenimmačem osvojenu!Nošen jaucima,kuknjavom i plačem,u požare letimsa drvenim mačem!Ljubomir Simović
June 25Jun 25 Jel imamo temu za forumaske uratke? Sramota me da se kacim ovde al hocu da vidim da li da secem na vreme to sto mislim da valja.Do tada evo ipak pravih pesnika:Ja sam gazio u krvi do kolena,i nemam više snova.Sestra mi se prodalai majci su mi posekli sede kose.I ja u ovom mutnom moru bluda i kalane tražim plena:oh, ja sam željan zraka! I mleka!I bele jutarnje rose!Ja sam se smejao u krvi do kolena,i nisam pitao: zašto?Brata sam zvao dušmanom kletim,i kliktao sam kad se u mraku napred hrli,i onda leti k vragu i Bog, i čovek, i rov!A danas mirno gledam kako mi željenu ženugubavi bakalin grli,i kako mi s glave raznosi krov, –i nemam volje – il’ nemam snage – da mu se svetim.Ja sam do juče pokorno sagibo glavui besno sam ljubio sram.I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu –ali je danas znam!Oh, ta ja sam Čovek! Čovek!Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolenai preživeo crvene godine klanja,radi ovog svetog saznanjašto mi je donelo propast.I ja ne tražim plena:oh, dajte meni još samo šaku zrakai malo bele, jutarnje roseOstalo vam na čast!Dusan Vasiljev
June 26Jun 26 8 hours ago, Moća said:Jel imamo temu za forumaske uratke? Sramota me da se kacim ovde al hocu da vidim da li da secem na vreme to sto mislim da valja.Možda ova:Kreativni forumasi? - Umetnost & kreativnost - Parapsihopatologija™
June 26Jun 26 5 hours ago, Ras said:Možda ova:Kreativni forumasi? - Umetnost & kreativnost - Parapsihopatologija™Ovo je ipak topik opsteg umetnickog smera pa sam otvorio novi samo za poeziju: Edited June 26Jun 26 by Moća
Monday at 11:045 days we take what we can see—the engines driving us mad,lovers finally hating;this fish in the marketstaring upward into our minds;flowers rotting, flies web-caught;riots, roars of caged lions,clowns in love with dollar bills,nations moving people like pawns;daylight thieves with beautifulnighttime wives and wines;the crowded jails,the commonplace unemployed,dying grass, 2-bit fires;men old enough to love the grave. These things, and others, in contentshow life swinging on a rotten axis. But they’ve left us a bit of musicand a spiked show in the corner,jigger of scotch, a blue necktie,small volume of poems by Rimbaud,horse running as if the devil weretwisting his tailover bluegrass and screaming, and then,love againlike a streetcar turning the corneron time the city waiting,the wine and the flowers,the water walking across the lakeand summer and winter and summer and summerand winter again.meni omiljena od buka.
Create an account or sign in to comment