Jump to content
IGNORED

SEKTE SU MEĐU NAMA!


Аврам Гојић

Mišljenje o malim verskim zajednicama  

49 members have voted

  1. 1. Regulativa spram malih vera

    • Treba ih strogo kontrolisati
      11
    • Treba zabraniti netradicionalne verske zajednice
      2
    • Neka rade slobodno
      36
  2. 2. Male verske zajednice, ili sekte su...

    • Opasne po društvo
      4
    • Zanimljive grupe bezopasnih ekscentrika
      11
    • Prevarantske organizacije
      13
    • Član sam jedne od njih
      1
    • Potpuno nebitne
      20
  3. 3. Verujete li u postojanje destruktivnih kultova?

    • Da
      32
    • Ne
      5
    • Ne znam
      12


Recommended Posts

pa cekaj, po tebi onda manipulacija kao takva, bez prisile, ne postoji?
postoji, ali mislim da ju je veoma teško učiniti kažnjivom. kada ima za cilj sticanje imovinske koristi, seksualni odnos, etc. - to je već sankcionisano, na razne načine i naravno pod određenim uslovima. stvarno ne vidim prostor da se mimo onoga što je već kažnjivo sad trenira strogoća na MVZ. u tom smislu, mene MVZ ne zanimaju više od neke tamo piramidalne šeme. recimo. može da bude kažnjivo ako su se stekli uslovi koje bih ja uvek usko tumačila.
Link to comment

kad sam bila mlada, hare krisne bile u jednoj ulici na crvenom krstu kojom sam stalno prolazila setajuci psa. imala je visoku ogradu, pa nije moglo da se vidi sta ima unutra, ali je cesto dopirao miris koji sam u glavi zvala iskuvavanje prljavih carapa. pas je voleo da njuska oko te ograde, pa je jednom cak i zapisao kapiju, i taman je zavrsavao kad je neki momak izlazio. za razliku od 99.8 odsto beogradjana, ovaj se nije naljutio, cak se i nasmejao. sreli smo se par dana kasnije i drugarica d. koja je bila sa mnom, ajde, ajde, da vidimo sta je. i mi udjemo, zajedno sa psom. meni bilo dosadno, mirisu "prljave carape" pridruzio se i miris valjda tamjana, od kog sam jedva uspela da se oslobodim kad je baba shvatila da, bez obzira na krstenje, vrbice i citanje svetih knjiga, nema sanse da me zadrzi u veri. d. je nastavila da ide tamo, posle par godina pocela da putuje sa njima i onda se udala za nekog i njenu pricu je, kao i vecinu ostalih, ukrao cenjeni ovdasnji filmski radnik za detalj u svom, mnogi kazu, remek delu.e onda sam postala panker i sve pare koje bih zaradila tokom godine, trosila da odem za letnji raspust u prestonicu gordog albiona. posto smo mi tad bili pravi pankeri, za razliku od ovih posle, mrzeli smo sve institucije i organizovane i neorganizovane pokrete, grupe i to. ali posto nismo hteli da se bakcemo parama i tim izmisljotinama robovlasnickog kapitalizma, spavali smo najcesce po skvotovima kojih je u londonu u to doba bilo ihahaj. ali smo ipak voleli nekada i da se makar zaperemo, pa smo ubrzo otkrili da ti razni ljudi koji slede put nekog vodja imaju u tim svojim naseobinama sve tekovine savremene civilizacije. te smo, nimalo koristoljubivi, cesto boravili kod raznih manjih verskih zajednica, ciji su nam clanovi gostoljubivo davali da jedemo i peremo sebe i stvari. neki bi pokusali da nam objasne o cemu se radi, ali su uglavnom odustajali brzo, sve sa recima ako pozelite, nasa vrata ce vam uvek biti otvorena.onda sam jedne godine gostovala kod vestica u velsu i bilo je divno. naucile su me da pravim namaz od putera i belog luka kojim se teraju neki zli, ali meni se mnogo svideo za na tost. vladala je potpuna sloboda, jedino su vazila internatska pravila o namestanju kreveta i slicno. dale su mi hrpu knjiga da citam, sto mi bas nije polazilo za rukom jer su bile na velskom, ali sam se izvukla i cak postala popularna jer sam im pricala nesto o vlaskoj magiji, o kojoj sam saznanja stekla iz feljtona koji je u to vreme izlazio u nekim domacim novinama. mnogo godina kasnije, moj drugar se smuvao sa jednom nevidjenom ribom vlahinjom koja je, bez obzira na sopstvenu hipersavremenost, dosta pazljivo sledila tradiciju rodnog kraja, pa sam provalila da nisam skoro uopste slagala velsanke. ostacu im vecno zahvalna jer me je jedna od njih upoznala sa likom i delom alana mura. i shvatila sam, hvala im, da ne umem da se lozim na carobnjake, patuljke, trolove i to sve, sem kad mi o tome prica ovaj.kad sam otkrila amsterdam, isto sam se smucala gde sam stigla i jednom zavrsim kod nekih otcepljenih pentakosaca valjda, sto sam tek kasnije otkrila. oni su vodili neki kao hospis za bolesnike koji ce ubrzo umreti, dali mi smestaj i posao, ja malo kenjkala u glavi, ali drugog izbora nije bilo. nista me nisu vrbovali, sem sto su me nesto propitivali iz svetih knjiga, ali to sam sve znala od babe. samo mi malo bilo gadno kad sam videla da smatraju da je najveci uspeh kad nekom od tih bolesnika usnime na kasetofon poslednje reci ili nesto kao ispovest, pa onda sednu u krug i to preslusavaju, prepricavaju svojim recima i uporedjuju sa recima nekih svetaca pred smrt. posle mesec dana sam srela bivseg momka i preselila se kod njega, sto je isto bila sekta neke druge vrste.imala sam srece da se malo muvam po africi, pa sam tamo videla sto-sta, ali jedino sto me je zaista lozilo je bio vudu, zbog nekih caletovih prica o americi pedesetih i tako to. nisam stigla tamo gde treba, luizijana je bila dovoljna, i koliko god da mi je i danas dovoljno da cujem otezanje tamosnje pa da se raspilavim, jaci utisak mi ostavile dzambolaje i mocvare nego crne magije.onda sam ovde, kad se nip borba raspala, a nas mladjahne niko nije hteo, zavrsila par meseci u redakciji treceg oka. odjebali su me kad sam trazila da procitam nesto sto su zvali zapisi masonske loze izrailja koji u detalj opisuju raspad jugoslavije, sve sa imenima onih koji ce da sprovedu taj zadatak, pa nisam saznala da li je stipe mesic stvarno bio glavni zidar, uz pomoc dzordza busa starijeg.posle je bilo sve sto je bilo, uglavnom su tzv velike crkve brinule samo o svojima, a ove male, sto kao ne valjaju, nisu pitale ni ko si ni sta si, pa sam zahvaljujuci paketima koje mi je maman slala preko adventista mogla da budem u toku sa srpskom stampom i pocastim se njenim kolacima.prestalo je skoro potpuno da me zanima zasto bi bilo ko danas sledio ciku na oblaku ili crvenog u sredistu zemlje, live and let live, sve dok nisam u berlinu nabasala na novu zgradu sajentologa. i tad mi je jedini put stvarno bila frka jer je ono cudo bilo vece od rajhstaga.drugarica d. sa pocetka price danas zivi na goi, ima neki onlajn biznis i neki je faktor u toj njihovoj komuni. stalno me zove da dodjem, kaze da ima mesta i za baksuze, ali nema gude, jebiga.

Link to comment

Pred vama je završna riječ iz djela Vaše dijete i sekte od Klaudija Aurelijana Lukana icon_wink.gif.pagespeed.ce.x4DjlQWajg.gif:Kako prepoznati da li je vaše djete pristupilo hrišćanskoj sekti?- gubi interes ka drugim zanimacijama, gladijatorima npr.- provodi mnogo vremena u kontaktima sa raznim sumnjivim ljudima, nekakvim učenicima apostola, „svetim ocima“ itd.- naručuje kod grčkih robova-umjetnika slike na kojima su uglavnom ili nekakva krilata stvorenja ili scene eksplicitnog nasilja, kao što je npr. raspeće.- takođe i sam crta okultne simbole – ribu, br. 3, krst itd.- sve više odsustvuje noću iz kuće, ali ta njegova odsustva nemaju veze sa posjetama mladim robinjama.- piše ispovjedi, u kojima nabraja sve svoje tzv. grijehove, no to što on smatra porocima, nije ništa drugo do ponašanje dostojno jednog normalnog Rimljanina.- piše o vrhunaravnim događajima – o vaskrsenju iz mrtvih, npr.- propovjeda o navodnom postojanju samo jednog Boga.- vjeruje u tzv. čuda tzv. „svetih“ ljudi.- govori nejasno i u zagonetkama- odbija klanjati se našem zajedničkom božanstvu – imperatoru.- postepeno napušta provjerene vrijednosti rimskog načina života.- kolekcionira tzv. „judejske značke“ – koje on naziva „moštima svetih“.- prijeti da će se odreći porodice.- mnogo govori o smrti i uopšte pokazuje krajnje nezdrav interes za sve što je povezano i sa njom i sa vječnim životom.- izbjegava ne samo terme, nego i elementarno upražnjavanje lične higijene.- govori o tome kako sluša glasove nekakvih božjih glasnika.- propovjeda utopističku filozofiju „drugog obraza, nenasilja i smirenosti.- govori o tome kako sa svojim istomišljenicima na njihovim sektaškim obredima pije „krv“ svog Boga (radi se u stvari o prostom vinu, ali ko zna šta će biti kasnije?!) i kako jede njegovo „tijelo“.- propovjeda o nekakvim opštim vrijednostima i stupa u bliske odnose sa varvarima, pa čak i sa robovima.- - - - - - - - - -Strašno .., jadni roditelji koji dožive da im njihovo rođeno dijete priredi ovako nešto.

Link to comment
- govori o tome kako sa svojim istomišljenicima na njihovim sektaškim obredima pije „krv“ svog Boga (radi se u stvari o prostom vinu, ali ko zna šta će biti kasnije?!) i kako jede njegovo „tijelo“.
Za hriscane se u to vreme zaista suskalo da praktikuju kanibalizam (i incest) po njihovim katakombama.
Link to comment
Za razliku od velikih religija kultovi, sekte i MVZ su mi potpuno nezanimljivi. Dočim etablirani bizmisi u branši sažimaju nezamjenjljivo kolektivno iskustvo kultura, kod kultova zjapi dosada proizvoljnosti, tu i tamo potisnuta manje ili više pikantnom prorokovom biografijom. Jebo to.U mladosti zpratio jedno popodne kod pentekostalaca. Šef parade bio bivši komunjara i liječeni alkoholik. Poklonili mi Novi zavjet.
+1
Link to comment

Juče sam malo guglao o Jožefu Menederu. Devet od deset tekstova™ nazivaju ga pripadnikom zloglasne satanističke sekte "Loša vera", nastale iz još zloglasnije Crne ruže. Da, upravo tako piše, "Loša vera". Nigde ni reč o tome kako ga je i čime npr. satanizam inspirisao, kako deluje narečena satanistička družina, ništa. Jednostavno zalepe ubicama satanističku etiketu, pozovu onog imbecila koji se potpisuje kao "glavni inspektor MUP za sekte" da poveže™ detalje masakra sa satanističkim ritualom, i to je to. Ej, "Loša vera" na zidu sobe, kud ćeš boljeg dokaza od te čuvene frakcije Crne ruže :isuse:

Edited by beowl
Link to comment
http://www.oto.rs/egc.htmlMislim da bi dizajn mogao biti malo elegantniji.Muzička podloga:http://www.youtube.com/watch?v=AK7uOiUsGr4Daboviću, par pitanja. Šta bi značilo "izgoreti" pri ritualu (mislim na ovog Medića)? Da li se upotrebljavaju neke psihoaktivne supstance ili se stanje izmenjene svesti postiže na drugi način? Da li je u pitanju neko lucidno snevanje? Da li se efekti promene stanja svesti osećaju i nakon rituala?Sad gledam biblioteku na sajtu... Jel ima majkumu još nekih autora ili je Krouli jedan jedini nepobedivi? :unsure: Edited by McCabe
Link to comment

Prvo, mali uvod o drogama. Psihoaktivne supstance se upotrebljavaju na višim inicijatičkim nivoima, ali ovde ima jedan važan caveat: Ordo Templi Orijentis u sebi krije još jedan važan podsloj - Astrum Argentum, To je magijski red koji je organski vezan za Ordo Templi Orijentis, osnovali su ga Krouli i Sesil-Džons, ali se od OTO-a bitno razlikuje po tome što stavlja snažan akcenat na individualni okultni rad. Inicijanti prolaze kroz nivoe postignuća, a njihov napredak verifikuju lični mentori. Ne postoje zajednički obredi, svako sam prolazi kroz različita iskustva u okviru A.A, i sam napreduje ili propada. Tu se koriste i razne čudne droge, ali to je duboko lična stvar i mahom zavisi od samog adepta i njegovog temperamenta i sklonosti.Izgaranje pri ritualu znači, u najkraćem, da je aspirant na neku magijsku titulu ili postignuće zazvao sile koje više nije umeo da stavi pod svoju kontrolu, što se u pojavnom svetu može manifestovati kao ludilo, serija grozomornih događaja, neočekivan i tragičan splet okolnosti. Za jednog od velikih adepata XX veka, Džona Vajtsajda Parsonsa* kruži priča da je izgubio život nakon dva neuspela magijska eksperimenta - prvi je bila izneverena zakletva za inicijatički nivo Majstora Hrama (Magister Templi) u A.A., što u praksi znači da nije uspeo da u svom duhu dostigne one ideale koji se očekuju od ovog izvanredno visokog nivoa saznanja. Majstor hrama je čovek koji je razneo svoj ego i postigao Samadhi, To iskustvo može se porediti sa satorijem. Drugi neuspeli eksperiment bio je začeće Mesečevog deteta, za koje su u O.T.O verovali da će uvesti čovečanstvo u Eon Horusa, vreme potpunog oslobođenja čoveka. Kako bi se ostvario ovaj plemeniti cilj, Parsons je pronašao sebi adekvatnu ženu sa kojom je stupio u neizrecivo grešan odnos, ispunjen bestijalnim seksom. Partner na ovom duhovnom putu bio je niko drugi nego Habard, otac sajentologije, koji je budno gledao seksomagijske rituale Parsonsa i njegove drage, i vodio beleške. Sa druge strane Atlantika, Alister Krouli slao je depeše Parsonsu u kojima ga je upozoravao da eksperiment neće uspeti u prisustvu Habarda kojeg je smatrao prevarantom. Pokazalo se da je Krouli bio u pravu: žena nije začela, a Parsons i Habard posvađali su se na mrtvo ime oko nekih para, i oko nekakve Parsonsove švalerke koju je Habard preoteo. Skandal je doveo do Parsonsove ostavke na funkciju u OTO, a nekoliko godina kasnije Parsons je izgubio život na simboličan način: raznet je na sastavne delove u eksploziji živinog fulminata, a njegova majka je oduzela sebi život samo nekoliko sati kasnije. Ovaj događaj je, otprilike, etalon za sva magijska izgaranja.(* Parsons je imao vrlo poštovano javno lice, kao inženjer koji je imao udela u osnivanju Jet Propulsion Laboratory. Biće ti zanimljiv podatak da je Parsons, pre svakog probnog lansiranja balističkih raketa koje su razvijali u Pasadeni, prizivao boga Pana, divljeg i rogatog boga plodnosti i bestijalnosti, himnom koju je spevao Alister Krouli)Drugi deo pitanja odnosi se na literaturu. Ima još puno knjiga koje valja pročitati, da bi se stekla neka osnova za proučavanje zapadne hermetičke tradicije, a pogotovo čovek ne može da razgovara sa naprednijim članovima OTO-a ako nije upućen u neke ključne knjige. Iz glave ću ti reći da treba čitati zbornike inicijatičkog reda "Zlatna zora" čiji je Krouli bio važan član do osnivanja OTO, Elifas Levi ("Ključevi misterija", "Doktrina i ritual ceremonijalne magije", "Istorija magije"), razborite i zanimljivo pisane traktate Izraela Regardijea ("Drvo života", pre svega), u kojima će čovek naići i na misli kao što je ta da "bi svaki čovek mogao da ostvari veliki duhovni napredak kada bi svakog jutra, umesto da čita novine, proveo to vreme razmišljajući o bogovima"...podrazumeva se teorijsko znanje joge, onako kako je izneseno u "Hathayoga Pradipika", podrazumeva se da čovek ima aktivno poznavanje nekog od metoda divinacije - ako poznaješ Ji Đing, onda moraš poznavati i taoističke spise kao što je Tao Te Đing, a i inače je to dobro znati i ohrabruje se čitanje istočnjačkih mudraca. potrebno je poznavati tarot, makar teorijski, od običnog marsejskog do onog koji je Krouli radio sa Fridom Haris....većina inicijanata u nekom trenutku pročita i srednjovekovnu knjigu Abramelina maga, koja sadrži magijski put Abrahama Jevrejina, čija je kruna bilo prizivanje ličnog Anđela Čuvara.dalje, dobro je čitati kabalističke spise, i upoznati se sa tom velikom duhovnom konstrukcijom koja se često pogrešno vezuje za primitivnu numerologiju. tu je dobra polazna osnova Geršom Šolem, valjda najveći akademski autoritet za kabalu, njegova pisanja nisu magijski mambo-džambo već akademska analiza kabale kroz istoriju.

Edited by Marko M. Dabovic
Link to comment

jednostavan razlog: srednjovekovne magijske knjige (grimoari) bile su pisane na latinskom ili su sa arapskog prevodjene na latinski. to je jednostavno ostalo tako, kao lingua franca magijskih vestina. magija je, kao i alhemija, htela da objasni svet, svede ga na simbole kojima se moze manipulisati. alhemija je (uslovno receno) postala hemija, a savremena magija se pretvorila u baroknu, eklekticnu interpretaciju srednjovekovnih obreda i postavki.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...