Jump to content
IGNORED

Privatni vs. državni fakulteti


Zoe

Recommended Posts

nemam sad mnogo vremena, možda posle podne budem mogao da se posvetim temi.Voleo bih da MayDay razjasni da li pozicija redovnog profesora državnog univerziteta može da se u širem smislu podvede pod rent seeking, odnosno "sticanje pogodnosti mimo tržišta", ne ulazeći u rasprave o tome da li je opravdano postojanje ovakvih pozicija. Tražim elementarnu usklađenost između stavova i delanja. Ako si libertarijanac, ne moraš baš da se kandiduješ za dekana državnog fakulteta. U redu je da budeš profesor, pričaj studentima da im država uzima slobodu time što ih tera da se vezuju u kolima i da nose lične isprave, sve je to u redu, pluralizam mišljenja, i sl, ali ne moraš baš da juriš poziciju upravljača državnom imovinom..Edit: Vini, o tome pričam. Privatni fakultet Union je dobro mesto za libertarijanca.

Edited by pacey defender
Link to comment
  • Replies 809
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Indy

    59

  • fonTelefon

    47

  • hazard

    42

  • gagorder

    42

Top Posters In This Topic

Posted Images

meni uopste nije problem sto covjek ne izlazi iz sistema koji ne smatra optimalnim, bitno mi je za sta ce da upotrijebi svoju politicku poziciju, kad na nju dodje.a nisam gadljiva ni na libertarijanizam, dok ne ode u smijesni ekstrem.

Link to comment
nemam sad mnogo vremena, možda posle podne budem mogao da se posvetim temi.Voleo bih da MayDay razjasni da li pozicija redovnog profesora državnog univerziteta može da se u širem smislu podvede pod rent seeking, odnosno "sticanje pogodnosti mimo tržišta", ne ulazeći u rasprave o tome da li je opravdano postojanje ovakvih pozicija. Tražim elementarnu usklađenost između stavova i delanja. Ako si libertarijanac, ne moraš baš da se kandiduješ za dekana državnog fakulteta. U redu je da budeš profesor, pričaj studentima da im država uzima slobodu time što ih tera da se vezuju u kolima i da nose lične isprave, sve je to u redu, pluralizam mišljenja, i sl, ali ne moraš baš da juriš poziciju upravljača državnom imovinom..Edit: Vini, o tome pričam. Privatni fakultet Union je dobro mesto za libertarijanca.
Ne, Pejsi. Nije tenure propisan od strane drzave.Moj faks je privatan as it gets, pa postoji institucija tenure-a (kao i na svim ostalim privatnim univerzitetima sirom USA, UK, Azije, ako hoces da zaobidjemo Evropu), zato sto je to element optimalnog ugovora izmedju poslodavca i assistant profesora i kao takav se anticipira jos onda kada se opredeljujes za akademsku karijeru. Vrlo jednostavno, tenure je ishod dobrovoljnog pregovaranja izmedju dve strane, a ne nesto nametnuto od strane regulatora.E sad, to sto je neko na drzavnom univerzitetu, ne znaci da je tamo zato sto je obavezno bolja lova, stalan posao i statijaznam. Koliko sam ja upucena, privatni fakulteti u Srbiji takodje dobro placaju, ako ne i bolje. Razlog zasto se neko radije opredeljuje za drzavni (tj sta bi meni bio razlog) je prepoznatljivost imena BU, velicina (po broju disciplina, tj fakulteta) i, barem za sada, kolege. Mislim da su ovo sasvim legitimni razlozi da se odabere posao na drzavnom univerzitetu i nema nikakve veze sa pravljenjem para po osnovu drzavne intervencije.@morganaJa sam jako gadljiva na libertarijanizam. MIslim, u akademiji, a sta pojedinac ovako misli, to mi je sve okej. Edited by MayDay
Link to comment
Govorim o tom nekom utisku koji mi se taloži neko vreme da nemamo dovoljno ljudi koji zagovaraju slobodno tržište a zapravo funkcionišu u okvirima tržišta. Jedan je libertarijanac a dekan državnog fakuteta, drugi štampa publikacije o slobodnom tržištu u Službenom glasniku. Kako se nikome ne dogodi da pređe na neki privatni fax ako ništa drugo.
Slobodno trziste ne znaci da i drzavni fakulteti ili firme ne mogu biti njegovi ravnopravni ucesnici.To je cak i pozeljno ali uz fer konkurenciju sto podrazumeva odvajanje funkcije drzave kao regulatora od funkcije vlasnika.Mnogi libertarijanci pogresno misle da to odvajanje podrazumeva prostu likvidaciju ove druge funkcije.Samo zato sto je nesto privatno to ne podrazumeva i liberalizaciju trzista.
Link to comment
Tražim elementarnu usklađenost između stavova i delanja. Ako si libertarijanac, ne moraš baš da se kandiduješ za dekana državnog fakulteta. U redu je da budeš profesor, pričaj studentima da im država uzima slobodu time što ih tera da se vezuju u kolima i da nose lične isprave, sve je to u redu, pluralizam mišljenja, i sl, ali ne moraš baš da juriš poziciju upravljača državnom imovinom..
Preterujes, pejsi. Covek opstaje u sistemu u kakvom zivi i pritom pokusava nekom svojom delatnoscu sistem da promeni. Ovo je kao da kazes da neko ne moze da bude deklarisani komunista i da propagira te ideje ako radi kod privatnika u firmi, ili da ne sme da zagovara uredjenje drugacije od parlamentarne demokratije ukoliko je clan stranke i kandiduje se na izborima. Ili da neko ko propagira drustveni sistem bez novca ne sme to da radi jer mora da zaradjuje negde za zivot i prima platu u novcu. Dakle komunizam smeju da propagiraju samo ljudi koji su se samoorganizovali u komune? Ili su rasnu desegregaciju smeli da zagovaraju samo ljudi koji su slali svoju decu u mesovite skole koje tada nisu postojale? itd.
Link to comment

Ok, moguće je da preterujem kada insistiram na doslednosti.No, i dalje mislim da pozicija profesora na državnom univerzitetu jeste rent seeking. Postoji Zakon o visokom obrazovanju koji definiše izbor osoba u to zvanje, i način razrešenja, naravno. Onda imaš i podzakonske akte i interne akte fakulteta i univerziteta, a imaš i praksu koja kaže da redovnog profesora državnog fakulteta možeš da otpustiš otprilike nikada. I to ne zato što su dobri, nego zato što su zaštićeni. Dalje, visoko obrazovanje nije podvrgnuto tržišnom rezonu već država favorizuje svoje fakultete tako što finansira školovanje na tim fakultetima, a što se dalje odražava na tražnju za uslugama državnih fakulteta čime se remeti tržišna utakmica. Zaposleni profesori na državnim fakultetima možda ne bi bili toliko cenjeni, a možda neki ne bi uopšte bili zaposleni, da ne postoji odluka države da država treba da se bavi obrazovanjem.Prosto je i očigledno, profesor državnog fakulteta nije izložen tržišnoj proceni, samo to kažem.Ja bih samo voleo da profesori budu toga svesni kada kritikuju druge državne intervencije.I neka se malo zapitaju da li bi danas bili u poziciji da rade kao profesori državnog fakulteta, da je pre 20 godina, kada su bili 19godišnjaci, zvanična politika bila takva da se smanjuje broj studenata kako bi se onima koji upišu fakultet omogućio veći kvalitet nastave. Možda bi ti današnji profesori bili u grupi odabranih, a možda ne bi.

Edited by pacey defender
Link to comment
Dalje, visoko obrazovanje nije podvrgnuto tržišnom rezonu već država favorizuje svoje fakultete tako što finansira školovanje na tim fakultetima, a što se dalje odražava na tražnju za uslugama državnih fakulteta čime se remeti tržišna utakmica. Zaposleni profesori na državnim fakultetima možda ne bi bili toliko cenjeni, a možda neki ne bi uopšte bili zaposleni, da ne postoji odluka države da država treba da se bavi obrazovanjem.
Ja imam jedno drugacije glediste: upravo ta zasticenost je razlog zbog kog najbolji univerziteti u Srbiji ipak jesu drzavni (i pored svih svojih manjkavosti - privatni su ipak, po kvalitetu nastave i onoga sto se nakon studiranja dobije - gori). Mi u Srbiji nemamo slobodno trziste rada, jer dominira drzavni sektor (sto birokratija, sto drzavne kompanije) gde je bitno kakvu imas vezu i koga poznajes a ne koliko znas i umes. Samim tim, privatni fakulteti uglavnom sluze za proizvodnju papira sa pecatom koji maminim i tatinim sinovima omogucavaju da se zaposle na mestima koja su za njih vec nadjena i obezbedjena. Hocu reci, posten univerzitetski profesor koji zeli da se bavi pravim akademskim poslom jednostavno ne uzima poziciji na Megatrendu, to je primarno, a sekundarni su ideoloski stavovi. U tom smislu upravo zasticenost drzavnih fakulteta omogucava tamo zaposlene da budu "akademski posteniji". Takodje, sa vizure menjanja necega u drustvu, mnogo se vise postuje i slusa stav profesora BU nego profesora Megatrenda.
Link to comment
Ok, moguće je da preterujem kada insistiram na doslednosti.No, i dalje mislim da pozicija profesora na državnom univerzitetu jeste rent seeking. Postoji Zakon o visokom obrazovanju koji definiše izbor osoba u to zvanje, i način razrešenja, naravno. Onda imaš i podzakonske akte i interne akte fakulteta i univerziteta, a imaš i praksu koja kaže da redovnog profesora državnog fakulteta možeš da otpustiš otprilike nikada. I to ne zato što su dobri, nego zato što su zaštićeni.Dalje, visoko obrazovanje nije podvrgnuto tržišnom rezonu već država favorizuje svoje fakultete tako što finansira školovanje na tim fakultetima, a što se dalje odražava na tražnju za uslugama državnih fakulteta čime se remeti tržišna utakmica. Zaposleni profesori na državnim fakultetima možda ne bi bili toliko cenjeni, a možda neki ne bi uopšte bili zaposleni, da ne postoji odluka države da država treba da se bavi obrazovanjem.Prosto je i očigledno, profesor državnog fakulteta nije izložen tržišnoj proceni, samo to kažem.Ja bih samo voleo da profesori budu toga svesni kada kritikuju druge državne intervencije.I neka se malo zapitaju da li bi danas bili u poziciji da rade kao profesori državnog fakulteta, da je pre 20 godina, kada su bili 19godišnjaci, zvanična politika bila takva da se smanjuje broj studenata kako bi se onima koji upišu fakultet omogućio veći kvalitet nastave. Možda bi ti današnji profesori bili u grupi odabranih, a možda ne bi.
redovni profesor / naučni savetnik je najveće zvanje, i dobija se recimo posle sredine ili pri kraju karijere, ako se dobije. pre toga se mora proći kroz još bar dva zvanja nakon doktorata, što može trajati i 20 godina.tako da neko postane prvo docent, i tako 1x5 ili 2x5 godina, pa vanredni profesor, opet 1x5 ili 2x5 godina, pa onda možda bude izabran za redovnog profesora, što znači da je podležan proveri po defaultu, mora da juri bodove po pravilniku o zvanjima. sve to vaći isto i za državne i za privatne fakultete.tako da nikoga tu ne ocenjuje tržište, bar ne ono kako ga ti vidiš (ja sam se ranije disclaimerovao :)) već samo "peer tržište", tj komisija za izbor u zvanje, matični naučni odbori itakoto...drugo, oko finansiranja - to je cena da bi ti best and brightest imali prohodnost, a ne old boy network deca.ima jedan prilično detaljan i kritičan tekst o nazovi meritokratiji na ivy league univerzitetima, (kačim kad ga nađem) i autor kaže da je osnovni razlog zbog koga recimo deca kineskih bogataša upisuju ivy league je zato što ulaz može da se plati a na najboljim kineskim univerzitetima jednostavno ne može. tamo se traži samo akademski track record a ne i kojekakve budalaste social activity skillovi i poželjni multi-kulti roditeljski background zarad izgradnje nekakve šarene elite kakva je danas praksa koju guraju ivy league dean of admissions.dakle, ako si dovoljno dobar imaćeš finansijsku podršku države, ako nisi onda plati ulaz. u vreme postojanja privatnog visokog školstva država i ne može drugačije da organizuje. u stvari možda može neka "jaka", srbija nema šta tu da experimentiše. Edited by buffalo bill
Link to comment
Ja imam jedno drugacije glediste: upravo ta zasticenost je razlog zbog kog najbolji univerziteti u Srbiji ipak jesu drzavni (i pored svih svojih manjkavosti - privatni su ipak, po kvalitetu nastave i onoga sto se nakon studiranja dobije - gori). Mi u Srbiji nemamo slobodno trziste rada, jer dominira drzavni sektor (sto birokratija, sto drzavne kompanije) gde je bitno kakvu imas vezu i koga poznajes a ne koliko znas i umes. Samim tim, privatni fakulteti uglavnom sluze za proizvodnju papira sa pecatom koji maminim i tatinim sinovima omogucavaju da se zaposle na mestima koja su za njih vec nadjena i obezbedjena. Hocu reci, posten univerzitetski profesor koji zeli da se bavi pravim akademskim poslom jednostavno ne uzima poziciji na Megatrendu, to je primarno, a sekundarni su ideoloski stavovi. U tom smislu upravo zasticenost drzavnih fakulteta omogucava tamo zaposlene da budu "akademski posteniji". Takodje, sa vizure menjanja necega u drustvu, mnogo se vise postuje i slusa stav profesora BU nego profesora Megatrenda.
Meni se cini da su drzavni fakulteti kvalitativno bolji jer se jos uvek vuce nasledje socijalizma.U zemlji u kojoj boravim, najstariji univerzitet i najveci univerzitet je drzavni, ali najbolji i najcenjeniji fakulteti su privatni.Pri tome privvatni fakulteti ne ganjaju samo jeftine discipline, vec ima i medicine, hemije, inzenjera.A takodje postoje privatni "garazni" i fantomski univerziteti.Dajmo jos par godina, recimo, onom kompjuterskom fakulteti, Unionu, FEFI pa da vidimo.
Link to comment
redovni profesor / naučni savetnik je najveće zvanje, i dobija se recimo posle sredine ili pri kraju karijere, ako se dobije. pre toga se mora proći kroz još bar dva zvanja nakon doktorata, što može trajati i 20 godina.tako da neko postane prvo docent, i tako 1x5 ili 2x5 godina, pa vanredni profesor, opet 1x5 ili 2x5 godina, pa onda možda bude izabran za redovnog profesora, što znači da je podležan proveri po defaultu, mora da juri bodove po pravilniku o zvanjima. sve to vaći isto i za državne i za privatne fakultete.tako da nikoga tu ne ocenjuje tržište, bar ne ono kako ga ti vidiš (ja sam se ranije disclaimerovao :)) već samo "peer tržište", tj komisija za izbor u zvanje, matični naučni odbori itakoto...drugo, oko finansiranja - to je cena da bi ti best and brightest imali prohodnost, a ne old boy network deca.ima jedan prilično detaljan i kritičan tekst o nazovi meritokratiji na ivy league univerzitetima, (kačim kad ga nađem) i autor kaže da je osnovni razlog zbog koga recimo deca kineskih bogataša upisuju ivy league je zato što ulaz može da se plati a na najboljim kineskim univerzitetima jednostavno ne može. tamo se traži samo akademski track record a ne i kojekakve budalaste social activity skillovi i poželjni multi-kulti roditeljski background zarad izgradnje nekakve šarene elite kakva je danas praksa koju guraju ivy league dean of admissions.dakle, ako si dovoljno dobar imaćeš finansijsku podršku države, ako nisi onda plati ulaz. u vreme postojanja privatnog visokog školstva država i ne može drugačije da organizuje. u stvari možda može neka "jaka", srbija nema šta tu da experimentiše.
Bush je sa nekim smesnim ocenama upisao Yale. Pricalo se o tome.
Link to comment
Ne, Pejsi. Nije tenure propisan od strane drzave.Moj faks je privatan as it gets, pa postoji institucija tenure-a (kao i na svim ostalim privatnim univerzitetima sirom USA, UK, Azije, ako hoces da zaobidjemo Evropu), zato sto je to element optimalnog ugovora izmedju poslodavca i assistant profesora i kao takav se anticipira jos onda kada se opredeljujes za akademsku karijeru. Vrlo jednostavno, tenure je ishod dobrovoljnog pregovaranja izmedju dve strane, a ne nesto nametnuto od strane regulatora.E sad, to sto je neko na drzavnom univerzitetu, ne znaci da je tamo zato sto je obavezno bolja lova, stalan posao i statijaznam. Koliko sam ja upucena, privatni fakulteti u Srbiji takodje dobro placaju, ako ne i bolje. Razlog zasto se neko radije opredeljuje za drzavni (tj sta bi meni bio razlog) je prepoznatljivost imena BU, velicina (po broju disciplina, tj fakulteta) i, barem za sada, kolege. Mislim da su ovo sasvim legitimni razlozi da se odabere posao na drzavnom univerzitetu i nema nikakve veze sa pravljenjem para po osnovu drzavne intervencije.@morganaJa sam jako gadljiva na libertarijanizam. MIslim, u akademiji, a sta pojedinac ovako misli, to mi je sve okej.
Ja znam informaciju da je pre par godina asistent na Singidunumu radio za 25000 din, a takvo mesto je na BU 50000 din. E sad kolika je plata profesora na privatnom i sl, to zavisi što te zovu. Pretpostavljam da Mića megatrend ne daje ženi Marka Miloševića tek 25000 dinara.
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...