Jump to content
IGNORED

True detective


mammy two shoes

Recommended Posts

Pogledao nekako Mad Men na kraju, posle Top of the Lake. Nisam nešto posvećen, istina.

Nemam ništa protiv Pegi, samo mi malo ziheraški deluje izbor nje za glavnu ulogu u krimi seriji. Nije ona toliko dugo tu da bi bila raznovrsna™, a još gore mi je ako samo prenese Top of the Lake, čega se bojim.

 

Mada, iskreno bih voleo da grešim.

Link to comment

Pogledao nekako Mad Men na kraju, posle Top of the Lake. Nisam nešto posvećen, istina.

Nemam ništa protiv Pegi, samo mi malo ziheraški deluje izbor nje za glavnu ulogu u krimi seriji. Nije ona toliko dugo tu da bi bila raznovrsna™, a još gore mi je ako samo prenese Top of the Lake, čega se bojim.

 

Mada, iskreno bih voleo da grešim.

Није Пеги лоша...

Link to comment

Meh. Izmišljaju rupu na saksiji, Ligotti je i sam bio nastavljač lavkraftovske tradicije u čije vreme su te weird horror papazjanije maltene pisane kolektivno - autori su uzimali jedan drugom likove i topose i koncepte kako su hteli, bez ikakvih atribucija. Ideja je bila da zajedničkim snagama stvore tu metastvarnost, da čitaoci počnu da tretiraju te fantazije kao validne i realne. Da bude "Vidiš, ovo je treći pisac na kog sam naišao da opisuje Shub-Niggurath, Crnu Kozu Iz Šume Sa Hiljadu Mladunaca, ko zna, možda tu stvarno ima nešto..."

 

Niko normalan nije zamerio Ligottiu što se naslanjao na tu HPL tematiku i stil, nema razloga da sad zameraju Pizzolatu - osim što je on nekim čudom uspeo da uleti u mainstream i uzme pare, što je neoprostiv greh <_<

 

Ja mu, sa druge strane, žestoko zameram što se tih tema dohvatio da bi ih odveo apsolutno nigde, prosto je digao ruke i proglasio prve 3/4 sezone za stage dressing, završio je seriju kao ispraznu buddy cop drama sa nekakvom bedastom good vs. evil poukom na kraju. Ali to nije plagijat.

Link to comment

Nije to bila good vs. evil pouka, i završio ju je verovatno najbolje što je mogao...

 

A, ta priča o preuzimanju, ono plagiranje rečnika lingvistike tobože nečega i ta sranja, Hičkok je puno preuzimao od sebe i ponavljao elemente, ali uglavnom su oni tek retko i na retkim mestima postajali čuveno efektni. Svi pamte: "Brut je dobar čovek", a što je Šekspir to ranije pisao i za druge po drama, pa nikom ništa...

Link to comment

Nije bila good vs evil nego light vs darkness, nije šija nego vrat.

 

Kult ko jebe, haludže ko jebe, Cohleova nihilistička bulažnjenja ko jebe, sve se egzinstencijalne dileme razrešavaju metkom u glavu (nekog drugog).

Link to comment

Zapravo, ko jebe tulipane, pobunu holanđana protiv španaca, ko jebe zid pesama u Lajdenu, koga briga što je arhitektura Pariza u obliku spirale i što je poslednja slika tamo gde Megi živi ona ispred Luvra, koga boli uvo za sva učitavanja i zajebavanja, super je završio, podsetio me na slavonski recept za sipu: skuvaš sipu sa egzotičnim začinima i raskošnim mediteranskim dodacima, pa je baciš daje od kuće da privlači muve dok ti jedeš prasetinu...

Link to comment

Odlično poređenje, jedini je problem što su ti te muve govnare core audience. I što ti je prasetina jako loše pečena, začinjena salmonelom.

Link to comment

A, njega kao zabole da učvrsti core audience na svojoj strani kao da je učesnik velikog brata, x faktora ili muzičke industrije. I nije valjda da tako lako veruješ u te priče o salmoneli što puste na tržište da je kao zaraženo meso ili krastavci samo da bi ti uvalili svoje...

Link to comment

 

Ali neće biti da je baš tako. I ja mislim da su optužbe za pragijarizam preterane (pisac može svom liku da stavi u usta čitave pasaže tuđeg teksta, ako je to umetnički opravdano), mislim da ovo otkriva u kojoj meri je Picolatovo pisanje zapravo lenjo. Ima jedan deo u intevrjuu koji mi se čini spot on:
 

 

A legitimate instance of homage might be Brian De Palma’s film Blow Out, which is based in large part on Michelangelo Antonio’s Blow Up, or other films of De Palma’s that allude to the works of Alfred Hitchcock, none of which employ dialogue from the source material to which they pay homage. And anyone looking objectively at the depth and breadth of Pizzolatto’s plagiarism will know that this is not a case of mere influence. If a horror writer were influenced by Thomas Ligotti, for instance, they might write a story in which life is revealed to be a nightmare, a frequent Ligotti theme. They might even be influenced by his style of writing. How they got there would be a different story.

 

 

Meni se čini da ovo pokazuje meru u kojoj Picolato zapravo ne ume ništa sam - ne ume da prevede Ligotija u drugi medijum, nego mora svog lika na natera da, narušavajući svaku dramsku logiku (i psihološku ubedljivost), iz čista mira počne da recituje pasaže iz Ligotijeve knjige. On je fanovski fasciniran ne samo nekim piscima, što je okej, nego čitavim rečenicama, i uopšte ne zna kreativno da ih upotrebi, osim da ih prepiše. Sada je već jasno da onaj slučaj sa Alano Murom nije usamljen, već da Picolato, gde god mu ponestane ideja i inspiracije, umetne nešto tuđe. Opet, rekoh, nije problem u plagijarizmu, već u lenjosti i lošem pisanju.

Edited by Turnbull
Link to comment

Čekaj, koji sad slučaj sa Alanom Murom? Ja sam navodio samo stilske sličnosti, to je toliko tanko da se ne može nikako dovoditi u vezu sa nekakvim plagijatom.

 

Ali u pravu si da čovek prosto nume, da je razvio priču bar malo u tom pravcu bilo bi OK. Ovako je samo iritantno kako je štrpnuo iz tog weird horror žanra čisto onako, da nas navuče, i onda sa tim uradio jedno veliko ništa.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...