Jump to content
IGNORED

rodna ravnopravnost


gagorder

Recommended Posts

sad mi je iskočilo na fb

 

(ima i gomila komentara)

 

 

 
Mislim da svi koji su ikada počeli da sviraju gitaru pesmom Balkan treba neizostavno da se u 2023. suoče sa tim da je Džoni Štulić ovo - neduhovito, zlobno i sujetno nešto što nema ime i čemu su nježne godine x generacije pripisale veličinu koju nikad nije imao i na tanjiru poslužile mogućnost da ima snošaj i ne ostvari se kao sama suština incelstva - klasičnih nejebača koji smatraju da im žene pripadaju po pravu prirode. Takođe, ne znam kako se zove kad se obraćaš autorki knjige koju si pročitao - na scribdu - to je presedan.
  • Haha 1
Link to comment
On 14. 11. 2023. at 11:00, Weenie Pooh said:

 

Potpuno se slažem, dodao bih čak da ne treba ni dečake ohrabrivati u pravcu visokog školstva. Šta kao, svi da budu fakultetski obrazovani, sto godina da traže sebe, i šta će posle? Ništa, sve ih čeka ista hladna zemlja crnica :fantom:

 

 

ja koliko znam sovjete visoko obrazovanje nikad nije sputavalo u razmnozavanju, nego naprotiv, cele generacije imaju prve brakove i decu sa fakulteta. ovaj vetar duva sa jedne druge strane, a korisnih budalchina na svim stranama nikad vishe :rolleyes:

 

shta, dzoni?! :lolol:

Edited by gospa buba
  • +1 1
Link to comment

Ne mogu sad da pročitam sve ovo, može neki preprič kome je Džoni ovo pisao

 

@copkillahznam da nemaš, nego nekad reče da si je negde pratio

 

edit. evo našla sam

Edited by Svemir Zeka
Link to comment
20 minutes ago, svashtabezneshto said:

sad mi je iskočilo na fb

 

(ima i gomila komentara)

 

 

 
Mislim da svi koji su ikada počeli da sviraju gitaru pesmom Balkan treba neizostavno da se u 2023. suoče sa tim da je Džoni Štulić ovo - neduhovito, zlobno i sujetno nešto što nema ime i čemu su nježne godine x generacije pripisale veličinu koju nikad nije imao i na tanjiru poslužile mogućnost da ima snošaj i ne ostvari se kao sama suština incelstva - klasičnih nejebača koji smatraju da im žene pripadaju po pravu prirode. Takođe, ne znam kako se zove kad se obraćaš autorki knjige koju si pročitao - na scribdu - to je presedan.

 

 

e to je to, neko je bio preneo na tviteru, zbog toga sam komentarisao

 

dobro marija voli da se oglašava oko stvari o kojima nema pojma jer je kurva pažnje i bitnije od kredibiliteta joj je da nakarika tu gomilu komentara pa da posle o njoj pišemo ovde

Link to comment

A šta je ta Banović pisala o njihovoj vezi? ovo što je on pisao je odgovor na to. Ona je navodno tema pesama ali nisam skapirala da ju je smetalo što je ga je nasukala na sprud i blud, nego nešto drugo

Link to comment
4 minutes ago, Svemir Zeka said:

A šta je ta Banović pisala o njihovoj vezi? ovo što je on pisao je odgovor na to. Ona je navodno tema pesama ali nisam skapirala da ju je smetalo što je ga je nasukala na sprud i blud, nego nešto drugo

 

pa to mu je valjda bila devojka, trebalo je da krene s njim u emigraciju /mit ili istina, njet znaem/

Link to comment
30 minutes ago, svashtabezneshto said:

Marija Ratkovic

2 д.  · 
 
Mislim da svi koji su ikada počeli da sviraju gitaru pesmom Balkan treba neizostavno da se u 2023. suoče sa tim da je Džoni Štulić ovo - neduhovito, zlobno i sujetno nešto što nema ime i čemu su nježne godine x generacije pripisale veličinu koju nikad nije imao i na tanjiru poslužile mogućnost da ima snošaj i ne ostvari se kao sama suština incelstva - klasičnih nejebača koji smatraju da im žene pripadaju po pravu prirode. Takođe, ne znam kako se zove kad se obraćaš autorki knjige koju si pročitao - na scribdu - to je presedan.

 

Koji je ovo odlep mozga :lolol: Džoni Štulić je u mladosti previše jebao i tako postao incel, dakle nejebač koji misli da mu žene pripadaju po pravu prirode! 

 

  • +1 1
Link to comment
2 minutes ago, Eleniko said:

 

pa to mu je valjda bila devojka, trebalo je da krene s njim u emigraciju /mit ili istina, njet znaem/

da, da, evo vosrat ću se od ove strane na fb.

još uvek ne znamo šta je ona pisala tamo u toj knjizi o njemu.

Link to comment

@Svemir Zeka Eve:

 

A Džoni Štulić ulazi u njen život na biciklu, koji naglo koči ispred nje i kaže: „Ti si moja.“ Ona ima nepunih osamnaest godina, on ima već status kultnog lika. Kakav je bio?

„Želim izbeći taj narativ da govorim o njemu u prošlosti. Čovek je živ ali ja ga nisam videla ni čula jako dugo osim onoga što objavljuje iz Holandije a to ne mogu da spojim s njim. S njim je bilo istovremeno i divno i teško. Ali kada je čovek mlad, a ja sam tada imala 17 i po, pa 18, 19, 20 godina, i tada imate osećaj kao da vas je neko stavio u svemirsku kapsulu i nagario najveću brzinu i još se niste okrenuli a već ste na Jupiteru. To se meni dogodilo sa Štulićem. I sad na tom Jupiteru ne znaš da l’ ćeš se vratiti na tvoju planetu s koje si krenuo. Moji su roditelji godinu dana bili u neverovatnoj panici hoću li početi da se drogiram, da li ću napustiti školovanje, da li ću studirati, da li ću imati decu? ’Ajme meni, naša jedinica.’ I sad pre neki dan na promociji moje knjige u Zagrebu kaže moja rođaka: ’Mi smo na njega graktale, a zapravo je on toliko toga bitnog tebi dao.’ Čitala je knjigu i kaže: ’Mi njega nismo razumeli.’ A moja mama ga je obožavala, kao i njegova što je obožavala mene. To su sve normalni ljudi uz Novog Zagreba. Bio je beskrajno talentovan i nestrpljiv da mu se vrati odmah. Mi, u našoj ekipi u gradu, znali smo da je Džoni prorok. A on je znao da ga u gradu ne šljive, da ga zovu seljačinom. Imao je osećaj nepripadnosti što ga je ljutilo. Izdržao je par godina i odlučio da mi idemo…“

Snježana kaže da bi Džoni trebalo da se ljuti na sebe zbog krive odluke da ode odavde i ostavi svoj kontekst u kojem je jedino mogao stvarati. Zašto je Džoni otišao i zašto ona nije otišla za njim? Pre te Holandije bilo je test putovanje u Nemačku, da Štulić ispita teren i da li postoje uslovi da tamo nastavi karijeru.

„Išli smo kod Valtera Nojgebauera koji je živeo na selu s porodicom. Kao gastarbajteri. Rekla sam mu: ’Nemoj molim te. Ne mogu ovo smisliti.’ Kao da sam u Markuševcu kod tetke. Peku se šnicle i razmatra se Štulićeva karijera u Nemačkoj. Mislila sam da ću povratiti sve te šnicle. Shvatio je da to nije njegov svet i vratili smo se. I onda, aha, njegov rođak živi u Utrehtu. Ide videti kako je, snimiće tamo album i možda je to ta obećana zemlja. Ali mislim se kako, šta? U tom prvom odlasku u Holandiju nije znao da će tamo ostati. Vraćao se, ali ja sam izgubila interes.“

Džoni je odlučio da ode sa Snježanom u Holandiju i kupio je dve avionske karte.

„Kupio je i njemu i meni kartu u jednom pravcu. Ide on prvo mesec-dva, da se smesti, pa onda ja da dođem. Klasična gastarbajterska priča. A ja jedinica. Kaže on: ’Doći ćeš i biće super.’ Kažem ja njemu: ’Ako nađeš neki fakultet, dolazim.’ Ali tada to nije moglo. To moji studenti danas ne shvataju, ali tada to nije moglo. Možeš da ideš raditi, ili provoditi se, udati se, ali studirati, to nije moglo baš. A ja u to doba studiram u Zagrebu i nije me zanimalo da idem. On je otišao tim avionom, a ja gledam moju kartu za Holandiju na nahtkasni u sobi. Odmah kod ulaza, stoji karta JAT-a, plava, neću nikad zaboraviti. Gledam u tu kartu i znam da ja apsolutno ne idem. I on zove u dogovoreno doba dana i kaže: ’Vidimo se u ponedeljak.’ A ja odgovorim: ’Pa ne vidimo se, ja ne dolazim.’ Pa urla, ne veruje da ga neko može ostaviti preko telefona, a ja mu kažem, ionako je sve gotovo. I bila sam spremna za neki novi samostalni život. On je hteo biti u centru svega, a meni je došlo da i ja budem malo u centru. Za te godine, bila mi je dvadeset i jedna, bilo je to ljubav i opterećenje. Nisam bila spremna za brak, vezivanje. To je bila ljubav. Sećam se zanesenosti, impresioniranosti tim čovekom koji je bio jako poseban. S druge strane, bio je kao dete. Imao je više likova, bio je i ono – voliš nekoga a možeš biti i sa još nekim. Onda mi je to vratio u pesmi.“

To je pesma „Usne vrele višnje“, ali u njoj je muškarac koji je peva prevaren. Snježana kaže da je on to okrenuo.

„On je meni to vratio obratno, u kontrasmeru, ali nije bilo nikakvih noževa kao u pesmi. To je kao junačka poezija, da junak ne može dozvoliti da ga jedna žena ostavi bez nekog velikog razloga. Meni je ta pesma draga, ali nije baš bila draga mom sinu kad je odrastao pa su mu to pevali u školi. Ne mogu se ljutiti na pesnika. Šalje poruku, dobila sam poruku, kazna treba stići ali da se mene poistovećuje s tom ženskom… Nisam mislila da će postati za neke moj identitet.“

Snježana kaže da ima mnogo više identiteta koji su došli posle njega. I nijedan muškarac je nije odredio, pa tako nije ni on.

„I imam baš dosta toga protiv kad mi neko reklamira knjigu kao knjigu devojke Džonija Štulića i to stavi u naslov. To je knjiga o meni, o mom gradu, zemlji. Želim da podsetim Hrvate na ime Jugoslavije jer neki to ne mogu smislit. Strašno mi je važno da ih već trideset godina nerviram. Verovatno bi mi i Srbi išli na živce da živim u Srbiji.

  • Hvala 1
Link to comment

Ouuukej.....

Esam lepo rekla da je frka što ga je kurva nasukala na sprud

 

Meni je ta pesma draga, ali nije baš bila draga mom sinu kad je odrastao pa su mu to pevali u školi. Ne mogu se ljutiti na pesnika. Šalje poruku, dobila sam poruku, kazna treba stići ali da se mene poistovećuje s tom ženskom… Nisam mislila da će postati za neke moj identitet.“

Link to comment

kako sin zna da je mama ta kurva

 

jel mu se hvalila da je nasukavala umetnika ili šta

 

možda je pominjala džonija da bi prodala knjigu, pa se ovaj uzjogunio

 

šta znam

  • +1 2
Link to comment

Očigledno je značajan ili makar najzanimljiviji deo knjige taj period kad je bila sa Štulićem...ne deluje mi da je pisala o njemu negativno ali nije u tome poenta, jer da se ne lažemo i ne pravimo ludi, iako ona ne voli da je svode na Štulićevu ex devojku, jeste ogroman selling point da ona sada prvi put posle milion godina naširoko piše/priča o toj vezi i TO će biti razlog zašto će gro ljudi i kupiti tu knjigu. Ovo je sa promocije u Zagrebu:

Posebno interesovanje ova knjiga izaziva jer u njoj Snježana Banović posle 40 godina ćutanja piše o svojoj ljubavnoj priči sa Džonijem Štulićem, frontmenom grupe Azra, jednim od simbola toga vremena. Tada, njoj je bilo 18, a njemu 28 godina.

U jednom intervjuu Snježana Banović je rekla da je taj trogodišnji odnos bio vrlo buran, da ju je on pozvao da pođe s njim u Holandiju, što je ona odbila jer je kao jedinica bila vezana za porodicu, ali i zato što je želela da studira režiju, a nije videla mogućnost da to ostvari u Holandiji. „On je bio jedan vulkan. To je čovjek koji je uza sve svoje kvalitete morao biti u centru svačijeg života u svom okruženju”, otkriva Snježana Banović.

 

Btw, ima i deo sa Bregovićem koji deli koks šakom i kapom :laugh::

 

Jedna od prvih ličnosti koje su preokrenule život mlade Snježane jeste Slavenka Drakulić koja stiže kao zamena u drugi razred gimnazije i od tada ništa više nije isto za Banovićevu i još neke učenice.

„Ona je tada već poznata po tekstovima u ’Dugi’, ’Poletu’… Gostuje na televiziji, svađala se sa Minimaksom u emisiji, nije mu dala da dođe do reči što je tada bilo nemoguće, ali njoj je uspelo. Bila je pionir feminizma i skretala pažnju na loše pojave. Slavenka je nama bila idol, ona je sa sedamnaest godina pobegla od kuće, od strogog oca. I ja sam mislila da ću isto tako. Izmislila je celi pokret koji se zvao „Mudologija“. Mudolozi su bili likovi od Igora Mandića do Tijanića i Minimaksa. Opisivala ih je u tim kolumnama. Neki su se žestili a drugi, kao Igor Mandić, nisu. Pokazivala je Jugoslovenima da sjašu sa mačizma, otvorila je vrata ženskim novinarima, nakon nje se pojavljuju novinarke koje pišu kritički o društvu, politici… Slavenka će zauvek biti moj rol-model. Ušla je u naš razred i odmah pitala: ’Šta čitate?’ I dala nam nove knjige. Ona nas je indoktrinirala, nekoga da, nekoga ne. I onda je nas dve šesnaestogodišnjakinje, koje smo bile zainteresovane za pisanje, odvela u ’Polet’, a Slavenka je tada prelazila u ’Start’. Tada je ’Polet’ bio nešto najsubverzivnije, bilo je čast samo ući u redakciju i videti te ljude.“

 

A u toj redakciji „Poleta“ su i Nino Pavić i Denis Kuljiš koji dobijaju premeštaj u „Vjesnik“, zapravo otkaz u „Poletu“ zbog kritike filma „Okupacija u 26 slika“. Na koricama knjige je i slika Snježane Banović sa naslovnice „Poleta“.

U knjizi se Snježana Banović seća i kako je dolazak Aleksandra Tijanića u Zagreb promenio atmosferu u njenom omiljenom kafiću.

„Taj kafić ’Blato’ bio je naš drugi dnevni boravak, bili smo u njemu kao porodica i jedni druge smo gledali kao porodicu. I odjedanput u njega dolaze neki veliki ljudi koji kreću da spajaju stolove i ’gaze’ preko nas. Tijanić mi je bio simbol toga, a bilo je i drugih sličnih njemu. Zagrebačka malograđanština koja se njemu klanjala. On je bio veliki novinar, počeo je raditi u Zagrebu, za ’Danas’, ’Start’. Bio je jako produktivan, svi smo ga čitali i bio nam je super. Ali kad je došao u ’Blato’, mi smo prestali razgovarati, preklopljeni od tog glasa, od tog intenziteta, bečenja… Užas, koliko se pravio važan a mnogi su jurili njemu u zagrljaj, da sede s njim za stolom. Mojoj ekipi je išao na živce jer nije spadao u naše ’Blato’.“

Još jedan Beograđanin se našao u knjizi i to je režiser Ljubiša Ristić, za koga u našem razgovoru Snježana kaže da mu se Zagreb bacao pred noge. Preko Ljubiše Ristića je tih godina pozorište postalo moćno i zanimljivo. Pitam je kako je reagovala devedesetih kada je Ristić osnivao partiju JUL sa Mirom Marković.

 

„Strašno. Nisam mogla verovati da je to ista osoba. Bio mi je to i vlastiti poraz. Ja ga još uvek doživljavam kao osobu razornog talenta, neverovatne energije. On je nosio sa sobom svoj svemir, i onda da osnuje neku partiju koja se zove JUL. Sve je moguće, al’ zar ti, Brute? Pa priča da čuva Jugoslaviju preko JUL-a, tek to mi je bilo…“

Možda i prvi dolazak mlade Banovićeve u Beograd bila je poseta Goranu Bregoviću u njegovom stanu pored predstavništva JAT-a u Bulevaru kralja Aleksandra. Bila je to „uzvratna“ poseta jer je pre toga Bregović bio u stanu Štulića i Snježane. I to u danu kada je hotel Interkontinental u Zagrebu bio pod opsadom obožavateljki i policije jer je Bijelo dugme boravilo na čitavom jednom spratu a recepcija je uvela dodatno osoblje koje je moralo da se javlja na telefonske pozive obožavateljki i da ih sprečava da se probiju do lifta i dalje do članova benda. Iz te i takve „okupacije“ Bregović se izvukao iz „obruča“ i posetio Džonija i Snježanu. Ostavio je na nju utisak neverovatno duhovitog, inteligentnog čoveka.

 

Nešto kasnije Džoni i Snježana dolaze kod Bregovića, a on ih nudi odličnim ručkom ali i kokainom koji ona prvi put vidi.

„On je taj prah vadio iz neke vrećice kao iz pekare. Ja sam htela nešto maknuti, pa sam dunula i moj dah je raspršio prah po stolu. Ja uvek gubim novac na svim mogućim nivoima. Oko mene novac i vrednosti nemaju neke šanse. A i uhvatila me je panika u isto vreme. Nismo pošteno ni seli, a on je to izvadio iz kese. Nisam nikada ranije ni videla kokain. Nisam ni znala da neko to uzima. U Zagrebu je ekipa duvala i tek kasnije sam saznala da su neki uzimali heroin. Neki od njih su nas počeli napuštati jedan za drugim. Nikada nisam bila bliska sa drogama.“

 

Edited by Patty Lee
  • +1 1
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...