Jump to content
IGNORED

Da li je religija stetna ili korisna za ljudsko drustvo?


jolanda.kirschner

Prevazidjenost religije  

48 members have voted

  1. 1. Organizovanu religiju bi trebalo

    • Zakonom zabraniti
    • Suzbijati argumentima njen uticaj
    • Ignorisati
    • Siriti i podrzavati


Recommended Posts

  • Replies 443
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Bakemono

    71

  • billadni

    53

  • bergasa19

    45

  • braca

    40

Religija se itekako može povezati sa zatucanošću i neobrazovanošću, a ovo opet sa sklonošću ka kriminalu. O ksenofobiji, homofobiji i muškom šovinizmu ne treba ni trošiti reči.
Super. A sad pokusaj da to i dokazes. Ono sto treba dokazati je: kad se sve ostalo uzme u obzir (nivo obrazovanja, visina primanja, mesto stanovanja itd.) medju religioznim ljudima ima vise kriminalaca, ksenofoba, homofoba i sovinista nego medju nereligioznim. Izvoli :)
Link to comment
Ergo, nisi ni razumeo pitanje. Mada si lepo zapazio da je off topic, sa tim se slažem. :)
Na ono boldovano pitanje nisam ni pokusao da odgovorim jer me ne interesuje trenutno ( a da sam pokusao, verovatno ga, kako kazes, ne bih razumeo). Mene vise u okviru ove diskusije vise ovo zanima : "bez svesnosti nema ni subjektivnog iskustva, zar ne?" Ako je odgovor potvrdan, mozemo da odahnemo, jer nije neophodno da resimo jedan od najtezih problema u filozofiji da bi raspravljali o ispravnosti religijskih verovanja glede zagrobnog zivota, postojanja duse...
Link to comment
Ah, koreni morala. Šopenhauer je sve to objasnio - moral proizilazi iz isključivo jedne stvari, a to je sažaljenje prema biću koje pati, i to ne isključivo prema ljudskom biću. Sve ostalo je licemerje.
Zato se deci negde odsecaju ruke za kradju a na drugom kraju planete se serijske ubice lece i animiraju.Izvinjavam se sto ulecem dijagonalno al meni ovo sto si napisao zvuci uzasno pretenciozno i povrsno. Moral proilazi i iz nagona za osvetom a to nema nikakve veze sa sazaljivoscu.
Link to comment

Nisi razumeo, mislio sam na moralno ponašanje u smislu da ti lično nećeš nekog da povrediš čak i ako možeš i/ili ti je to u interesu, ne na "javni moral". Ne znam zasto si me pogrešno razumeo?

Link to comment
Nisi razumeo, mislio sam na moralno ponašanje u smislu da ti lično nećeš nekog da povrediš čak i ako možeš i/ili ti je to u interesu, ne na "javni moral". Ne znam zasto si me pogrešno razumeo?
Razradi malo, sta ti je sada javni moral a sta privatni?Pri tom sazaljenje nije sigurno jedini razlog zasto u privatnosti svoga doma ne ubijas ljude. Ljudima je potrebno drustvo, cak i bez interesa, i iz toga se radja moral. Sazaljenje je samo jedan od nagona koji upravlja ljudima. Ili ti mislis da nije moralno ubiti iz osvete ili pomoci iz ljubavi?
Link to comment
Sta mislite o uticaju kako najvecih svetskih religija i njihovih vodja, tako i onih manjih na zivot obicnih ljudi. Da li bi svet mogao da postoji i bez religije? Da li je njeno postojanje korisno ili stetno?
Mnogo različitih pitanja u suštini.Prvo da odgovorim na pitanje sa kraja, ali na sitan i sebičan način. Slušao sam popa nedavno, prilikom 40 dana, njegovu priču o proceduri koju prolazi pokojni i priču preživelima kako da nađu ponovo radost života. Stalno mi je kroz glavu prolazilo - blago onima koji mogu da veruju, valjda je njima lakše.Što se tiče same religije, ma koja da je - mislim da nije problem u njoj, ma kakvi bili popovi, imami, rabini i svi ostali izvođači radova u religiji. Problem je što čovek ne može nikako da se oslobodi religije, makar bio ateista. Ostavljam mogućnost da takvi ljudi postoje, a da ih ja nisam sreo, nesretnom igrom slučaja.
Link to comment
Volim ove vickaste što reše jedan od najtežih filozofskih problema ikad u samo pola poruke. :) Ako udariš recimo androida po tintari desiće se isto, a android, jedna najobičnija mašina, valjda ne bi trebalo da ima svest?Problem je u tome što ti koristiš termin "svest" u značenju "svesnost", "biti svestan nečega" (awareness), a ja isključivo u smislu "subjekta koji opaža" (consciousness).
To što se ti pališ na Chalmersa uopšte ne znači da je to sve baš tako. Sa tvog linka : The existence of a "hard problem" is controversial and has been disputed by some philosophers.Gde se nalazi ta svest kod ljudi koji imaju oštećenja mozga? Postoje veoma čudni medicinski slučajevi, koji se nikako ne uklapaju u sliku svesti kao "nezavisne" :
BD states that there is an inextricable link between the human brain and human consciousness. It has been shown that altering part of the brain alters certain states of consciousness and that the destruction of parts of the brain destroys certain states of consciousness. Furthermore, it has been empirically verified that every thought corresponds to an occurrence in the brain. Steven Pinker, a psycholinguist, says, "We know that every form of mental activity -- every emotion, every thought, every percept -- gives off electrical, magnetic, or metabolic signals that can be recorded with increasing precision by Positron Emission Tomography, functional Magnetic Resonance Imaging, Magnetoencephalography, and other techniques." Adam Marczyk writes, "there is no aspect of the mind that does not correspond to any area of the brain."
P.S. Na tu temu preporučujem kao obavezno štivo "A Ghost in the Machine", koji gornji članak citira Edited by braca
Link to comment
Ako pročitaš citate iz biblije na prvoj strani, shvatićeš da je tačno ovo pod 1.biblemorality.jpg?w=500
Da li Biblija kada se procita cela (NZ & SZ) ostavlja utisak kao da podrzava kamenovanje ili fizicko nasilje prema homoseksualcima?
E tu sam te čekao. :) Primeti prvo kakvim se jezikom služiš kad pričaš o ovom fenomenu. Kažeš vidi se u mozgu? Zašto si upotrebila bezličan glagol? Valjda si ti ta koja vidi? Da bi se nešto videlo, prvo mora da postoji neko ko bi to video. Zatim, napisala si da se ta slika vidi u mozgu. Kako može slika da se vidi u mozgu? Šta to uopšte znači? Slika može biti na televizoru, na zidu, ali ne može stajati u mozgu. Zar ne? I zašto uopšte postoji ta slika? Zar ne bi bilo dovoljno da, poput procesora, mozak na osnovu odbijanja svetlosti stvori informaciju o okruženju i smesti je u memoriju i/ili vrši proračune sa tom informacijom da bi znao kako najbolje treba da postupi u datom okruženju. Čemu sad ta slika? Kome to treba? Ko nju vidi?
Kazes verovatno i ti cesto nesto poput 'sacuvaj Boze' ili tako nesto, pa ne verujes u postojanje Boga, zar ne? Da, nas mozak to i radi, stavlja je u memoriju (pa zato mozemo da je se secamo posle nekog vremena) i na osnovu te slike slede i reakcije na nju. Sto se tice pitanja 'ko' nju koristi odgovor je prost, pa niko. Recimo da sam ja vozila auto i slucajno ostetila tvoj. Na pitanje policije: 'KO je to uradio?' ti ces reci ona, i pokazati na mene, zato sto je glupo reci 'njena ruka je to uradila' ili njen mozak je to uradio'. Mi smo, dok se ne dokaze suprotno, samo skupovi molekula, kao sto su i masine (androidi) skupovi metala i elektricnih kola. Osim ako neces da uvodis dusu (soul) ili duh (spirit) u ove jednacine.
Pitanje je. U nekim situacijama, ako su zaista toliki fanatici pa veruju stvarno u sve to, a nisu samo deklarativni vernici, možda bi se dovoljno uplašili i odlučili da ne počine ubistvo. Ali, možda i ne bi, nemam pojma. Ljudi se različito ponašaju u ekstremnimm situacijama. Međutim, taj strah od pakla ima užasne posledice na svakog čoveka, i može da proizvede potpuno psihotične ličnosti. Da ne govorimo o uticaju takvog straha na decu i o tome kakva su deca u takvim porodicama.
Ne znaci da su svi ljudi koji iskreno veruju u takve stvari fanatici, fanatici su oni koji preteruju u tome, a izmedju ta dva postoji znacajna razlika. Slazem se da deci do odredjenog uzrasta ne bi trebalo govoriti o smrti u bilo kom kontekstu, pa tako ni o pojmovima kao sto su heaven, hell, itd. U cemu je razlika izmedju straha od pakla i straha od smrti? Da li samo strah od pakla sprecava vernika da i u najtezim situacijama prosto ne ubije i pojede drugu osobu?
Gledaj, ne može empatija da se svodi na licemerje. To je objektivan osećaj, razumeš. Kao bol, strah, uzbuđenje, radost. I taj osećaj je koren onoga što nazivamo moralom.
Jeste, a zasto onda stalno zakazuje? Zasto u nekim drustvima imaju empatiju za neke stvari, u drugim se taj osecaj ne javlja ni u tragovima? Da li je moralan cin spreciti ubistvo osobe prema kojoj ne osecamo sazaljenje?
Mnogo različitih pitanja u suštini.Prvo da odgovorim na pitanje sa kraja, ali na sitan i sebičan način. Slušao sam popa nedavno, prilikom 40 dana, njegovu priču o proceduri koju prolazi pokojni i priču preživelima kako da nađu ponovo radost života. Stalno mi je kroz glavu prolazilo - blago onima koji mogu da veruju, valjda je njima lakše.Što se tiče same religije, ma koja da je - mislim da nije problem u njoj, ma kakvi bili popovi, imami, rabini i svi ostali izvođači radova u religiji. Problem je što čovek ne može nikako da se oslobodi religije, makar bio ateista. Ostavljam mogućnost da takvi ljudi postoje, a da ih ja nisam sreo, nesretnom igrom slučaja.
Mislis da li postoje osobe ravnodusne prema religiji ili?
Link to comment
Mislis da li postoje osobe ravnodusne prema religiji ili?
Mislim da nisam sreo čoveka koji bar prema nečemu nema odnos koji vernik ima prema religiji.Drugim rečima, mislim da je dogma deo svakoga, e sad koja, to je individualno.
Link to comment
Razradi malo, sta ti je sada javni moral a sta privatni?Pri tom sazaljenje nije sigurno jedini razlog zasto u privatnosti svoga doma ne ubijas ljude. Ljudima je potrebno drustvo, cak i bez interesa, i iz toga se radja moral. Sazaljenje je samo jedan od nagona koji upravlja ljudima. Ili ti mislis da nije moralno ubiti iz osvete ili pomoci iz ljubavi?
Moral vojske Moral kao kodeks prihvaćenog društvenog ponašanja (uglavnom se svodi na strah od kazne, od izopštenja, itd.)Moral kao etička kategorija (biti dobar čovek)Izaberi nešto od ova tri. Ja i ti se uopšte ne razumemo, verovatno zato što nismo usaglasili termine.
Link to comment
To što se ti pališ na Chalmersa uopšte ne znači da je to sve baš tako. Sa tvog linka : The existence of a "hard problem" is controversial and has been disputed by some philosophers.
There are indeed some people who dispute the existence of the problem, but it has yet to be actually disputed. :)
Gde se nalazi ta svest kod ljudi koji imaju oštećenja mozga? Postoje veoma čudni medicinski slučajevi, koji se nikako ne uklapaju u sliku svesti kao "nezavisne" :
Nisam nigde napisao da je u ovoj realnosti svest nezavisna od mozga, već da je čudo nad čudima zašto uopšte postoji. Svest u smislu qualia, ne u smislu "svesnost".
P.S. Na tu temu preporučujem kao obavezno štivo "A Ghost in the Machine", koji gornji članak citira
Samo ću ti reći da ne postoji ni jedno slovo u pasusu koji si citirao s kojim se ne slažem. :) Stvar je u tome što nisi shvatio smisao problema (ne krivim te, James Trefil notes that "it is the only major question in the sciences that we don't even know how to ask."), jer je metafizičke prirode. Potrudi se da shvatiš šta Chalmer zapravo pita.
Link to comment
Da li Biblija kada se procita cela (NZ & SZ) ostavlja utisak kao da podrzava kamenovanje ili fizicko nasilje prema homoseksualcima?
I te kako.
Mi smo, dok se ne dokaze suprotno, samo skupovi molekula, kao sto su i masine (androidi) skupovi metala i elektricnih kola. Osim ako neces da uvodis dusu (soul) ili duh (spirit) u ove jednacine.
Mi smo svest koja doživljava iskustvo ovog sveta uz pomoć tela (skup molekula), koje se može uporediti sa prozorom iliti vezom svesti (subjekta) i onoga što zovemo realnost, a što Kant zove „Das Ding an sich“ (Stvar po sebi, tj. objekat posmatranja).
Ne znaci da su svi ljudi koji iskreno veruju u takve stvari fanatici, fanatici su oni koji preteruju u tome, a izmedju ta dva postoji znacajna razlika. Slazem se da deci do odredjenog uzrasta ne bi trebalo govoriti o smrti u bilo kom kontekstu, pa tako ni o pojmovima kao sto su heaven, hell, itd. U cemu je razlika izmedju straha od pakla i straha od smrti? Da li samo strah od pakla sprecava vernika da i u najtezim situacijama prosto ne ubije i pojede drugu osobu?
Vrlo je prosto - daleko više ljudi je ubijeno zbog religije nego što je spašeno.
Jeste, a zasto onda stalno zakazuje? Zasto u nekim drustvima imaju empatiju za neke stvari, u drugim se taj osecaj ne javlja ni u tragovima? Da li je moralan cin spreciti ubistvo osobe prema kojoj ne osecamo sazaljenje?
Ko kaže da su svi dobri ljudi i da osećaju sažaljenje prema bilo kome? Neko ima empatiju manje, neko više. O razlozima za to postoji više škola mišljenja. :)
Link to comment
Problem je u tome što ti koristiš termin "svest" u značenju "svesnost", "biti svestan nečega" (awareness), a ja isključivo u smislu "subjekta koji opaža" (consciousness).
Nisam nigde napisao da je u ovoj realnosti svest nezavisna od mozga, već da je čudo nad čudima zašto uopšte postoji. Svest u smislu qualia, ne u smislu "svesnost".
Odluči već jednom šta se traži, sam sebi protivrečiš.Čuda ne postoje, sve podlaže zakonima prirode tj. fizike.
Samo ću ti reći da ne postoji ni jedno slovo u pasusu koji si citirao s kojim se ne slažem. :) Stvar je u tome što nisi shvatio smisao problema (ne krivim te, James Trefil notes that "it is the only major question in the sciences that we don't even know how to ask."), jer je metafizičke prirode. Potrudi se da shvatiš šta Chalmer zapravo pita.
Dozvoljavam naravno mogućnost da uopšte ne shvatam pitanje, filozofija mi nije nimalo bliska. Meni deluje kao velika mentalna masturbacija, otprilike na nivou "koliko andjela staje na vrh igle". Nema tu mnogo prostora za metafiziku, ako se slažeš sa činjenicom da apsolutno svaki misaoni proces, pa i taj o kome se ovde masturbira, ima odgovarajući fizički razlog.
Link to comment
I te kako.
Kako, kada u Novom zavetu stoji primer ljudi koji su hteli da kamenuju onu prostitutku a Isus im kaze: 'Koji od vas je bez greha neka prvi baci kamen'. Zato sam te to i pitala.
Mi smo svest koja doživljava iskustvo ovog sveta uz pomoć tela (skup molekula), koje se može uporediti sa prozorom iliti vezom svesti (subjekta) i onoga što zovemo realnost, a što Kant zove „Das Ding an sich“ (Stvar po sebi, tj. objekat posmatranja).
Ne, to je samo jos jedna new age filozofija povodom ovih pitanja, koja je samo spekulacija jer nije dokazana (slicno kao i pojam duse kod tradicionalnih religija). Sad cu ti ja reci sta smo mi. Zamisli da jedna zemlja napadne drugu. Ona ima svoju komandu, svoju vojsku na terenu, svoje linije snabdevanja, mrezu puteva itd. Mozak je komanda (predsednik, vlada, kralj, general svi koji odlucuju). Ruke i noge su vojnici koji ratuju, krvotok predstavljaju putevi kojima se vojska snabdeva, a veze komande i armija su nervi. Cela zemlja koja napada (i ona koja se brani) predstavlja osobu. Sad mi reci, da li iko iole ozbiljan razmara mogucnost da drzave imaju neku svoju nadsvest, da postoje?
Vrlo je prosto - daleko više ljudi je ubijeno zbog religije nego što je spašeno.
Koliko ljudi je dozivelo utehu zbog svog verovanja?
Ko kaže da su svi dobri ljudi i da osećaju sažaljenje prema bilo kome? Neko ima empatiju manje, neko više. O razlozima za to postoji više škola mišljenja. :)
Na primer, neke od njih?
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...