Da Li Volite..

[Dankan Ajdaho]

Slažem se za Stojanku i Skendera. Što mi Glene suze prosu ponovo u ove kasne sate? Pa kada su već krenule, neka ih; JAMAIKrv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopaliSa sretnim vidom iz očinjih jama; Od kaplja dana bijesni oganj paliKrvavu zjenu u mozgu, ko ranu.Moje su oči zgasle na mome dlanu.Sigurno još su treperile ptice U njima, nebo blago se okrenu;I ćutio sam, krvavo mi lice Utonulo je s modrinom u zjenu;Na dlanu oči zrakama se smijuI moje suze ne mogu da liju.Samo kroz prste kapale su kapi Tople i guste koje krvnik nađeJoš gorčom mukom duplja koje zjapi Da bodež u vrat zabode mi slađe:A mene dragost ove krvi uze,I ćutio sam kaplje kao suze.Posljednje svjetlo prije strašne noći Bio je bljesak munjevita noža,I vrisak, bijel još i sad u sljepoći, I bijela, bijela krvnikova koža;Jer do pojasa svi su bili goliI tako nagi oči su nam boli.O bolno svjetlo, nikad tako jako I oštro nikad nisi sinulo u zori,U strijeli, ognju; i ko da sam plako Vatrene suze s kojih duplje gori;A kroz taj pako bljeskovi su pekli,Vriskovi drugih mučenika sjekli.Ne znam koliko žar je bijesni trajo, Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu,Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo. Tad spoznah skliske oči na svom dlanuI rekoh: “Slijep sam, mila moja mati,kako ću tebe sada oplakati...”A silno svjetlo, ko stotine zvona Sa zvonika bijelih, u pametiLudoj sijevne: svjetlost sa Siona, Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti!Svijetla ptico, Svijetlo drvo! Rijeko!Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko!Al ovu strašnu bol već nisam čeko: Krvnik mi reče: “Zgnječi svoje oči!”Obezumljen sam skoro preda nj kleko, Kad grč mi šaku gustom sluzi smoći;I više nisam ništa čuo, znao:U bezdan kao u raku sam pao.IIMokraćom hladnom svijestili me Ćuške Dijelili, vatrom podigli me silom;I svima redom probadali uške Krvnici tupim i debelim šilom“Smijte se!” — ubod zapovijedi prati —Oboce svima pred krst ćemo dati!”I grozan smijeh, cerekanje, grohot Zamnije ko da grohoću mrtvaci;I same klače smete ludi hohot Pa svaki bičem na žrtve se baci.A mi smo dalje u smijanju duguPlakali, praznih duplja, mrtvu tugu.Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli (Od straha valjda što smo ipak živi),U red za uške otekle nas vukli, I nijemi bol na stranu sve nas privi;(U muku čuli iz šume smo pticu):provlačili su kroz uške nam žicuI svaki tako, kada bi se mako, Od bola strašna muklo bi zarežo.“Šutite!” — rikne krvnik — “nije lako, Al potrebno je da tko ne bi bježo.”I nitko od nas glavom da potreseI drugom slijepcu ljuti bol nanese.Krvožednike smiri žičan lokot I umorni su u hlad bliski sjeli;I začuo se vode mrzli klokot U žarku grlu, i glasno su jeli,Ko poslije teška posla; zatim staliJedan sa drugim da se grubo šali.Zaboravili kao da su nas: Zijevali, vjetre puštali su glasne.“Eh, jednu malu vidio sam danas...” Dobaci netko, uz primjedbe masne.I opet klokot hladna vina ili vodeTrgne slijepce — žica me probode.IIIU mome redu počela da ludi Neka žena. Vikala je: “Gori!Ljudi, gori! Kuća gori! Ljudi!” A žica ljuto počela da poriNabreknute, grozne naše uši.Na tla se žena ugušena sruši.“Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke” Sove! U duplja dat ćemo vam žereDa progledate! Vi, ćorave mačke!” Zareži pijan koljač kao zvjereI slijepcu nožem odcijepi liceOd uha što se zaljulja vrh žice.Urlik i teški topot slijepe žrtve (Što bježeć kroz mrak uvis noge diže),I brz trk za njom, sred tišine mrtve, I tupi pad, kad lovca nož je stižeO, taj je spašen! — rekoh svojoj tamiNe opazivši da nas vode k jami.Srce je muklo šupljom grudi tuklo; Tad druga srce preko žice začuh.Lupanje ludo naprijed nas je vuklo. (Što srce skaču kad u mraku plaču!)I od te lupe progledah kroz rupe:U jasnom sjaju misli mi se skupe.I vidjeh opet, ko još ovog jutra, Duboku jamu, juče iskopanu.Napregnuh sluh da čujem kad unutra Uz tupi udar prve žrtve panu.Oštrom svijesti odlučuh da brojim:Ja, pedeseti što u redu stojim.I čekao sam. Skupljao sam točne Podatke: tko je već nestao straga,Tko sprijeda — zbrajo, odbijao, dok počne Udaranje, padovi. Sva snagamozga u jasnoj svijesti se napregnuDa promjene mi pažnji ne izbjegnu.Negdje je cvrčak pjevo; oblak pokri Začas u letu sjenom cijelo polje.Čuo sam kako jedan krvnik mokri, A drugi stao široko da kolje.Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu.Sa bljeskom sunca na nožnome brdu.IVKad prva žrtva počela da krklja, Čuh meki udar, i mesnata vrećaPadaše dugo. Znao sam: u grkljan Dolazi prvi ubod, među plećaDrugi, a ruka naglo žrtvu gruneU jamu gdje će s drugima da trune.Netko se mrtvo ispred mene složi Il iza mene, riknuvši od straha,A ja udarce silnom svijesti množih, Odbijajući pale istog maha,Mada sam svakog — što kriknu, zagrca —Ćutio kao ugriz u dno srca.Čovjek iz jame jeco je ko dijete, Tek priklan; cikto jezivo mu glasak.Streptih da račun moj se ne pomete. Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak.Tlo se zaljulja. Klonuće me svlada.Nestala u spas posljednja mi nada.Al silna svijest pažnjom me opsjednu: U sluh se živci, krv, meso i kožaNapregli. Zbrojih trideset i jednu žrtvu; šezdeset i dva boda noža.Slušo sam udar kojom snagom pada,I meni opet vratila se nada.Na jauk iz bezdna sada nova prasne Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesaPadahu sad uz pljuske manje glasne, Kao u vodu, povrh kaše mesa.Uto oćutjeh da po krvi kližem.Protrnuh: evo, i ja k jami stižem!VO vidio sam, vidio sve bolje, Ko da su natrag stavljene mi oči:I bijelu kožu, i nož koji kolje, I žrtve (kao jagnjad što se kočiČaskom pred klanje, al u redu bližeKorak po korak mirno k nožu stiže).Bez prekidanja red se dalje mico — Ko da na čelu netko nešto dijeli —Nit je tko viko, trzo se, narico; Na žezi strašnoj tih su nas želiKo mrtvo klasje koje jedva šušti.(To se čula krv što iz grla pljušti.)Korak po korak pošli smo; stali opet: Krkljanje, udar, pad i opet korak.Začuh zvuk jače. Ukočen, ko propet, Stadoh. Na usni tuđe krvi gorakOkus oćutjeh. Sad sam bio trećiŠto jamu čeka u redu stojeći.Strašna mi tama, od sljepoće gora, Sav um pomuti i na čula leže,I za njom svjetlost ko stotine zora: Iskro! Strijelo! Plamene! Sniježe!Silno svjetlo bez ijedne sjene,Ko oštar ubod igle usred zjene.Drug se preda mnom natrag k meni nago, Kao od grča; onda je zastenjo,Naprijed posrno, uzdahnuo blago — I tihi uzdaj s krkljanjem mu jenjo.Surva se, pljusnu kao riba ZinePreda mnom prostor bezdane praznine.Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag, Bez ravnovjesja — kao da sam staoJezive neke provalije na prag, A iza mene drugi ponor zjao.Bijela strijela u prsi mi sinu,Crna me šinu s pleći. U dubinu.VIU bezdanu uma jeza me okrijepi. Osjetih hladno truplo gdje me tišti,Hladnost smrti da mi tijelo lijepi. Strah sviješću sinu: Neka žena vrišti!U jami sam — tom ždrijelu našeg mesa;Ko mrtve ribe studena tjelesa.Ležim na lešu: kupu hladetine, Mlohave, sluzne, što u krvi kisne,I spas sa jezom iz leda me vine: Svijest munjom blisne kada žena vrisne.Okrenuh se, u groznici tad k vriskuPružih ruku: napipah ranu sklisku.I prvi puta sva životna snaga Nad leševima stala da se skuplja;Na vrisak skrenuh ruku, i u duplja Lubanje zaboh prste; tijela nagaKo da su sva zavrištala u jami —Sav pako jeknu jezivo u tami.Bomba će pasti! Užasnuh se prvo; U grču strašnu zgrabih rukom niže.Zakoljak nađoh grozan. Leš se rvo Sa mnom i na me počeo da kliže.Krkljo mu grkljan u krvavoj rani;Korake začuh i glasove vani.O bože moj, zagrlila me žena Sad zagrljajem druge svoje smrti:Kako joj koža lica nagrbljena... Starice! Bako! I uzeh joj trtiKoščate ruke, i žarko ih ljubih.Činilo mi se: mrtvu majku ubih.Čuo sam kako umirući stenje, I poželio ludo da oživi.Sve leševe tad molih oproštenje. Oćutjeh tvrdu usnu gdje se krvi —Obeznanih se. Kad sam opet skidoMrak nesvijesti, još sam gorko rido.VIIUšutjeh. Sam sam međ truplima lednim, A studen smrti na leđa mi sjela,Na udove. U ledu mrtvih žednim Vatrama nepca, jezika i ždrijela.Led smrti šuti. U njem pako gori.A nigdje vriska da samoća ori.Taj grozni teret što na meni leži, Ni smrtnim ledom neće da priuštiHladnoću grla; a biva sve teži: Odjednom skoro viknuh: voda pljušti!Čujem gdje s vrha po truplima teče;Ah, studen mlat! — al peče, peče, peče!Po goloj koži, po leđnome jarku, Niz trbuh, prsa, slabine i butePotočić studen pali vatru žarku, Dube u mesu kanaliće ljute.I kad na usnu mlazić žarki kapno,Opaljen jezik kusnu živo vapno!Puna je jama: Na lešine liju Vapno da živim strvine ne smrde.O hvala im, nas mrtve sada grijuPlamenom svoje samilosti... TvrdeLeševe ćutim: trzaju se goli,Ko mrtve ribe kad ih kuhar soli.Taj zadnji trzaj umirućeg živca, Taj čudni drhtaj na kojem sam plivoUčini da sam blagosiljo krivca: O gle! još truplo kraj mene je živo —To starica me hladnom rukom gladi,Jer zna da moji ne prestaše jadi!VIIIKada se mrtvi val života stišo, Korake začuh ko daleku jeku:Netko je jamu par puta obišo; I nasta mir ko mir u mrtvu vijeku.pomakoh nogu, stegnuh lakta oba —Ko grobar kad se izvlači iz groba.Zaprepastih se: leševi se miču, Kližu nada me, polako se ruše —Smiju se, plaču, hropoću i viču, Pružaju ruke i bijesno me guše...Osjećah nokte, stražnjice, bokove,Trbuhe, usta što me živa love.Prestavljen stadoh. Stadoše i oni. Sad je težina manja. Mrtva nogaPala mi preko ramena. Ne goni Nitko me više! — rekoh sebi; — To seO vratu tvome splele ženske kose.Prostrujo hladan zrak na moja usta Kroz sloj leševa: izlazu sam blizu!I srknuh utopljenički: krv gusta kroz nosnice u grlo oštro briznu.Smijo sam se — al da me netko takoNakreveljena vidje, taj bi plakoIl bi od straha sledio se, nijem Pred tom rugobom. Jer, što da se tješim:Odsad će ljudi mislit da se smijem Kad plačem, i da plačem kad se smiješim.Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame,Sjećat će svijet na crno ždrijelo jame.I sama sebe osjećo sam krivim Što ostavljam u bezdnu te mrtvace,Jer zrak je ovaj živ... a ja ne živim... I čekah da me opet natrag bace.Al rana živim bolom: živ si! reče.Sabrah se. Vlaga! S njom se spušta veče.IXO, nikad nisam očekivo tamu S tolikom čežnjom. Pazi! rosa kližeNiz trupla dođe do mene, u jamu! Užaren jezik počeo da ližeKaplje sa ruku, nogu mrtvih tijelaŠto su se na me ko žlijeb nadnijela.Pomamno sam i divlje se penjo, Gazio prsa i trbuhe grubo —I kad bi mrtav zrak iz trbuha stenjo, Nisam već trno. Vuko sam i skuboDugačke kose, uspinjo se mesom,Podjaren žeđom kao ludim bijesom.Nisam osjećo bola, straha, stida; Obarah leš za lešom, grabih plazihPo njima ko po zemlji što se kida. A možda svoju mrtvu sestru gazih,Susjeda vukoh, lomih nježnu dragu.Žeđ mi je dala bezumlje i snagu.Kad sam se divlje iz jame izvuko, Zaboravih svijest, oprez, da l je mrko:Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko Do trave: zvjerski, živinski je srko;Uranjo u nju, jeo je i gutoI ko po rijeci livadom sam pluto.Dozvah se: usta, punih trave, ležim, Gorim, ledenim: u teškoj sam mori.Spasen! O, kamo, kamo sad da bježim? Zadrhtah: pjesma krvnikova ori.Daleko. Našim mukama se ruga.I mržnja planu. Ostavi me tuga.XOdjednom k meni miris paljevine Vjetar donese s garišta mog sela;Miris iz kog se sve sjećanje vine: Sve svadbe, berbe, kola i sijela,Svi pogrebi, naricaljke, opijela;Sve što je život sijo i smrt žela.Gdje je mala sreća, bljesak stakla,Lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah;Gdje je kucaj zipke što se makla,I na traku sunca zlatni kućni prah?Gdje je vretena zuj, misir hljebaŠto s domaćim šturkom slavi život blag;Gdje su okna s komadićkom neba,Tiha škripa vrata, sveti kućni prag?Gdje je zvonce goveda iz štaleŠto, ko s daljine, zvuk mu kroz star podU san kapne; dok zvijezde paleStoljeća mira nad sela nam i rod.Nigdje plača. Smijeha. Kletve. Pjesme.Mjesec, putujući, na garišta sja:Ugasnuo s dola dalek jecaj česme,Crni se na putu lešina od psa...Zar ima mjesto bolesti i mukaGdje trpi, pati, strada čovjek živ?Zar ima mjesto gdje udara rukaI živiš s onim koji ti je kriv?Zar ima mjesto gdje još vrište djeca,Gdje ima otac kćerku, majku sin?Zar ima mjesto gdje ti sestra jecaI brat joj stavlja mrtvoj na grud krin?Zar ima mjesto gdje prozorsko cvijećeRubi još radost i taži još bol?Zar ima većeg bogatstva i srećeNego što su škrinja i klupa i stol?Iz šume, s rikom gora, prasak muko Zatutnji. Za njim tanad raspršenoCiknu, ko djeca njegova. Pijuko Nada mnom zvuk visoko, izgubljeno.Bitka se bije. Osvetnik se javlja!Osvijetli me radost snažna poput zdravlja.Planu u srcu sva ognjišta rodna, Osvetom buknu krvi proliveneSvaka mi žila, i ko usred podna Sunce Slobode razbi sve mi sjene.Držeć se smjera garišnoga dima,Jurnuh, poletjeh k vašim pucnjevima.Tu ste me našli ležati na strani, Braćo rođena, neznani junaci,Pjevali ste, i ko kad se dani Široka svjetlost, kao božji znaci,Okupala me. Rekoh: zar su snovi?Tko je to pjevo? Tko mi rane povi?Oćutjeh na čelu meku ruku žene; Sladak glas začuh: “Partizani, druže!Počivaj! Muke su ti osvećene!” Ruke se moje prema glasu pruže,Bez riječi, i dosegnuh nježno lice,Kosu i pušku, bombu vidarice.Zajecao sam i još i sad plačem Jedino grlom, jer očiju nemam,Jedino srcem, jer su suze mačem Krvničkim tekle zadnji puta. NemamZjenice da vas vidim i nemam moći,A htio bih, tugo! — s vama u boj poći.Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem Na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer ćutimDa sad tek živim, makar možda mrijem. Svetu Slobodu i Osvetu slutim...Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka,Ko narod silna, ko sunce visoka.

[Matilda Ivancic]

MOJA JE DUSA OBLAK JESENJIMoja je dusa jesenji oblak,Oblak rastrgan,Kao krpa. Bacen na nebo.Ja volim oblake, u jesen.Lice mi je, mrko, suncem spaljeno.Moje oci u oblake gledaju.A misao?Misao je upravljena k tebi.

Edited July 3, 2009 by Matilda Ivancic

[Matilda Ivancic]

KAKO ANA REŠAVA UKRŠTENE REČIKakve su njene namere, kad sve druge sahranjuje, samo mene oživljava? Ima,li, Ana, stvarnog razloga da tako lepo spava? Priznajem Pesnika, al, znam: niko ne može žešće da opravda vazduh od njene tamne kože. Kad Ana plače! (o ne lažem vas)- to je lepše od voća! Od kiše! Od... rakova na žaru! Od... čega god hoćete! Od ptice u galopu!- pa nisam ja valjda vica radi prokocko celu Evropu! A kad se svlači! Slobodan i proklet prisustvujem (a ne znam kako da preživim) naaajvecem čudu u svetlosti! Zaklinjem se: da bih tebe ogrejao, Ana, zapalio bih i svoje kosti. Kad ladju crta! Kad ječam seje! Kad objavljuje rat! Kad se smeje! Kad školjke hrani! Kad se prehladi u lovu! Kad čita magnet! Kad kupi haljinu novu! Kad pije pivo! Kad iznenada dodje! Kad ljubi proleterske vodje! Kad je moja desna ruka! Kad je grčka azbuka! Kad sanja cveće! Kad NEĆE! Sećanje na Nepojmljivog Decka uvek će moći vatru da zameni: zato su mi oblaci zeleni, pa zeleni! Pa rumeni! Pa kad se vokali spoje! Dragi Bože, usijane glavurde moje! Ja mogu na njenoj usni da spojim more s cvetovima! Mogu u njenoj državi da budem referent za kišu! Mogu pod njenim prozorom da imitiram Dunav, il neke druge vulkane, mogu da se zakunem u sve što imam, i nemam, da svet postoji zbog Ane. Kakve su njene namere kad sve druge sahranjuje samo mene oživljava - ima li Ana stvarnog razloga da bude tako lepa kad spava? I cvetovi i puževi i Englezi svi već znaju: ona poljupcem može od svake bolesti da izleči! Ali ja nju naj naj naj volim kad spaja svetlosti, kad rešava ukrštene reči. Ona to izvodi kao da se igra! A mani izgleda kao da svet stvara! Ko Vergilijev najmladji konj: u jednoj ruci drzi svet, a drugom ga osvetljava! Traži se, na primer, reč, koja može vodu da pije, samu sebe da izgovara, da gori, da leti, i da spava. Neka reč koja nije kao ostale reči: reč koja ume da rešava ukrštene reči! Tada nastaje mala drama: voda otiče za svojim obalama: Ana, naga, na mom dlanu, večnost osmišljava! (A mogla bi baš nju briga da se razboli ili da spava.) I dddok je tttako ooo opasnu ddddrzim u zzzz zagrljaju rrr reči se reči se sssssame rrrrrr resavaju! Kakve su njene namere kad sve druge sahranjuje samo mene ozivljava? Što se bar ne pokrije kad spava!? KAKO ANA DIJALEKTIČKI TRAJE U MENIAna je bila cvet ana je bila divlja krava ana je uvek pozivana kad treba neko carstvo da spašava Ana je učestvovala u osvajačkom pohodu dece na grobove očeva ana uveče zalazi ana izjutra izgreva ana obično plače kad mene pojede medved u velikom gradu to su čuli mladići iz susednih bratskih zemalja pa mi je svake noći četrdeset puta ukradu.

Edited July 3, 2009 by Matilda Ivancic

[Gonzo]

sjajna pesma.

A kad se svlači!Slobodan i proklet prisustvujem(a ne znam kako da preživim)naaajvecem čudu u svetlosti!Zaklinjem se:da bih tebe ogrejao,Ana,zapalio bih i svoje kosti.

[Paprichica]

U mojoj glavi stanuješ: tu ti jeSoba i mali balkon s kog pucaVidik na moje misli najtananije.Ponekad slušaš kako mi zakucaSrce ko živi leptir iz kutije.Ja ti odškrinem vrata: niz basamakeSilaziš u vrt za kog niko ne zna.Na povetarcu lebdiš poput slamke.(Dok za to vreme, možda: neopreznaStojiš na nekom rubu, ispred zamke...)Nekad (u mojoj glavi dok baš skačešU morsku penu, ispod sunca, gola)spazim te kako po kiši preskačešBarice i sva u blatu do polaŽuriš na posao s licem ko da plačeš.Prolazi dan za danom i sva svotaVremena tvog se po dva puta zbira:Pa pola oko moga klupka mota.Vidim sa tvoga lica punog miraDa ne znaš kako živiš dva života.U mojoj glavi stanuješ i dubišCrne i bele hodnike za mojeMisli: kako mi bežiš il me ljubiš?Van tebe druge misli ne postoje.Samo dok spavam ti se nekud gubiš...Stevan Raickovic

[Paprichica]

Ne govorim ti bas u zadnje vrijemeda te volimi ne gasim ti svijetlo u ocimaprije spavanjane govorim ti nesto njeznoi ne grlim ti dusuali ovo ti moram reciprevise je gorkog iljudi su grubipa ako i ne govorimjos uvjek te ono najljepse u menivoli i ljubi...

[Gonzo]

Nikad se neću vratiti.Noć je blaga, tiha i vedra,uspavaće svet, zracimasvog meseca jedinca.Tela neće biti,kroz otvoren prozorsveži će ući lahorda za dušu pita.Niko neće čekati da dođem,iz dvostrukog mog odsustva,nit ljubiti spomen na mene,između suza i milovanja.Ali biće zvezda, i cveća,uzdaha i nada,biće ljubavi po avenijama,u senci grana.Isti će klavir odjekivati,kao i ove noći,ali ga niko neće slušati,zamišljen, sa mog prozora.H.R. Himenes

Yo no volveré. Y la noche tibia, serena y callada, dormirá el mundo, a los rayos de su luna solitaria. Mi cuerpo no estará allí, y por la abierta ventana entrará una brisa fresca, preguntando por mi alma. No sé si habrá quien me aguarde de mi doble ausencia larga, o quien bese mi recuerdo, entre caricias y lágrimas. Pero habrá estrellas y flores y suspiros y esperanzas, y amor en las avenidas, a la sombra de las ramas. Y sonará ese piano como en esta noche plácida, y no tendrá quien lo escuche pensativo, en mi ventana.

[dare...]

Šta reči znaju o vodiKoja izgubi sve što nađeKoju volim da dokazujemKoju želim da učinim stvarnomA da je ne zaustavim...A da je ne povredim...B. MiljkovićJa volim sreću koja nije srećnaPesmu koja miri zavađene rečiSlobodu koja ima svoje roboveI usnu koja se kupuje za poljubacJa volim reč o koju se otimaju dve slikeI sliku nacrtanu na očnom kapku iznutraCvetove koji se prepiru sa vremenomU ime budućih plodova i prolećne častiJa volim sve što se kreće jer sve što se krećeKreće se po zakonima mirovanja i smrtiVolim sve istine koje nisu obavezneJer prava istina je stidljiva kao mirisJa volim jučerašnje nežnostiDa kažem svome telu "dosta" i da sanjam biljePrste oči sluh drugačije raspoređeneU šumi negoli u telu. B. Miljković -Ljubav Poezije

Edited August 19, 2009 by dare...

[Mama Kivi]

Miloš Živanović

Mucava balada

„Orange and green, orange and green My father he was orange And my mother she was green” Kad sam se rodila nije se pucalo iz moje kuće, nije se rodio ratnik. Moj o-otac na glavi ima keče moja m-majka na grudima ima krst. Kad sam se rodila u kuću su došli derviš i kaluđer, dugo su ispijali kafu i pušili neki o-očev ljuti duvan. A o-otac je skrivao oči od m-majke i pred ljudima bio ravnodušan i pred ljudima malo ljutit što se nije rodio vojnik. Mog o-oca stari nisu cenili jer mu je m-majka pravoslavna sirotinja, nisu ga cenili ni kad je uveo vodu u kuću. Ni m-majku stari ne vole jer je okotila polumesec. Kad sam se rodila, stari su rekli da sam bednica. M-majka me vodila u crkvu ponekad, o-otac se nije ljutio, samo je molio da ne ide glavnom ulicom. O-ocu je bilo drago da postim kad i on, i kad niko ne vidi vodio me u špajz da jedemo suvog mesa. Derviš i kaluđer pušili su ljuti duvan što ga je o-otac na m-magarcu doneo iz Makedonije, kad su ga tukli stražari na granici i kad su nam streljali m-magarca. M-majka kaže da je bila puna kuća ljutog dima, kad sam se rodila. Nije trebalo da ubiju m-magarca, ljuti dim je svuda zašao. M-majku sam videla mrtvu na vratima spaljene tekije, tražila je mog o-oca što se tamo skrivao da mu kaže da se sakrije da gladni kojoti dolaze sa hladnjačama. O-otac se unutra ugušio od ljutog dima, od onog duvana. Derviša i monaha više nisam videla, ali sanjam kako puše ljuti duvan u nekoj kući gde se rodilo bedno žensko dete. Moj o-otac na glavi ima keče moja m-majka na grudima ima krst. Ne znam gde leže pokopani, razdvojeni. Znam da je m-magarac streljan i kako je to bilo jer u školskim knjigama ima o streljanju. O o-ocu i m-majci nema. Živela sam pod šatorom, kad je došao starac iz kuće pored prevrnutog autobusa i rekao: Ti si bednica, ali ne moraš da umreš od gladi – oženiće te moj unuk, on voli mršavice. Unuk je bio baš mlad i mogla sam ga previti preko kolena, da mi nije bio m-muž. Za pojasom je imao nož i na grudima je imao sliku noža. Iz njegove kuće se pucalo kad se rodio. Otišla sam u tu kuću pored prevrnutog autobusa i ponela svoje ćebe iz vigvama. M-muž-Nož retko je bio kod kuće, živela sam sa starcem i ćebetom i praznim zidom. Kad je došla ta glasna grupa starac je mumlao o bedi i o podizanju repa i izašao je napolje, a oni nisu pušili ljuti duvan nego slatki dim a oni su me zatvorili u sobu i dolazili a ja sam bila sama sa praznim zidom a htela sam biti sa o-ocem i m-majkom, ali nisam mogla da im se u mislima pridružim kad ne znam gde su, gde mogu da budu oni zajedno. Kasnije došao je gospodin doktor, rekao starcu da izađe i da niko ne ulazi očistio me i govorio mi: Mlada, zaustavi plač i progutaj taj ponos, nećeš umreti, nije to otrov. Moj o-otac na glavi ima keče moja m-majka na grudima ima krst, m-magarac je streljan. Doktor i starac sede pred kućom, ispijaju kafe i puše ljuti duvan. Mačka se nervozno uvija na izgorelom limu prevrnutog autobusa. M-muž sa nožem pred ljudima smeje se još jednom običnom danu obične bednice. Kad sam se rodila nije se pucalo iz moje kuće, nije se rodio ratnik. M-majka je tiho pevala. Osmeh r-ratnika je osmeh k-kurve.

[Mama Kivi]

Rade DrainacNAŠA LJUBAV Noć me ta u mladosti stiže, Pa mi u srcu spava da ne ozebe! Videste li pseto koje čovek tera od sebe, A ono mu i dalje ruke liže? Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje. Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova. I mada mi davno reče sve,Uvek je za me nova. Danima se koljemo kao hijene I jedno u drugom vidimo kugu, A opet... izvan te kobne žene U mojoj duši nema mesta za drugu. Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo, I već sam od toga kao mesec žut, Pa se opet neobjašnjivo sastanemo Da zajedno produžimo put. Ne znam više da li je to ljubav, Ili zagonetni čulni mrak; Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav O rečni brzak.

[le petit nicolas]

MI PADRE ERA DE FRANCIAMi padre era de FranciaMi madre d’AragonYo era regaladaDe chica me cazo.Me cazo con un francoVenido d’EstanbolEl s’echa en cama’rmadaEn la ‘sterica yo.El beve’l vino puroY la aguica yoSe come la carne godraLos huesizicos yo.En medio del caminoAgua me demandoAgua no havia en cazaA la fuente m’enbio.En medio del caminoUn sueno me tomoVidi un mancevicoDos bezos el me dio.No me bezes muchachicoNo me bezes tu a miSi save el mi queridoMe mata el a mi.Antes que me mateMe matare yo.No te mates muchachicaQu’el tu amor so yo.translation: (please, add rebec, recorder, laúto, juras, flute, basscurtal, hammer dulcimer, tambourine. and the Voice.)

MY FATHER WAS FROM FRANCEMy father was from FranceMy mother from AragonI am an only childYoung and ready to marry.I married a FrenchmanWho came from IstanbulHe slept on the bedI slept on the floor.He drank pure wineI drank waterHe ate good meatI ate the bones.He asked for waterThere was none in the houseI went to the fountain.I was very tiredI saw a young manHe gave me two kisses.“Do not kiss me young man”If my love sees himHe will kill meAfter he kills meI’ll kill myself“Don’t kill yourselfI am your lover”

poz

[Lord_Byron]

Volf VondračekNoćne pticeNoć jea grad je pust.Oni srećniji su kod kuće,mada verovatnonikog više ni nema.Na Hoperovoj slici ostalo je četvoro ljudiuobičajena podela, što se kaže;čovek iza šanka, dva muškarca i žena.Ljubitelji umetnosti, možete me kamenovatiali ja dobro znam tu situaciju.Dva muškarca i jedna ženakao da je to pusta slučajnost.Divite se kompoziciji slikeali mene privlači erotsko zadovoljstvopotpune ispraznosti.Oni ne progovaraju, a i zašto bi?Oboje puše, ali nema dima.Kladim se da mu je napisala pismo.Šta god da je pisalo, on više nije čovekkoji bi čitao njena pisma dvaput.Radio je pokvaren.Klimatizer bruji.Čujem zavijanje policijske sirene.Dva bloka dalje, u haustoru stenje džankidok zabija iglu u venu.Tako izgleda deo koji ne vidite.Drugi čovek je samseća se žene,i ona je nosila crvenu haljinu.To je bilo nekad davno.Drago mu je da takve žene još postojeali ga više ne zanima.Šta li se dogodiloizmeđu njih, tada?Kladim se da ju je želeo.Kladim se da ga je odbila.Nije ni čudo, ljubitelji umetnosti,što vam je taj čovek okrenuo leđa.

[le petit nicolas]

Neverovatno mi je...

zasto? pa nije drainac e. t.poz Edited September 4, 2009 by le petit nicolas

[le petit nicolas]

DOBRO JUTROili

THE GOOD MORROWI wonder by my troth, what thou, and IDid, till we lov'd? Were we not wean'd till then?But suck'd on countrey pleasures, childishly?Or snorted we in the seaven sleepers den?T'was so; But this, all pleasures fancies bee.If ever any beauty I did see,Which I desir'd, and got, 'twas but a dreame of thee. And now good morrow to our waking soules,Which watch not one another out of feare;For love, all love of other sights controules,And makes one little roome, an every where.Let sea-discoverers to new worlds have gone,Let Maps to other, worlds on worlds have showne,Let us possesse one world; each hath one, and is one. My face in thine eye, thine in mine appeares,And true plaine hearts doe in the faces rest,Where can we finde two better hemisphearesWithout sharpe North, without declining West?What ever dyes, was not mixed equally;If our two loves be one, or, thou and ILove so alike, that none doe slacken, none can die.

Pitam se, vere mi, šta smo ti i jaČinili dok smo se voleli?besmo li dotad od sise odbijeni?Ili sisasmo seoska zadovoljstva, kao deca?Ili hrkasmo u jazbini Sedmorice spavača?Tako je bilo; osim ovog, sva zadovoljstva su lâže:Ako ikad kakvu lepotu videh,Koju poželeh, i dobih, bio je to tek san o tebi.Sad dobro jutro našim budnim dušama,Koje iz straha jedna drugu posmatraju,Jer ljubav svu ljubav za druge prizore ograničava,I jednu malu odaju čini jednim svugde.Nek pomorski otkrivači u nove svetove idu,Nek mape, svetove na svetovima, drugima pokazuju,Mi jedan svet posedujemo,svako po jedan ima, i jedan jeste.Moje lice u tvom oku, tvoje u mom se javljaI verna prosta srca na licima počivaju;Gde naći možemo dve bolje hemisfere,Bez oštrog Severa, bez zalaznog Zapada?Što god umire, podjednako pomešano nije bilo;Ako su naše dve ljubavi jedno, ili akoVolimo isto u svemu,nijedna ta ljubav ne može umreti.poz

[Amos]

MizeraKao oko mrtvaca jednogsjaje oko naseg vrta bednogfenjeri.Dal' noc na tebe svile prospe?Jesi li se digla medju gospe?Gde si sad Ti?Volis li jos nocu ulice,kad bludnice i fenjeri stojepokisli?A rage mokre parove vuku,u kolima ko u mrtvackom sandukusto skripi.da nisi sad negde nasmejana,bogata i rasejana,gde smeh vri?O, nemoj da si topla, cvetna,o, ne budi, ne budi sretna,bar Ti mi, Ti.O, ne voli, ne voli nista,ni knjige, ni pozoristako uceni. Kazes li nekad, iznenada,u dobrom drustvu, jos i sada,na cijoj strani si?O, dal' se secas kako smo isli,sve ulice nocu obisli,po kisi?Secas li se, nocne su nam ticei lopovi, i bludnice,bili nevini.Stid nas bese domova cvetnih,zarekli smo se da cemo ostati nesretnibar ja i Ti.u srcu cujem grizu misa,a pada hladna, sitna kisa.Gde si sad Ti?M.Crnjanski