Jump to content
IGNORED

Igre


Marvin (Paranoid Android)

Recommended Posts

Tony Hawk's Pro Skater 1+2 Remastered izlazi 4. Septembra :)

Obozavao sam sve THPS igrice, ali su mi prva dva dela uvek bila najbolja.

Bio je nekakav HD remaster pre par godina, ali je bio ocajan, nadam se da ce ovo biti mnogo bolje, evo trejlera:

 

 

Link to comment

Ljudi su masovno tražili pare nazad, uopšte nije dobro urađen. Neke scene fale, ima mnogo bagova, na nekim delovima mape postoje greške, baš je užasne ocene i kritike dobio.

Link to comment

pažljiviji čitaoci ove teme će se prisetiti kako sam skoro hvalio exit the gungeon kao nesumnjivo kvalitetnu igru koja je u javnosti prošla neshvaćeno. pripremite se za šok: desilo se opet, s tim što se ovog puta na meti internet znalaca našao xcom: chimera squad. mada se svakako ne radi o igri bez mane (više o tome dole), znalački procenjujem da je većina hejta posledica toga što se firaxis drznuo da izmeni xcom formulu. chimera squad je mnogo svedenije iskustvo u kojem se misije sastoje od maksimalno tri manja sukoba pa obično traju oko 15-20 minuta, a overworld deo je značajno uprošćen. pored toga nema ni vazda popularnog permadeatha (pretvaraćemo se da mi koji nismo igrali na ironmanu nismo sejvskamovali čim izgubimo iole jačeg vojnika :sleep:), a umesto toga imate ekipicu™ od 11 agenata s već izgrađenim ličnostima koje morate održavati u životu. ima tu i nekih dodataka poput breach mehanike i turn ordera u stilu the banner sage ili for the king, što dodatno doprinosi drugačijem iskustvu od onog koje nudi glavni serijal. meni su se većina noviteta kao i igra u globalu prilično svideli, a to kažem kao neko kome su prva dva xcoma bile SKANDALOZNO zabavne igre.

 

avaj, koliko god bih se voleo pretvarati da je ovde sve savršeno i da su internet trolovi opet ispali glupi, istina je da chimera squad ima i dosta nedostataka. recimo, ne sviđa mi se što je interfejs previše rogobatan za igru koja je u suštini zamišljena kao mini verzija "običnog" xcoma. za moj ukus, na ekranu jednostavno ima previše ikonica i detalja za okršaje koji traju nekoliko minuta, a tu računam i random civile po nivoima koji su čist višak jer ih neprijatelj nikad ne uzima na nišan osim kad su taoci. naročito mi je sumnjivo što i pored tog obilja informacija nemoguće naći objašnjenja za određene keywordove, kao da u firaxisu očekuju da će ovo igrati samo prekaljeni xcom veterani. dodaću i da igra ničim ne sugeriše da je na početku moguće birati svoj tim ako preskočite tutorijal, što je detalj koji bih voleo da sam saznao pre nego što sam već bio na pola kampanje. ima tu i solidna količina bagova i crashova, mada igra svakako autosejvuje nakon svakog poteza pa nikad nema ozbiljnog gubljenja progresa.

 

lakoća igre je još 1 mogući problem, mislim da su se u firaxisu toliko fokusirali da izbalansiraju agente da su ih sve načinili prejakima. ja sam na expert težini prešao igru bez skoro ikakvog ponavljanja, a uz to nisam dočekao da mi android zameni nekog od agenata jer su prokletnici uporno ostajali u životu :dry: mislim da je glavni problem što nakon određenog trenutka prosto nemate razloga da menjate prvi tim, jer ih je posle dva treninga nemoguće ozbiljno raniti, a nema ni fatigue mehanike da ih izbaci iz igre na par dana. tako je moja ekipa u sastavu godmother / claymore / torque / blueblood izdominirala kompletnu drugu polovinu igre, dok su ostali bili na stonim dužnostima™ tipa skupljanja resursa ili istraživanja novih igrački. kad smo kod overworlda, tu isto nema nekog izazova, opet je tu doom counter koji rezultira gejmoverom ako se napuni do vrha, ali imate kamaru načina za kontrolu istog.

 

priča i likovi su isto pobrali solidnu količinu hejta, mada je jasno da se tu radi o standardnom gejmerskom™ protestu protiv inkluzivnosti u igrama. neću sad tvrditi da igra ovde odiše nekom izvrsnošću jer to nije slučaj, ali smešno mi je kako najednom svi postaju stručnjaci za kvalitet scenarija čim se pojavi igra u kojoj belci nisu većina. narativ je dosta opušteniji u odnosu na prva dva xcoma koji su bili skroz u doom and gloom fazonu, cela stvar me ja prilično asocirala na slabiju verziju mooreovog top 10. možda je to i glavni razlog što mi je ovaj deo igre bio okej, meni je top 10 subjektivno gledano najdraži moore, mada još nisam iščitao ova zadnja dva dela lige. inače, priča se nastavlja na kraj xcoma 2, nakon što je čovečanstvo odnelo pobedu nad adventom došlo je do labavog primirja, pa sad ljudi žive zajedno s ejlijenima koji nisu stigli da se vrate kući. to je naravno samo izgovor da u timu imate i neke probrane ejlijene, uključujući i seksi zmiju, a to je, što bi mi mladi rekli, superkul.

 

kad se sve sabere, meni je chimera squad poslužio kao kvalitetna zabava, mada ga svakako ne bih stavljao u istu kategoriju kao prva dva xcoma. uglavnom mi je bezveze što je ovo ispala još 1 priča o neshvaćenom spinoffu, ali šta da se radi. evo malo gejmpleja, da vidite kako izgleda:

 

 

a kad smo kod novih naslova, da prijavim da sam igrao streets of rage 4. čuj mene igrao, prešao, pa još dva puta! moram priznati da nisam to očekivao jer uopšte nisam nostalgičan za beat em up naslovima, no streets of rage 4 je prosto divan. igrao sam i ranije neke modernije izdanke žanra tipa dragon's crown ili onaj scott pilgrim što ga je sad nemoguće naći, ali ukupan utisak je u najboljem slučaju bio "solidno, ali nije moja šolja čaja". da ne grešim dušu, i za streets of rage 4 mi je trebalo par sati navikavanja, jer sam na početku non-stop ginuo ili ređao najgore moguće ocene za uspešno pređene nivoe. mislim da je stvar najzad kliknula kad sam shvatio da je kretnja po vertikali najlakši način za izbegavanje napada, za šta mi je, kažem, trebalo sramotno mnogo vremena. dosta mi je pomoglo što sam u jednom trenutku počeo da igram kao spori ali STAMENI floyd, što me je isto iznenadilo jer u teškim igrama obično cenim brzinu iznad svega. valjda sam imao više vremena da razmislim o onome što se dešava na ekranu, šta li.

 

što se kvaliteta igre tiče, kapiram da se ovde radi o idealnoj verziji nečega što bi prosečni ljubitelj žanra osmislio tokom devedesetih. ovo je ujedno i sjajan primer da pixel art treba ostati u prošlosti osim u vanrednim slučajevima, jer ovaj ručno crtani vizuelni stil toliko objašnjava da je to neverovatno. animacija je takođe bogata i fluidna, ne znam šta je sve od ovoga tačno pozajmljeno iz prethodnika, ali svi napadi su u isto vreme jednostavni za čitanje i odišu izvesnim karakterom. lepo je videti i da je igra dosta popustljiva po pitanju težine, pa nakon svake smrti imate priliku da sebi podarite više hpa ili zvezdica za specijalne napade u zamenu za slabiji score na kraju nivoa. mislim, ja nisam koristio te olakšice jer bi to bilo varanje, ali cenim činjenicu da se mislilo i na one koji nemaju iskustva s ovakvim stilom gejmpleja :happy: soundtrack je predvidljivo odličan, tu nema potrebe bilo šta objašnjavati, 30+ numera, a teško je naći nešto što nije hit. a još nisam spominjao co-op, sistem otključavanja (igrivih!) likova iz sva tri prethodnika, nivo detalja uložen u borbu, ma ceo paket je divno osmišljen i kvalitetno realizovan.

 

sumnjam da je one koji su odrasli na ovakvim naslovima nešto briga za moje mišljenje, no čak nekome poput mene je jasno da ova igra prosto nudi kvalitet na svakom koraku. neću reći da me je streets of rage 4 pretvorio u poklonika žanra (i dalje me iritira kad bacim aperkat i promašim zlotvora za milimetar dole ili gore, a i zabole me ruke od forsiranja d-pada), ali svakako ima moje poštovanje. sjajna igra!

 

 

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...