Not-just-now playing

[Ras]

Čitam danas na Tidalovom Magazinu da je 30 godina prošlo od Out of Time: https://tidal.com/magazine/article/rems-out-of-time-30/1-77637

Saznanje koliko je vremena prošlo od nekih događaja koji mi se čine ne tako davnim, svaki put me šokira! Zatekao sam se u Minhenu baš u vreme lansiranja albuma i bilo je očigledno da je WB krenuo u agresivnu kampanju: cd-ovi su se prodavali po promotivnoj ceni par maraka nižoj od redovne, promo LP je išao sa poklon singlom, a u Saturn-Hansi, kao i na muzičkim odeljenjima u svim ostalim trgovinama vrteo se Losing My Religion. Po povratku me i Nišu dočekala slična euforija, od te pesme i videa nije se moglo pobeći. REM mi je u to vreme bio jedan od omiljenih bendova, možda i najvoljeniji i jesam se pomalo mrštio na Shiny Happy People i  na čitav hajp, ali mi nije smetalo da album slušam neprestano. Bio sam okružen ljudima sličnih afiniteta, viđao se sa mnogo njih gotovo svakodnevno, bilo je proleće i bio sam potpuno bezbrižan. Nedugo zatim usledio je sunovrat.

I danas se rado vratim tom albumu, slušam ga čitavog, bez preskakanja, i ne mrštim se više na Shinny HP. I dalje mi je draža druga strana, koja mi zvuči koherentno, a favoriti su bili i ostali isti - pesme koje zatvaraju album:  Texarkana, Country Feedback i Left Me in Honey.

 

Edited April 2, 2021 by Ras

[Indy]

Manje poznata pesma, Drones u ubilackoj formi (sa pokojnim Mike Nogom na bubnjevima), iz 2008.

 

 

 

Quote

"River of Tears", preformed by the Drones, tells the story of David Gundy, a 32-year-old Aboriginal man who died after being shot by police when he was woken from his sleep during an unlawful raid on his home in Marrickville on April 27, 1989. The police were  looking for another man. The police had no legal right to be in his home. A coronial inquest found that Gundy had died accidentally... " from green left weekly review of Cannot buy my soul

 

 

Cannot buy my soul postoji na Spotifaju (Drones tu izvodi gornju stvar u unplugged varijanti)

 

[beyoncé]

On 19.3.2021. at 21:43, I*m with the pilots said:

 

https://peterbroderick1.bandcamp.com/album/all-together-again

 

Peter Broderick - All together again

Pratilac tokom setnji poslednjih n nedelja.

 

 

baš sam nedavno slušala novi (blackberry)

 

Spoiler

 

 

 

[ultra plasticni]

 

 

Biser

[Hermetico]

Roberta Ešlija sam slušao i ranije, često sam ga puštao na radionicama dok klinci crtaju. Ali ovog leta sam se otkinuo od slušanja, tako me bacao u meditacije... Bio na nekoj koloniji, cimeri puste ska il metal, a meni dovoljno da stavim fon kraj uveta i već mogu da isključim okoliš. Milion preporuka, svakako moj omiljeni savremeni klasičar.

 

 

 

 

[harper lee]

Gde je ovo bilo ceo moj zivot?

 

 

[Svemir Zeka]

Evo ne znam kako me je ovo promašilo sedam godina

 

 

 

[autsajder]

 

Gugl kaže da je ovo luksemburški (ili srednjovijekovni njemački) i da je pjesma o radovanju cvijeću u maju, livadi, šumi, pticama, o curama i momcima.. ali se završava promašenom ljubavi prema ljubavnici. Preživjela je stotine godina i našla put u novoj produkciji do digitalno analogne konverzije signala prenesenog svemirskim satelitima.      big like!

 

edit: Ima i live

 

 

Edited January 29, 2022 by autsajder

[Indy]

Prvo me razbarušeno-erotična (peeping tom balada #1 svih vremena) Watching Alice razmekša dovoljno, mora jedno 2x, 3x...

 

A kad naiđe City of Refuge, podsetim se da sam jošte živ (što se retko događa), i onda to mora 4x, 5x... (Naravno sound volume adekvatno epski. Rastera mi mačku, probudi mi ženu...)

 

Ne pravi ih Nick više ovakve, niko ih ne pravi. Btw. Hires posebno oživljava (akustični) klavir, uopšte akustične instrumente (Slowly Goes the Night npr. I Nickov vrlo razbarušeni, pomalo pijani-naduvani vokal (meni je on najlepše pevao kad je manje "umeo" da peva, ako tako mogu da kažem. Kad je "id" u glasu bio jači od "ego"-a. Malo serem, ali tako nešto.)

 

 

[Indy]

  

Nalazim se u omanjem ali odabranom podskupu laneganista kojima je Field Songs najveći album našega Markića (kako ga je zvala luba).

 

Kako ovaj brat žabar ističe, ovde nije tipičan Markov "tvrdi bluz", više 1 amerikana... "Klasik, koji sa svakim slušanjem uvek daje više". Kao i obično što je radio Mark, nekomplikovane jednostavne pesmice, iskreno do jaja svaki put zvuče.

 

 

Kaže Mark: "I consider the finished album to be one of my best, and it contains some of my favorite songs: "Don't Forget Me," in which I flat-out took the melody and phrasing from an Israeli folk song and was immediately busted for it by fans when it was released; "One Way Street," which has been a constant in my set lists since the day it came out; and "No Easy Action," which I wrote after reading two stories in the newspaper one morning..."Kimiko's Dream House" was a gift from my favorite singer, friend, and mentor Jeffrey Lee Pierce. He gave me the music and half the lyrics and said, "Finish it.""

 

 

[Svemir Zeka]

 

 

[I*m with the pilots]

Sad vec nekoliko godina rodjendanska. Nema sanse da ne krenem da igram uz nju, moja ultimativna tanc pesma!

 

 

[I*m with the pilots]

Izdat na danasnji dan. Jedan od najomiljenijih i koji od prvog slusanja ne izlazi iz glave (Risingson i Inertia Creeps forevr), taman me podsetio prijatelj i morala sam ga odmah pustiti.

 

 

[Ras]

14 minutes ago, I*m with the pilots said:

Izdat na danasnji dan. Jedan od najomiljenijih i koji od prvog slusanja ne izlazi iz glave (Risingson i Inertia Creeps forevr), taman me podsetio prijatelj i morala sam ga odmah pustiti.

 

 

Na današnji dan, sada me je One Drive podsetio je bio koncert Baba Zula u DOB-u.

 

Fotografije su sa Jazzin sajta

 

 

 

 

 

 

 

[I*m with the pilots]

14 minutes ago, Ras said:

Na današnji dan, sada me je One Drive podsetio je bio koncert Baba Zula u DOB-u.

 

Fotografije su sa Jazzin sajta

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mi smo tu negde

Edit: u stvari mislim da vidim sebe, haha

Edited April 20, 2022 by I*m with the pilots