Jump to content
IGNORED

Liberté, égalité, fraternité


bigvlada

Recommended Posts

Ja ne mislim da se preliva direktno sa levice ka FN već da bivši glasači PS idu ka LR a deo LR ka FN.

 

Takođe, biće sad zanimljivo sa Fillonom. Ja znam ovde puno ljudi koji već godinu dana pričaju kako će glasati za LR. Ali sad neće za Fillona. Dosta ih je u fazonu da u prvom krugu glasaju za Macrona.

 

Koliko sam ja citao, centri FNa su Provansa i sever.

Na severu su komunisti bili jaki, sad su propali.

Dakle, od komunista ka FNu na severu?

Link to comment

kapiram da je misaonim procesom pogleda u novcanik i na ugovor o radu

 

 

Isti onaj gde blue collar radnik u Americi glasa za Trampa.  Potpuno isti.

 

Da, mada mi ni to nikada nece biti jasno, radnicka klasa u sred ekonomskih problema okrece se biznismenima milionerima i desnicarskim demagozima. 

 

Valjda ne mogu da pojmim da mi tzv. ekonomska pitanja budu ispred nekih drustveno-politickih. Ako neko ko sebe smatra levicarem ili je glasao za levicu povezuje svoje ekonomske nedace i ekonomske probleme sa "crncima/muslimanima/strancima" ili clanstvom u EU (aj ovo i nekako), taj je onda jednostavno pokvareni glupander. 

 

Doduse zaboravljam da vecina i nema jasno ideolosko opredeljenje, vec se od izbora do izbora odlucuje na osnovu stanja u svom novcaniku. 

Link to comment

ekonomija je politika, ekonomska pitanja su drustveno-politicka po definiciji. treba dve stvari imati na umu: to je glas najverovatnije iz ocaja, a ne prvi izbor u zivotu + to nece nikad uraditi svi od tih koje pominjes, cak ni blizu vecine, ali nekad moze da bude dovoljno. 

Link to comment

Radnička klasa u SAD se ne može nikako podvesti pod levicu. Tradicionalno, oni veruju (tako su vaspitani) da svojim radom, trudom i zalaganjem mogu jednog dana da skupe dovoljno keša da se prešaltaju u klasu iznad tj. da od radnika postanu kapitalisti. To ti je cela suština američkog sna. I naravno, svako zna nekog™ ko je u tome uspeo.

Link to comment

kapiram da je misaonim procesom pogleda u novcanik i na ugovor o radu

Nije bas tako prosto: proces je isti ili slican kad nekoliko miliona clanova i glasaca SPD ili KPD ne postanu bas nacisti, ali se, kao nemacki vojnici pokazu itekako dobro i do samog kraja.

Ili kad cirka 2 miliona clanova SKJ pocne da slavi slavu...

Hocu reci da su razlozi poprilicno kompleksni i da ih je ekstremno opasno svesti na obican oportunizam, neiskrenost ili licemerstvo™...

Link to comment

U pravu ste, mislim, jasno je meni to sto kazete, ali jbg, ja za ne bih glasao za vucic, seselja, trampa ili marine le pen da nam svima obecaju $10000 platu sa realnim izgledima da to svoje obecanje i ispune. 

 

Ne osudjujem nikoga kome je stomak prazan, da se razumemo, kad neko nesto radi iz ocaja mogu da imam razumevanja, ali ovde se i ne radi o ljudima koji bas nemaju sta da jedu. 

Link to comment

Cekaj cekaj Namenski, ja prvo ne vidim nista "licemerno" u tome da neko brine o novcaniku i ugovoru o radu kad izadje na biraliste. 

 

Drugo, FN je uzas, ali bas "nacisti" nisu

 

Slavljenje slave clanova partije tesko da je pocelo "odjednom", a to tek ne bih uporedjivao sa borbom u Wehrmachtu

Link to comment

Mislim da je tu ona poslovica "dabogda imao pa nemao" ključna. Svi ovi su na neki način gubitnici ekonomskih procesa, znaju da je nekad bilo bolje i okreću se antisistemskim političarima zato što misle da ih je sistem sjebao. Što i nije netačno.

Link to comment

U pravu ste, mislim, jasno je meni to sto kazete, ali jbg, ja za ne bih glasao za vucic, seselja, trampa ili marine le pen da nam svima obecaju $10000 platu sa realnim izgledima da to svoje obecanje i ispune. 

 

Ne osudjujem nikoga kome je stomak prazan, da se razumemo, kad neko nesto radi iz ocaja mogu da imam razumevanja, ali ovde se i ne radi o ljudima koji bas nemaju sta da jedu. 

 

Ne radi se. Radi se o ljudima koji se plase da nesto malo sto su stekli ne izgube. Razume se "malo" se odnosi na ono sto je "malo" u konkretnom drustvu, ne na nivou sveta. Svako zivi u nekom konkretnom mestu i drustvu ili bar drzavi.

Link to comment

Cekaj cekaj Namenski, ja prvo ne vidim nista "licemerno" u tome da neko brine o novcaniku i ugovoru o radu kad izadje na biraliste. 

 

Drugo, FN je uzas, ali bas "nacisti" nisu

 

Slavljenje slave clanova partije tesko da je pocelo "odjednom", a to tek ne bih uporedjivao sa borbom u Wehrmachtu

Gde ti ode :D

Pa dao sam ti samo primer, malo ekstreman doduse, da u politici stvari nisu nikako racionalne i da je preopasno i previse pojednostavljeno svesti ih na pogled u novcanik ili u ugovor o radu.

Ima tu, i sustina je, u gomili iracionalnosti i samo na to sam hteo da ti skrenem paznju.

Primera da ljudi glasaju suprotno svojim novcanickim™ interesima ima koliko hoces, a od toga nisu izuzeta ni takozvana najrazvijenija drustva.

Stavise, imam utisak da se kolicina iracionalnosti povecava sa stepenom krize, bilo kakve.

Link to comment

Koliko sam ja citao, centri FNa su Provansa i sever.

Na severu su komunisti bili jaki, sad su propali.

Dakle, od komunista ka FNu na severu?

 

PACA i sever-severoistok. Za ovo prvo mudri levičarski analitičari kažu da je zbog toga što tamo živi mnogo potomaka Francuza iz Alžira a oni su uglavnom rasisti.  :fantom:

 

Za ovo drugo, mislim da je uporedivo sa rastom UKIP-a u tradicionalnim laburističkim sredinama. Ipak, FN skoro svuda ima bar 20%.

Link to comment

Valjda ne mogu da pojmim da mi tzv. ekonomska pitanja budu ispred nekih drustveno-politickih. Ako neko ko sebe smatra levicarem ili je glasao za levicu povezuje svoje ekonomske nedace i ekonomske probleme sa "crncima/muslimanima/strancima" ili clanstvom u EU (aj ovo i nekako), taj je onda jednostavno pokvareni glupander. 

 

Mislim da jednostavno imas, aj da kazem ne pogresno, nego postmoderno shvatanje "levice" (nisi jedini, vecina levicarskih stranaka u razvijenom svetu danas deli tvoje misljenje).

 

Kao sto rece Manc, sustina levice kada je ona nastajala bila su ekonomska pitanja - zastita radnicke klase. Raznorazne socijalisticke, komunisticke, laburisticke, socijaldemokratske stranke nastajale su direkt iz sindikata i bile na pocetku samo produzena politicka ruka tih sindikata. Kasnije se to promenilo, pa je partija preuzela primat nad sindikatom, ili se jednostavno raskinula ta organizaciona veza (ili dosta olabavila).

 

Ako ti mislis da je radnike 19. i 20. veka mnogo brinula sudbina homoseksualaca, manjina (nacionalnih, verskih, bilo kakvih), da nisu bili socijalno konzervativni, da nisu bili nacionalisti i tako dalje - onda se grdno varas. Vodjstva levicarskih stranaka jesu cesto bila ne-nacionalisticka, internacionalisticka, potencirala su solidarnost radnicke klase u razlicitim zemljama, ali nije to ono sto je privlacilo gro radnika da glasaju za njih, vec vrlo konkretne stvari vezane za sopstveni drustveni i materijalni polozaj. A i taj internacionalizam je u praksi cesto bio mrtvo slovo na papiru kada se doslo do stani-pani, vidi pod prvi svetski rat i ponasanje levicarskih stranaka na zaracenim stranama.

 

Vrhovi levicarskih stranaka uspele su internacionalizmom da "zaraze" jedan deo svog glasackog tela, ali to nije otislo preduboko. Tokom 50ih i 60ih one ne-revolucionarne levicarske stranke na Zapadu su uglavnom "pobedile" u svojoj viziji drustva - stvorena je drzava blagostanja (zavisno kako gde od drzave do drzave, ponajvise npr. u Skandinaviji, ponajmanje u Americi). Fokus se onda polako preselio na goruca pitanja koje je otvorila drustvena liberalizacija 60ih - pitanje raznoraznih manjina, prava zena, imigranata, antirasizma i sl. Negde 70ih su se skoro sve levicarske stranke na Zapadu prebacile skroz na ova "identitetska" pitanja - radnicka klasa je ostvarila svoja prava, i sada je trebalo da se brane homoseksualci, manjine, imigranti, da se propagira multikulturalizam. I tako imas tokom 80ih i 90ih izumiranje "starih levicara" i proliferaciju ovih "identitetskih" u tim strankama.

 

Medjutim, nije se desilo samo to - na pocetku je ta "identitetska" politika isla zajedno sa prethodnom ekonomskom politikom orijentisanom ka radnickoj klasi, pa se ta radnicka klasa i dalje "videla" u tim strankama. Medjutim nakon ekonomskih kriza 70ih i 80ih, dominacije novih konzervativaca/neoliberala (Regan, Tacer) pa pada SSSR, 90ih si imao prakticno prihvatanje ekonomske politike centra i desnog centra od strane levicarskih stranaka (npr. New Labour u UK). Levicari su ostali levicari samo na drustvenom planu, sa tom "identitetskom" politikom, a ekonomska politika vise nije bila levicarska u klasicnom smislu te reci.

 

U medjuvremenu je rastao sloj ljudi na Zapadu koji su bili gubitnici globalizacije - uglavnom ta radnicka klasa koja je nekada glasala za levicu. I onda se taj sloj ljudi i povecao i strmopizdio materijalno sa ovom trenutnom ekonomskom krizom koja traje od 2007./8. A kada su se i pre toga zalili (a i posle), stranke levice su im, iz njihove tacke gledista, govorile da to nije bitno i to je jebiga globalizacija, nego da su bitna prava "crnaca i pedera".

 

I onda ti dodje neki FN ili Tramp koji pocne opet da prica o stvarima koje su tebi bitne - o tvom materijalnom polozaju - i koji se usput popisava na postmoderni levicarski PC govor - koji je u tvojoj glavi asociran sa "napustanjem" tebe i tebi slicnih od strane mejnstrim levice - i onda tako ti kao neko ko je ceo zivot glasao za socijaliste/demokrate/laburiste glasas za FN/Trampa/UKIP.

Link to comment

 

JeanBaptiste Marteau@jbmarteau 1 сатпре 1 сата Paris, France

Premier sondage post primaire:

- Fillon = 32%

- M. le Pen = 22%

- Macron = 13%

- Mélenchon = 12%

- Hollande = 8%

@OdoxaSondages #France2

 

 

To znaci da Bayrou nece da izadje sa kandidaturom? Rekao je da izlazi na izbore ako Sarko bude kandidat i suprotno, ukoliko bude Juppe...

 

edit: Izlazi, ima 6%.

Edited by Toni Sumaher
Link to comment
×
×
  • Create New...