Jump to content

Da Li Volite..

Featured Replies

  • Author
  Quote
And if I pray, the only prayer That moves my lips for me Is —"Leave the heart that now I bear, And give me liberty."
Emily Bronte (1818-1848)
  • 3 weeks later...
  • Replies 787
  • Views 141.7k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Most Popular Posts

  • Frank Pembleton
    Frank Pembleton

    "Iz knjige Sabljasti trombon. 1997. Preveo Aleksandar Blagojević." Iz knjige Rok poezija, 1981. Prevod Nevenka i Zoran Žakula. ....shiit has hit the fan.

  • Život je sve nešto iz početka. Juče i prekjuče sutra ne vrede. Nema na svetu dva ista petka, dve iste nedelje, dve iste srede. Pa čemu onda razočaranja? Ako je jedna ljubav - ćorak, Odmah se dr

  • Тина Модоти на фотографији Едварда Вестона       Пабло Неруда: ТИНА МОДОТИ ЈЕ УМРЛА Тина Модоти, сестро, ти не спаваш, не, ти не спаваш: твоје срце ослушкује како се

Posted Images

U mračnim ulicamanema ko da čuje trk kroz pubertetnežnu lomljavu bora oko usanasvaki osmeh traje 12 danasvako malo suncenestaje u kutiji za šećerožiljci su polja ružana sanjivoj koži maturske večeripa ipakjug je još uvek divaljpod anestezijom krivicepapirno nebo industrijskog gradagori nezaboravnom vatrommitske slikebesmislene klanice snovaliče na krvavu džigericu u prašinimoja nova igračka zove se TVdok grlim prošloststereo je svedoki ne pričaj mio čežnji za medicinskim sestramai njihovim dugim plavim kosamai priznajda li se nekad osećaš kao Isusov sinkoji traži izgubljeni luksuzuz tvistmrtvi mogu plesati nebeski valcerrežim i suzavaczeleno na crvenomjednom sam pitao:a gde spava doručak?jednom sam vodio ljubav sa sumo lepoticomjednom sam našao utehu na velikom talasu konfetajednom sam sporo, sporo kao moronotpakivao Marlboro, pripaljivaoi duvao dim u prolećni danZvonko Karanovic

1772Ne daj da žeđam dok Vino na usni nosim,Ni da s Kraljevstvom u svome džepu - prosimEmily Dickinson

david_-1.jpg540Krenuh protiv svijeta kad samMoć u Rukama osjetila -Ne tako jaka - kao David -Ali sam dvaput smjelija bila -I bacila sam svoj Oblutak -Ali jedino - ja sam pala -Je li Golijat - prevelik bio -Ili ja sama - bjeh premala?

PRAHEvo praha koji se seća da je nekada bio ružau kosi neke žene.Evo praha koji se seća da je nekada bio ženasa ružom u kosi.O vi što ste nekada bili prah, o čemu sada sanjatei čega se još sećate iz onih davnih dana?Sandberg

  • 2 weeks later...

IKONAVidim li koju ženutebi da liči:u mantilu pepeljastom i sivom šeširudešava se na ulici da zastanem.I mada znamodavno već da trunešpomislim: možda si ti.Inače, ti znašu Boga nismo verovalini ja ni ti.I zaista nema to sa njim vezešto želimpred slikom tvojom kandilo da palim.Risto Ratkovic (1903 - 1954)

cc619f7e-deea-44ab-9b84-d4bfee78543.jpgČudo jedno kol’ko smo potrebni jedni drugima.Recimo, Bobi, moj najmlađi sin, što stalno pravigužvu.Svira ti taj u gitaru, i peva, i sve tako.Voli da uzme tanjir i da večera samna tremu ispred kuće. „Roberte Frenkline, zarbaš nikadne možeš da večeraš sa svojom porodicom?“„Zaboga, mama,pa znaš da se udvaram zalasku sunca.“Udvara se zalasku sunca! Ma, jesi l’ ikad čuo takvuglupost?Činilo nam se zato – neće od njega biti niko iništa.K’o što bi rek’o stari: „Bogme, taj nije na mene ina moje!“A onda je jedne večeri sneg poč’o tako gadno da vejeda smo svi bili na tri ćoška, sve smo se neštokoškali oko sitnica,kad nas Bobi pozva u dnevnu sobu. I poče ti tajmomak da peva i da svira,Bogovski! Da peva o zalasku sunca, i oČiči Baksuzu što ima da se pakuje i da se tornja izkuće.Ni pet ni šest! I da znaš, niko od nasnikada neće zaboraviti kako nas je taj momakpozv’oda svi dođemo u dnevnu sobu, te večerikada je bilo tako hladno da nas je i sam vetarnazivao crnjama.Čudo jedno kol’ko smo potrebni jedni drugima.

Craig Mott, za Lengstona Hjuza

Koračam bosa tvojim tragomPriljubljujem usne uz tvoju praznu čašuU tvom odelu tražim odlutalu toplotuPogledom dotičem sve što si ti gledaoIspisujem ti ime izgovaram ga tihoBlagosiljam dane kad čuvaš svoje zdravljePonavljam sve mazne reči koje smo ikad rekliSećam se zaveta tvojih očijuTvoj se poslednji dodir još ne odvaja od meneSa svakim danom se suočavam umorna srca tromih noguTo što smo razdvojeni pola mi odnosi snageA ostatak mi treba da bih te sačekala.

Sara Kerolin Ris

  • 2 weeks later...

PROSTORupa u oblacima. Plavalinija planina.Tamnožuta polja.Crna reka. Šta ja radim tu,usamljen i ispunjen kajanjem?Nastavljam uzgred jedući iz zdeles maslinama. Da sam mrtav,podsećam sebe, ne bih ihjeo. Nije to tako prosto.A tako je prosto.

Rejmond Karver

  • 2 weeks later...

Живи песакДемони и дивоте,ветрови и осеке.Далеко већ се повукло море.А ти,као алга благо милована ветром,у живом песку постеље не мирујеш сањајућидемоне и дивоте,ветрове и осеке.Да, далеко се повукло море,док су у твојим полуотвореним очимазаостала два мала таласа,демони и дивоте,ветрови и осеке,два таласа мала да ме потопе.

Edited by Eladan

post-131-12717970908557.jpgrobert...
Reveal hidden contents

i elizabeth.

Reveal hidden contents

poz

Mačak i pticaCelo selo sa bolom slušacijuk ranjene ptice.Beše to jedina ptica u selui jedini mačak u selukoji je eto, na pola smaza.Ptica prestade da peva,mačak prestade da predei da oblizuje brkove.Selo učini pticivelelepan pogreb.Mačak koji je takodje pozvan,gazi iza majušnog slamanog kovčegau kome počiva telo mrtve ptice.Devojčica nosi kovčegridajući neutešno."Da sam znao da će te to toliko rastužiti",kaže joj mačak,"Smazao bih je celu...I onda bih ti ispričaoda sam je video kako je odletela,odletela na kraj sveta daleko,daleeeko, tako daleko,da više ne može ni da se vrati.Ti ne bi osetila toliki bolveć samo tugu i žaljenje."Vidiš stvari nikada ne treba uraditi napola.Žak prever

Воштане фигурице у низу

Reveal hidden contents

Из збирке :"Куда ћеш" Раденка Настића

  • 4 weeks later...

U MEĐUVREMENUNa svu sreću, ja ti ne mogu pomoćiI umoran sam od traženja rešenja,Koje je uvek na dohvatu naših kratkih ruku.I prolazi vreme, ruke nam jačaju,Ali ne rastu.A da zakoračiš?Ne, ne smeš prva,A ja ne mogu biti ispred tebe.Da krenemo skupa?Ko bi se toga setio?Ne kradi mi međuvreme,Ako vec ne osećaš svoje.Postaću hladan i promeniću se,Ali kad-tad ću eksplodirati.Ko će da skuplja parčiće? Ti?Pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenog.Ne kradi mi međuvreme.Ono nije naše.Ono je moje.I nije izmedju nas.Ono je izmedju mene i mene.Ne kradi mi međuvreme,Bojim se - upašćeš u njega.Ne kradi mi sebe od mene,Budalo glupa.Postaćeš međuvremeI ostaćeš zauvek, sa mnom bez mene.Mika Antić

Kakva pizdarija!!Plač Matere ČovekoveDanas je nesrećan dan sinuo,i prvi mu je pogled pao na bedu:najbližu njemu, u tihom predgrađu,jedna je Majka rasplela kosu sedu,jer joj je sin preminuo.Danas je umro jedan Čovek,i Majka mu je vriskala:Oh, kada Čovek nije Čovek,već rob Nekog, koga nema,od koga sam do juče milost iskala;oh, kada je čovek gori nego crv, ─neka se raspe po zemlji anathema,i neka se prolije sva crvena krv! . . .Oh, Sine, moj dobri Sine!Otac ti nije Sveti Duh,ni Drvodelja sa livanskih puta.Sine, ti si plod dve neme žudnjei jednog besvesnog minuta.Nisam te rodila u jaslama,već u krvavoj postelji,između četiri vlažna duvarajednog šarenog, zamrzlog januara.Sine, tebi su i meni reklida smo robovi,i naša su srca bez milosti sekli,i našu su snagu bez milosti razvlačili.I sve su nam uvek tumačilida se setimoda to bog tako želi!Rođeni, mrtvi Sine, bog je laž,i naši su ga dušmani izumeli.Ustani, Sine, da se svetimo,da krvlju vekovnih namesnika bogaposvetimo forume Rima,i da kopljem ponovo probodemo rebroUčitelju iz Jerusalima.Da iskopamo Judino srebro,i da na tome svetom mestupodignemo Čoveku hram,i da dovedemo u hram našu Novu Vestukoja će sebe iskreno dati.Ustani, Sine, da grozne lažikoje se rađaju u ime Oca i Sina,sahrane Sin i Mati . . .Danas je umro jedan čovek,i zalud je Majka sede kose čupalai u grudi se lupala, ─nije se probudio.Onda ga je sama okupalai obukla ga u crno.I u dnu svoga vrta, o ponoći,sama ga je sahranila.I tužna se majka Čovekovatu, pored groba, nastanila . . .

Edited by Mp40

Create an account or sign in to comment

Background Picker
Customize Layout