Jump to content
IGNORED

Putovanja i odmori u godinama Korone


čekmeže

Recommended Posts

auh jebote, ovo je za nervni slom...javljaj kako napredujes. bice sve okej. pustice te nasi bez pitanja. i tim ljudima na granicama je dokurcilo jel

pustaju il ne pustaju

Link to comment

Spakovao se i odvezao se do generalnog da ostavim ključeve od gajbe. Kupio mu bocu najskupljeg vina u marketu za uslugu korišćenja avta, rekoh mu da je to najjeftinije vino, kad mi poveća platu dobiće nešto skuplju flajku. U marketu sam pronašao hammock koji sam želeo da kupim najstarijoj ćeri pre neki dan al nisam uspeo pronaći. Još i na sniženju. Tri red bulla, 2 velike flajke kole i 4 flašice vode će verovatno biti dovoljne da ne stajem na pumpama radi tečnosti za mene.

U 22h Kiko, moj drugar koala, i ja udarili po putu uz pažljivo odabranu plejlistu na usbu da nam put prođe što ugodnije i brže. Negde pred granicu sa Nemačkom sam se setio da imam dva džaka smeća koja sam zaboravio da bacim u kontejner. Stajem na odmaralištu i stavljam ih pored kante za smeće. Jbga.

Autoput prazan, za 2h stižem na granicu, nemam frku, nisam nešto ni uzbuđen preterano iako se vraćam doma. Nekarakteristično koncentrisan, možda najbolji opis.

Pandur maše da stanem. Fino dizajnirana uniforma, moderna frizura pod konac, savršeni engleski:

- Da li znate zašto sam Vas zaustavio?

- Zašto?

- Jeste li videli onaj veliki znak na kome je nacrtano da sa putničkim automobilima skrenete u traku desno?

Video sam, al ovo nije putnički avto a i bio sam siguran da je ta traka zatvorena čunjevima, no ajde šta da objašnjavam:

- Izvinjavam se, da se vratim?

- Ma ne, sledeći put da znate. Srećan put.

Danke deutschland. Put bez ograničenja brzine, vozim svojih standardnih 138km/h, nema potrebe da žurim. Prazan autoput, nešto kamiona i do svitanja tek po koji auto. Radova na putu na svakih 50km, u Hamburgu dugačka deonica pod konstrukcijom, gotovo isto kao i pre dve godine kada smo tuda prolazili. Sećam se da nam je tada trebalo skoro dva sata da pređemo taj deo u špicu, ovoga puta 30 minuta maximalno. Ograničenje 60 na sat, vozim toliko prateći novi mercedes ispred, when in rome... ubrzo mi to postaje maltret pa postavljam cruise control na 80 km/h.

Volim da vozim noću, mozak mi bolje radi i nema gužve. Pevam i razgovaram sa Kikom, vreme leti, sablasne siluete vetrenjača se tek naziru kada žmirkne crveno svetlo na njima. Brdski deo puta, 4 trake i konstantne krivine, vozim 140km/h drugom trakom u retrovizoru odjednom ablendovanje, pored proleće auto cca 200km/h ako ne i više. Ok, smanjujem brzinu na 125km/h i više pazim na retrovizore. Švabe super voze, ne mislim samo na brzinu nego na kulturu ponašanja na autoputu, sklanjaju se u druge trake na vreme, stvaraju ti prostora za preticanje, milina. 

Nirnberg, oko 1000km od starta, prolazim oko 7am, još toliko i kusur kilometara do cilja. Saobraćaj se intenzivirao, razmišljam da stanem na odmaralište i odspavam malo, mrzim da vozim između 6 i 9, al isto tako mrzim kratke pauze tokom dugih vožnji koje me više umore nego osveže. Istezanja, piš pauza da, spavanje ne. Ipak se osećam sveže, spavaću u Austriji i malo jače stiskam gas pedalu, aj malo da iskoristim nemački put.

Granicu sa Austrijom prelazim oko 9am, uz mah mah bez zaustavljanja. Oko 10am stajem na odmaralištu da se protegnem, popušim pljugu, javim se doma a i ekipi na fejsu koja mi šalje podršku i diže elan :) Snimam kako rafim moju očajnu zvezdu na travi i uploadujem na fejs, u fazonu da su mi to tražili na austrijskoj granici.

Deo puta po izlasku iz Beča kao da sam već jednom u životu prošao mada nisam siguran u to. Apokaliptični beton, industrija i radioaktivna prašina. Vozim ispod ograničenja kroz Austriju. I tu se zajebem. Na granici vojska me zaustavlja, lik cokće i klima glavom u neverici, kaže u podne su mađari zatvorili granicu, idi desno na parking. 12 minuta. 12 minuta sam okasnio. Da nisam pušio i radio zvezdu na odmaralištu. Da sam vozio 135 km/h umesto 130 sad bih jezdio ka Horgošu. Pitam kad otvaraju granicu? Čiča viče na mene: IDI DESNO PARKIRAJ AUTO!!!

Ok, ok, možeš mi i puškom pretiti nećeš mi raspoloženje pokvariti. Parkiram auto, ispred mene 4-5 automobila, ograđeni smo žičanom ogradom, sunce prži, 24C, nema hlada al nije strašno, wcovi su podnošljivi. Jedem sendviče, pitam vojnika u prolazu kad se otvara granica, u 20h odgovara. Super, taman je i vreme za spavanje posle 14h vožnje. Mađari naizmenično propuštaju kamione i putničke automobile u tranzit, sad je red na kamione, kolona kamiona desetak kilometara. Parking se za 2h poprilično napunio, 100ak automobila uglavnom rumunskih tabli, dosta likova za Kustine filmove. Nameštam vreću za spavanje u gepek, sve vredno ispod jastuka, ostavljam odškrinuta bočba vrata, temperatura vazduha prijatna al rebrasti pod nezgodan. Uspem da odspavam 3-4 sata uz česta buđenja uz bol u bokovima al i osećaj sreće što se granica otvara u 20h. U 18h ustajem polomljen i zapušenog nosa. Sat vremena provodim razgovarajući sa kolegom u autu iza. Momak iz Frankfurta na putu za Prijepolje sa svojim gay psićem :D

U 19h odrađujem Wim Hofove vežbe disanja, bol u telu nestao, nos se otpušio. U 20h otvaraju kapiju, izlazim da se pozdravim sa novim ortakom i da mu poželim sreću. Otvaram prvi red bull i hit the road Jack! Mađari na srpskom kažu da kupim vinjetu i poželeše srećan put. Put do Pešte i kroz Peštu smor. Gorivo se može sipati samo na pumpama koje su predviđene za ljude u tranzitu. Prolazim Peštu i ne jebem ograničenje. Možete me slikati, sve ću da platim, hoću što pre da sam na Horgošu da vidim jel otvoren ili moram čekati jutro. Neam dovoljno goriva pa stajem. Otvaram drugi red bull i u 23h stižem na prazan Horgoš, zabrinut jer nema nikoga. Pandur traži pasoš, ćaskamo, objašnjava mi proceduru, prelaz radi 24h, ko nema test, njemu će da spreme rešenje o kućnoj izolaciji, brzo će to kaže. Puštaju sve, nikakva odobrenja i najave ambasade nisu potrebni. Pozdrav i hvala mojoj ambasadi koja mi još uvek nije poslala odobrenje hihihi.

Stižu i ostali, ladno sam prvi stigao na granicu lol. Mašem kamerama na prelazu, brzo odradiše papirologiju, pre ponoći sam na šalteru.

Nemam saobraćajnu. Kako bre nemaš saobraćajnu? Pa lepo, za 6 godina sam promenio 5 automobila i nikada nisam video saobraćajnu. Jednom sam čak i tražio pa su me bledo gledali. Dajem mu odobrenje generalnog i ugovor o lizingu. Nemam saobraćajnu. 10 minuta pandur cokće al dobra duša pa me pusti. Carinik neće. Okreni auto i vrati se. Stojim na rampi u smeru Mađarske, nije mi dobro, kontam da ga molim da me pusti, on se svađa sa dvojicom pandura koji mu govore da nije normalan. Zove me da dođem, gunđa pola sata, gleda moje papire, traži vizu tj. boravak, odlazi u mrak pa se vraća, kaže ajd idi.

Hvaka najlepše.

Ne osećam se presrećno, vozim se drndavim putem, 130km/h ograničenje? Mora da je greška, za ovakav put bi trebalo da stave 60km/h. Prazan put, svi su otišli pola sata pre mene, mene koji sam stigao prvi na prelaz al mi je loš put stop bio :D Otvaram treći red bull, i ne treba mi al ajd da promenim glupi ukus u ustima, put se popravio. Šok me je držao do ulaska u Novi Sad, tad je i on popustio. Kroz grad vozio 50, u 1:30 našao parking mesto bukvalno ispred ulaza. 

IMG-20200520-WA0009.thumb.jpg.dbf76864ccee7bd357c91337c10ca88d.jpgIMG-20200520-WA0021.thumb.jpg.9e04b0ac05cf2ca32ddad33782c1e166.jpgIMG-20200520-WA0010.thumb.jpg.3ab750cfe36d0631583965546186ab83.jpg

 

IMG-20200520-WA0011.jpg

Edited by maheem
Link to comment
  • Hamlet Strašni changed the title to Putovanja i odmori u godinama Korone

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...