Budućnost ishrane mesom

[FERNOUX H]

skoro kilo mesa svaki dan - jel to realno?

Ja sam jos uvek malo mrsaviji, moji drugovi jedu i vise od kilo dnevno. (Ta kolicina je naravno raspodeljena u jedno 3-4 obroka)

[Dagmar]

jel sva deca danas tako   U tom slučaju malce što pre obučiti za lov, inače bankrot.

[Miralem]

ili im pokazati koliko je kilo mesa, da ne pricaju svasta po inter netu.

[boshoku]

meni je miralem privlačan za klopat - tih sisića i free-range butki, nema u uobičajnoj ponudi (majonez i pomrit su činbenici)

 

nastran sam, znam

[Heaviside]

jel sva deca danas tako   U tom slučaju malce što pre obučiti za lov, inače bankrot.

Ne sva, samo ona koja bilduju.

[Indy]

 

 

Faeces, bacteria, toxins: welcome to the chicken farm
 
It’s the insouciance that baffles me. To participate in the killing of an animal: this is a significant decision. It spreads like a fungal mycelium into the heartwood of our lives. Yet many people eat meat sometimes two or three times a day, casually and hurriedly, often without even marking the fact.

I don’t mean to blame. Billions are spent, through advertising and marketing, to distract and mollify, to trivialise the weighty decisions we make, to ensure that we don’t connect. Even as we search for meaning and purpose, we want to be told that our actions are inconsequential. We seek reassurance that we are significant, but that what we do is not.

It’s not blind spots we suffer from. We have vision spots, tiny illuminated patches of perception, around which everything else is blanked out. How often have I seen environmentalists gather to bemoan the state of the world, then repair to a restaurant in which they gorge on beef or salmon?

 

 

----------------------

 

 

[Tale]

bice veselo kada prozderemo svu ribu, a nismo daleko od toga. jedna veoma ozbiljna studija kaze da ce deca koja su rodjena ove godine imati manje od 40 godina kada okeani ostanu bez ijedne jestive riblje vrste. da postavim plasticno, za njih nema vise sardela na gradele, brancina sa puterom, gambora...nikad vise dok je sveta i veka. a za ljudske zajednice u zonama zavisnim od ribe posledice su takve da je najbolje ne misliti o njima.

 

Ovo se već dešava: ove godine, recimo, neobično kasni ponuda krupnog oslića. Tačnije, brodovi već 3 meseca ne love očekivane veličine.

 

Lov oslića podrazumeva spuštanje jako velike mreže u kojoj, pri izvlačenju, strada većina ulovljene ribe. Ovogodišnji problem je nesrazmerno velika količina sitne ribe.

 

Ogroman izlov sitne ribe obećava da će sledeće sezone problem biti samo veći.

 

Uzrok? Najverovatnije problem sa temperaturom vode: ribe kasne sa mrestom u potrazi za hladnijom vodom.

[ToniAdams]

Ja sam jos uvek malo mrsaviji, moji drugovi jedu i vise od kilo dnevno. (Ta kolicina je naravno raspodeljena u jedno 3-4 obroka)

to oni endokrinolozi?

 

i sta vam fali, dojaja ste likovi!

[čekmeže]

ili im pokazati koliko je kilo mesa, da ne pricaju svasta po inter netu.

Otprilike 5 šnicli od vrata, mogao bih tako jedno nedelju dana onda bi mi hiltijem otvarali prkno. Očekujemo fernouxa na perspicu.

[ToniAdams]

cekaj da se uradi za adu. onda tek perspik.

[boshoku]

Očekujemo fernouxa na perspicu.

ti ga čekaj, mene zabole (prkno)

[Muwan]

Ovo se već dešava: ove godine, recimo, neobično kasni ponuda krupnog oslića. Tačnije, brodovi već 3 meseca ne love očekivane veličine.

 

Lov oslića podrazumeva spuštanje jako velike mreže u kojoj, pri izvlačenju, strada većina ulovljene ribe. Ovogodišnji problem je nesrazmerno velika količina sitne ribe.

 

Ogroman izlov sitne ribe obećava da će sledeće sezone problem biti samo veći.

 

Uzrok? Najverovatnije problem sa temperaturom vode: ribe kasne sa mrestom u potrazi za hladnijom vodom.

 

Problem sa ribom je takođe interesantan u kontekstu teze da ne postoji realna potreba za onolikim količinama mesa nego bogatiji deo čovečanstva hoće da se prežderava pa zbog toga sav onaj horor na farmama.

 

Ako je tako, onda kako to da smo još malo pa izlovili svu ribu iz mora? Opet potreba za prežderavanjem? Ali, riba se generalno konzumira manje od mesa a pri tome je skuplja (dapače u mnogim zemljama predstavlja ozbiljan luksuz).

 

Ili možda ima nečega u strahovanju da okeani jednostavno nisu u stanju da podmire potražnju?

 

Bonus pitanje: ako nekako i možemo da ubedimo ljude da je mnogo mesa u ishrani loše po njihovo zdravlje, na koju foru ćemo da ih ubedimo da smanje doživljaj sa ribom koju sa aspekta zdravlja mogu da krkaju svakog dana i koju će im svaki lekar preporučiti umesto mesa?

[renne]

 

 

Faeces, bacteria, toxins: welcome to the chicken farm

 

It’s the insouciance that baffles me. To participate in the killing of an animal: this is a significant decision. It spreads like a fungal mycelium into the heartwood of our lives. Yet many people eat meat sometimes two or three times a day, casually and hurriedly, often without even marking the fact.

 

I don’t mean to blame. Billions are spent, through advertising and marketing, to distract and mollify, to trivialise the weighty decisions we make, to ensure that we don’t connect. Even as we search for meaning and purpose, we want to be told that our actions are inconsequential. We seek reassurance that we are significant, but that what we do is not.

 

It’s not blind spots we suffer from. We have vision spots, tiny illuminated patches of perception, around which everything else is blanked out. How often have I seen environmentalists gather to bemoan the state of the world, then repair to a restaurant in which they gorge on beef or salmon?

 

 

----------------------

 

WB :)

[Shan Jan]

skoro kilo mesa svaki dan - jel to realno?

Jeste.

 

 

ako jedes bareno

[Venom]

Problem sa ribom je takođe interesantan u kontekstu teze da ne postoji realna potreba za onolikim količinama mesa nego bogatiji deo čovečanstva hoće da se prežderava pa zbog toga sav onaj horor na farmama.

 

Ako je tako, onda kako to da smo još malo pa izlovili svu ribu iz mora? Opet potreba za prežderavanjem? Ali, riba se generalno konzumira manje od mesa a pri tome je skuplja (dapače u mnogim zemljama predstavlja ozbiljan luksuz).

 

Ili možda ima nečega u strahovanju da okeani jednostavno nisu u stanju da podmire potražnju?

 

Bonus pitanje: ako nekako i možemo da ubedimo ljude da je mnogo mesa u ishrani loše po njihovo zdravlje, na koju foru ćemo da ih ubedimo da smanje doživljaj sa ribom koju sa aspekta zdravlja mogu da krkaju svakog dana i koju će im svaki lekar preporučiti umesto mesa?

 

Ovo i mene kopka u poslednje vreme. Stalno se cuje kako jedemo premalo ribe, a s druge strane kako overfishing ugrozava razne vrste.