True detective

[AnaDilajt]

od samog pocetka seriju gledam kroz rasta i martija i njihove likove, negativci su mi nebitni.

 

 

I sada možemo da se vratimo na primedbu koja je data pre 70tak strana i tako u krug.

 

 

Možda je bolje da se razilazimo do druge sezone.

[Turnbull]

sala mala, ali neshvacena. zaista se trudim da ovde ne budem skoro pa uopste objektivna, to jest, da pisem utiske kao gledalac. ali kad se onda oko necega sukobljavamo u misljenju, volim ipak da procitam argument koji potkrepljuje subjektivno gledanje.

 

a za ovo drugo, izbacuje argument jer meni, da li zbog previse gledanja/citanja, da li zbog (ovo ce da zvuci folirantski) sklonosti da udjem u to sta je pisac/scenarista zaista zeleo, nikako nije dovoljan jedan detalj da celo delo proglasim sranjem, decidirano.

na kraju, jos folirantskiji stav, sve je manje gledanja i citanja koja su iole postena, detaljna i zanimljiva za ono sto volim, da dozvoljavam i pet licnih pre nego sto se razocaram. opet, subjektivno. da treba o necemu da pisem/pricam van foruma, toga ne bi bilo, to jest, potrudila bih se svim silama da svaku svoju tvrdnju potkrepim, bez obzira da li je lose ili dobro. ali mislim da mi ni tada neispunjena ocekivanja ne bi bila dovoljna da nesto proglasim apriori sranjem.

 

 

 

Okej, sad je jasno. Evo onda da obrazložim, možda se originalno obrazloženje zaista onoma izgubilo u žaru rasprave. Meni je TD sve do poslednje epizode bila serija sa milion mana, ali ne i definitivno loša serija. Svašta sam praštao, nadajući se da će serija svoj osnovni posao - murder mystery, dovršiti na neki okej način. Ako se sećaš, to sam i tada pisao, pre poslednje epizode. Te kada sam odgledao poslednju epizodu, postao sam spreman da decidno kažem da je serija loša (ili sranje), a to znači, kao što su drugi sagovornici već konstatovali - da nije vredna vremena u nju uloženog, da ne bih nikome preporučio da je gleda.

 

Razlog je najbolj sumiran u ovom tekstu, koji sam citirao (A Lrd verovatno preskočio):

 

 

There’s a popular idea floating around about HBO’s acclaimed new series True Detective, that the identity of its killer doesn’t really matter. Essentially, that the solution to the mystery around which the show revolves is insignificant, a sort of MacGuffin that provides an occasion for the story that takes place around it, but which itself fades into nothingness when you look at it directly.

This theory—not to put too fine a point on it—is dead wrong. The truth is the opposite: in a narrative constructed around a mystery, that central mystery, if anything, takes on an outsize importance, one that threatens to blot out everything else. On some level, the only thing that matters in a mystery story is the last chapter. You may think that’s unfair, but it’s just the way the genre works, and if Nick Pizzolatto is a crime writer worth his salt, he understands the nature of the high-stakes game he’s playing.

If the finale of True Detective sucks, then the whole thing sucks. That’s just the way this game works.

2

As many theories as there are about True Detective, there are far more about the ideal structure of a mystery story. A popular one holds that in a mystery there are essentially two kinds of plot: an apparent plot and a revealed plot. The apparent plot is everything that happens up to the final chapter of the story—it’s what seems to be the case, what is immediately apparent, until the very end. The revealed plot is what really turns out to be the case after all the mysteries have been revealed. In a really good mystery, one with real existential stakes like True Detective, the difference between these two kinds of plots isn’t just mechanical, it’s interpretive. It isn’t just about who-appears-to-have-dunit and who-really-dunit. It’s about what it all—the world, good and evil, women and men, family, justice, society, the truth at the heart of humanity—really means: what it seems to mean when we’re wandering in the darkness, and what it means when we come out into the light.

It’s about the difference between seeing through a glass darkly and seeing face to face; between knowing in part and knowing fully.

 

[luba]

@ana dilajt

ne razumem, ali ajde.

[Turnbull]

Da dodam još i ovo - ne mislim da je gledanje TD za mene u konačnom bilo gubljenje vremena, samo zato što je dalo povoda za ovu zanmljivu raspravu koja još traje i koja mi je, iako na momente frustrirajuća, bila jako zabavna.

[AnaDilajt]

Ma već smo prošli sve ovo, nizali argumente sa svih strana, sad ih samo ponavljamo. To hoću da kažem. Niko od nas nije rekao ništa novo u suštini.

[Zhota]

ali kad kazes da je serija gubljenje vremena, na koga tacno mislis? na mene ne sigurno, jer se meni svidela toliko da cesto mislim na nju i na neke scene koje sam pogledao. jedini koji bi profitirali od tvojih preporuka su ljudi koji imaju slican ukus kao ti, pa cak ni oni ne bi trebalo da ti veruju na rec, vec da sami pocnu da gledaju, pa ako im se svidi, svidi.

[AnaDilajt]

ali kad kazes da je serija gubljenje vremena, na koga tacno mislis?

 

 

Na sebe, to je valjda jasno.

[Zhota]

npr. meni je gospodar prstenova "sranje" (ali ono, bas bas), ali moj odnos prema toj trilogiji ne znaci ama bas nista nekome kome bi ta prica legla i zato nikom ne bih preporucivao da je ne gleda, vec bih samo rekao da mi se ne svidja i eventualno obrazlozio zasto.

[Ryan Franco]

Možda je bolje da se razilazimo

+1

[Zhota]

Na sebe, to je valjda jasno.

 

pa to. svaka rasprava na tu temu nece doneti nista u pogledu menjanja pocetnih stavova iz prostog razloga jer to nije objektivna stvar.

 

a ako neko uziva u raspravi radi rasprave poput trnobulja^TM :), i to je potpuno legitimno, ali to nije my cup of tea.

[Turnbull]

ali kad kazes da je serija gubljenje vremena, na koga tacno mislis? na mene ne sigurno, jer se meni svidela toliko da cesto mislim na nju i na neke scene koje sam pogledao. jedini koji bi profitirali od tvojih preporuka su ljudi koji imaju slican ukus kao ti, pa cak ni oni ne bi trebalo da ti veruju na rec, vec da sami pocnu da gledaju, pa ako im se svidi, svidi.

 

To znači, kao i sa svakim savetom takve vrste - po mojoj najboljoj proceni, to nije vredno gledanja.

[MayDay]

Razlaz moze da bude posle svakog Vinijevog hirurski preciznog posta. Nema tu sta vise da se poziva na licne dozivljaje, ukuse, uglove, niti tu ima sta da se prasta povodom njegovih hejtova.

[AnaDilajt]

+1

 

+ 1000

[Turnbull]

pa to. svaka rasprava na tu temu nece doneti nista u pogledu menjanja pocetnih stavova iz prostog razloga jer to nije objektivna stvar.

 

a ako neko uziva u raspravi radi rasprave poput trnobulja^TM :), i to je potpuno legitimno, ali to nije my cup of tea.

 

Pa da, uvek na kraju završimo sa sviđizmom.

[luba]

Okej, sad je jasno. Evo onda da obrazložim, možda se originalno obrazloženje zaista onoma izgubilo u žaru rasprave. Meni je TD sve do poslednje epizode bila serija sa milion mana, ali ne i definitivno loša serija. Svašta sam praštao, nadajući se da će serija svoj osnovni posao - murder mystery, dovršiti na neki okej način. Ako se sećaš, to sam i tada pisao, pre poslednje epizode. Te kada sam odgledao poslednju epizodu, postao sam spreman da decidno kažem da je serija loša (ili sranje), a to znači, kao što su drugi sagovornici već konstatovali - da nije vredna vremena u nju uloženog, da ne bih nikome preporučio da je gleda.

 

Razlog je najbolj sumiran u ovom tekstu, koji sam citirao (A Lrd verovatno preskočio):

 

 

secam se tog teksta i secam se sta si pisao. nemam problem sa tim sto je ne biste preporucili, samo mi je zaista tesko da prihvatim odrednicu sranje, cak i u neformalnoj prici. iz gore navedenih razloga koji mogu biti glupi i tebi (i ostalima koji misle da je sranje) neprihvatljivi.

i on to kaze :P

 

But enough. True Detective’s merits, in the final accounting, far outweighed its faults. Through its first season, it was rarely less than thought provoking and riveting. And as for the finale? It is what it is.

 

negde na pocetku sam pisala da picolato u knjigama nije bas tako zanimljiv (meni) bio, vise mi je vukao na ove poput ostera i franzena koji ubacuju zanr da bi valjda pokazali da i nobles citaoci mogu nekad da prihvate malo prljavstine, zaokruzivao je neke price, neke likove prepustao itd.

 

ovde sam vrlo brzo, otprilike kada je internet poceo da siri zutog kralja, hpl mrsomudjenja, ligotije, mracni krajm i sta god, stekla utisak da mu je sve to neka vrsta mekgafina i da prosto filuje bazicnu zelju da zaokruzi martija i rasta, tj da ih pretvori svakog u onog drugog. i za mene je u tome uspeo. i nije mi nimalo bljak sto neko ko krene sa sopenhaurijanom postane bijeli andjeo i neko ko je spolja gladac a iznutra jadac izgubi sve i tako. ali mislim da sam o tome vec pisala.

 

nekoliko scena (cak i sa megi) su mi zaista antologijske. neke recenice bih volela da umem da ih napisem. a da li bih nekom preporucila da gleda, da. pa neka me proklinje posle.

kao sto ja proklinjem one koji su mi govorili da je houmlend do jaja, ali sam ipak smogla snage da kazem istorijsko ne.