Jump to content
IGNORED

DOOM! DOOM IS UPON US! (Raspad naseg drustva, pbp)


Аврам Гојић

Recommended Posts

  • Replies 37.9k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • gospa buba

    1865

  • ToniAdams

    932

  • Filozof manijak

    810

  • radisa

    729

Top Posters In This Topic

Posted Images

Kad bejah mladji, po kafanama su imali moderatore koji bi agresivnim i pijanim gostima opaljivali ban da se malo olade..pa ih onda pustali nazad.

 

Ali to bese nekad..sad toga vise nema.

 

Sent from my Lenovo P1ma40 using Tapatalk

Link to comment

jel vi vidite sebe uopšte imate li ikakvu svest o svom ponašanju

toliko ste mi stvari izgovorili da se niste libili ni da me uporedite sa ubicama žena pred decom

Link to comment

Па било би ваљда крајње вријеме да се спусти лоптица. Ова дискусија ме подсјети на једну са @носкичем када су га жестоко попљували са све успут и увредама на личном нивоу.

Edited by Simon
Link to comment

Mene kad sam poslom imao kontakt sa više udruženja roditelja dece sa autizmom "zveknulo u glavu" jedno obraćanje roditelja koji je rekao:

Sve ok , ali šta će biti sa našom decom kad mi umremo? Ko će se o njima brinuti?

Ja uopšte nisam bio svestan te strane problema ....

To je sve bilo oko izgradnje onog doma, od koga čini mi se nije bilo ništa? Nadam se da se varam...

 

....shit has hit the fan...

ma sve je problem. a roditelji su, naravno, prepusteni sami sebi. recimo, ovaj moj autisticni sestric mora da dobije totalnu anesteziju za svaku zubarsku intervenciiju, da ne idemo dalje. lekarski pregledi, shishanje, brijanje, kupanje.... obicne svakodnevne stvari su vec tezak napor a sve ka spolja je jos x puta teze. bilo je  tu ljudi, prijatelja, rodjaka koji su u startu bili voljni da pomognu ali je to jako naporno pa entuzijazam splasne i ljudi se polako osipaju, imaju i oni svoje zivote, porodice, obaveze... i na kraju ti roditelji uglavnom ostanu sami, mozda uz par najblizih i to je to. ja sam daleko pa ulecem kad god sam u prilici jer mi se moze, vidjamo se kad sam na odmoru, ali ni ja nisam siguran da bih bio toliko na raspolaganju da sam stalno tu.

 

naravno, ovo sta posle je najveci problem. moja rodjaka se jedno vreme cak udvarala popovima i obilazila manastire, davala priloge i caskala s monasima ne bi li nasla neki manastir u koji bi ga ubacila ako/kad dodje dotle da ne mogu vise da se brinu o njemu. naravno, nisu ni tu nasli resenje. i sta? nista. ostace na starijem bratu da brine o njemu. tesko nasledstvo.

 

edit - tako da, ako se ista i za milimetar pomakne nabolje, super.

Edited by adam
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...