Jump to content
IGNORED

Sta citate?


morgana

Recommended Posts

Pavao Pavličić "Padovi na krovu" - zbirka kratkih krimi priča. Zabavno, što bi Nemci rekli "kurzweilig", događaje uglavnom rešavaju obični ljudi. Uz to pomalo slika i tadašnje društvo u velikom gradu.

//Nisam znala da je sa novogradnjom u Zagrebu bila takva frka, da su ljudi odlazili da čuvaju stanove i pre useljenja i završetka zgrade, da neko ne bi obio i zamenio bravu.

Edited by I*m with the pilots
  • +1 2
Link to comment

danas dohvatih knjigu iz biblioteke: stiv dagerman "nemačka jesen"

 

zbika skica o životu nemaca u hamburgu u jesen '46 - '47. tada napisana i štampana. švedski novinar piše o bedi, gladi, izbeglicama........

 

zanimljivo iz wiki teksta: " It was not published in America until 2011"

 

potražite

  • +1 4
Link to comment
On 29.1.2022. at 18:23, djordje geprat said:

danas dohvatih knjigu iz biblioteke: stiv dagerman "nemačka jesen"

 

zbika skica o životu nemaca u hamburgu u jesen '46 - '47. tada napisana i štampana. švedski novinar piše o bedi, gladi, izbeglicama........

 

zanimljivo iz wiki teksta: " It was not published in America until 2011"

 

potražite

završio.

dosta mučno i poučno. većinski, reakcija na opisano može da se podvede pod "tražili ste, dobili ste". potiče na razmišljanje. pisac je počeo sa hamburgom, obišao, esen, minhen, berlin, hamburg. zaista mislim da treba pročitati.

  • Hvala 1
Link to comment

Privodim kraju Tarkovskog, ubiše me fusnote (mislim da ih ima oko 1000) i moja "istraživanja", zapisivanja i preterana analiziranja. 

U svakom slučaju ne mogu, i dalje, da se otmem utisku u kojoj je bedi i jadu on živeo i radio.  

  • +1 1
Link to comment
1 hour ago, John Coltrane said:

Privodim kraju Tarkovskog, ubiše me fusnote (mislim da ih ima oko 1000) i moja "istraživanja", zapisivanja i preterana analiziranja. 

U svakom slučaju ne mogu, i dalje, da se otmem utisku u kojoj je bedi i jadu on živeo i radio.  

Da me ne razumes pogresno - uostalom, ja sam ga ovde preporucio - mislim da ga, na njegovu stetu, pogresno, ne budi mi zamereno na izrazu - citas.

Pogresno u smislu vizuretm danasnje, poprilicno i iskrivljene i netacne slike o okruzenu i prilikama u kojima je Tarkovski ziveo i radio.

Naravno, nema spora o tome da se radilo o sistemu koji je pod svoju skoro apsolutnu kontrolu stavio sve vidove takozvanog umetnickog stvaralastva, ali tesko da bi moglo da bude spora i oko toga da Rubljov i Solaris, ostale da ne pominjem, onakvi kakvi su, ne bi mogli da budu napravljeni bilo gde osim tamo.

Zvuci na prvi pogled paradoksalno, cak apsurdno, ali se pre svega, a Tarkovski se oko toga i u knjizi ponajvise lomi i jede, radi se vecitom pitanju odnosa Umetnika i Vlasti, Moci...

Nista drugacijem nego u Firenci ili Rimu tokom Renesanse, antiku da ne pominjemo.

Ili u Holivudu.

Opasno bi bilo, ali veoma, veoma zahvalno, ovu pricu - ako je uopste bude, a sumnjam - pokusati nastaviti bez upadanja u uobicajene politicko-ideoloske stereotipe tipa CvP, Amerika-CCCP/Rusija, nasi-njihovi, itd, itd, ali Tarkovski je kristalno cist primer Umetnika koji se ne odrice, niti moze, niti hoce, za razliku od poprilicno drugih koji su bili skloniji kompromisu pre svega na racun sopstvenog stvaralastva.

Ne znam, u svakom slucaju, ne zameri na ovakvom upadu, ali bi mozda imalo smisla malo se jace udubiti u tadasnju, savremenu problematiku.

I to pre svega zbog samog Tarkovskog.

 

  • +1 3
Link to comment
6 minutes ago, namenski said:

Da me ne razumes pogresno - uostalom, ja sam ga ovde preporucio - mislim da ga, na njegovu stetu, pogresno, ne budi mi zamereno na izrazu - citas.

Pogresno u smislu vizuretm danasnje, poprilicno i iskrivljene i netacne slike o okruzenu i prilikama u kojima je Tarkovski ziveo i radio.

Naravno, nema spora o tome da se radilo o sistemu koji je pod svoju skoro apsolutnu kontrolu stavio sve vidove takozvanog umetnickog stvaralastva, ali tesko da bi moglo da bude spora i oko toga da Rubljov i Solaris, ostale da ne pominjem, onakvi kakvi su, ne bi mogli da budu napravljeni bilo gde osim tamo.

Zvuci na prvi pogled paradoksalno, cak apsurdno, ali se pre svega, a Tarkovski se oko toga i u knjizi ponajvise lomi i jede, radi se vecitom pitanju odnosa Umetnika i Vlasti, Moci...

Nista drugacijem nego u Firenci ili Rimu tokom Renesanse, antiku da ne pominjemo.

Ili u Holivudu.

Opasno bi bilo, ali veoma, veoma zahvalno, ovu pricu - ako je uopste bude, a sumnjam - pokusati nastaviti bez upadanja u uobicajene politicko-ideoloske stereotipe tipa CvP, Amerika-CCCP/Rusija, nasi-njihovi, itd, itd, ali Tarkovski je kristalno cist primer Umetnika koji se ne odrice, niti moze, niti hoce, za razliku od poprilicno drugih koji su bili skloniji kompromisu pre svega na racun sopstvenog stvaralastva.

Ne znam, u svakom slucaju, ne zameri na ovakvom upadu, ali bi mozda imalo smisla malo se jace udubiti u tadasnju, savremenu problematiku.

I to pre svega zbog samog Tarkovskog.

 

 

Ovo boldovano me podseti na onu kad mama izbezumljeno vikne neposlušnom detetu "ja sam te rodila, ja ću te i ubiti" :D

 

Cenzura nije ekskluziva tadašnje Rusije, ali pričamo o sistemu koji donosi naredbu od 35 tačaka/scena koje treba izbaciti iz Solarisa - dakle to nije "iseci onu parolu" ili "e, aj izbaci sliku Lenjina u ovom kadru" - to je totalna rekonstrukcija filma. Ili opomene da Stalker nije u duhu socijalizma jer van socijalizma nema drugog/dobrog društva - zajebi fantastiku !!! I on je imao veze kod nekih visokih funkcionera i on nije bio hapšen niti proganja, dakle u tom smislu ovo je "light verzija" nezavisnog umetnika u strogo kontrolisanom društvu. 

 

Njegove kolege u Italiji žive u vilama sa bazenima dok on grca u dugovima do guše i još vodi evidenciju o svakoj potrošenoj rublji taksativno nabraja sve - 5 pari gaća za Tjapu, 3 para najlon čarapa za Larisu, ogrlica i lekovi za Anu Semjenovu...I to sve u trenutku dok mu se sprema nagrada za jednog od najboljih/najuticajnijih reditelja na svetu uz ostala priznanja i odlikovanja. 

 

Pri tom, ja ne zanemarujem činjenicu da je zapad igrao na kartu "izvlačenja" i "sponzorisanja" ruskih i istočno evropskih umetnika čime bi pokazao svetu da je tamo sve jedan veliki gulag. Uostalom kako je Kusturica dobio svoje Zlatne palme?!

 

Ja ne volim sve njegove filmove, ali sam ga uvek smatrao nekom vrstom fenomena koji je za kratko vreme stvaranja razbio sve granice jednog totalitarnog društva. On i sam kaže kao da na trenutak ima dilemu, što je još jedan pokazatelj teških uslova i ne baš lagodnog života koji ide uz uspešne filmadžije - "ako hoćeš pare moraš snimati filmove po ukusu vlasti, a ako hoćeš nećeš da ti se iko meša u posao onda nemaš para za snimanje filma" (parafraziram). 

Valjda mene drži taj utisak jada i bede i njegovog padanja u očaj (misli i o samoubistvu) koji je prisutan kroz ceo dnevnik. Retki su momenti sreće i uživanja. 

 

 

 

Link to comment
18 minutes ago, John Coltrane said:

Ja ne volim sve njegove filmove, ali sam ga uvek smatrao nekom vrstom fenomena koji je za kratko vreme stvaranja razbio sve granice jednog totalitarnog društva. On i sam kaže kao da na trenutak ima dilemu, što je još jedan pokazatelj teških uslova i ne baš lagodnog života koji ide uz uspešne filmadžije - "ako hoćeš pare moraš snimati filmove po ukusu vlasti, a ako hoćeš nećeš da ti se iko meša u posao onda nemaš para za snimanje filma" (parafraziram). 

Valjda mene drži taj utisak jada i bede i njegovog padanja u očaj (misli i o samoubistvu) koji je prisutan kroz ceo dnevnik. Retki su momenti sreće i uživanja. 

Ne volim ni ja, ali naravno, nije u tome stvar: svojevrsno objasnjenje paradoksa o kome pricamo je - da su se pare za snimanje ipak nasle.

I da su filmovi bili snimljeni.

Sto se bolda tice: sreca i Umetnik ne idu zajedno, tesko da ikad i jesu, toliko da se mozda otvara pitanje ima li uopste, da li je moguca Umetnost bez represije.

Jeste po malo jeftin primer, obaska sto nemamo takozvanu vremensku distancu, ali danasnje vreme formalno dosegnutih nevidjenih sloboda umetnika i nazovi umetnika nikako da da ma i priblizno vrednosti koje su davala, radjala drustva koja su zivela u represiji, a umetnici bili ili otvoreno proganjani ili umirali od raznih tuberkuloza po ledenim potkrovljima, proterivani...

Mozda zato sto je Umetnost pre svega - Pobuna, tek - mi kao vrsta danas trcimo duplo brze na 100 metara nego ljudi 17. ili 19. veka, antiku opet da ne pominjem, Renesansu takodje, igramo fudbal i ostala loptanja boljetm nego oni, stizemo na odredista daleka i po nekoliko hiljada kilometara umesto za nekoliko meseci za nekoliko sati, ali - 1 Baha, Rembranta, Direra..., ne da nikako ne stizemo, nego im se cak ni ne primicemo.

I tu negde, u toj matrici lezi i Tarkovski, sa sve svojim inventarisanjem gaca i carapa...

 

  • +1 1
Link to comment
1 hour ago, John Coltrane said:

Uostalom kako je Kusturica dobio svoje Zlatne palme

Ne bih ja baš to ubacivao u (inače zanimljivu) priču o SSSR/Tarkovskom (mislim na postove ovde.)

 

Mesecima čituckam monografiju o Draganu Nikoliću (ispostavilo se da nije samo kolekcija fotografija kako mi se prvo učinilo, ima tu dosta da se čita.) Mi smo bili svet™, pogotovo ta ekipa koja se bavila filmom, pozorištem i TV. Ponegde čak i avangarda. Žeđ "zapada" za tim pričama ima i hipstersku notu, njima je to privlačno na neki način, a ne (samo) horror za propagandnu/hladnoratovsku konzumaciju. 

 

 

Now reading:

 

traitor.jpg

 

Džizs k'o da ne mrzim royals dovoljno... Kakvi epohalni arseholes. 

Edited by Indy
Link to comment
1 hour ago, namenski said:

da li je moguca Umetnost bez represije.

 

Nemam pojma da li je moguca umetnost bez represije ili patnje, verovatno da jeste, ruku dajem da Pikaso nije u dovoljnoj meri patio.

 

U svakom slucaju, vracajuci se na Tarkovskog, posto sam i ja citao Matirologijum, ne bih do kraja rekao da je to gola represija, kakvoj je npr bio izlozen Brodski, upravo citam Sudjenje Josifu Brodskom, e to je pravi horor, ili kakvoj su bili izlozeni Trambo ili Zilnik, zasto da ne, vec vise navodjenje na autocenzuru, na neku vrstu samoispravljanja, i kako sam stigao do kraja Dnevnika, shvatio sam da Andrej ipak nije bio toliko veliki koliko se danas cini, da se njegove zasluge predimenzionirane, te da je njegov najbolji film ubedljivo Nostalgija, a sto je film za koji retko ko moze na prvu da kaze kada pomisli na Tarkovskog.

Tu je on najjaci i to je nevidjena visina umetnosti, to je mesto spajanja poezije, fotografije, arhitekture, zvuka i kadra, to je tacka koja je jednom recju neponovljiva

Screenshot_20220131-104042_Samsung Internet.jpg

Link to comment
5 minutes ago, ultra plasticni said:

...da li je moguca umetnost bez represije...

Pitanje moze i da se drugacije postavi, okrene: da li danas - a korona je slucajno mnoge stvari na tu temu razgolitila - sa simulacijom slobode imamo i simulaciju umetnosti...

 

Ali, sto rece Indy, na nekom drugom mestu i drugom prilikom na temu...

Link to comment
19 hours ago, namenski said:

Ne volim ni ja, ali naravno, nije u tome stvar: svojevrsno objasnjenje paradoksa o kome pricamo je - da su se pare za snimanje ipak nasle.

I da su filmovi bili snimljeni.

Sto se bolda tice: sreca i Umetnik ne idu zajedno, tesko da ikad i jesu, toliko da se mozda otvara pitanje ima li uopste, da li je moguca Umetnost bez represije.

Jeste po malo jeftin primer, obaska sto nemamo takozvanu vremensku distancu, ali danasnje vreme formalno dosegnutih nevidjenih sloboda umetnika i nazovi umetnika nikako da da ma i priblizno vrednosti koje su davala, radjala drustva koja su zivela u represiji, a umetnici bili ili otvoreno proganjani ili umirali od raznih tuberkuloza po ledenim potkrovljima, proterivani...

Mozda zato sto je Umetnost pre svega - Pobuna, tek - mi kao vrsta danas trcimo duplo brze na 100 metara nego ljudi 17. ili 19. veka, antiku opet da ne pominjem, Renesansu takodje, igramo fudbal i ostala loptanja boljetm nego oni, stizemo na odredista daleka i po nekoliko hiljada kilometara umesto za nekoliko meseci za nekoliko sati, ali - 1 Baha, Rembranta, Direra..., ne da nikako ne stizemo, nego im se cak ni ne primicemo.

I tu negde, u toj matrici lezi i Tarkovski, sa sve svojim inventarisanjem gaca i carapa...

 

 

Umetnost je radjana u bedi i jadu, u ratovima i totalitarnim režimima koji su ograničavali slobodu do tih mera da su ljudi pisanjem pokušavali da pobegnu u neki drugi, lepši, slobodniji svet. Ljudi su se protiv toga borili i vicevima, aforizmom, karikaturom, a kamo li romanom ili filmom. Ali daleko od toga da se umetnost nije stvarala u društvima "blagostanja". 

 

 

18 hours ago, Indy said:

Ne bih ja baš to ubacivao u (inače zanimljivu) priču o SSSR/Tarkovskom (mislim na postove ovde.)

 

Mesecima čituckam monografiju o Draganu Nikoliću (ispostavilo se da nije samo kolekcija fotografija kako mi se prvo učinilo, ima tu dosta da se čita.) Mi smo bili svet™, pogotovo ta ekipa koja se bavila filmom, pozorištem i TV. Ponegde čak i avangarda. Žeđ "zapada" za tim pričama ima i hipstersku notu, njima je to privlačno na neki način, a ne (samo) horror za propagandnu/hladnoratovsku konzumaciju. 

Džizs k'o da ne mrzim royals dovoljno... Kakvi epohalni arseholes. 

 

Siguran si da nije bio neki mig sa zapada da se pohvali film koji kritikuje uticaj SSSR u YU (izmedju ostalog, naravno ? 

 

17 hours ago, ultra plasticni said:

 

Nemam pojma da li je moguca umetnost bez represije ili patnje, verovatno da jeste, ruku dajem da Pikaso nije u dovoljnoj meri patio.

 

U svakom slucaju, vracajuci se na Tarkovskog, posto sam i ja citao Matirologijum, ne bih do kraja rekao da je to gola represija, kakvoj je npr bio izlozen Brodski, upravo citam Sudjenje Josifu Brodskom, e to je pravi horor, ili kakvoj su bili izlozeni Trambo ili Zilnik, zasto da ne, vec vise navodjenje na autocenzuru, na neku vrstu samoispravljanja, i kako sam stigao do kraja Dnevnika, shvatio sam da Andrej ipak nije bio toliko veliki koliko se danas cini, da se njegove zasluge predimenzionirane, te da je njegov najbolji film ubedljivo Nostalgija, a sto je film za koji retko ko moze na prvu da kaze kada pomisli na Tarkovskog.

Tu je on najjaci i to je nevidjena visina umetnosti, to je mesto spajanja poezije, fotografije, arhitekture, zvuka i kadra, to je tacka koja je jednom recju neponovljiva

 

 

Misliš na Želimira Žilnika? 

 

 

 

 

@Meazza

 

Zamolio bih te da zadnje postove prebaciš na temu o Tarkovskom. 

 

Hvala

Link to comment
2 minutes ago, John Coltrane said:

Umetnost je radjana u bedi i jadu, u ratovima i totalitarnim režimima koji su ograničavali slobodu do tih mera da su ljudi pisanjem pokušavali da pobegnu u neki drugi, lepši, slobodniji svet. Ljudi su se protiv toga borili i vicevima, aforizmom, karikaturom, a kamo li romanom ili filmom. Ali daleko od toga da se umetnost nije stvarala u društvima "blagostanja". 

Umetnost je radjana svuda, od Altamire, pa i pre nje: ali - Umetnost nije i nikako ne moze da bude bekstvo, bezanje, kako si je ti obelezio.

Umetnost je pre svega i iznad svega - Pobuna.

Naravno, svestan sam da je i moguce i pozeljno da nam se pogledi na znacenja umetnosti razlikuju, ali i to je moguce i pozeljno bas zbog same umetnosti kao takve, i to je jedno od njenih sustinskih znacenja za rod nam i civilizaciju.

 

Nisam bio dovoljno jasan kada sam u pricu uveo drustva blagostanja: na stranu mala takozvana vremenska distanca glede vrednovanja umetnickih dostignuca blagostanjskog perioda, samo sa pokusao da skrenem paznju na mozda prividan paradoks da umetnicka dela nastala u nekim drugim epohama ostaju nenadmasena do danas.

Da ih kao civiizacija nismo nadmasili i ako smo uspeli da, kao sto rekoh, predjemo hiljade kilometara za par sati, umesto za par meseci, trcimo duplo brze nego ljudi Renesanse...

A da su, recimo, umetnicka dostignuca Renesanse, jos uvek, na sva nasa tehnoloska dostignuca - neprevazidjena.

Da, opet i onako price radi: 1 Handel-ov Mesija zvuci vise vasionskitm, nego sva savremena muzika uzeta zajedno, da nemamo arhitektonsko dostignuce dostojno izvodjenja recimo Mocartovog Rekvijema...

Naravno, ovo je ekstremno subjektivan dozivljaj, kakav uostalom i treba da bude.

 

Quote

Siguran si da nije bio neki mig sa zapada da se pohvali film koji kritikuje uticaj SSSR u YU (izmedju ostalog, naravno ? 

O migovima i ideologiji nema svrhe ni zapocinjati pricu: toliko je prljava i prlja samu umetnost, da bi zaista bilo ogresenje i zapocinjati je.

Naravno da je migova bilo, da je bilo i mnogo, mnogo vise od toga, poput bukvalno svake - samo primera radi - Nobelove nagrade za knjizevost dodeljene nekom CCCP piscu koja je bila pre svega politicka deklaracija i prst u oko rezimu.

Kada si pomenuo Yu: steta i sramota sto, imam utisak, potcenjujemo Yu umetnost i danas je minimalizujemo, skoro pa etnicki cistimo.

Na sve svoje nedostatke, Yu je bila 1 kulturni prostor i - kao sto neko ovde rece - svet.

I to bogami pozamasn i znacajan deo sveta kada je umetnost u pitanju.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...