Jump to content
IGNORED

Pojam "urbano"


jaja_s_paprikama

Recommended Posts

Bas tako.

 

 

Zar taj pojam nije cisto marksisticka tvorevina?

koliko se secam - nije, mada bih pustio da svoj sud daju veci poznavaoci od mene kojih fala bobu na ovom forumu ima ihaj :)

Link to comment
  • Replies 783
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Turnbull

    49

  • ToniAdams

    46

  • Аврам Гојић

    43

  • Caligula

    38

Ja nemam vise mnogo dodira sa Beogradom, ali na osnovu onoga sto cujem i citam imam utisak da se u skorije vreme pojavila alternativna (ali takodje nerealna) verzija beogradske urbanosti, mislim na slavljenje staaarog boemskog i gradzanskogtm Beograda i zamisljanje da se ta kultura odrzala do danas uprkos komunistickom periodu.

 

 

U to ime zapevajmo opet onu našu...

 

Link to comment

meni se ne dopada ovo povezivanje tradicije sa urbanim

svaka generacija gradi svoj identitet na lesevima prethodne

u mojoj masti ispoljavanje urbanog duha mi je pojava cold wave zenskog punk benda malaria! iz berlina 1982 a ne chasovi valcera i machevanja nekog klinca iz becha

Link to comment

Ne znam je li mi utisak varljiv, ali čini mi se da je ovo pitanje urbanosti iz nekog razloga posebno bitno u Beogradu. Drugdje ne izgleda toliko presudno.

Osim toga, beogradski pojam urbanosti kao da implicira i radikalnije zahtijeve u pogledu životnog stila i ukusa. Granice razdvajanja od neurbanog su tako i kod sredovječnih beogradskih urbanoida određene kriterijima mladalačkih subkultura. Za razliku od recimo Zagreba gdje se crta povlači po pitanju purgerstva, obilježenog tradicionalnim manirima i navikama, klasičnim ukusom i ozbiljnom glazbom, dok alternativa i undergraund ostaju na periferiji tematskog polja. Isto u Beču, Pragu, urbano je slati djecu u školu plesa, na časove klavira i tenisa, predavati recepte za božićne kolače s koljena na koljeno itd, uglavnom jaka doza tradicionalnosti. Samo u Beogradu se urbanitet brani subkulturnom alternativom. 

 

 

Nice, ali pazi sad!

 

 

Rekao bi neko mlad čovek, ali men’s čini da sam za ovih svojih 38 godina proživeo bar pet normalnih, običnih života. Tumarao po dnu, propeo se do vrha, pa pao opet na dno, pa se digao i stigao ponovo do vrha, pa opet na dno i tako u krug. Učio sam i radio i ovo i ono, pisao, svirao, upravljao, rintao, voleo, mrzeo, bio voljen i omražen, ženio se, razvodio se. Putovao sam uzduž i popreko godinama, a onda bih sedeo mesecima u jednoj prostoriji.

I sad sam jako umoran, umoran sam od svega, pre svega od toga što još nisam našao poentu svih tih uspona i padova, sve te mudrosti i lekcija koje sam naučio.

Sedim i gledam ove svoje pse kako jednostavno vole svoj život i zavidim im, kao kakvo usamljeno dete štreber, utaknutno u njihov život, koje s prozora gleda drugu decu na igralištu.

Sedim i razmišljam o tome postoji li nešto osim imena i prezimena u ličnoj mi karti i ljubavi prema muzici, što se nikad nije promenilo u mom životu i zaključio da je to ono „beogradsko“ osećanje koje imam kada slušam Bajagu.

Baš tako, slušao sam i slušam svašta u svom životu, rok, metal, punk, pop, brit-pop, klasiku, ali praktično od kad znam za sebe slušam i volim Bajagu i instruktore istim intenzitetom.

Za mene, Bajaga nije samo muzika, on je Beograd u svom najboljem izdanju. Onaj Beograd kojeg se  sećam kao klinac, kada su Vračarom i Tašom u isto vreme šetali pankeri i  gospoda sa šeširom koja bi ga laganim pokretom ruke, uz skoro neprimetan naklon glavom, podizali pri susretu sa poznanicima i prijateljima. Onaj Beograd sa crvenim kioscima i viršlama u zemčki. Onaj Kej kod Juge u kojoj je još uvek radio bazen, onaj Zemun sa metalnim stolicama pored Ledo sladoleda, koji inače nismo jeli jer je bio odvratan. Onaj moj Beograd leti, suve trave, diskretan, nenametljiv, pristojan, nasmejan, srdčan i gostoprimljiv. Beograd u kojem je sramota bila biti seljačina, Beograd u kojem bi Ceca i Karleuša videle Ušće samo na koncertu Bajage, a Marakanu na Zvezdi, Čoli ili Čorbi.

I onda se zavalim u ovu svoju radnu fotelju, pustim „Strah od vozova“, slušam Momčila kako nam priča o tom gradu, čekam da me pokojni Rajko Kojić oduva solažom, razmišljam o tome kako bih dao pola ovih svojih godina za samo jednu noć, sredinom tih „osamdesetih“ na vrhu solitera, negde na Keju sa njom . .

Eto, samo to se još pored kamenja ne menja u mom životu.

Idem sutra na Bajagu, na Kališu, moj Beograd će biti tamo . . a možda sretnem i nju . . pa da me usne njene, od sveg izleče . .

 

 

 

Edited by Turnbull
Link to comment

Vidi i ove, šta vam je s tim Lujom. Ick bin Katz. Herr Katz, Feldkurat i dušebrižnik slavnog kraljevskog i carskog domobranstva! 

 

Ali vrlo ispravna primjedba. Još je S. Selenić pisao kako je njegovo junak u Beču kupio odijelo za studij u UK, pa ga tamo gledali ko seljačinu. Beč djeluje kao grad koji je doživio udar gubitka političkog, ekonomskog i kulturnog značaja od čije se posljedične provincijalizacije nikad nije potpuno oporavio. Bilo je prije nekog vremena na netu, mislim i na forumu, o onoj mapi kasnog imperijalnog Beča gdje na par ulica od sebe ispijaju kapucinere Tito, Hitler, Freud,Einstein ako se ne varam i slični likovi. Tako da kosmopolitska urbanost na vrhu svoga vremena nije u Beču nikad došla ni blizu Londonu. Dok u Londonu postoji jednak, tj. bit će i jači kontinuitet građanske kulture, u ovoj drugoj ravni je neprikosnovena evropska prijestolnica. A to ma šta keksi krem mislio o Londonđankama i mjestima za mlade. 

 

a šta misliš da je doprinelo boljem očuvanju kontinuiteta građanske kulture u zagrebu, u odnosu na beograd?

(ne kažem da je taj kontinuitet u ZG bolje očuvan, o tome ne znam ništa, samo sam imala utisak da to tvrdiš.)

 

inače, ulovila sam tu keksijevu analizu i mislim da je potpuno promašena.

Link to comment

meni se ne dopada ovo povezivanje tradicije sa urbanim

svaka generacija gradi svoj identitet na lesevima prethodne

u mojoj masti ispoljavanje urbanog duha mi je pojava cold wave zenskog punk benda malaria! iz berlina 1982 a ne chasovi valcera i machevanja nekog klinca iz becha

 

pa meni se sad učinilo da je lujo (ups!) razdvojio pojmove urbanog i kosmopolitskog i da je građ. kontinuitet označio kao dovoljan za ovo prvo. meni je taj redukovani pojam urbanog nekako tesan. ja sam nekako uvek tražila elemente onoga što on pripisuje kosmopolitskom, da bih razdvojila palanku od grada.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...