Jump to content
IGNORED

Pitanje za pravnika


ordi

Recommended Posts

47 minutes ago, Hamlet Strašni said:

Зашто колоквијално? Па ЗОО познаје предуговор. 

Poznaje, ali je elegantnije da se radi osnovni ugovor i aneksi. Formalizam i obaveznost davanja je naglašenija, što je i poželjno kad je reč o svojinskopravnim pitanjima. 

@nautilus Sad sam ništa.  Inače sam u parnicu imala najgluplju principalku na planeti, praktično sam samouka u parnici. Za razliku od krivice.

Edited by halloween
Link to comment

Pitanje:

 

kakvo je stanje sa prodajom nekretnina u izvršnom postupku u Srbiji?

 

Dakle, ako se nekretnina ne proda na prvom ročištu, može se prodati, pretpostavljam, do jedne polovine procijenjene vrijednosti.

 

Na drugom ročištu, do jedne trećine.

 

Na trećem ročištu...?

 

Pitam ovo jer u BiH je dugo godina u opticaju bila opcija "bez ograničenja" koju su neki jako dobro unovčili (tipa, banka kupi stambeni objekat za 1.000,00 KM i plati smiješnih 50-ak maraka poreza na to). Naravno, takvo osiromašenje izvršenika je prije ili kasnije moralo dovesti do promjena. Prvo su uveli da se tražilac izvršenja smatra namirenim kad dobije nekretninu čija vrijednost premašuje vrijednost potraživanja no i to im je bilo previše pa su otišli korak dalje.

 

Izgleda da su se svi bitni i veliki namirili pa kad je došlo vrijeme da neko moj mora namiriti svoje potraživanje na taj način, uvedena je letvica na jednu četvrtinu procjene. :isuse: Mislim, znam, drugu bih pjesmu pjevao da sam sa one strane izvršenja, blablabla, ali mi je totalna perverzija da je sudska praksa tako slobodno ograničila (pun intended) bez ograničenja na 1/4. Izvršenik koji ima veoma skupu nekretninu, apsurdno, biva zaštićeniji od onog koji ima neku garsonjericu ili neki raspad od objekta.

 

(Pitam ovo jer je činjenica da je nekretnina izvršenika po procjeni puno vrijednija od potraživanja i da bi na svaku ponudu u trećoj prodaji morao namiriti svog novca da "kupim" nekretninu izvršenika koju poslije ne bih mogao prodati nikom.)

Link to comment
3 hours ago, Uskebasi said:

Prva prodaja 70%, druga prodaja 50%, nema trece prodaje. Ako ne uspe druga prodaja ili se ide na prenos prava svojine (50%), ili na neposrednu pogodbu (najmanje 30%).

 

Hvala.

Link to comment
  • 4 weeks later...

imam jedno pitanje. 1994. smo kupili stan od vojnog lica u penziji, sada planiramo da ga prodamo i u katastru stoji da je uknjizen na ministarstvo odbrane.

 

nabavio sam svu dokumentaciju u kontinuitetu od 1980. (ugovor o koriscenju kada je taj covek dobio stan od vojske) do danas, jedino nigde ne mogu po arhivama da pronadju ugovor o otkupu stana iz 1991/2. u arhivu ministarstva odbrane su mi rekli da postoji zapisano da je taj covek otkupio stan od vojske ali da fizicki ugovora nema u arhivi. da li postoji jos neko mesto na kome mogu da trazim to i sta je alternativa za uknjizavanje ako se ugovor negde zagubio ili nestao? dosao sam i do njegovog sina, i on je trazio medju svojim dokumentima, nema papira nigde.

Link to comment

Архив Београда. Тражи из суда копију књиге овере и потврду из Војске па тако пробај. 

Ако ништа друго, мораћеш све да их тужиш. 

Link to comment

Imam(o) ozbiljne probleme u domenu radnog prava. Moja pitanja su sledeća:

1. da li direktor institucije može da prebaci potpisivanje svih akata (dozvola, rešenja, autorizacije) na niže službemike i da sebe izuzme potpuno? Napominjem da deponovane potpise imaju samo dir i 1 pomoćnik dira, a da se ovo o potpisivanju sprovodi internom odlukom.

 

2. da li usmeni i pisani nalog imaju istu težinu, odnosno da li poslodavac može da ti kaže - ne dam ti pisani nalog za rad, dovoljan ti je usmeni. Pri tome je reč o poslu koji je dugotrajan i obiman, koji sistrmatizacijom radnih mesta nije propisan uz poziciju osobe kojoj se nalog daje, ali jeste uz pozicije osoba koje taj posao (te poslove) uopšte ne rade.

 

3. da li je dozvoljeno davati stimulaciju zaposlenima bez postojanja internog akta institucije, kojim bi se to uredilo, i bez ikakvog obrazloženja (za koji dodatni posao/naročit rezultat rada itd. se daje)?

 

4. Ako su na nekom papiru koji firma izdaje drugom pravnom licu (npr. dozvola za obavljanje neke delatnosti) uoči ozbiljna greška, da li odgovara samo obrađivač predmeta a izuzeti su svi nadređeni koji su papir zapravo pregledali i potpisali (u ovom slučaju šef, dva pomoćnika direktora i direktorova fuksa koja je na najnižoj poziciji u firmi,

ali potpisuje i pregleda sve).

 

5. Ako direktor otvoreno i javno preti zaposlenima da im se prisluškuju telefoni, mobilni telefoni, ako ih snima kamerama koje imaju zvuk na radnom mestu - kako najefikasnije reagovati na te pretnje (ako može referenca na odgovarajući zakon/e i član/ove)? Koje posledice snose pravnici u instituciji koji puštaju direktora da iznosi ovakve pretnje pred njima i radi nedozvoljene stvari?

 

Toliko za sada i hvala unapred.

EDIT. Reč je o radu u državnoj instituciji.

 

Edited by pt 2.0
Link to comment

Nisu svi poslovi organa državne uprave upravna stvar, ali ću se u odgovoru ograničiti samo na stvari o kojima se rešava u upravnom postupku (dozvole, potvrde, rešenja i sl.)

U samom spojleru ima nekoliko spojlera, nešto sam verovatno pogrešno označila obeležavajući spojlere, ali nemam snage da ih razdvajam. Mislim da je tekst OK. 

 

1.  Čl.84. Zakona o državnoj upravi (Sl. glasnik RS br. 79/05 , 101/07 , 95/10 , 99/14 )

 

propisuje formalne uslove koje mora da ispunjava državni službenik (ili zaposleni u instituciji koja vrši poverena javna ovlašćenja)

 

Član 84.

(1) Poslove iz delokruga organa državne uprave vrše državni službenici.

(2) Državni službenik može da radi na poslovima državne uprave ako je položio državni stručni ispit, prema zakonu kojim se uređuje položaj državnih službenika.

(3) Za vođenje upravnog postupka i odlučivanje o pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica može biti ovlašćen državni službenik koji ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 180 ESPB bodova, osnovnim strukovnim studijama, odnosno na studijama u trajanju do tri godine.

(4) Uslove iz st. 2. i 3. ovog člana mora da ispunjava i zaposleni kod nosioca javnog ovlašćenja koji je ovlašćen da vodi upravni postupak i odlučuje u upravnom postupku.

(5) Položaj državnih službenika uređuje se posebnim zakonom.
 

Zakon o opštem upravnom postupku (ZUP)

Veoma bitan član ZUP-a je čl.39.

ZUP razlikuje poslove:

1) Vođenja upravnog postupka

2) Preduzimanja određenih radnji u postupku

3)  Odlučivanja u upravnom postupku

Ove tri vrste radnji  mogu vršiti: 1 lice sve tri radnje, dva lica ili tri lica(svako je zaduženo za po jednu vrstu poslova). Konkretizacija poslova mora biti određena u Pravilniku o unutrašnjem uređenju i  sistematizacji radnih mesta! ( u čl.39.st.2. ZUP kaže " lice koje je raspoređeno na radno mesto..." a raspoređivanje se vrši pomenutim Pravilnikom, a takođe mora i da se pokapa sa rešenjem o raspoređivanju, tj. u tom rešenju navodi se broj radnog mesta iz Pravilnika u kom je opis radnog mesta na koje je državni službenik raspoređen.Ako na taj način radna mesta nisu sistematizovana- rešenje može doneti samo rukovodilac organa ( što posredno znači da drugi zaposleni mogu preduzimati određene radnje u postupku, ali samo na osnovu pisanog ovlašenja rukovodioca jer u spisima predmeta mora da postoji pisani trag ko je ovlastio baš tog, a ne nekog drugog zapsolenog da preduzme određene radnje u postupku. Suprotno  postupanje  je bitna povreda postupka, za koju je pored redovnih pravnih lekova, predviđena i mogućnost ponavljanja postupka  ( čl.176.st.1.tač.3. ZUP). Samo to lice ukoliko izvrši radnju na koju nije izričito ovlašćeno pisanim putem, uz ispunjenost ostalih pretpostavki za odlučivanje, rizikuje da bude optuženo za krivično delo zlouotrebe službenog položaja (prekoračenjem granica svog službenog ovlašćenja) iz čl.359. Krivičnog zakonika. O tome da li ima osnova sumnje da su se u radnjama određenog lica  ili više lica stekla obeležja krivičnog dela, odluku donosi nadležni javni tužilac u svakom konkretnom slučaju. 

Takođe, jako bitno prilikom iznošenja argumentacije u prilog tranparentnosti i zakonitosti postupka je da organ na pogodan način objavljuje koja su lica ovlašćena za preduzimanje odrđenie grupe poslova, ili čak i za samo odlučivanje u postupku ( npr. na internet stranici organa ili na oglasnoj tabli u samoj instituciji)- videti čl. 39.st.4. ZUP.

 

Ovlašćeno službeno lice i delegacija ovlašćenja

Član 39.

(1) Organ postupa u upravnoj stvari preko ovlašćenog službenog lica.

(2) Ovlašćeno službeno lice, u smislu ovog zakona, jeste lice koje je raspoređeno na radno mesto koje čine i poslovi vođenja postupka i odlučivanja u upravnoj stvari, ili samo poslovi vođenja postupka ili preduzimanja pojedinih radnji u postupku.

(3) Ako službeno lice nije određeno, rešenje u upravnom postupku donosi rukovodilac organa.

(4) Organ na pogodan način objavljuje koja su službena lica ovlašćena za odlučivanje u upravnim stvarima, a koja za preduzimanje radnji u postupku pre donošenja rešenja.

(5) Kolegijalni organ može da ovlasti svog člana da vodi upravni postupak i priprema odluku.

 

Nadzor i odgovornost ovlašćenog službenog lica po ZUP 

Ovde su citirani član 209. i 210. ZUP radi potpunijeg uvida u rad ovlašćenih službenih lica u upravnom postupku.

 

 

Član 209.

(1) Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši ministarstvo nadležno za poslove državne uprave.

(2) Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši upravna inspekcija, osim u pitanjima u vezi sa izvršavanjem zakona u oblasti odbrane i od značaja za odbranu i Vojsku Srbije.

Odgovornost ovlašćenog službenog lica

Član 210.

(1) Ovlašćeno službeno lice u organu koje vodi postupak odgovorno je ako njegovom krivicom dođe do neizvršavanja određenih procesnih radnji.

(2) Ministarstvo nadležno za poslove državne uprave u vršenju nadzora nad primenom ovog zakona i drugi organi uprave u obavezi su da zahtevaju pokretanje disciplinskog postupka protiv ovlašćenog službenog lica, odnosno odgovornog lica koje po službenoj dužnosti ne izvrši uvid u činjenice o kojima se vodi službena evidencija, koje na zahtev organa koji vodi postupak besplatno ne ustupi podatke o kojima vodi službenu evidenciju u roku utvrđenom zakonom, ne izda rešenje u roku utvrđenom zakonom ili ne dostavi spise drugostepenom organu ili sudu nadležnom za upravne sporove u rokovima utvrđenim zakonom.

 

2. Državni službenik nije dužan da postupi po usmenom nalogu pretpostavljenog bez pogovora tj. postoje izuzeci. O tome u čl.18.st.1. Zakona o državnim službenicima.  Ako je kažnjivo delo ( prekršaj, privredni prestup ili krivično delo) onda je dužan da odbije tj. ne sme da ga izvrši (čl.18.st.3. ZDS). Pri tom, jedno je nalog, a drugo ovlašćenje. Tako da ovlašćenje iz čl.39. ZUP uvek mora biti u pisanoj formi jer se odnosi na samo vođenje postupka (to je procesno pitanje), dok nalog ne mora uvek biti u pisanoj formi, ali se uvek odnosi na izvršenje radnje koja je van upravnog postupka (Ovo je moje mišljenje). Zbog toga, ako u opsiu poslova radnog mesta pored navođenja konkretnih poslova državnog službenika na kraju navede opštu klauzulu ( što je vrlo čest slučaj): i drugi poslovi po nalogu pretpostavljenog- to se odnosi na naloge iz čl.18. Zakona o državnim službenicima, koji mogu biti i pismeni a usmeni ali ne u svrhu sprovođenja upravnog postupka iz čl.39. ZUP. jer je ovlašćenje za sprovođenje radnji u upravnom postupku formalne, procesne prirode i ne može biti usmeno već samo na osnovu Pravilnika o sistematizaciji i opisa radnog mesta ili na osnovu izričitog pisanog ovlašćenja rukovodioca organa i to za svaki pojedinačni slučaj ( predmet)

Član 18.

(1) Državni službenik dužan je da izvrši usmeni nalog pretpostavljenog, izuzev kad smatra da je nalog suprotan propisima, pravilima struke ili da njegovo izvršenje može da prouzrokuje štetu, što saopštava pretpostavljenom.

(2) Nalog koji pretpostavljeni ponovi u pismenom obliku državni službenik dužan je da izvrši i o tome pismeno obavesti rukovodioca.

(3) Državni službenik dužan je da odbije izvršenje usmenog ili pismenog naloga ako bi ono predstavljalo kažnjivo delo i da o tome pismeno obavesti rukovodioca odnosno organ koji nadzire rad državnog organa ako je nalog izdao rukovodilac.

Zaštita standarda ponašanja i zabrana mobinga

3. Šta znači stimulacija iz tač.3.- prekovremeni rad, pripravnost ili nešto treće?

 

4. Odgovor na 4. je sadržan u tački 2.-  može i jednog a može i sve zavisi od konkretnih okolnosti. 

5. Od pravnika u državnoj upravi ne očekuj previše. Možeš se pozvati na čl.18. Kodeksa ponašanja državnih službenika, čl.7. i 8. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu.(Sl. glasnik RS br. 36/10)

 
Član 18. Kodeksa

(1) Državni službenik koji smatra da se od njega ili drugog državnog službenika traži da postupi na način koji nije u skladu sa ovim kodeksom o tome pismeno obaveštava rukovodioca organa.

(2) Državni službenik zbog toga ne sme biti stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge državne službenike, niti izložen uznemiravanju (mobing) prilikom obavljanja svojih dužnosti i ostvarivanja prava u organu.

 

Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu

Član 7. 

(1) Poslodavac je dužan da zaposlenog, pre stupanja na rad, pismenim putem obavesti o zabrani vršenja zlostavljanja i pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenog i poslodavca u vezi sa zabranom zlostavljanja, u skladu sa ovim zakonom. 

(2) Poslodavac je dužan da, u cilju prepoznavanja, prevencije i sprečavanja zlostavljanja, sprovodi mere obaveštavanja i osposobljavanja zaposlenih i njihovih predstavnika da prepoznaju uzroke, oblike i posledice vršenja zlostavljanja.

Član 8. 

Poslodavac je dužan da zaposlenog zaštiti od zlostavljanja, u skladu sa ovim zakonom.

 

 Zlostavljanje, u smislu ovog zakona, jeste svako aktivno ili pasivno ponašanje prema zaposlenom ili grupi zaposlenih kod poslodavca koje se ponavlja, a koje za cilj ima ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja, položaja zaposlenog i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu raskine radni odnos ili otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor.

 

Edited by halloween
Link to comment



Imam(o) ozbiljne probleme u domenu radnog prava. Moja pitanja su sledeća:
1. da li direktor institucije može da prebaci potpisivanje svih akata (dozvola, rešenja, autorizacije) na niže službemike i da sebe izuzme potpuno? Napominjem da deponovane potpise imaju samo dir i 1 pomoćnik dira, a da se ovo o potpisivanju sprovodi internom odlukom.
 
2. da li usmeni i pisani nalog imaju istu težinu, odnosno da li poslodavac može da ti kaže - ne dam ti pisani nalog za rad, dovoljan ti je usmeni. Pri tome je reč o poslu koji je dugotrajan i obiman, koji sistrmatizacijom radnih mesta nije propisan uz poziciju osobe kojoj se nalog daje, ali jeste uz pozicije osoba koje taj posao (te poslove) uopšte ne rade.
 
3. da li je dozvoljeno davati stimulaciju zaposlenima bez postojanja internog akta institucije, kojim bi se to uredilo, i bez ikakvog obrazloženja (za koji dodatni posao/naročit rezultat rada itd. se daje)?
 
4. Ako su na nekom papiru koji firma izdaje drugom pravnom licu (npr. dozvola za obavljanje neke delatnosti) uoči ozbiljna greška, da li odgovara samo obrađivač predmeta a izuzeti su svi nadređeni koji su papir zapravo pregledali i potpisali (u ovom slučaju šef, dva pomoćnika direktora i direktorova fuksa koja je na najnižoj poziciji u firmi,
ali potpisuje i pregleda sve).
 
5. Ako direktor otvoreno i javno preti zaposlenima da im se prisluškuju telefoni, mobilni telefoni, ako ih snima kamerama koje imaju zvuk na radnom mestu - kako najefikasnije reagovati na te pretnje (ako može referenca na odgovarajući zakon/e i član/ove)? Koje posledice snose pravnici u instituciji koji puštaju direktora da iznosi ovakve pretnje pred njima i radi nedozvoljene stvari?
 
Toliko za sada i hvala unapred.
EDIT. Reč je o radu u državnoj instituciji.
 


1. Zavisi od ovoga što je haloween rekla - za stvari koje spadaju u domen upravnih postupaka (ukoliko je državna institucija u kojoj radiš organ državne uprave tj. ministarstvo, organ u sastavu ministarstva odn. posebna organizacija, ili pak preduzeće/ustanova sa javnim ovlašćenjima) sada po novom može, ukoliko se radi o licima kojima u okviru sistematizovanih poslova i radnih zadataka spada vođenje i odlučivanje u upravnom postupku i donošenje zaključaka i rešenja. Oni sad imaju status OSL i samostalno vode i odlučuju, ali samo ako je tako predviđeno sistematizacijom ili nekim drugim internim aktom i ukoliko ispunjavaju uslove iz Zakona o državnoj upravi. Što se tiče pak potpisivanja koje spada u domen materijalno-finansijskog poslovanja i uopšte istupanja u pravnom prometu, odgovor je - ne može. Lica ovlašćena za zastupanje su ona čiji je potpis deponovan, svako drugi mora da ima punomoćje izdato od tih lica.

2. Zavisi od formulacije i opisa radnih zadataka u sistematizaciji. Svaka obično sadrži i onu generalnu klauzulu „obavlja i druge poslove po nalogu direktora“ samo što onda taj nalog mora da bude u pisanoj formi, obzirom da se na taj način faktički amandira ugovor o radu. Drugim rečima, za neizvršavanje posla koji nije u opisu radnih dužnosti a za koji nije izdat poseban nalog, nema ni odgovornosti.

3. Ne. To je uvećanje zarade po osnovu radnog učinka, to mora biti ugovoreno.

4. Svi u lancu, uglavnom, svako za svoj deo posla, a onaj koji konačno potpisuje kao donosilac odluke i za sve ispod sebe.

5. Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti je prava adresa za to. Generalno snimanje na radnom mestu, uz postojanje jasnog pisanog upozorenja na to, se ne smatra povredom privatnosti. Prisluškivanje mobilnih i fiksnih telefona već pitanje je. To prvo treba razgraničiti, pa bi tu možda bilo i krivične odgovornosti onoga koji je to naredio.
Link to comment

@halloween @Tribun_Populi sada samo hoću da vam se oboma od srca zahvalim na trudu koji ste uložili da mi odgovorite. mojim kolegama i meni neizmerno znače vaši odgovori.

sve što ste napisali pročitala sam, ali mislim da moram to ponovo da uradim sutra, pre nego što postavim par potpitanja, odnosno da potvrdim da sam pravilno shvatila šta ste mi napisali (verovatno na PM, jer ću morati da preciziram gde radim).

 

da odgovorim halloween na pitanje:

Quote

3. Šta znači stimulacija iz tač.3.- prekovremeni rad, pripravnost ili nešto treće?

stimulacija ne znači ni prekovremeni rad, niti zahtev za naročitu pripravnost.

prosto, ima osoba kod nas koje gotovo tokom cele godine imaju 20% uvećanu platu po osnovu stimulacije. nikada ne ostaju prekovremeno.

prekovremeni rad se posebno plaća, po osnovu nekakve odluke koju je direktor potpisao i skeniranu prosledio svim zaposlenima. 

 

Link to comment

Izvinjavam se ako prekidam nit rasprave, ali značio bi mi odgovor:
Da li je informacija da neko ne plaća porez na stan dozvoljena za javno iznošenje. Tj. može li neko da pred većim brojem ljudi iznositi tu informaciju o drugom licu i njegovim poreskim obavezama?


...shiit has hit the fan....

Link to comment

Načelno, ne sme. Izuzeci su propisani u čl.7.st.6. i st.7. (za preduzetnike i pravna lica)  ZPPU.

Zakon O PORESKOM POSTUPKU I PORESKOJ ADMINISTRACIJI (Sl. glasnik RS br. 80/02 , 84/02 - ispravka, 23/03 - ispravka, 70/03 , 55/04 , 61/05 , 85/05 - dr. zakon, 62/06 - dr. zakon, 61/07 , 20/09 , 72/09 - dr. zakon, 53/10 , 101/11 , 2/12 - ispravka, 93/12 , 47/13 , 108/13 , 68/14 , 105/14 , 112/15 , 15/16 , 108/16 )

Načelo čuvanja službene tajne u poreskom postupku
Član 7.
(1) Tajnim podatkom u poreskom postupku (u daljem tekstu: tajni podatak), u smislu ovog zakona, smatra se i čuva kao tajni podatak:

1) svaki dokument, informacija, podatak ili druga činjenica o poreskom obvezniku do kojih su službena lica i sva druga lica koja učestvuju u poreskom postupku došla u poreskom, prekršajnom, predistražnom ili sudskom postupku;

2) podaci o tehničkim pronalascima ili patentima, kao i svi drugi podaci o tehnološkim postupcima koje primenjuje poreski obveznik, do kojih su službena lica i sva druga lica koja učestvuju u poreskom postupku došla u poreskom, prekršajnom, predistražnom ili sudskom postupku.

(2) Povreda tajnog podatka ugrožava interes poreskih obveznika i javni interes Republike, koji pretežu nad interesom za pristup informacijama od javnog značaja koje predstavljaju tajni podatak, a zbog čijeg bi odavanja mogle nastupiti teške pravne ili druge posledice po interese zaštićene ovim zakonom.

(3) Tajni podatak dužna su da čuvaju sva službena lica i druga lica koja učestvuju u poreskom, prekršajnom, predistražnom i sudskom postupku.

(4) Obaveza čuvanja tajnog podatka odnosi se i na lica iz stava 1. ovog člana kada im prestane radni odnos, odnosno svojstvo u kojem su došli do saznanja o dokumentima, činjenicama, odnosno podacima iz stava 1. ovog člana.

(5) Obaveza čuvanja tajnog podatka je povređena ako se dokumenti, činjenice, odnosno podaci iz stava 1. ovog člana neovlašćeno koriste ili objave.

(6) Obaveza čuvanja tajnog podatka nije povređena:

1) radnjom sa kojom se poreski obveznik pismeno saglasi;

2) ako se određeni dokument, činjenica, odnosno podatak ne mogu povezati sa određenim poreskim obveznikom;

3) ako se određeni dokument, činjenica, odnosno podatak iznose tokom poreskog, prekršajnog, predistražnog ili sudskog postupka;

4) ako se radi o poreskom identifikacionom broju (u daljem tekstu: PIB) poreskog obveznika;

5) ako se određeni dokument, činjenica, odnosno podatak koriste od strane nadležnog organa u postupku otkrivanja krivičnih dela ili prekršaja;

6) ako se određeni dokument, činjenica, odnosno podatak, u skladu sa odredbama člana 157. ovog zakona, dostavljaju ovlašćenom licu poreskog organa strane države u postupku razmene informacija i pružanja pravne pomoći;

7) ako se poreskom jemcu omogući uvid u podatke o poreskom obvezniku, bitne za regulisanje obaveza koje proističu iz njegovog odnosa prema poreskom obvezniku;

8) ako su određeni dokument, činjenica, odnosno podatak u vezi sa postojanjem poreskog duga.

(7) Poreska uprava dva puta godišnje, sa presekom stanja na poslednji dan tog polugodišta, objavljuje na svojoj internet strani naziv, odnosno ime i prezime, PIB i iznos poreskog duga poreskih dužnika, i to pravnih lica sa poreskim dugom u iznosu od 20.000.000 dinara i višem i preduzetnika sa poreskim dugom u iznosu od 5.000.000 dinara i višem, čime obaveza čuvanja tajnog podatka nije povređena.

(8) U pogledu zaštite tajnih podataka, u svemu ostalom što nije propisano ovim zakonom, Poreska uprava je dužna da postupa u skladu sa zakonom koji uređuje tajnost podataka, odnosno zakonom koji uređuje zaštitu podataka o ličnosti.

 

Postupanje suprotno navedenom članu, uz druge uslove, može biti sankcionisano kao krivično delo odavanje službene ajne iz čl.369. KZ.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...