Jump to content
IGNORED

kritika savremene umetnosti


Caligula

Recommended Posts

On 27.8.2018. at 17:41, Caligula said:

Marka Danijelevskog nisam citao :(

Bio sam ubeđen da nije preveden na srpski, ali nisam bio u pravu. Možeš bar da se informišeš ovde.

 

Inače pomenuo sam ga samo zato što nisam mogao da se setim naslova knjige koju sam skoro video u knjižari - theMystery.doc. pisac Metju Mekintoš, čitavih hiljadu šesto i kusur strana, cenim da je dvesta i kusur prazno a sledećih dvesta ima po fotografiju jednog objekta na stranici (npr. američke zastave fotografisane naspram sunca).

 

Naravno da to nije ništa spram samouverenosti vrhovne sveštenice performansa, evo je u akciji u poseti ovde pre tri godine (prošla je prilično nezapaženo, a izložba u MCA planirana za sledeću godinu je otkazana).

 

 

 

Iz prikaza Marininog gostovanja:

 

Like a naughty child I am soon out of bed and heading back down the length of the warehouse to the rice-counting area that I missed on the way through the space. Everyone is bent over piles of white rice grains and black lentils. Some count in colors, while others count in free-form, scribbling numbers onto blank sheets of paper with red lead pencils. To me it seems a Sisyphean ordeal of extreme futility designed to cloud the inevitability of life.

 

“It is more about time, and how much you invest is how much you get out of it. Because we live such a fast life we have to make art slow, which can bring us back to ourselves,” Abramović later commented.

It all sounds very messianic yet unconvincing, and I leave the bitterly cold space and step out into the sunshine—where the harbor water sparkles like never before, and the sky is as blue as one of the rectangular sheets of paper inside. And I know what I would rather be looking at.

 

Share & Enjoy

Link to comment
3 hours ago, Gojko & Stojko said:

Bio sam ubeđen da nije preveden na srpski, ali nisam bio u pravu. Možeš bar da se informišeš ovde.

 

Inače pomenuo sam ga samo zato što nisam mogao da se setim naslova knjige koju sam skoro video u knjižari - theMystery.doc. pisac Metju Mekintoš, čitavih hiljadu šesto i kusur strana, cenim da je dvesta i kusur prazno a sledećih dvesta ima po fotografiju jednog objekta na stranici (npr. američke zastave fotografisane naspram sunca).

 

 

Ok, zapravo knjige Marka Danijelovskog nisam gledao

 

Prikaz deluje interesantno, mada vidim da covek pise bestselere, ima ok uzore ( Orson Vels, Kjubrik, Dejvid Lin, Čaplin, DŽon Ford, Dante, Milton, Šekspir...) Mozda dodjem u posed te je pregledam. Kako god, volim eksperimentisanje sa medijem ma koji bio, ali se kod knjizevnosti na kraju ispostavi da je ludjenje sa formom, praznim listovima, knjigom koja se cita sa dve strane i slicno zapravo priznanje nedostatka kreativne potencije. Meni je Borhes mera eksperimenta u tom smislu, sve preko toga (moze biti da se varam) je komercijalni trik za nezne duse koje bi da se osecaju posebnim.

 

 

Quote

Naravno da to nije ništa spram samouverenosti vrhovne sveštenice performansa, evo je u akciji u poseti ovde pre tri godine (prošla je prilično nezapaženo, a izložba u MCA planirana za sledeću godinu je otkazana).

 

Pisao vec ovde, jedan bloger je dao najbolji opis MA ikada, u jednoj reci: neduhovita.

 

Mene boli kada vidim koliko ona sebe ozbiljno shvata, bez trunke autoironije ili sumnje, i mislim da je upravo taj miks mana u stvari nju doveo do ovog uspeha. Citirao bih sebe sa Burundija, komentar je na tekst u spojleru:

 

Spoiler

Zvijezda je vođena

Umjetnica je sveprisutna! Tek što smo s mukom progutali nedavni srpski prijevod njene autobiografije ‘Hodam kroz zidove’, Marina Abramović servira nam nove teško probavljive projekte. U knjizi, čiji su ulomci dostupni i na internetu, zapadnjačkoj je publici ponudila otrcanu priču o jugoslavenskoj socijalističkoj oskudici i nesretnim mladim parovima koji nisu imali vlastite stanove, pa su se morali ševiti po kinima i parkovima – pripovijedajući usput nonšalantno kako je sama usred tog komunističkog mraka odrastala u golemom osmosobnom stanu u centru Beograda, uz služavku, koncertni klavir i poveću zbirku slika – da bi nam sada iz njene radionice stigla nova pošiljka. Tri prhka makrona, sitna francuska kolačića zapakirana u elegantnu crnu kutiju s grbom familije Abramović i autoričinim potpisom otisnutim zlatotiskom na poklopcu: tako izgleda finale ekskluzivne suradnje s luksuznom pariškom slastičarnicom Ladurée, a poanta je u tome da slatkiši svojim okusom navodno utjelovljuju identitet i intimna sjećanja Marine Abramović. Dok cuclate njih, vi na neki način jedete umjetnicu. Ako vam ovako kanibanalan projekt pritom djeluje kao obično pseudoartističko prenemaganje, to je vjerojatno zato što on jest obično pseudoartističko prenemaganje: ako nešto utjelovljuje bolje od identiteta Marine Abramović, onda je to beskrajno dosadna ideologija slavljenja individualnih izbora i odluka, lišena bilo kakvog društvenog konteksta. ‘Koncept okusa priziva dva iskustva: senzaciju ukusa i autonomiju slobodnog izbora’, lupeta slobodnim stilom službena web-stranica. ‘Mnogo više nego na ukus stvari koju stavljate u usta, okus se može odnositi na odluke koje ste donijeli u svakome aspektu svoga života i koje naposljetku određuju vašu individualnost unutar stvarnog svijeta koji vas okružuje. Okus se na kraju uvijek tiče slobodnog izbora…’
A kako se izbori unutar ‘stvarnog svijeta koji nas okružuje’ ipak mogu mijenjati ovisno o jednostavnim materijalnim uvjetima i prostim financijskim okolnostima doznali smo vrlo brzo, jedva dan-dva nakon slastičartističke eskapade. Utjecajni ‘The Art Newspaper’ objavio je da najpoznatija balkanska performerica odustaje od megalomanskog projekta Instituta Marine Abramović u New Yorku jer nije uspjela prikupiti neophodnih tridesetak milijuna dolara. Institut je, inače, počivao na ideji svojevrsnog umjetničkog hodočašća, bilo je zamišljeno da posjetitelji na ulazu potpišu ugovor kojim se obavezuju da će unutra provesti najmanje šest sati, da ostave mobitele i osobne stvari, nataknu slušalice koje eliminiraju zvukove pa mirno urone u maratonski postav inspiriran Ambramovićkinim performansima… Čitav koncept se, ukratko, temeljio na zamisli da je umjetnost nešto radi čega treba žrtvovati vrijeme i suspendirati svakodnevnu rutinu, oko čega se vrijedi potruditi. I što sada, kada je projekt propao? Vrlo jednostavno: ‘Naš novi slogan glasi: ‘Nemojte dolaziti k nama, mi ćemo doći kod vas”, opušteno je objavila Marina Abramović rebranding projekta i pretvaranje Instituta u putujuću izložbu. Ova nagla promjena kursa ujedno je i najbolji komentar njenog opusa. Umjetničke koncepcije traju koliko i zgodan slogan, identiteti se transformiraju u skupocjene kolačiće, kompleksno modernističko naslijeđe jugoslavenskog socijalizma u jeftinu karikaturu po mjeri zapadne publike: sve se tu mijenja ovisno o dostupnim resursima i zahtjevima tržišta, sve je prilagodljivo i sve je na prodaju. Uzalud priča o individualnim izborima, uzalud slavljenje osobnih odluka, uzalud privid umjetničke slobode: zvijezda je vođena.

 

Quote

Celog zivota je jela govna i steta je sto se to tek sada i zvanicno objavilo.

Ona je uspela zato sto je 1) operisana od humora i samim tim 2) sebe shvata ozbiljno do patologije u ovom 3) svetu koji sam sebe shvata ozbiljno na individualnom nivou, kao nikada do sada u istoriji sveta.

Nikada nije bilo toliko price o individualizmu i nikada manje individualaca. Marina i ostali vašarski madjioničari mogu da ostvare uspeh samo mantrom o posebnosti u elektrifikovanom kokošarniku u kojem živina mora da beži u svoju posebnost da sebe ne bi videla kao meso za klanje.

 

Najbolja ilustracija za ovo iz poslednjeg pasusa je video koji si okacio :D

Edited by Caligula
Link to comment
15 hours ago, Meazza said:

Sta kaze akademija?

 

Meni bi ova instalacija (skulptura?) bila 10x smislenija da je umesto knjige cigla, ista izgledom kao i sve ostale. Ali ni tada ne bih pao na dupe. Tragicno je koliko su konceptualisti bukvalni i ocigledni, koliko potcenjuju intuiciju (guts) god publike.

Link to comment

... pa ne znam, racunam da se zelelo da se publika pomeri ka razmisljanju o, sto je osnovni bag savremene umetnosti jer to je onda gura u bukvalnost umesto u intuiciju. Uvodjenje reference je bukvalnost. Vredno delo moze da nastane na odredjenom dogadjaju/imidzu/referenci ali ako ne moze da je prezivi (odnosno ako se sastoji samo od nje) onda nije vredno, nije umetnost.

 

Zivot je jedno neshvatljivo mesto i svako ko ti kaze da ga razumom obuhvata laze. Jedini nacin da probusis taj balon je intuicija.

 

Procvat nauke, u jednom razdoblju i pozitivizma, ono misticno smo izbacili kroz vrata iako ce nam svako malo ulaziti kroz prozor, sve sto se smatra civilizovanim danas moguce je izracunati i staviti na papir kroz statistike i neki ustanovljen sistem vrednosti sta je dobro a sta lose (PC je najbolji primer a ima ih jos). Sistem je takav, ni dobar ni los, uz sistem ide i infrastruktura kroz koju umetnici koriste a oni koji nisu umetnici zloupotrebljavaju (Milica Tomic npr).

Hocu reci, zivimo doba idiotizma, masmediji su sve i svja, individualci (ma kakve argumente iznosili jer evo pitaj Krampu) nemaju megafon koji ima ova druga strana i tu se prica otprilike zavrsava. Treba samo razdvajati zito od kukolja i ja to radim ne uvidom u reference nego intuicijom.

 

Po Srbiji (!dakle svuda po svetu takodje) su se organizovale osamdesetih i devedesetih radionice gde se okupe ljudi, npr. jedna od vezbi je gde dvoje sede jedno naspram drugog i gledaju se u oci po par minuta. Cista biologija, resetuje te - tudje ljudsko lice koje ti je pred ocima celog zivota ali nikada nisi odvojio pet minuta da ga neprestano gledas (zbog drustvenih konvencija, zbog komunikacijskog znacenja dugog gledanja oci u oci etc) ... Marina je uz pomoc MOMA-e od te proste i rabljene radionice napravila performans, dakle iz neke kuce u Zajecaru ona je stvar uvezla u Instituciju i time je vezbica dobila na znacaju.

 

Esencija pojma prevara.

Edited by Caligula
Link to comment
26 minutes ago, Caligula said:

Treba samo razdvajati zito od kukolja i ja to radim ne uvidom u reference nego intuicijom.

 

Lako je tebi kada imaš bogomdati osjećaj za feeling pa ti je lako uz uprogramirani prirodni kod za lepo da razdvajas žito od kukolja. Nama ostaje da se zlopatimo sa referencama. :sad:

Link to comment

Cowligula, umetnost je konvencija, bez obzira da li je zasnovana na razumu, intuiciji ili mistici i uvek je konceptualna te stoga, kao i svaki jezik, zahteva nekakvo predznanje.

Ne postoji samostalno, u prirodi.

Link to comment
2 hours ago, Krampa said:

 

Lako je tebi kada imaš bogomdati osjećaj za feeling pa ti je lako uz uprogramirani prirodni kod za lepo da razdvajas žito od kukolja. Nama ostaje da se zlopatimo sa referencama. :sad:

 

 

jbg brt, ni tebi nije lako sa toliko znanja, ko ce sve popamtiti :sad:

Link to comment
On 27.8.2018. at 6:20, Meazza said:

Ili je covek odlucio da actually pise svojim recima i sam argumentuje sopstvene stavove. To sto svoje postove svako malo ne zabiberi linkovima i citatima koji se slazu sa napisanim mu je samo plus u diskusionom forumu. A ako mislis da mu neki konkretan argument ne pije vodu, ne treba ti nikakav tekst da ga pobijes ako naravno umes i znas o cemu pricas.

 

zanimljivo. dakle, caliguli, po tebi, je plus njegov manjak poznavanja ove oblasti. jer su njegovi stavovi produkt cistog instinkta.

 

au... sto veli sam kaligula: deep bro.

Link to comment
1 minute ago, roksi said:

 

zanimljivo. dakle, caliguli, po tebi, je plus njegov manjak poznavanja ove oblasti. jer su njegovi stavovi produkt cistog instinkta.

 

Jeste ako namerno pogresno interpretiras to sto sam napisao.

Link to comment
2 minutes ago, roksi said:

 

zanimljivo. dakle, caliguli, po tebi, je plus njegov manjak poznavanja ove oblasti. jer su njegovi stavovi produkt cistog instinkta.

 

Dakle moramo poznavati kompletan opus ivana gavrilovica da bi smo smeli da tvrdimo da je turbofolk sranje. + sto je ova opaska o nepoznavanju™ oblasti potpuno netacna, ne znam zasto si to napisala.

Edited by Caligula
Link to comment
2 hours ago, Bujodrag said:

Cowligula, umetnost je konvencija, bez obzira da li je zasnovana na razumu, intuiciji ili mistici i uvek je konceptualna te stoga, kao i svaki jezik, zahteva nekakvo predznanje.

Ne postoji samostalno, u prirodi.

 

To se podrazumeva. Govorimo o umetnosti koja osim koncepta nista drugo i nema.

Link to comment
On 27.8.2018. at 2:49, InvisibleLight said:

i dalje odolevas prostoj cinjenici da ne postoji umetnicka vrednost van konteksta 

boje,zlatni presek, vinkelman, artikulacija, oči oči oči oči oće srce da iskoči

:heart:

 

@Caligula moguce da si propustio ovo. a ne bi trebalo.

 

edit: e meazza, please see above.

 

3 minutes ago, Meazza said:
3 minutes ago, Meazza said:

To se podrazumeva. Govorimo o umetnosti koja osim koncepta nista drugo i nema.

 

 

Edited by roksi
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...