Jump to content
IGNORED

Građanin Đoković


Leia

Recommended Posts

13 minutes ago, Meazza said:

Samo zamisljam da meni neko odrzi takav govor i kako su se ti ljudi morali osecati u tom trenutku, a ovde se svi loze na to. Podatak da je oficir koji je odrzao govor preziveo rat je izuzetno ironican.


Iz prve ruke sam naucila kakav je taj rat bio za obicnog vojnika. Imala sam deset i vise godina kada su moji odlazili stari, ali pri cistoj svesti, a sva leta od kad sam prohodala provodila na selu.
Ne lozi me govor, ne lozi me besmislena smrt, smetalo bi mi pomeranje spomenika. To je sve.

Edited by Moonwalker
Link to comment
17 minutes ago, Meazza said:

Istinit ili ne, ja ne znam sta je dobro u tom govoru. Pretpostavljam da je istinit, ali bih voleo da je izmisljen. Ako je kontekst takav da je unapred bilo poznato da njihova smrt nece imati nikakvog efekta osim "zrtvovanja za cast", taj govor pokazuje kakav odnos imaju vlasti prema narodu ove zemlje. Samo zamisljam da meni neko odrzi takav govor i kako su se ti ljudi morali osecati u tom trenutku, a ovde se svi loze na to. Podatak da je oficir koji je odrzao govor preziveo rat je izuzetno ironican.

 

Ovaj tvoj post treba prebaciti na građanski protesti i staviti u zaglavlje kao dokaz što SNS ne možemo da smenimo 12 godina pored svih njihovih afera. 

  • +1 3
  • -1 1
Link to comment
17 minutes ago, Meazza said:

, a ovde se svi loze na to. Podatak da je oficir koji je odrzao govor preziveo rat je izuzetno ironican.

 

Uvek su najratoborniji oni koji s ratom nemaju nikakvih dodirnih tačaka

  • +1 1
Link to comment
1 minute ago, theanswer said:

 

Ovaj tvoj post treba prebaciti na građanski protesti i staviti u zaglavlje kao dokaz što SNS ne možemo da smenimo 12 godina pored svih njihovih afera. 

 

Nista nisi skapirao, nikakve veze to nema jedno s drugim. 

Edited by Meazza
Link to comment

Није наређење издато због части него јер су жртвовани да би чували одступницу. Остало је реторика ратног говора. ТО се зове мртва стража и слично. Ни шагу назад етц.

Edited by Hamlet Strašni
  • +1 5
Link to comment
6 minutes ago, Moonwalker said:


Iz prve ruke sam naucila kakav je taj rat bio za obicnog vojnika. Imala sam deset i vise godina kada su moji odlazili stari, ali pri cistoj svesti, a sva leta od kad sam prohodala provodila na selu.
Ne lozi me govor, ne lozi me besmislena smrt, smetalo bi mi pomeranje spomenika. To je sve.

 

Pomeranje spomenika je cin vandalizma, i ja sam protiv toga.

Link to comment
Just now, Hamlet Strašni said:

Није наређење издато због части него јер су жртвовани да би чували одступницу. Остало је реторика ратног говора. ТО се зове мртва стража и слично. Ни шагу назад етц.

 

Ako je njihova zrtva imala drugu funkciju osim casti (cuvanje odstupnice) onda je to sasvim drugi kontekst. 

Ja sam napisao sta mislim o tome ako je kontekst zrtvovanje radi casti.

Link to comment

Nije li prilicno lako istoricarima da utvrde da li se tako bitan govor dogodio ili ne? Ako o tome nema nijednog zapisa i pominjanja do objavljivanja Rosove knjige 1931, onda je zakljucak logican.

Link to comment
5 minutes ago, Jimmy Kowalski said:

Nije li prilicno lako istoricarima da utvrde da li se tako bitan govor dogodio ili ne? Ako o tome nema nijednog zapisa i pominjanja do objavljivanja Rosove knjige 1931, onda je zakljucak logican.

 

Nije ni bitno da li se dogodio ili nije. Stvar je simbola. Kao sto sigurno nije Leonida ostavio poruku da uklesu u spomenik: prolaznice, kad krenes u Spartu ponesi poruku da smo ovde pali prateci njene komande. 

Link to comment
4 minutes ago, Mos said:

 

Nije ni bitno da li se dogodio ili nije. Stvar je simbola. Kao sto sigurno nije Leonida ostavio poruku da uklesu u spomenik: prolaznice, kad krenes u Spartu ponesi poruku da smo ovde pali prateci njene komande. 

 

Pa bitno je. Ne pricamo o epskim pesmama o Marku Kraljevicu, pricamo o bitnom dogadjaju sa pocetka 20. veka. Dakle, istoricari moraju da daju svoj sud o verodostojnosti. Ne bave se oni simbolikom.

Link to comment

Међутим, постоје и подаци да мајор Гавриловић никада није одржао овај говор, већ да је говор измислио Ђорђе Рош и објавио га у својим мемоарима, одакле га је касније преузео Бранислав Нушић и говор се отада сматра историјском чињеницом, иако то највероватније није. https://sr.wikipedia.org/wiki/Драгутин_Гавриловић

 

Rekao bi da je pre izmišljotina i mit, ali ko želi da veruje niko mu ne brani. 

 

Što se tiče napuštanja N.Đokovića i teniskih terena, da je dobio šta je tražio po ceni koju je želeo ništa mu ovo: Откривен је Споменик браниоцима Београда у Првом светском рату - Фондација  Српски легат ne bi smetalo. Mogao bi da napravi još veličanstveniji i stariji spomenik u okviru tog svog teniskog kompleksa. Ali negde se nisu našli, nisu pomogla ni slikanja sa Vučićem i Vulinom. Ništa strašno, idemo dalje.

Link to comment

;)


 

Quote

 

Napoleon osmotri reku, sjaha s konja i sede na jednu gredu, koja ležaše na obali. Na njegov nemi znak dadoše mu durbin, on ga nasloni na leđa srećnom pažu koji mu pritrča i poče da gleda na onu stranu. Zatim se udubi u razgledanje karte, raširene između greda. Ne dižući glave, reče nešto i dva njegova ađutanta potrčaše prema poljskim ulanima.
– Šta je? Šta je rekao? – ču se u redovima poljskih ulana kad jedan ađutant dotrča do njih.

Bilo je naređeno da se nađe plićak i da se pređe na onu stranu. Poljski ulanski pukovnik, lep starac, zarumenevši se i zamuckujući od uzbuđenja, upita ađutanta hoće li mu se dopustiti da sa svojim ulanima prepliva reku ne tražeći plićak. Strahujući, očevidno, da ne bude odbijen, on je, kao dečko kad moli da mu se dopusti da uzjaše na konja, molio da mu dopuste da prepliva reku na oči imperatoru. Ađutant mu reče da imperator, svakako, neće biti nezadovoljan tom suvišnom revnošću. Čim to ađutant reče, stari brkati oficir, sav srećan, usvetli očima, izmahnu sabljom uvis, viknu: vivat! i komandova ulanima da idu za njim, pa obode konja mamuzama i odjuri k reci. On ljutito džarnu konja koji se ustezaše pod njim i bućnu u vodu, pa zagazi u dubinu prema brzoj matici. Stotine ulana pojuriše za njim. Beše hladno i strašno na sredini i na brzoj matici. Ulani se hvatahu jedan za drugog i padahu s konja. Neki konji potonuše, potonuše i ljudi, ostali su se trudili da plivaju, neko na sedlu, neko držeći se konjima za grivu. Trudili su se da plivaju napred, na onu stranu, i, mada je na pola vrste bio prelaz, ponosili su se što plivaju i tonu u toj reci pred pogledom čoveka koji sedi na gredi i čak ne gleda to što oni čine. Kad se ađutant vratio i, izabravši zgodan trenutak, usudio se da obrati imperatoru pažnju na odanost Poljaka prema njegovoj ličnosti, mali čovek u sivom šinjelu ustade, zovnu Bertjea, pa poče da hoda s njim tamo-amo obalom, izdajući mu zapovesti i ponekad nezadovoljno pogledajući ulane koji se dave i razbijaju mu pažnju.
Njemu ne beše nikakva novina to uverenje da njegovo prisustvo na svakom kraju sveta, od Afrike do moskovskih stepa, podjednako zadivljuje i baca ljude u bezuman samozaborav. On naredi da mu se izvede konj i odjaha svome stanu. Iako su poslani čamci u pomoć, ipak se podavilo u reci četrdeset ulana. Većina se vratila natrag na ovu obalu. Pukovnik i nekoliko ljudi preplivaše reku i s mukom iziđoše na onu obalu. Pa tek što iziđoše, u mokrim haljinama niz koje su lili mlazevi, uzviknuše: vivat! gledajući oduševljeno na ono mesto gde je stajao Napoleon, ali gde ga već ne beše, i smatrahu se srećni u tom trenutku.
Kad bi uveče Napoleon između dve naredbe – jedna je naređivala da se što je mogućno brže dobave spremljene lažne ruske novčanice i da se unesu u Rusiju, a druga da se strelja jedan Saksonac čije su pismo uhvatili i našli u njemu izveštaj o rasporedu francuske vojske – izdade i treću naredbu, da se poljski pukovnik, koji je bez nevolje jurnuo u reku, uvrsti u legiju časti (Legion d’honneur), kojoj je sam Napoleon bio glava.

 

 

Link to comment

 

8 minutes ago, Mos said:

 

Nije ni bitno da li se dogodio ili nije. Stvar je simbola. Kao sto sigurno nije Leonida ostavio poruku da uklesu u spomenik: prolaznice, kad krenes u Spartu ponesi poruku da smo ovde pali prateci njene komande. 

 

Samo sto se zna da je autor ovog epitafa pesnik Simonida od Ceosa, pa je to zapisao Herodotus, pa su posle iz nekog razloga poceli to da pripisuju samom Leonidi, romantizacija valjda.

Doduse Herodotus je zapisao i da je persijanaca bilo oko 5 miliona, danas kazu 120 hiljada.

Link to comment
Guest
This topic is now closed to further replies.
×
×
  • Create New...