Jump to content
IGNORED

Zašto se Jugoslavija/SFRJ zaista raspala


Anonymous

Recommended Posts

Jedina razlika je Crna Gora. Ostalo je razlicito, ali sa stanovista nekakvog legitimiteta realno isto

obrati paznju da sam na pisao "sa stanovista legitimiteta", a ne nesto drugo

 

Postoje razliciti izvori legitimiteta: podrska clanstva, podrska naroda, harizma, tradicija, politicki rezultati, CV.

Da li ti to tvrdis da Tito nije imao siroku podrsku clanstva, naroda, da nije imao tradiciju na svojoj strani, podugacak spisak rezultata a time i CV.

Sta je imao Milosevic od toga, popularnost, harizmu i sta jos? Kumovsku vezu i posao u banci?

I jos vaznije - danas ih ocenjujemo iz istorijske perspektive a tu su oni neuporedivi - posebno u sirem jugoslovenskom, evropskom i svetskom okviru.

I u Zapadnoj Evropi ce ti reci da je Tito bio diktator ali im nece pasti na um da ga uporedjenju sa Milosevicem kao sto im nece pasti na um da uporedjuju ne znam Bizmarka i Hitlera.

 

Ne u ŠBBKBB delu, taj deo i nije toliko bitan jer je prosta špekulacija da li bi opstala, čak je i veća varijanta da ne bi tj. da bi se svejedno raspalo to.

Poenta nije u tome, već u činjenici da Tito ni najmanje nije ostavio relativno uredjenu, bogatu i mirnu drzavu koja je posle njegove smrti imala jedan ogroman potencijal.

Da ju je ostavio uređenu i mirnu sa potencijalom, ona bi takva bila i posle 1991. Milošević joj ne bi ni trebao, pa ga ne bi ni bilo.

edit: konfederacija ne bi opstala ni metar dana.

 

Slovenija je dokazala da je to bilo sasvim dovoljno uredjeno drustvo koje se postepeno moze ukljucuti u siri evropski okvir i to na najbezbolniji nacin od svih bivsih komunistickih zemalja uprkos haosu i ratu u regionu. Bez toga bi za njih to islo jos bolje kao i za ostatak.

Uostalom, sam Koca Popovic u onom razgovoru sa Nenadovicem izdvaja upravo Sloveniju i liberale oko Kucana kao sansu (iako su na drugoj strani imali Dolanca i kompaniju) a ne Milosevica koga vidi kao opasnost.

Da je Srbija imala jednog Kucana (ili Kocu) u to vreme, potencijal bi sigurno bio bolji nego danas - sa sve smislenim jugoslovenskim resavanjem pitanja Kosova koje je Koca tada otvoreno advokatisao.

 

Tito je kao sef jugoslovenske partije smenio rukovodstva partija Srbije i Hrvatske koja su imale podrsku clanstva.

 Milošević je kao šef srpske partije smenio rukovodstva partija pokrajina od kojih je jedno imalo podrsku clanstva (Kosovo), a kod drugog to je diskutabilno.

Ti se poyivas na legitimitet iz rata i na to je moj odgovor da je on "sideline-ovao" i dva glavna nosioca takvog legitimiteta iz Srbije (sa oba pola partije, uslovno receno autoritarnog i liberalnog), i Rankovica i Popovica. Crna Gora je glavni Milosevicev greh, tu je on preskocio jednu lestvicu koju nije smeo i koja se, ispostavlja se, i danas prvenstveno Srbiji i Srbima obija u glavu. 

 

Zaboravio si siroku podrsku koju je Tito imao u svim republikama, kako u clanstvu tako i u narodu. Nije to samo legitimitet rata nego svih rezultata posle toga.

Meni su zapravo rezultati najvazniji, posebno sa ove istorijske perspektive. Tito je do vrha Jugoslavije stigao rezultatima, Milosevic vezom - tako da nije isto.

Tito je balansirao a Milosevic nije - njihovo poistovecivanje cak i po legitimitetu je vulgarno pojednostavljivanje pojma legitimitet.

 

Anduril žrtvovao i liberalizam i Latinku samo da još malo kontrira srpskim perspektivama.

 

Rekoh vec - rezultati i realnost su uvek vazniji od teorije, to je racionalni i naucni pristup. Jeste Titov greh sklanjanje liberala u Srbiji (kao i mnogi drugi) ali to treba videti u malo siroj slici kad ga vec poredimo sa Milosevicem a ne sa socijal-demokratama u Svedskoj.

 

Pa neću da poredim brojke iz 1999. jer to nije tema nego je tema 2 smene "podređenih" rukovodstava a oba su se desila pre 1990. Moje pitanje je značilo samo to da sistem nije ni pre Miloševića imao taj nivo legitimnosti koji mu ti učitavaš, a posebno u odnosu na Kosovo od 1981. godine. NIje ga imao ni u internom smislu, dakle posmatran sam za sebe i u svom kontekstu, a ni nekakvom današnjem liberalnom smislu (ako je potreban za razmatranje).

Naravno da Milošević iz 1986. nije onaj iz 92. niti onaj iz 1999. i naravno da je Milošević progresivno ludovao i donosio rat i sranje. Kao što ni Tito iz 1945 nije bio onaj iz 1955 niti onaj iz 1975, i kao što se Tito progresivno smirivao, tj ako je vlast počeo zločinima nije je u zločinima završio, dakle suprotan smer od Miloševića. Tito je "kasapio" pri dolasku na vlast, a balansirao je posle toga kada nije imao političke protivnike mimo partijskog kružoka.

Ostavio "uređenu, mirnu i bogatu" zemlju u kojoj se omladina jedne etničke grupe pobunila usled sjebanog položaja i u socijalnom i u etničkom smislu ni godinu dana nakon Titove smrti, na šta je Titov sistem odgovorio policijom - lokalnom i saveznom, pa i sa JNA, i na šta je srpska elita - dobrim delom zaostala nakon Titovih čistki - odgovarala i  šovinistički i rasistički, u kojoj je sistem - Titov sistem i njegovi odabrani kadrovi - označio bunt na kosovu kao pokušaj "etničkog čišćenja" (pored onoga "kontrarevolucija" i "Iredentizam"), termin koji je uguran u usta kosovskim političarima koji su narednih godina morali njegovom upotrebom da dokazuju svoju pravovernost a koji su stoga "otpali" krajem 80ih i od Beograda ali i od Albanaca jer takvi sjebani nisu bili nikome dovoljni.

Tito je prolongirao svoju ličnu vlast na uštrb ikakvog smisenog demokratskijeg/liberalnijeg razvoja Jugoslavije - pa makar to bilo i razdruživanje, Milošević je na kraju žurke "voleo" Jugoslaviju kao što silovatelj voli žene.

+ da ne ponavljam ovo što je Manč napisao.

 

Nemam nameru da ti objasnjavam zasto razracunavanje tokom gradjanskog rata i okupacije nije isto sto i izazivanje razracunavanja u zemlji koja je do tada zivela u miru i relativno dobro bez obzira na tesku istoriju. Meni se cini da ovde jednostavno postoji siroka tendecija da se za sunovrat i luzerstvo konstantno krive drugi (ustav, Tito, Kardelj, itd.) - ako je liberalna Srbija bila toliko jaka i ona je imala sansu da ustane posle smrti Tita. Pa nisu svi ti akteri nestali, nije ih Tito pobio. No, meni se cini da su oni uvek bili u debeloj manjini, posebno u SKS Srbije. Dok je Kucan preuzeo Sloveniju i pored kardeljista i Dolanca u Srbiji se sukob odvijao na nesto drugacijoj liniji, tj. ta Kocina ili Latinkina linija nije uopste ni bila zastupljena krajem osamdesetih kao sto nije u znacajnoj meri ni do danas.

 

,,Cudno" kako se iza liberala drugosrbijanske provincijencije cesto nazire lik titoiste  ^_^

 

Ha, ha, - za svasta sam proglasavan a za ovo jos nisam. Dodacu na listu...

Takodje, odakle ti da sam ja liberal drugosrbijanske provincijecije - opet uzak srpski ugao, sta li?

Edited by Anduril
Link to comment
....

 

Nemam nameru da ti objasnjavam zasto razracunavanje tokom gradjanskog rata i okupacije nije isto sto i izazivanje razracunavanja u zemlji koja je do tada zivela u miru i relativno dobro bez obzira na tesku istoriju. Meni se cini da ovde jednostavno postoji siroka tendecija da se za sunovrat i luzerstvo konstantno krive drugi (ustav, Tito, Kardelj, itd.) - ako je liberalna Srbija bila toliko jaka i ona je imala sansu da ustane posle smrti Tita. Pa nisu svi ti akteri nestali, nije ih Tito pobio. No, meni se cini da su oni uvek bili u debeloj manjini, posebno u SKS Srbije. Dok je Kucan preuzeo Sloveniju i pored kardeljista i Dolanca u Srbiji se sukob odvijao na nesto drugacijoj liniji, tj. ta Kocina ili Latinkina linija nije uopste ni bila zastupljena krajem osamdesetih kao sto nije u znacajnoj meri ni do danas.

....

 

Pa nije liberalna Srbija bila jaka, that's the point, niti je učestvovala u fer utakmici, delom zbog interne dinamike u SKS i delom jer je fiknuta od strane saveznog vrha sa dubioznim izgovorima iako je igrala u formalno zadatim koordinatama sistema.

 

Milošević nije bio nikakav deus ex machina nego u prvom trenutku potpuno logičan (ne i nezaobilazan) nastavak nasleđenog stanja i političkih borbi koje imaju svoju predistoriju, a koje sežu itekako do Tita, njegovog delovanja, sistemskog okvira, unutrašnjih borbi u SKS, odnosom prema Albancima i svemu ostalom što je činilo politički život.

 

Pošto sam prilično siguran da ti o tome znaš nimalo ili malo (što nije kritika tebe, nije mnogo ni pisano, zašto bi pa i znao) neću dalje s tobom polemisati o tome.

Edited by Prospero
Link to comment

najbolji je transparent gde je poslednja rec devize.

ne damo devize

Beograde ne diraj nam devize

 

Pa to je bila jedna od glavnih tema - turizam (hrvatski) zarađuje devize, a one se troše u federaciji. Pitanje je bilo potpuno suvislo.

 

S druge strane - bilo je bolje omogućiti referendume već tada - ali to je naravno bilo nezamislivo u datom trenutku. Čemu je služila onakva konstrukcija, od tada, sa bremenom čistki u HR i SR?

Link to comment

U korenu svakog protesta i pobune stoji barem neki legitiman zahtev. 

 

U videu gore je fokus na retorici SDK i proljećara. Inkriminišuće izjave Miloševića kojima je označen početak sukoba u SFRJ (niko ne sme da vas bije, opet smo pred bitkama i u bitkama) deluju ko luk i voda, ako ništa zbog toga što je pažjivo izbegavao zamke pominjanja ustaša i upiranja prstom u iste.

 

U svakom slučaju Jugoslaviju i njen opstanak je moguće uslovljavati, samo se u Tita sumnjati ne sme.

 

Samo kad bih znao jesu li velikosrpski šovinisti izmišljeni i kao linija manjeg otpora (ipak se na centralni vrh države i partije nije smelo udariti) ili su stvarno imali nekog na zubu? Koga? Đoku Jovanića?

 

Barem da su tad te godine četnici iz dijaspore ubijali YU ambasadore ili da je neka teroristička Trebinjska grupa upala na teritoriju BiH... 

Edited by dillinger
Link to comment

...

Milošević nije bio nikakav deus ex machina nego u prvom trenutku potpuno logičan (ne i nezaobilazan) nastavak nasleđenog stanja i političkih borbi koje imaju svoju predistoriju, a koje sežu itekako do Tita, njegovog delovanja, sistemskog okvira, unutrašnjih borbi u SKS, odnosom prema Albancima i svemu ostalom što je činilo politički život.

Pošto sam prilično siguran da ti o tome znaš nimalo ili malo (što nije kritika tebe, nije mnogo ni pisano, zašto bi pa i znao) neću dalje s tobom polemisati o tome.

 

Pa naravno da je SM bio logican produkt tog sistema ali bili su to i Kucan ili Latinka pa Galovic. Zato kazem, za pogresne izbore lidera u datom trenutku ne valja kriviti sistem pre toga - posebno ne sistem koji je imao pored negativnih strana i pozitivne rezultate/licnosti. Sto se tice tog perioda, ne radi se samo o odnosima unutar SKS ili Kosovu nego o nedostatku sire slike generalno. Pisao je o tome i Koca, i Spiro Galovic ali i Draza Markovic:

http://www.slobodnaevropa.org/a/1045349.html

I to je mozda bio i glavni problem u Srbiji - imao si liberale 1968-72. kada je kontekst bio sasvim neodgovarajuci a onda obratno 15 godina kasnije kada je doslo vreme za liberalizaciju a izabrana je susta suprotnost od onoga sto se desavalo oko nas.

Inace, ima dosta interesantnih ocena u ovom i drugim intevuima/beleskama savremenika:

 

 

Marković: Ja mislim da Slobodan Milošević nije ništa. Niti je socijalista, niti je komunista, niti je nacionalista. On je ono što mu u određenom trenutku treba. I mislim da je najveća nepravda koja se danas čini, to je da se slom diktature Slobodana Miloševića ocenjuje kao konačan krah sistema Josipa Broza Tita. Jer, ovo što je Slobodan Milošević u poslednjih 10 - 12 godina, to je jedna kombinacija najkonzervativnijeg birokratskog, socijalističkog centralizma, recidivi tog socijalističkog centralizma, i prvobitne akumulacije, prapočetnog mafijaškog kapitalizma. Tako da, po mom mišljenju, zaista je nepravda to povezivati sa periodom Titovog vremena. Jer, na kraju-krajeva, svaka delatnost, svaka aktivnost se meri po rezultatima. Rezultati Titovog vremena, bez obzira na sve greške, na sve propuste, na sve slabosti, u svakom slučaju su vrlo pozitivni. Ja moram da kažem, recimo, da se poljska Solidarnost, zalažući se za promene i tako dalje, pozivala na jugoslovensko iskustvo. Sve do raspada Sovjetskog Saveza ili godinu dana pre toga, to je bio stalni problem, u programu KPSS-a stajala je osuda SKJ kao revizionističke, izdajničke partije. A Miloševićev period je period neuspeha.

Link to comment

Nije SKJ bio jedinstvena partija pa da zabodeš štap gde hoćeš pa je svuda isto - iste teme, isti okvir, isti problemi. Slovenački izbor je bio monoetnička država koja je, iz ovih ili onih razloga, imala zaokružene monoetničke granice u prethodnom periodu, a u jugoslovenskom kontekstu je to bio itekakav luksuz.

 

Ovo za Dražinu ocenu - besmisleno je porediti period u kome se ruši evropski komunizam i period u kome on postoji podržan kakvim-takvim ekonomskim rezultatima, ćutanjem građana, političkom dominacijom KPova i koherentnom sovjetskom voljom, a lokalni akteri u JU nisu imali nekog uticaja na to. Šta bi Tito radio 1991? Igrao sa mafijaškim kapitalizmom, ili podržavao kapitalizam kroz sistem (kako da ne) ili branio sistem tenkovima? Prosto Tito nije bio suočen sa izazovima tog tipa kao komunisti s kraja 80ih.

 

I Čaušesku je bio šampion rumunske nezavisnosti u sp. politici od SSSR-a, prvi je evropski komunista koji je dočekao američkog predsednika (Nikson je otišao u Rumuniju pre Jugoslavije), onda je krenuo da se blesavi sa ekonomijom i platio glavom. Šta bi radio Tito 80ih kada uzimanje stranih kredita nije održiva opcija kao 70ih? Rekao narodu da stegne kaiš i "ništa, ništa, sve je ok"?

 

 

Zašto kontekst "nije bio odgovarajući za liberale" 1968-72? Šta je to smetalo liberalizaciji ekonomije Srbije (a možda i Jugoslavije ili bar pojedinačno republika)? Iz kog razloga je Srbija trebala da trpi™ volju konzerviranog komunizma, zašto nije smela da pokuša ide napred™ ako se imalo otvorila prilika za to, tj zašto je "jugoslovenski interes" (u Titovom tumačenju) bio preči od partikularnog interesa Srbije (u izvedbi LP i Nikezića) koji tad nije imao ni nacionalističke predznake?

 

Latinka je bila 100% u pravu kada je čistku prolećara označila kao grešku koja će tek progoniti srpsko-hrvatske odnose. Jer, kad im se ukazala prilika Hrvati nisu izabrali Šuvara nego - Tuđmana.

Edited by Prospero
Link to comment

Nije SKJ bio jedinstvena partija pa da zabodeš štap gde hoćeš pa je svuda isto - iste teme, isti okvir, isti problemi. Slovenački izbor je bio monoetnička država koja je, iz ovih ili onih razloga, imala zaokružene monoetničke granice u prethodnom periodu, a u jugoslovenskom kontekstu je to bio itekakav luksuz.

Ovo za Dražinu ocenu - besmisleno je porediti period u kome se ruši evropski komunizam i period u kome on postoji podržan kakvim-takvim ekonomskim rezultatima, ćutanjem građana, političkom dominacijom KPova i koherentnom sovjetskom voljom, a lokalni akteri u JU nisu imali nekog uticaja na to. Šta bi Tito radio 1991? Igrao sa mafijaškim kapitalizmom, ili podržavao kapitalizam kroz sistem (kako da ne) ili branio sistem tenkovima? Prosto Tito nije bio suočen sa izazovima tog tipa kao komunisti s kraja 80ih.

I Čaušesku je bio šampion rumunske nezavisnosti u sp. politici od SSSR-a, prvi je evropski komunista koji je dočekao američkog predsednika (Nikson je otišao u Rumuniju pre Jugoslavije), onda je krenuo da se blesavi sa ekonomijom i platio glavom. Šta bi radio Tito 80ih kada uzimanje stranih kredita nije održiva opcija kao 70ih? Rekao narodu da stegne kaiš i "ništa, ništa, sve je ok"?

Zašto kontekst "nije bio odgovarajući za liberale" 1968-72? Šta je to smetalo liberalizaciji ekonomije Srbije (a možda i Jugoslavije ili bar pojedinačno republika)? Iz kog razloga je Srbija trebala da trpi™ volju konzerviranog komunizma, zašto nije smela da pokuša ide napred™ ako se imalo otvorila prilika za to, tj zašto je "jugoslovenski interes" (u Titovom tumačenju) bio preči od partikularnog interesa Srbije (u izvedbi LP i Nikezića) koji tad nije imao ni nacionalističke predznake?

Latinka je bila 100% u pravu kada je čistku prolećara označila kao grešku koja će tek progoniti srpsko-hrvatske odnose. Jer, kad im se ukazala prilika Hrvati nisu izabrali Šuvara nego - Tuđmana.

 

Imala je i Srbija sasvim dobro zaokruzene granice, mnogo veci (teorijski) uticaj sa tri glasa u predsednistvu kao i u armiji pa su ispali budale biranjem SM-a i zaostravanjem situacije.

Ne poredi se period nego ukupni ucinak u razlicitim periodima.

I na kraju, liberali su na vlast otiski kako su i dosli - manje vise odlukom Tita kako mu je odgovaralo u datom trenutku posle smene Rankovica. A pocetak sedamdesetih svakako nije bilo vreme gde se realno mogla ocekivati neka liberalizacija od strane diktatora koji je presao osamdesetu. Uostalom, vidi sta kaze MArkovic na to:

 

 

Marković: Tačno je to što kažete da sam u sukobu sa liberalima, odnosno sa takozvanim liberalima, imao ključnu ulogu. Taj sukob nije bio prouzrokovan nekim suštinskim razlikama, ni kad se radilo o nacionalnim problemima, pa na kraju-krajeva, ni drukčijoj organizaciji ekonomije i političkog sistema. Više se radilo o metodima ponašanja u sistemu. Tačno je da se mnogo govorilo o modernoj Srbiji, ali to je zvučalo kao prazna fraza. Nikakvih konkretnih predloga u tom smislu nije bilo. Stoji činjenica da su ljudi koji su radili u državnoj upravi, u skupštini, u vladi, bili protiv tadašnjeg rukovodstva Centralnog komiteta, što se ne može objasniti uticajem, recimo mojim, na ljude sa kojima sam radio. Mislim da je uzrok u nečem drugom. To je vreme kada imamo dosta krupnih ekonomskih problema, kada se bavimo problemima nelikvidnosti privrede, kada se borimo za koliko-toliko redovno isplaćivanje zarada i tako dalje. Centralni komitet se time nije bavio. CK je bio okupiran propagandom svojih ideja. A treba reći da sve političke aktivnosti imaju svoju vrednost ako su na pravi način situirane u postojeće društveno-ekonomske i političke odnose. Mislim da taj koncept, ta ideja, nije bila situirana u odgovarajuće društvene okolnosti i samim tim je bila osuđena na propast. Što se tiče ovog drugog pitanja, šta mislim sa ove distance, ja sam već negde rekao da mi se te ideje u ovim novim okolnostima čine i dosta bliske. Ali, o čemu se radi? Nisam se ja izmenio u svojim shvatanjima. Izmenili su se međunarodni odnosi. Izmenili su se društevno-ekonomski odnosi. U to vreme, 1972. godine, postojala je blokovska podeljenost, borba za uticaj u našoj zemlji i od strane Istoka i od strane Zapada. To je vreme kada je ubačena velika diverzantska, ustaška grupacija koja je vršila diverzije po zemlji 30 - 40 dana, dok nije bila likvidirana. U skladu sa tim uslovima je bilo i moje tadašnje opredeljenje. Danas kada imamo detant, kada nema trke u naoružavanju, kada zapravo imamo borbu za razoružavanje, i moja opredelenja su drugačija. Na kraju-krajeva, posle raspada Sovjetskog Saveza, Gorbačova i njegove perestrojke, stvari imaju sasvim drugi značaj, drugu vrednost.

 

Ja se vise pitam gde su bili svi ti liberali samo 10-15 godina kasnije? Nesto su se slabo culi ako su bili tako jak faktor pocetkom sedamdesetih u Srbiji. Realnija ocena bi bila da ipak nisu bili tako jaki nego su postavljeni a zatim sklonjeni po potrebi kako su i dosli. I sada praviti od toga neku dramu kao i od ustava vise lici na bezanje od odgovornosti i uobicajeno kalimerisanje. Tu bih citirao ono sta je Koca na tu temu imao da kaze:

 

 

"Bašibozluk, bagra i brabonjci ustali da obnove Dušanovo carstvo. Srbi su samo protiv onoga ko bi hteo da ih makar malo opameti, a oduševljeno kliču svakome ko ih još više zaglupljuje, unazađuje i unesrećuje. Žalosno je što su Srbi u civilizacijskom i kulturnom pogledu ostali na nivou na kome su bili pre sto godina. Oni nisu u sukobu sa svetom, već sa samima sobom, vraćajući se na šajkaču i opanak iz kojih su jedva izašli. Bio sam i ostao Srbin, ali nisam bolesna zadribanda i Srbenda. Takvi su izdali i osramotili srpski narod i narugali se njegovoj slavnoj istoriji."

Edited by Anduril
Link to comment

Pa koje valjao Brozu ako ovakav Srbin nije? 

 

Drugo, "liberali" su imali podrsku u partiji kad su bili smenjeni. Onda su dovedeni totani idioti i poltroni i naravno to je dalo rezultat. Ne znam da li razumes da to nikog ne pere od odgovornosti i da ovo nije nikakva revizija. Prica se o necemu sasvim drugom. 

Link to comment

:fantom:

 

Jos jedna stvar - meni je uvek zanimljivo kad vidim ove postove bez ikakvog shvatanja konteksta o hrvatskom prolecu kao o ne znam kakvom nacionalistickom i antijugoslovenskom pokretu.

Dakle, Dabcevic i Tripalo, koji su kasnije osnovali HNS, stranku socijal-liberalne orijentacije su nacionalisti dok su cenim generali poput Tudjmana ili citava plejada srpskih JNA/VJ/RS za vreme Tita bili uzorni "bratstvo i jedinstvo" komunisti pa su se nekako preko noci povampirili i poceli masovno ubijati bivsu bracu.

Nece biti da je podela bila tako jednostavna - na srpskoj strani liberali i nemocni Stambolici do pojave Milosevica a na drugoj slovenacki/hrvatski nacionalisti Kardelj i Dabcevic-Kucar.

Link to comment

Pa koje valjao Brozu ako ovakav Srbin nije?

Drugo, "liberali" su imali podrsku u partiji kad su bili smenjeni. Onda su dovedeni totani idioti i poltroni i naravno to je dalo rezultat. Ne znam da li razumes da to nikog ne pere od odgovornosti i da ovo nije nikakva revizija. Prica se o necemu sasvim drugom. 

 

Pa cenim da je Brozu valjao neko poput Petra Stambolica. Ali, kao sto kazes, to nema mnogo veze sa glupavim razmisljanjem i odlukama iz osamdesetih.

A upravo se o tome govori - kako je titoizam u Srbiji maltene morao da proizvede nacionalisticku katastrofu zbog srpskih specificnosti.

Link to comment

Pa cenim da je Brozu valjao neko poput Petra Stambolica. Ali, kao sto kazes, to nema mnogo veze sa glupavim razmisljanjem i odlukama iz osamdesetih.

A upravo se o tome govori - kako je titoizam u Srbiji maltene morao da proizvede nacionalisticku katastrofu zbog srpskih specificnosti.

 

Ne, to niko (mislim Prospero i, definitivno ja) ne kaze. 

Link to comment

Jos jedna stvar - meni je uvek zanimljivo kad vidim ove postove bez ikakvog shvatanja konteksta o hrvatskom prolecu kao o ne znam kakvom nacionalistickom i antijugoslovenskom pokretu.

Dakle, Dabcevic i Tripalo, koji su kasnije osnovali HNS, stranku socijal-liberalne orijentacije su nacionalisti dok su cenim generali poput Tudjmana ili citava plejada srpskih JNA/VJ/RS za vreme Tita bili uzorni "bratstvo i jedinstvo" komunisti pa su se nekako preko noci povampirili i poceli masovno ubijati bivsu bracu.

Nece biti da je podela bila tako jednostavna - na srpskoj strani liberali i nemocni Stambolici do pojave Milosevica a na drugoj slovenacki/hrvatski nacionalisti Kardelj i Dabcevic-Kucar.

 

Oprosti al i Tuđman je proljećar. 

Ti kažeš neće biti i tako biti neće. Samo aj bar ti navedi ko su ti velikosrpski šovinisti o kojima Ruža hrvatska zbori?

Link to comment

Pa koje valjao Brozu ako ovakav Srbin nije? 

 

Drugo, "liberali" su imali podrsku u partiji kad su bili smenjeni. Onda su dovedeni totani idioti i poltroni i naravno to je dalo rezultat. Ne znam da li razumes da to nikog ne pere od odgovornosti i da ovo nije nikakva revizija. Prica se o necemu sasvim drugom. 

 

Istini za volju, jednaki poltroni su dovedeni na vlast i u Hrvatskoj u istom periodu. 

Ali su dobili i ustav 1974

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...