Skip to content
View in the app

A better way to browse. Learn more.

Parapsihopatologija™

A full-screen app on your home screen with push notifications, badges and more.

To install this app on iOS and iPadOS
  1. Tap the Share icon in Safari
  2. Scroll the menu and tap Add to Home Screen.
  3. Tap Add in the top-right corner.
To install this app on Android
  1. Tap the 3-dot menu (⋮) in the top-right corner of the browser.
  2. Tap Add to Home screen or Install app.
  3. Confirm by tapping Install.

Sta čitate?

Featured Replies

20 minutes ago, stajebrebilo said:

Nakon završenih memoara dr Milana Stojadinovića, počeo sam memoare Vlatka Mačeka - da vidim šta je bilo njegovo shvatanje burnih događaja 30-ih godina prošlog veka u Jugoslaviji. Ako neko ima predlog šta još pročitati o tom razdoblju, unapred se zahvaljujem na preporuci.

Vreme-i-novo-vreme-Borislav-Pekic.jpg

Mozda ti se posle Milanceta Stojadinovica uklope Pekicevi zapisani, a objavljeni posle smrti, neobradjeni, razgovori sa Dragomirom Stojadinovicem.

Odlican materijal za uvid u pred-WW2 Beograd, atmosferu u uslovno visim krugovima, ali pre svega odlicni opisi dogadjanja pa i licnosti, pocev od preuzimanja Vremena od brace Stojadinovic (Dragomir je bio direktor) i pretvaranja Vremena u uzoran, uspesan novinski trust uoci rata (takozvana zgrada Borbe, jebemliga sta je sada u njoj, mozda jos uvek Novosti)...

Inace, Pekic i Dragomir Stojadinovic su poznanici sa robije u Sremskoj Mitrovici...

  • Replies 8.9k
  • Views 957.4k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Most Popular Posts

  • slepa živana
    slepa živana

    prebacila sam se na ovu temu jer se tamo piše o najavama i medijima   imam jedan bedž, omiljeni na kome piše "što čitaš?" to je naziv neke hrvatske anarhističke edicije, praktično reklamni b

  • slepa živana
    slepa živana

    upravo sam završila s čitanjem nečeg što se zove "selindžer" iz 2014, autori salerno i šilds. radi se uglavnom o gomili kratkih izjava, delova intervjua, pisama ljudi koji su poznavali selindžera. ima

  • slepa živana
    slepa živana

    ja sam gledala predstavu po toj knjizi na večernjoj sceni radović. i to monodramu. dug je niz mojih krvavih žrtava kulturnom uzdizanju

Posted Images

40 minutes ago, namenski said:

Vreme-i-novo-vreme-Borislav-Pekic.jpg

Mozda ti se posle Milanceta Stojadinovica uklope Pekicevi zapisani, a objavljeni posle smrti, neobradjeni, razgovori sa Dragomirom Stojadinovicem.

Odlican materijal za uvid u pred-WW2 Beograd, atmosferu u uslovno visim krugovima, ali pre svega odlicni opisi dogadjanja pa i licnosti, pocev od preuzimanja Vremena od brace Stojadinovic (Dragomir je bio direktor) i pretvaranja Vremena u uzoran, uspesan novinski trust uoci rata (takozvana zgrada Borbe, jebemliga sta je sada u njoj, mozda jos uvek Novosti)...

Inace, Pekic i Dragomir Stojadinovic su poznanici sa robije u Sremskoj Mitrovici...

Dragomir se pominje u kontekstu saradnje Milana Stojadinovića i UDBA u vezi sa kontaktima sa Pavelićem u Argentini... Navodno je sve rađeno da bi olakšao život bratu i sestri u posleratnoj Jugoslaviji.

Hvala!

2 minutes ago, stajebrebilo said:

Dragomir se pominje u kontekstu saradnje Milana Stojadinovića i UDBA u vezi sa kontaktima sa Pavelićem u Argentini... Navodno je sve rađeno da bi olakšao život bratu i sestri u posleratnoj Jugoslaviji.

Hvala!

Mutna je to prica, oba brata priznaju da je Milan sve uradio da bratu olaksa zatvor, ubrza pustanje i dobijanje pasosa, sto su i ostvarili.

Opet, bas Argentina, dokazani, doduse i ne skrivani susreti sa Pavelicem...: tesko da je tu neceg bitnog bilo, ali tek da se pomene...

Inace, off je, ali tek da se pomene: Milan Stojadinovic je bio zaista briljantan ekonomista, najvecim delom zasluzan za par godina poprilicnog privrednog razvoja Kraljevine, neposredno uoci WW2, mada se, doduse, zaboravlja da je taj razvoj bio i posledica prodora nemacke privrede u Jugoslaviju i besomucne nemacke potraznje pre svega sirovina ali i svega drugog u pripremama za rat...

Dobro, i malo korupcije, ali to se na Balkanu ne racuna u neke jake grehove...lolol

Ostaje istoricarima, ali ovi moderni imaju preca posla, da rasvetle Milanovu evoluciju u firerisanjetm, opcija koja je, da je Britanci nisu na vreme osujetili mogla poprilicno da utice na ovdasnju istoriju...

Zaljubivsi se u Noflerovu Sailing to Philadelphia, cekao dugo da se pojavi prevod Mason and Dixon. Bukvalno svaki put kad slusam pjesmu, provjerim da li se neko udostojio da prevede i objavi. Napokon, iako mi je dosta los engleski ali mogu da procitam lagano stivo, iscimam druga donese mi iz US, jer mi znaci jbg. Evo, na trecoj strani sam zabagovao. mozak me zabolio. This will be a journey.

ImgBB
No image preview

20260630 000417 hosted at ImgBB

Image 20260630 000417 hosted on ImgBB
7 hours ago, kipo said:

Zaljubivsi se u Noflerovu Sailing to Philadelphia, cekao dugo da se pojavi prevod Mason and Dixon. Bukvalno svaki put kad slusam pjesmu, provjerim da li se neko udostojio da prevede i objavi. Napokon, iako mi je dosta los engleski ali mogu da procitam lagano stivo, iscimam druga donese mi iz US, jer mi znaci jbg. Evo, na trecoj strani sam zabagovao. mozak me zabolio. This will be a journey.

ImgBB
No image preview

20260630 000417 hosted at ImgBB

Image 20260630 000417 hosted on ImgBB

Ne daj se.
Samo uporno i hrabro.
Plodovi će biti slatki na kraju.. ;)

961 час в Бейруте (и 321 ливанское блюдо в придачу) / Рёко Секигути, 2023.

961 heures à Beyrouth 2021 / R. Sekiguchi, 2021.

Nepretenciozna putoknjiga po ostrvu Bejrut, pun pansion.

Vintila Horija: "Bog je rođen u izgnanstvu", roman za koji je Horija dobio Gonkurovu nagradu 1960. godine, je delo napisano u formi imaginarnog dnevnika izgnanog rimskog pisca Ovidija u gradiću Tomisu (danas Konstanca) na Crnom moru.
Desnih političkih opredeljenja, Horija je izbegao iz Rumunije u Francusku pred kraj Drugog svetskog rata gde je i napisao ovaj veoma zanimljiv roman.
Ono što prvo može da se uoči je motiv izgnanstva, unutrašnjih previranja, zrelosti i duhovne transformacije (verovatno i kroz Horijino lično iskustvo) kojim pokušava da opiše svet izgnanog Ovidija.
U stvarnosti Ovidije je u izgnanstvu napisao Tužbalice i Pisma prijatelju, dela u kojima polako od čoveka punog života i rimskih vrednosti postaje iznutra neko drugi.
U osam poglavlja za osam godina boravka u Tomisu Ovidije prolazi, u Horijinom delu, put od samosažaljivog, hedonističkog Rimljanina pa sve do zrelog, introspektivnog čoveka koji pronalazi svoj identitet u svetu gde je dospeo voljom cara Avgusta.
Rimsku dekadenciju, izveštačenost i tiraniju, Ovidije menja za lokalnu jednostavnost i prirodnost.
Duhovna istina i unutrašnje stanje postaje ono što obasjava Ovidijevo delo, a ne javno priznanje, slava i luksuz.
"Како моја мала, лична туга може оправдати губитак моје вере у Рим?

Ништа од онога што сам написао у „Уметности љубави“ не важи код Томиса. Нећу променити свој став, јер опроштај цара још увек може доћи, а самопонижење је једини пут до Августовог срца.
Поступати с њим на достојанствен начин значи осудити самог себе.
Ако царски режим потраје након Августове смрти, сваки Римљанин

ће бити понижен, јер за цара постоји само један слободан човек на свету. Сви остали су робови: они му дугују све, он њима ништа.
Сами смо са нашим оружјем и нашим страхом, бескорисним стварима сада када се смрт приближава."

Edited by alkibijad

Tako je počelo. Kao čudo. Slučajnosti su se ređale sa takvom gvozdenom poslednošću u sudbinsko određenje budućnosti, da nikad o svojim bristolskim danima ne mislim bez izvesnog religioznog straha od proviđenja koje je tada na najnedvosmisleniji način umešalo svoje prste u naše živote. Morao se dogoditi Svetski rat, i morala je od Dorćola sa vojskom do engleske bolnice u Solunu Rašela, doznaću da se preziva Alkalaj, prispeti: i baš tu, i baš u sobi koja je njoj na brigu poverena, na Engleza Archibalda, naići (dve obojene tačke, dve mrve praha, lutaju prostorom od severnog do južnog pola; mogu li matematičari izračunati koja je verovatnoća da će se sresti u sobi broj četiri, na drugom spratu engleske bolnice u grčkom Solunu, punom vojske i izbeglica. Dve druge tačke, dve druge mrve praha, nošene ko zna kakvim vetrovima sudaraju se za šankom "Glengyle Inna" u Bristolu, u Engleskoj. Ko to nama vitla po prostoru? Ko podešava vreme da se baš kad treba nađemo na mestu koje je: slučajno nađeno? Unapred određeno voljom i mišlju toliko nadmoćnom nad našom da joj ni smisao ni usmerenje shvatiti ne možemo?). Krilato proviđenje brzinom mašte hirovito preleće prostore između Dorćola i Bristola, Soluna i Albiona ugađajući susrete mušičavo kao Puk u nečijem snu, jedne novembarske noći. Nebo je premreženo slučajnostima - igračkama i rukama kakvog detinjastog vaseljenskog moćnika.

Očevi i oci - Slobodan Selenić

On 29. 6. 2026. at 23:38, namenski said:

Vreme-i-novo-vreme-Borislav-Pekic.jpg

Mozda ti se posle Milanceta Stojadinovica uklope Pekicevi zapisani, a objavljeni posle smrti, neobradjeni, razgovori sa Dragomirom Stojadinovicem.

Odlican materijal za uvid u pred-WW2 Beograd, atmosferu u uslovno visim krugovima, ali pre svega odlicni opisi dogadjanja pa i licnosti, pocev od preuzimanja Vremena od brace Stojadinovic (Dragomir je bio direktor) i pretvaranja Vremena u uzoran, uspesan novinski trust uoci rata (takozvana zgrada Borbe, jebemliga sta je sada u njoj, mozda jos uvek Novosti)...

Inace, Pekic i Dragomir Stojadinovic su poznanici sa robije u Sremskoj Mitrovici...

Zar nisu i bliski rođaci? Pekićeva žena je nešto blisko Stojadinovićima, ako nisam totalno šenuo.

Screenshot_20260710_023503_Facebook.jpg

Dragi narode, bataljujte dok još imate sivih ćelija.

Dosta zanomljivo,

verovatno ću i sledeću pročitati...

IMG_3846.jpeg

Pomagao drugu koji iseljava stan u Australiju da se resi viska knjiga pa sam mu pouzimo šta me interesuje (uključujući i moj prvi komplet Gospodara prstenova koji sam mu dao 1998).

Uzeo dve Solženjicinove knjige. I ne znam šta mi je govorilo da se knjiga koja se žive Odjel za rak ne bavi bolesnima od raka. Bavi se.

A dobra je knjiga i ne mogu da je ne pročitam a obuzima me užas svaku trecu stranu. A očekivao sam lagano štivo o gulazima.

9 hours ago, Hamlet Strašni said:

Pomagao drugu koji iseljava stan u Australiju da se resi viska knjiga pa sam mu pouzimo šta me interesuje (uključujući i moj prvi komplet Gospodara prstenova koji sam mu dao 1998).

Uzeo dve Solženjicinove knjige. I ne znam šta mi je govorilo da se knjiga koja se žive Odjel za rak ne bavi bolesnima od raka. Bavi se.

A dobra je knjiga i ne mogu da je ne pročitam a obuzima me užas svaku trecu stranu. A očekivao sam lagano štivo o gulazima.

Ja sam primetio da sve teže podnosim "uznemirujući sadržaj" kako knjige tako filmove itd...

Da li je što se nakupilo nemam pojma...

ptica-od-sapuna-heliks.jpg

Prelepo iskustvo. Tri priče na manje od 100 strana, vešto napisano.

Svakodnevne stvari, obični ljudi, otuđenost, nesnalaženje u vremenu i komunikaciji, bajkovito, skoro na granici fantastike i horora.

Ne umem da dočaram i prepričam ali stil i način pripovedanja su sjajni. Ima i dosta humora i ironije ali bogami i progutane tuge i prećutane gorčine uz šta dolazi i ta prokleta depresija.

fr_20210205_152831.jpg

Wub na kub. wub

citam biografiju Williama Burrowsa. Inace volim bitnike, ali ovaj je bio stvarno lud. Dosao negde do pola, jel radim i imam brdo obaveza.

Create an account or sign in to comment

Background Picker
Customize Layout

Account

Navigation

Configure browser push notifications

Chrome (Android)
  1. Tap the lock icon next to the address bar.
  2. Tap Permissions → Notifications.
  3. Adjust your preference.
Chrome (Desktop)
  1. Click the padlock icon in the address bar.
  2. Select Site settings.
  3. Find Notifications and adjust your preference.