Jump to content

Permanentna kriza domaće ekonomije

Featured Replies

Dobro si me podsetio  :)

 

Zaboravio sam ашчинице, 1 od osnovnih, u svakom slucaju 1 od glavnih oblika u kojima se manifestuje preduzetnistvo u Srbiji.

  • Replies 2.7k
  • Views 169.3k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Most Popular Posts

  • Početak godine:     Pozni Septembar:     Možda grešim, jer za pare uopšteno sam budak bosanski, ali sve manje sumnje imam da svaka, ali apsolutna svaka politička kosk

  • James Marshall
    James Marshall

    Mozes li da da na srpski prevedes sta si napisao? Moze i na engleski, sve je bolje nego ovo iznad.

  • Tribun_Populi
    Tribun_Populi

    Svemu dođe kraj, pa i ekonomskoj politici motanja kablova uz poreskim parama finansirane stranvesticije.

Posted Images

Evo par crtica i zaključka iz jedne klasične studije o našem gigantu (MKS - Sartid) iz '98, zadnja rečenica vredi i danas:
 

  Quote

http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/09668139708412489?journalCode=ceas20

Reveal hidden contents

 

 

... 

MKS generated substantial surpluses till the mid 1960s, which then gave way to losses. These deepened so much by the late 1970s that it was barely adding value at all; by the 1980s the enterprise was probably subtracting value. As a result an enormous debt burden was clamped onto Serbia's economy, diverting its investment capacity into an economically sterile project. Even disregarding the debt burden, the putative indirect benefit derived by the fabricators from access to the steel it supplied was probably negative, because of its many shortcomings.
 
I have identified three key areas that caused MKS' increasing loss-making propensities.
 
Firstly, the enterprise was handicapped by its unbalanced production structure up to 1988, and (a related problem) by its location and systemic lack of access to appropriate raw materials. Distance from the Bosnian orefields, coke shortages and foreign exchange policies restricted and distorted the structure of its supplies, lowering both the productivity of the MKS plant and the quality of its output. In defence of its location it enjoyed favourable access to energy. It also controlled a rather dispersed 'home' market represented by the Serbian metal fabricators, a market on which competition from other Yugoslav steelworks was discouraged.
 
Secondly, losses arose unavoidably from its inability to construct its highly capital-intensive plant efficiently, and its failure then to operate it close to design capacity. This problem was associated with its organisational incapacity to service, refit and retrofit its machinery efficiently, and to organise the management of its spare parts inventories with even minimal efficiency. The problem was worsened by a drive to minimise foreign exchange expenditure on spare parts and to source them domestically.
 
Thirdly, MKS' losses were swollen by its increasing export orientation. The Yugoslav financial crisis of the 1980s deprived MKS of access to official sources of foreign exchange. To survive, MKS tried to extort foreign exchange from its consumers, and when this failed, orientated output increasingly to exports. When domestic investment demand slumped in the later 1980s, it exported increasingly to keep the factory occupied. Finally, when currency reform caused domestic customers to default on their bills, exports became its only remaining source of cash. At no time were its exports profitable. For most of the period, MKS steel exports were offset by increased imports by the fabricators.
 
By 1987, even Serbia's communist politicians were questioning the wisdom of supporting the 'sick man of the Danube'. Funding and wages were squeezed, but Serbia's rejection of economic reform and restructuring under Milosevic resulted in the preservation of the status quo, with disastrous results.
 
The analysis of MKS' 'subjective' shortcomings stops short of explaining what underlay them. MKS had a well skilled workforce and abundant trained engineers. A potential source of this failure of management was the workers' self-management system, at least in the form into which it was remodelled in the 1970s. However, there are other potential factors, for example, the slavish adherence to 'the plan' which ran through all exhortations. Ultimately, MKS wallowed in inefficiency because nobody had both the responsibility and incentive to make things run better. It was managed with an indifference to its problems, as if their solution lay beyond the power of human agency. For example, in 1987 a long stoppage at the blast furnace was caused 'by the big absence of workers and the total demotivation of those who remained', but 'nobody cared about this stoppage'.
 
After the moribund years of war and sanctions, MKS is trying to rebuild its business. It claims 'we are capable of going out onto the world market braver and more aggressively than earlier'.   With the help of a $122 million credit, MKS (reincarnated as SARTID 1913) boosted blast furnace throughput, restarted the converter and the rolling mills in April 1996, and in the next six months rolled 280 000 tons of steel, exporting 180 000 tons. 

 
However, no convincing economic reform is in prospect, so the authorities will have to fund the resulting losses.

 
 
I šta da se radi s tom fabrikom? Verovatno je jeftinije da plaćamo plate radnicima iz budžeta a da ne dolaze na posao nego da je držimo ovako (ako nam je socijala bitna), te da se klijenti prosto preusmere na druge dobavljače. Neki problemi prevazilaze i epohe i sisteme, pa pošto pokriva decenije i decenije cenim da je za temu.

 
  On 1. 3. 2016. at 13:03, namenski said:

Dobro si me podsetio   :)

 

Zaboravio sam ашчинице, 1 od osnovnih, u svakom slucaju 1 od glavnih oblika u kojima se manifestuje preduzetnistvo u Srbiji.

 

 

pa ne može preduzetništvo niotkuda, ostali smo sa premalo rasadnika firmi, nemaš gde ni da naučiš kako osim na jutubu

Edited by Braća Strugacki

  On 1. 3. 2016. at 13:13, Prospero said:

Evo par crtica i zaključka iz jedne klasične studije o našem gigantu (MKS - Sartid) iz '98, zadnja rečenica vredi i danas:

 

 

 

I šta da se radi s tom fabrikom? Verovatno je jeftinije da plaćamo plate radnicima iz budžeta a da ne dolaze na posao nego da je držimo ovako (ako nam je socijala bitna), te da se klijenti prosto preusmere na druge dobavljače. Neki problemi prevazilaze i epohe i sisteme, pa pošto pokriva decenije i decenije cenim da je za temu.

 

Sa tom fabrikom uglavnom ništa, cena gotovog proizvoda je jednostavno preniska, globalno se uništava pomenuto tržište i svega će par giganata opstati. Viši tehnološki nivo gotovog proizvoda je zahtevao investiciju koja nije bila moguća. Ima stručnijih za hevi metal ovde na forumu od mene, pa će me možda pobiti, to bih voleo da pročitam.

Meni je, ljudi, mučno kad o ovome pišem, ali najiskrenije.

Prosto me uhvati tuga, ako ni zbog čega drugog onda zbog sebe i svojih drugara, što smo kao balavci onomad jurišali bez glave, da bi na kraju ispalo da smo od svega toga omogućili kurti i murti da profućkaju i ono malo što je posle zlobe ostalo od svega onog što su naši očevi i dedovi gradili.

 

Jebiga :(

 

Jesam Prospero, vidiš, ja sam baš imao očekivanja da će, kad mi dođemo na red, Srbija biti lepše mesto za život i posao nego 2000-te godine. Sad već razmišljam kako da odem, iako sam mislio da nikad neću. Ako misliš da je grdna razlika između 100 maraka onda i 300 eura sada, varaš se.

  On 1. 3. 2016. at 12:37, Tribun_Populi said:

 

Preteruješ sa potcenjivanjem ljudi iz tog perioda, cenim, jer se radi o veoma složenom sistemu koji je za današnje rezonovanje poprilično nepojmljiv - gde je sprega države i privrede bila dubinska ali je ipak postojala izvesna doza autonomnosti privrednika, za razliku od potpuno planske privrede zemalja istočnog bloka. Samoupravljanje dobrim delom i jeste bilo ono što mu ime kaže, bez obzira na niz negativnih pojava i procesa koji su bili imanentni tom sistemu.

 

I da budem jasan, ne prizivam ga ni najmanje, nije izdržao istorijsku proveru niti bi. Poentu ću podvući još jednom, iako je više puta ovde podvlačena, to je bila osnova nad kojom je trebalo graditi domaći kapitalizam.

 

Pomenuo si ono što sam izneo unazad vezano za samo tržište i efekte na celokupno društvo - rekao sam već i ponavljam ponovo, radi se o jedinoj i najsveobuhvatnijoj transformaciji društva, tu hteo-ne hteo moraš da sagledaš sa svih strana, i pros i cons.

 

Wtf, govorio sam o političkom sistemu koji indukuje ovakve ili onakve korake i ima svoje ciljne funkcije, a ne o moralnim i psihičkim karakteristikama ljudi. 

 

To je bila nekakva osnova 1990, do 2000. su se stvari kardinalno promenile. Društvena svojina je izgubila ekskluzivitet (ono što je imala), to je počelo i pre 1990. a o isteku novca iz sistema i tad i tokom 90ih ne mislim da moram da pričam.

  On 1. 3. 2016. at 13:26, Prospero said:

Wtf, govorio sam o političkom sistemu koji indukuje ovakve ili onakve korake i ima svoje ciljne funkcije, a ne o moralnim i psihičkim karakteristikama ljudi. 

 

Govorio si, da te podsetim, sledeće:

 

  Quote

 

"Strpljivo čekanje" - opet, zna se ko je i kada odlučivao o stezanjima i otpuštanjima kaiša, da li će se graditi teška ili laka industrija, itd itd. Nema tu kontrole javnosti, nema korekcije stručne javnosti, nema neprijatnih pitanja koja danas imamo.

 

a ja ti rekao da nisu samo političari odlučivali o životu i smrti, pogotovo ne na nivou firme, i da je tu umnogome uspeh zavisio od kolektiva i menadžmenta.

 

 

 

edit: ovo ostalo ti je do sada deset puta prežvakana priča, nema svrhe tu išta dalje oponirati, opet će se sve svesti na isto, a to je besplodna diskusija. Ako ništa drugo, pokazuje koren gneva koga ćete se u godinama koje dolaze siti nagledati.

Edited by Tribun_Populi

  On 1. 3. 2016. at 13:32, Tribun_Populi said:

 

 

a ja ti rekao da nisu samo političari odlučivali o životu i smrti, pogotovo ne na nivou firme, i da je tu umnogome uspeh zavisio od kolektiva i menadžmenta.

Ne vredi Tribune, a steta, covek je ili tvrdoglav ili ideoloski zaslepljen za neverovati.

Svi smo pomalo popustili, samo Prospero nece ni za dlaku :D

 

Inace, +1

Srpski/ex-Yu privredni kadrovi su imali itekakva iskustva sa delovanjem u trzisnim uslovima, i unutar zemlje i napolju.

Sve i da je na makroekonomskom nivou bilo onako kako Prospero tvrdi - a nije, na nivou preduzeca, grana, bilo je trzista i konkurencije koliko hoces.

Dovoljna je samo crtica da su reklametm na TV pocele da idu na kurac narodu jos tamo negde pocetkom 70-ih, a takozvana ekonomska propaganda, cuveni EPP se nije razvijao produciranja radi, nego zbog trzisne potrebe jer je trebalo svoj proizvod plasiratitm u nimalo socijalisticki nastrojenom okruzenju.

Pa je, pored ostalog, i to trzisno iskustvo, koje u IE nije postojalo ni u tragovima bilo itekakav kapital, polazna osnova da se nesto uradi ili barem pokusa.

Umesto toga, stalno se insistira na pricama o komitetima koji komanduju direktorima sto je obicna zamena teza ili nepoznavanje problema.

Edited by namenski

^^ Sklonio si Miloševića, kog su tvoji/moji očevi i dedovi listom doveli na vlast. Jbg.

 

 

Ja te generacije pamtim po tom i sličnom šenlučenju.

 

 

---

 

  On 1. 3. 2016. at 13:32, Tribun_Populi said:

Govorio si, da te podsetim, sledeće:

 

 

a ja ti rekao da nisu samo političari odlučivali o životu i smrti, pogotovo ne na nivou firme, i da je tu umnogome uspeh zavisio od kolektiva i menadžmenta.

 

 

"Stezanje kaiša" je referenca na promene investicione politike tokom 1954/55. o kojoj se naravno nije odlučivalo na nivou fabrika (koje su zavisile od državnih investicija i bez tog novca su u suštini mogle da se uglavnom ugase) nego u širem Titovom okruženju, a koja je (investiciona politika) prebacila težište sa teške industrije na laku, na turizam i uopšte one stvari koje su brže obrtale devize pre svega, i u kojoj je došlo do smanjenja izdvajanja za investicije u odnosu na "popuštanje kaiša" u smislu povećanja potrošnje i širenja dostupnosti komercijalnih kredita naspram hard državne love od Opšteg investicionog fonda.

 

Trebalo je par godina da se to operacionalizuje. O dominantnom uticaju internih preduzećevih™ organa odlučivanja možemo govoriti u suštini tek posle 1965.

  On 1. 3. 2016. at 13:43, Prospero said:

^^ Sklonio si Miloševića, kog su tvoji/moji očevi i dedovi listom doveli na vlast. Jbg.

 

 

Ja te generacije pamtim po tom i sličnom šenlučenju.

 

Nije to tako jednostavno Prospero, sinko.

Istom logikomtm za koju godinu ce neko namatm moci da kaze da smo ovetm doveli na vlast.

 

 

Edit: listom!

Edited by namenski

  On 1. 3. 2016. at 13:43, Prospero said:

^^ Sklonio si Miloševića, kog su tvoji/moji očevi i dedovi listom doveli na vlast. Jbg.

 

Nije dovoljno.

 

Sklonio sam Miloševića ali ne i njegove repove, koji su em mutirali em avanzovali, i to nauštrb nas.

 

Takoreći, podvalilo mi, i ekstrabonus - ogadilo kapitalizam. Jbg.

 

TT tj. CZ M57

Opet nas neko zajebao :(

 

Kako stalno mi izvučemo ishod koji nismo zaslužili?

Edited by Prospero

Pa ima mali problem tu, u ovoj priči vi i mi mislim da nismo isto.

 

TT tj. CZ M57

Osim ako nisam privatnik-milioner™, fino kapitalizovan itd itd, a nisam, onda smo isto, believe you me.

ne znam kako možemo da budemo isti, različite škole, države, iskustva, poslovi, kilometri, manometri, šta god

 

a i neki su bliže kraju, a neki i niste

Create an account or sign in to comment

Background Picker
Customize Layout