Jump to content
IGNORED

Vrhunci domaceg rokenrola u raljama realnosti


Kudravi Gaucos

Recommended Posts

Uh, nisam pratio, ovde se još dikutuje o Kremeru...zato, samo par crtica za ljude koji nisu imali priliku da ga prate pre kolumni u Vremenu.

 

Njegovo samopouzdanje potiče još od Džuboks ere kad je zaista bilo bitno kakvu će recenziju dobiti nova ploča. To su bila takva vremena, nije bilo neta i postojali su neki tipovi kojima se verovalo na blanko; Kremer je svakako bio jedan od njih.

 

Drugo, čovek je ozbiljno naslušan muzike i ne prihvata olako preovlađujuća mišljenja; npr., bio je prvi koji se pitao šta toliko epohalno ima u Bistriji ili tuplji, u vreme kad se u Šarla nije smelo dirati i prvi koji je bez zazora distancirao Kojine eksperimente od Milana M.

 

Treće, ko je detaljno čitao tekst, primetiće da je odvojio Katarinu II od EKV, i to je svakako najvredniji deo te analize, između ostalog i zbog izuzetnog uticaja Dragoslava Mihailovića kao protivteže Mladenoviću, a koga se danas retko ko dotakne. Nakon njegovog odlaska, sam kreativni proces se izmenio i to više nije bio isti bend. Kremer ih je sve odlično i dugo poznavao i zato je akcentovao tu razliku. Žao mi je samo što nije razradio detalj o 'bezličnim basistima' nakon odlaska Pečara(recimo, postoji vrlo zanimljiva pričica o Dušanu Petroviću, sjajnom basisti Duh Nibora koji je trebao da ga zameni, čovek je sa njima odlično odsvirao sve probe i potpuno se blokirao kada su ušli na snimanje, do te mere da su morali da unajme Batu Božanića, perfektnog studijskog basistu, ali čoveka koji nikakve veze sa EKV nije imao,pre toga svirao sa Rambom i saksofonistom Nešom Petrovićem). Ovo čisto ilustrujem da biste shvatili vrlo važan deo teksta o poslednjoj fazi rada benda, posebno o Mladenovićevoj svesti kuda ta olupina plovi. 

 

Četvrto, i, možda, najvažnije: Kremer se uopšte ne obračunava sa EKV, već sa patetičnim panegiricima poput onog šatrodokumentarca Dušana Vesića i podsmeva 'zagrobnoj popularnosti' među ekipom koja uopšte ne razume šta su ti ljudi radili. Već sama činjenica da toliko dobro poznaje njihov opus, govori o količini poštovanja za karijeru grupe, a sav preostali kolorit je samo Kremer stajl. Uostalom, od njega se i ne može očekivati ljigava korektnost bezmudih i atrofiranih novinarčića bez stava.

Link to comment

Kremer i (Petar) Luković bili su poznati jebači majki na polju rok-kritike još tamo 70-ih i 80-ih. Kog se oni benda dohvate, ne ostane ni trzalica za gitaru od njih ...

 

E, sad, uvek je tanka granica između argumentovane, realne i nesnishodljive kritike i one koja pljuje radi pljuvanja i sa ciljem da šokira javnost radikalnim stavom ...

 

Što se tiče rok-kritike, Janjatović je uvek bio nekako dobronamerniji u kritikama, konstruktivniji ...

Edited by stoka
Link to comment

U muziku se ne razumem ali 

 

 

 

Dekadencija EKV za trenutak je sporedna početkom 1992. kad Milan s članovima Električnog Orgazma i Partibrejkersa u postavi Rimtutituki nastupa s antiratnom pesmom Slušaj ‘vamo (singl na kom su jedini put zajedno znakovi b92 i PGP RTB), doduše pošto je primirje Srbija/Hrvatska već bilo sklopljeno.

Lasno je biti hipik posle rata.

Link to comment

To ni blizu nije bio kraj ratu. Naprotiv, znalo se da ono glavno (Bosna) tek predstoji. Mobilizacije ni tada nisu prestajale i taj projekat je u režimskim, ratnohuškačim medijima ili prećutkivan ili proglašavan izdajničkim. Bio je to izuzetno hrabar potez u to vreme ...

Edited by stoka
Link to comment

Ja poštujem znanje i upućenost u trenutak, ali čim mora da se "pojašnjava" sve to okolo, nešto nije u redu sa tekstom.

Kad počne uzidavanje minulog rada u tekst onda to nije dobro.

Piše se sada i ovde i za čitaoce koji pojma nemaju o autoru...

 

 

poslato sa WC šolje by BVK

Link to comment

Kakvi crni hvalospevii uzdisanje u nebesa, čovek u tekstu ima deo o tome kako su fizički propali članovi benda. Kakve to veze ima sa vrednosnim sudom o muzici EKV-a. Ne znam kakav je to manir ali je ispao govnar.

Link to comment

Није испао говнар, нити је део о физичком пропадању повезао са вредносним судом о музици, већ са местом које чланови бенда и бенд сам заузимају у популарној култури. Презир и бес који избија из његовог писања о личном животу актера је разумљив свакоме чији су пријатељи умирали од "скупе навике", што је израз који он пише курзивом како би додатно нагазио на главу ту змију која од хероинске зависности прави гламурозну уметничку болест™, туберкулозу модерних Радичевића.

 

Ишао сам им на концерте као клинац, па ми досадили. Ур хипстери београдске сцене са бесмисленим речима згодним да се прилепе уз фото плакат или да изазову неке слободне асоцијације због којих су неки обожаваоци склони да верују да имају и неко значење.

 

Бољи од доста савременика, бескрајно лошији од најбоље југословенске групе свих времена Дисциплине кичме.

 

Углавном безопасни.

Edited by Прслин
Link to comment

djule kad je pocinjao sa van goghom imao fazu "pisanja tekstova" na nacin koji je, tvrdi, naucio od milana - ispises gomilu polu-stihova i reci na papirice, bacis u vazduh i uzimas nasumice jedan po jedan :lolol:

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...