Mad Men

[Ajant23]

pa pita crnca konobara zašto puši cigarete koje puši; završava se smišljanjem reklame "za hipike."

 

Od Pepsija do Koka-kole...

 

Ono što mene nije zadovoljilo je što nismo saznali šta se stvarno dogodilo kada je kod Dubrovnika, u godini Olimpijade u Atlanti, poginuo Ron Brown, simbol te parabole u marketingu...

[Ryan Franco]

 

 

Jon Hamm Talks About the ‘Mad Men’ Series Finale

By DAVE ITZKOFF   MAY 18, 2015 7:12 PM  May 18, 2015 7:12 pm 107 Comments

Photo

Jon Hamm in the series finale of “Mad Men.”Credit Michael Yarish/AMC

• Email
• Share
• Tweet
• Save
• More

Spoilers for the series finale of “Mad Men” follow.

He has been Don Draper, the singularly suave advertising executive of the 1960s (and early 1970s), whose cool and in-control exterior hid an insecure man unsure of his place in a rapidly changing world. And he has been Dick Whitman, the son of a prostitute mother and an alcoholic father, who saw a chance to create a new life for himself by stealing the identity of another man he accidentally killed in the Korean War.

 

Now, Jon Hamm is neither of these characters. On Sunday night, his eight-year, seven-season journey on the AMC period drama “Mad Men” came to an end, along with the series itself. The instantly provocative last minutes of the show’s concluding episode,“Person to Person,” found Draper (or was he Whitman?) at the end of a cross-country trek, at an Esalen-like retreat in California, experiencing what looked like some sort of moment of transcendence as a smile unfurled above his lantern-like jaw. With a final ding, the screen cut to the 1971 Coca-Cola “Hilltop” commercial — a sign that, depending on how you read it, either Draper had found the enlightenment this famous ad was trying to commodify, or was responsible for creating the ad himself.

Freed from the dual responsibilities of Draper and Whitman, Mr. Hamm spoke on Monday evening about the end of “Mad Men,” and what that last sequence meant to him. These are edited excerpts from that conversation.

Q.

Those last few moments of the episode, and that transition from Draper’s bliss to the Coke commercial, has raised many questions about what it means. Is there a correct answer to that question?

A.

I think there probably is. But I think, like most stories that we go back to, that it’s a little bit ambiguous. We had talked about this ending for a long time and that was Matt [Weiner, the “Mad Men” creator and show runner]’s image. I was struck by the poetry of it. I didn’t know what his plans were, to get Don to this meditative, contemplative place. I just knew that he had this final image in mind.

Q.

Do you have an interpretation of it?

A.

I do. When we find Don in that place, and this stranger relates this story of not being heard or seen or understood or appreciated, the resonance for Don was total in that moment. There was a void staring at him. We see him in an incredibly vulnerable place, surrounded by strangers, and he reaches out to the only person he can at that moment, and it’s this stranger.

My take is that, the next day, he wakes up in this beautiful place, and has this serene moment of understanding, and realizes who he is. And who he is, is an advertising man. And so, this thing comes to him. There’s a way to see it in a completely cynical way, and say, “Wow, that’s awful.” But I think that for Don, it represents some kind of understanding and comfort in this incredibly unquiet, uncomfortable life that he has led. There was a little bit of a crumb dropped earlier in the season when Ted says there are three women in every man’s life, and Don says, “You’ve been sitting on that for a while, huh?” There are, not coincidentally, three person to person phone calls that Don makes in this episode, to three women who are important to him for different reasons. You see the slow degeneration of his relationships with those women over the course of those phone calls.

Q.

Was it odd to be shooting these scenes away from your co-stars January Jones, Kiernan Shipka and Elisabeth Moss, and disconnected from the cast members you’d worked with for so long?

A.

Don’s journey over the last few episodes was a tricky experience, as an actor. To be set adrift for the last few weeks, really experiencing that aloneness, that self-exile that Don was experiencing, it was very disorienting, which hopefully played. It was thematically kind of perfect. The world carries on, and that’s a big question about Don. Did the place fall apart without me? Well, no. That’s not how it works. Everybody picks up and thinks, oh, that’s too bad — that guy had a nervous breakdown.

[With January Jones and Kiernan Shipka], we shot those on set. So you can actually have the person sitting right off camera, reading the lines to you. [For Elisabeth Moss], we were three and a half hours up the [California] coast, on the edge of a cliff. When he hangs up with Peggy, that was an incredibly difficult scene to shoot. We were in the middle of nowhere, and they were going to just have someone else read the lines, off-screen, for me. Elisabeth wasn’t there, but both Elisabeth and I suggested that it might be better if we could have an actual connection on the phone. So she was on the other end of the phone. I’m sure there are other takes of that scene where I’m much more emotional, and Matthew chose to use the ones that are a little more confused and restrained. He’s completely bereft, and because of that, he is then open to hearing this information and this story from this stranger.

Q.

Did you know what was fated for all the other characters, too?

A.

Yes, I had been at a big table read last summer, so we all knew the story. I liked the misdirection of Joan striking off on her own and inviting Peggy to come along and Peggy having the confidence to say, “That’s what you want to do, not what I want to do.” Selfishly, I think if she took anything away from being mentored by my character, it was that — her confidence in her ability to say, “There’s something better out there for me, and I’m going to stick it out here and try to find it.” The romantic stuff with Stan is nice and warm and fuzzy, but to me, Peggy’s larger resolution was in the penultimate episode when she walks into McCann, the cock of the walk, and takes what’s hers. And it was pleasant to see Joan recalibrate from that and say, I’m doing this anyway. I don’t need a savior-man to come in and do a bunch of coke and live in paradise. I’m going to work, because I’m good at this.

Q.

Have you had any opportunity to digest other people’s reactions to the finale?

A.

There’s people saying, oh, it’s so pat, and it’s rom-com-y, or whatever it is. But it’s not the end of anything. The world doesn’t blow up right after the Coke commercial ends. No one is suggesting that Stan and Peggy live happily ever after, or that Joan’s business is a rousing success, or that Roger and Marie come back from Paris together. None of it is done. Matt had said at one point, “I just want my characters to be a little more happy than they were in the beginning,” and I think that’s pretty much true. But these aren’t the last moments of any of these characters’ lives, including Betty. She doesn’t have much time left, but damn if she’s not going to spend it the way she wants to spend it.

I had to leave right after the screening last night, from L.A., and fly back to Atlanta on the red-eye. I had two of the nicest flight attendants in the world, who said, “Why are you here?” I said, “What? I’m going to Atlanta.” And they said, “But why? You should be there.” I said, “That’s very nice.” I’m still a little stunned, really, by it all.

Q.

You said on Sunday, at a Television Academy event, that after “Mad Men” and after Don Draper, you will “fade into nothingness and no one will remember me.” Do you really think that?

A.

[chuckles knowingly] I think every actor thinks that when they end a job. You only hope that something else comes along. Do I think I will fade into obscurity? Hopefully not yet. But probably at some point, I will. Because that’s the nature of all things flesh. That’s how it works. It’s a hell of a thing, to end something like this. Is my melancholy seeping through enough? [laughs] In a much more healthy sense, we all put this show to bed quite some time ago, and said our goodbyes and cried our tears. Everybody’s moved on. I’m looking forward to seeing everyone else’s next things. As I said to someone, I’ll see you on “The Love Boat.” And if you print that, somebody, somewhere, is going to pitch that.

 

http://artsbeat.blogs.nytimes.com/2015/05/18/mad-men-finale-jon-hamm-interview/?smid=fb-nytimes&smtyp=cur&bicmp=AD&bicmlukp=WT.mc_id&bicmst=1409232722000&bicmet=1419773522000&_r=0

[scab]

sinoć priredio malu svečanost povodom finala i konačno pogledao poslednju epizodu. meni je veoma dobra.

 

vidim da je ljudima svašta smetalo, ali meni ne predstavljaju probelm ni 'happy ending' priče (meni je to više njihov happy trenutak), ni ona malo neprijatna ljubavna scena sa peggy i stan (smešno mi bilo pre nego što mu je uzvratila sa 'i love you too', kako je najpre sebi napravila i prodala pič o tome zašto bi trebalo da ga voli), niti što će betty naprasno umreti (uvek sam govorio da će ona sigurno da umre do kraja sezone jer je weiner ne podnosi)... 

najviše mi smeta razočarenje ljudi u dona koji na kraju nije pronašao ne znam kakavu unutrašnju spoznaju (ne znam ko im je to obećao?), nego je ostao upravo ono što je i bio svih sedam sezona. mad men. 

 

zapravo, kompletno finale je donelo potpuno očekivan rasplet priča, a to mi je ujedno i najviše smetalo jer mad men nikada nije bila serija koja donosi očekivano i koja ti sve štreberski sažvaće i upakuje 'za poneti'. za kraj nam ostaje jedino da se pravimo kako ne razumemo da li je na kraju don napisao onu reklamu, kao da je to zaista bitno i kao da uopšte i postoji nedoumica.

 

[Budja]

Blago do umereno sam razočaran finalom. Sa jedne strane je sve na silu napravljeno urednim i zašećerenim i lepo upakovanim - Joan otvara produkcijsku firmu, Family Guy Pete odleće u bolje sutra, Rodger se penzioniše sa žensko-francuskom verzijom samog sebe, Peggy magično otkriva da je zaljubljena u svog najboljeg druga, Betty umire od najudobnijeg raka pluća ikad viđenog, Sally pere sudove dok je gleda kako umire - tadaaa, mašnica. Mad Men IMHO nikad nije bio takva serija; nije bilo potrebe da nam se tako detaljno crta svačiji neuverljivi hepiend.

 

(Pritom, svi iole bitni likovi su sa svim ostalima neobjašnjivo srdačni, kao da su gledali seriju pa imaju direktan uvid u to šta ih i kako pokreće, pa su se eto sa vremenom vezali jedni za druge kao što smo se mi vezali za njih. To nema smisla, atmosfera između njih je tokom godina bila prepuna antagnonizma i suštinskog nerazumevanja - upravo to je činilo njihovu dinamiku zanimljivom, a ne nekakvo slaganje i univerzalna ljubav!)

 

Sa druge strane, kod lika za koga smo svi očekivali nekakav jasan zaključak, nekakvo definitivno usmerenje - dobili smo pola sata ničega. Tri puta gledamo Dona kako plače, jednom na telefonu sa Betty, jednom na telefonu sa Peggy, i jednom u zagrljaju sa nekim anonimnim tipom čija ga je ispovest naterala da shvati ono što je svim gledaocima bilo očigledno tamo od druge-treće sezone, da je problem hronične nevoljenosti™ samo i isključivo u njegovoj glavi. Na kraju ne zna šta će sa poslom, ne zna šta će sa ženom, ne zna šta će sa decom, ali eto pala mu je na pamet ideja za Coke reklamu, pa ko zna, možda nešto i uradi od nje. A možda i ostane na obali okeana da meditira, who the fuck knows.

 

Da moram da biram, pre bih se odlučio za Donov nedefinisani kraj nego ono tupavo saharinsko pakovanje svih ostalih likova. "It would be a relief to know that, no matter what, out beautiful little boy is secure" - marš bre. Čemu takve banalnosti na samom kraju?

 

 

Kraj je dobar. Da, scene jesu ubrzane i to malo smeta ALI

 

svi likmovi nisu totalno damaged kao Don pa na kraju nadju srecu u onom sto im je nedostajalo. Don je damaged, i da, neki mir je nasao, mozda nece da bezi svaka tri meseca, ali je jasno da tu nema hepienda i da svoju psiholosku potrebu ostvariti nece.

 

To da su likovi ljubazni, sta je tu cudno? Ono, rastanak, nece se vise videti, sta sad treba kose da cupaju? Nista neobicno.

[Weenie Pooh]

To da su likovi ljubazni, sta je tu cudno? Ono, rastanak, nece se vise videti, sta sad treba kose da cupaju? Nista neobicno.

Pa previše je nabijeno poslednjih par epizoda tim emotivnim "Oh, jao odosmo, when shall we three meet again..." momentima. Posebno zato što većina njih ostaje da radi u istom gradu, u istoj branši, konstantno će se viđati i sarađivati. Ali kraj je serije, pa se svi ponašaju kao da su fiktivni likovi umesto stvarni ljudi. Na silu se projektuje fin-de-siecle u njihove živote, kao da će svi oni prestati da postoje na kraju ove sezone.

 

A srdačnost između nekih likova je sasvim neosnovana. Npr. Peggy i Joan nikad nisu bile neke ortakinje, a ova joj neobjašnjivo nudi da postane partner u njenoj novoj firmi bez ikakvog uloženog kapitala  Valjda zato što se nisu odavno videle, čak od prošle epizode? Pete i Peggy još manje, sve što njih dvoje imaju zajedničko je ona beba o kojoj i dalje odbijaju da pričaju, a opet se nešto sentimentalno opraštaju i beskrajno dele kaktuse jedno drugom...

[vookela]

Evo i mojih utisaka (ne hronoloskim redosledom):

 

- Pegi i bradonja - usiljeno, bezveze

- Beti, scena u kuhinji - pateticno (gde je Henri kao podrska ?)

- Pit na aerodromu - americki san, hepiend, porodica ponovo zajedno, idemo u bolje sutra (s' one strane duge)

- Don u hipi komuni - panic attack, zvao firmu da vidi kako ide pos'o, mogu li bez njega pa shvatio da se svet nije srusio - nedoreceno, da svako zamislja kraj kakav zeli

- Rodzer - legao na rudu, nece da umre sam a matora je on u ogledalu pa mu parira egal

- Dzoan - sa manje sminke nego obicno, nekako neispavana, ali ima lovu pa je boli uvo i manje se stresira, ali hoce da radi

 

Sve u svemu, zbrzali sve u poslednju epizodu i prelili javorovim sirupom pa neka se narod zasladi.

 

Neka se niko ne nadje uvredjen, ovo je moj POV.

[Budja]

Pa previše je nabijeno poslednjih par epizoda tim emotivnim "Oh, jao odosmo, when shall we three meet again..." momentima. Posebno zato što većina njih ostaje da radi u istom gradu, u istoj branši, konstantno će se viđati i sarađivati. Ali kraj je serije, pa se svi ponašaju kao da su fiktivni likovi umesto stvarni ljudi. Na silu se projektuje fin-de-siecle u njihove živote, kao da će svi oni prestati da postoje na kraju ove sezone.

 

A srdačnost između nekih likova je sasvim neosnovana. Npr. Peggy i Joan nikad nisu bile neke ortakinje, a ova joj neobjašnjivo nudi da postane partner u njenoj novoj firmi bez ikakvog uloženog kapitala  Valjda zato što se nisu odavno videle, čak od prošle epizode? Pete i Peggy još manje, sve što njih dvoje imaju zajedničko je ona beba o kojoj i dalje odbijaju da pričaju, a opet se nešto sentimentalno opraštaju i beskrajno dele kaktuse jedno drugom...

 

Da, bas neobjasnjivo. Nasao si bas nesto sto je savrseno logicno: Joan da navatava psolove, Pegi da kreira. Sta je tu cudno?

 

Pit i Pegi odavno nisu na ratnoj nozi, takodje nista neobicno.

[Weenie Pooh]

Jedno je da joj ponudi posao, a nešto sasvim drugo da hoće da joj da vlasnički udeo iako devojka prosto nema para da učestvuje. Da joj je ponudila partnership za X godina pa ajde, ali ovako at ground level je čista sentimentalnost. Isto kao što su joj njanjavo namestili dečka za kraj, ponudili su joj i posao snova za kraj. Ali ga je ona odbila, jer ne može i jare i pare -_-

 

OK da nisu na ratnoj nozi, ali to ne znači automatski da se grle i ljube svaki božji put čim neeko izlazi iz kadra. Jednostavno mi veštački deluju sve te otvoreno iskazane emocije, kažem, kao da likovi znaju da im se bliži kraj sveta serije.

[Sludge Factory]

A srdačnost između nekih likova je sasvim neosnovana. Npr. Peggy i Joan nikad nisu bile neke ortakinje, a ova joj neobjašnjivo nudi da postane partner u njenoj novoj firmi bez ikakvog uloženog kapitala  Valjda zato što se nisu odavno videle, čak od prošle epizode? 

 

Vidis, ja sam stekao utisak da je ona htela da je iskoristi, tj. njen talenat, da na njemu zaradi (ok, zarade), nadajuci se da ce se kod Pegi probuditi feministicki gen i da ce zbog toga resiti da krene za njom, umesto da ostane u muskom svetu Mekena. Hocu reci misim da je ta njena finoca bila malo i proracunata. S druge strane, dosta stvari mi ne vidimo u seriji, ocigledno je bilo i ranije da likovi odrzavaju odnose i "izvan oka kamere" da tako kazem. Ne kazem da je nuzno to dobro pripovedanje, da se razumemo. 

[Dionysos]

да, џоан улази у несигуран посао/инвестицију, није да је гарантован милионски профит, та фирма може и да пропадне за пар месеци, годину дана и хоће неког за ког зна да може да се избори са изазовима, мени ништа чудно да је понудила партернство пеги

 

једна од ствари која су ми више засметале са тим форсираним хепиендом је

 

 

- Beti, scena u kuhinji

 

та порука, живела је до краја како је хтела.. рак није болест која допушта то, што нажалост знам из судбине неких мени блиских особа, последњих пар месеци су јако ружни

[Sludge Factory]

Sto se tice Beti, tek je mesec dana proslo od postavljanja dijagnoze, a ona ima jos do godinu dana, kako je doktor rekao. Sto ce reci da je mi vidimo tek u pocetku borbe. Svakako da ce joj biti sve teze kako vreme odmice, a ko zna kako je gurala do kraja, da li je bas sve kako je htela, moguce da u nekom trenutku i popusti. 

[Weenie Pooh]

Pa to je TV rak pluća, onaj od kog je Walter White kašljao i kašljao i kašljao, a onda ozdravio. Beti ne kašlje pošto je dama -_-

 

Često se tako predstavlja lažna dilema, ili hoćeš hemoterapiju/zračenje i nesnosnu patnju, ili hoćeš dostojanstveno mirno bezbolno umiranje. A ta druga opcija je uglavnom teška izmišljotina.

[malkin]

Sto se tice Beti, tek je mesec dana proslo od postavljanja dijagnoze, a ona ima jos do godinu dana, kako je doktor rekao. Sto ce reci da je mi vidimo tek u pocetku borbe. Svakako da ce joj biti sve teze kako vreme odmice, a ko zna kako je gurala do kraja, da li je bas sve kako je htela, moguce da u nekom trenutku i popusti. 

+1

mi toliko malo vidimo od njenog života posle dijagnoze da ja ne vidim prostora za kritiku toga kako su prikazali bolest. kod svakog raka ima puno varijabli i različitih dinamika razvoja bolesti, a bogami i ljudi nekad imaju bolje a nekad i gore dane. naravno, sve dok se ne dođe do terminalne faze kad jedino nekakva palijativna nega ima smisla. meni je sasvim okej ovo kako su prikazali. 

 

Vidis, ja sam stekao utisak da je ona htela da je iskoristi, tj. njen talenat, da na njemu zaradi (ok, zarade), nadajuci se da ce se kod Pegi probuditi feministicki gen i da ce zbog toga resiti da krene za njom, umesto da ostane u muskom svetu Mekena. Hocu reci misim da je ta njena finoca bila malo i proracunata. S druge strane, dosta stvari mi ne vidimo u seriji, ocigledno je bilo i ranije da likovi odrzavaju odnose i "izvan oka kamere" da tako kazem. Ne kazem da je nuzno to dobro pripovedanje, da se razumemo. 

 

mislim da je za ovu završnu epizodu važno imati u vidu i dinamiku njihovog odnosa od samog početka serije pa do kraja. od toga da je Džoun bila šefica sekretarici Pegi, preko Peginog (a onda i Džouninog) uspona, pa do ovosezonskog okršaja oko seksista iz Mekena. odveć sam star da bih se svega dobro sećao, ali moj neki utisak je da smo kroz njih dve i njihov odnos (između ostalog) gledali dve različite trase kojima su žene mogle da idu do uspeha u tom okruženju šezdesetih. i ima nečeg sasvim okej i meni razumljivog da se završi tako što se jasno vidi da poštuju jedna drugu sve i da nisu najbolje drugarice.

Edited May 19, 2015 by malkin

[Dionysos]

Sto ce reci da je mi vidimo tek u pocetku borbe

 

ми је видимо како пуши цигарету и чита новине (ако се добро сећам) пре тога је боби рекао како мама углавном лежи, што је требала да буде индикација на тежину болести, међутим нама то није приказано, аргумент може да буде нема потребе да нам се приказује борба са раком и то могу да прихватим и да се сложим оно што ми смета је та поменута њена последња сцена која треба да поручи - то је наша бети, чврста, пркосна и непромењива до краја... та сугестија или наметање импресије да ничег ружног ту није било ми смета Edited May 19, 2015 by Dionysos

[zema]

najbolje da su zavrsili posle III sezone