Jump to content
IGNORED

NINova


mioba

Recommended Posts

čedo Geopoetike + popljuvao ga Arsenić => u mojim očima najednom Gociću jako rastu šanse.
:whistle:
"Blic" je objavio da su za Gocićev roman glasali Vasa Pavković, Ljiljana Šop i Mileta Aćimović Ivkov. Za roman "Arkadija" Milete Prodanovića glasali su Vladislava Gordić Petković i Mića Vujičić.
Edited by koksy
Link to comment

Bravo, Koksi! You called it, meni on nije bio uopšte na pameti.Jeste, ovo je mnogo bolje od drmr Slobe, mada se sad pokazuje da realna mogućnost da ovaj pobedi izgleda i nije postojala. "Tai " po svemu sudeći bar nije zla knjiga.

Osvald Špengler
:frust:E, ali to je ono što smo pričali za Dragana Jovanovića, jeste on simpa lik i nikome ne smeta, itd, ali brate omogućava slobodan razmah gluposti. Pogledaj ti sad ovo - roman koji nije u jakom smislu politički, pa odmah prva referenca - Špengler. Mislim - zašto, jebote? Sve su to trajni učinci biblioteke Kristali i njenog urednika... Edited by Syme
Link to comment
Bravo, Koksi! You called it, meni on nije bio uopšte na pameti.Jeste, ovo je mnogo bolje od drmr Slobe, mada se sad pokazuje da realna mogućnost da ovaj pobedi izgleda i nije postojala. "Tai " po svemu sudeći bar nije zla knjiga. :frust:E, ali to je ono što smo pričali za Dragana Jovanovića, jeste on simpa lik i nikome ne smeta, itd, ali brate omogućava slobodan razmah gluposti. Pogledaj ti sad ovo - roman koji nije u jakom smislu politički, pa odmah prva referenca - Špengler. Mislim - zašto, jebote? Sve su to trajni učinci biblioteke Kristali i njenog urednika...
pa to je zalog nemogucnosti cele jedne scene da izadje iz zatvorenog kruga 80-te via 90-te. gocic je bas ono produkt beogradske scene od pre gotovo trideset godina.Sent from Bender's iPad using Tapatalk
Link to comment

Pa to je i meni prva asocijacija bila. Ali ovo je kao neki optimizam. A i Uelbek nikad ne bi dozvolio svom junaku da se zaljubi u Azijatkinju :)U najboljoj varijanti, ovo bi mogla da bude zapravo polemika sa Uelbekom.

Edited by Syme
Link to comment

pa to bi moglo biti interesantno. citati ova dva romana naporedo i kao analizu neke svesti o sopstvenoj provincijalnosti (kulturnoj) i u francuskoj i u srbiji.Sent from Bender's iPad using Tapatalk

Link to comment
  • 4 weeks later...

riders on the storm:ninovziri.jpgČetvrtak 6.2. u 20:00, Klub MagistralaGOSTOVANjE ŽIRIJA ZA DODELU NIN-OVE NAGRADEVladislava Gordić Petković, Ljiljana Šop, Mileta Aćimović Ivkov, Mića Vujičić i Vasa PavkovićRazgovor o književnoj produkciji u Srbiji 2013, s posebnim osvrtom na nagrađeni i romane koji su ušli u uži, i malo širi, izbor za dodelu najvažnije domaće nagrade za roman.poz

Link to comment

O, ne. :isuse: Žiri više ne želi da bude u drugom planu, sad oni malo oće center stage. Dokle više pisci, pisci, pisci, hajde malo o poslovima i danima jednog člana žirija! Šta sluša, koji je znak u horoskopu, koji mu je selebriti drul, itd.Nikolice, hoćeš ići?

Link to comment

Read on: Silvana Hadži-Đokić, Zlatno doba (Interpres) Preskupa hrpa rečiPiše: Vladimir ArsenićVeličina slova: font_decrease.gif font_enlarge.gifPhoto: mediabistro.comAko književnost dozvoli da svako ko ima određenu svotu novca i književnu ambiciju automatski biva samoproglašen za pisca, a uz odgovarajuću nadoknadu i verifikovan od strane eminentnih kritičara, recezenata i ostalih faktora unutar književnog polja koji se mogu platiti, odnosno kupiti, onda sve odlazi u Zlatno doba. Zaista, zaista vam kažem književnost nije zajebancija, a nije ni tržištePhoto: Đorđe KrajišnikPostoje romani čija procena pre spada u sociologiju književnosti nego u estetsko rasuđivanje. Nije to specifikum srbijanske književne scene, mahom je situacija svuda slična, jedini problem je što je ovdašnja književnost ipak, sledstveno opštem stanju, jadna. Takođe, sociologija književnosti mnogo više dolazi do izražaja u trenucima kada se u jednačinu recepcije književnog dela ubaci novac. A uticaj faktora mimo estetičkih, upravo je srazmeran porastu sume novca koja je u igri.A sad da pređem sa opšteg na konkretno. Obećao sam da ću se pozabaviti romanima koji su ušli u najuži izbor za Ninovu nagradu iz prostog razloga što se čini da je ove godine ona dodeljena po krajnje sumnjivim načelima, odnosno da su estetički sudovi hm, malo je reći zanemareni. No, u poređenju sa romanom Silvane Hadži-Đokić Zlatno doba, taj Tai koji je naposletku ovenčan nagradom je za Nobela. Ovo što se besramno naziva romanom, nanoseći ovoj književnoj vrsti ljagu i povredu časti te da postoji neki tribunal za zločin protiv književnosti, Zlatno doba bi tamo bilo jedan od osuđenika, dakle ta hrpa reči napisana je toliko slabo, da se čovek zaista pita kako je moguće da se TO našlo u najužem izboru za nagradu koja bi, pogleda li se spisak dobitnika koji jeste problematičan, povremeno i uvredljiv, ipak trebalo nešto da znači. Malo je reći da sam konsterniran, ne, besan sam, prevashodno na sebe jer sam potrošio vreme svog života, ma koliko dragoceno (ne)bilo. No, da ne ispadne da neću ništa da kažem o knjizi, kazaću par reči, iako je svaki govor o njoj dovoljno pohvalan. Naime, svaki glas pušten u etar o tom wannabe narativu je svojevrsna pohvala, s obzirom da se preuzima u tekst i imenuje nešto što ni toga nije vredno.Knjiga počinje u trenutku kada sveta carica Jelena, majka Konstantina Velikog izađe iz ikone i pohita da spasi Vanju, skinheda koji pokušava da se ubije jer je delovanje droge popustilo i on je shvatio da je upravo učestvovao u pokušaju ubistva romskog dečaka. Na stranu ova fantastična situacija na kojoj bi joj pozavideli veleumni akademici Petrović i pok. Pavić te koja bi se mogla tolerisati da iza nje dolazi išta što ima makar privid narativne koherentnosti i da je napisano imalo u skladu sa verovatnošću i nužnošću koje važe za stvoreni svet. Međutim, od toga ni traga ni glasa. I ne boluje od ove neuhvatljivosti za glavu ili rep samo okvirna priča čija funkcija ostaje potpuno nejasna. Naime, zbog čega je ona bitna? Da bi uvela u roman Jelenu i Konstantina? Moglo se i bez nje. Toliki istorijski romani počinju in medias res, nije im potreban nikakav petparački peting sa apoteozom koja se naposletku pretvara u nešto što joj nije namera, u vid srebroljublja kojeg bi se, vallahi, pravoverni hrišćani morali kloniti kao što se njihov arhineprijatelj đavo čuva krsta. Ili možda grešim, odnosno možda za udruženje građana pod imenom Srpska pravoslavna crkva to ne vredi.Uzmimo novi primer iz romana, epizodu o nastanku čuvene slike Edvarda Munka Krik. Ko je to pustio u roman? Na stranu što je istraživanje o Kriku obavljeno putem wikipedije, ako to mogu da rade ozbiljni naučni radnici što ne bi i naša spisateljica, ali voleo bih da mi se objasni zašto je ta epizoda ušla u ionako obiman roman. Ona zaista nema nikakve veze sa narativom, a njeno uključivanje u tekst svedoči o amaterskom odnosu prema pisanju koji je preplavio ovdašnju književnost. I to je glavni problem. On ima svoje sociološko objašnjenje, korene i “Korene”, ali i paralelu sa sistemom vladavine na ovim prostorima u kojem živimo evo već gotovo dva veka.Ako književnost dozvoli da svako ko ima određenu svotu novca i književnu ambiciju automatski biva samoproglašen za pisca, a uz odgovarajuću nadoknadu i verifikovan od strane eminentnih kritičara, recezenata i ostalih faktora unutar književnog polja koji se mogu platiti, odnosno kupiti, onda sve odlazi u Zlatno doba. Zaista, zaista vam kažem književnost nije zajebancija, a nije ni tržište. Svako od kritičara ko pristane da bude kupljen, ma koliki novac bio u pitanju, a da se ne lažemo u ovom poslu je on zaista zanemarljiv, zabija ekser u kovčeg književnosti. Izvinjavam se ako zvučim patetično, izvinjavam se ako ljudi koji se bave kritikom moraju od nečega da žive, a honorare im ne plaćaju (verujte znam kako je to), ali to vas ne opravdava. Nemojte da se prodajete, jadno je. Ako ne možete da živite od književne kritike idite radite nešto drugo, pa ko vam brani. Ali prestanite, molim vas, da ubeđujete javnost kako je roman Zlatno doba zaslužio da bude među pet najboljih u 2013. On ne zadovoljava najosnovnije standarde književne pismenosti.Photo: StockJasno mi je da u zemlji u kojoj je sve propalo i u kojoj se život sveo na preživanje i preživljavanje, književnost i umetnost uopšte ne može da očekuje da bude na ceni, dapače. To nam upravo daje za pravo da počnemo da tražimo novi smisao njenog postojanja, da pokušamo da odredimo pravila igre, da konačno uposlimo mozak, a ne samo trbuhe. Sve dok se to ne dogodi, “pisci i spisateljice” poput Silvane Hadži-Đokić objavljivaće knjige i tražiće verifikaciju koju za svoj novac očekuju. Pa ko da više!
Link to comment
O, ne. :isuse: Žiri više ne želi da bude u drugom planu, sad oni malo oće center stage. Dokle više pisci, pisci, pisci, hajde malo o poslovima i danima jednog člana žirija! Šta sluša, koji je znak u horoskopu, koji mu je selebriti drul, itd.Nikolice, hoćeš ići?
c. nimije zgodno. po vise osnova.tek poredjenja radi, a i inace, jer je odlicna knjiga, preporucujem za citanje autobiografiju marsela rajh-ranickog.poz Edited by le petit nicolas
Link to comment
  • 2 weeks later...

ŽIRI VEČERNjIH NOVOSTI ODLUČIO Nagradu "Meša Selimović" dele Negrišorac i Vladušić

Tanjug | 18. februar 2014. 12:15 | Komentara: 0

Književnu nagradu "Meša Selimović" koja je danas dodeljena 26 put podelila su dvojica autora - Ivan Negrišorac za "Kamena čtenija" i Slobodan Vladušić za "Mi, izbrisani"

 
SELIMOVIC40_620x0.jpg

BEOGRAD - Književnu nagradu "Meša Selimović" koja je danas dodeljena 26 put podelila su dvojica autora - Ivan Negrišorac za "Kamena čtenija" i Slobodan Vladušić za "Mi, izbrisani", saopštio je novinar "Večernjih novosti" Dragan Bogutović.

 

Negrišorcu je nagrada pripala za poetsku zbirku u izdanju novosadskog "Orfeusa", dok je Vladušić dobio ovo priznanje za roman u izdanju beogradske "Lagune" posto su obe knjige dobile od Velikog žirija po 15 poena.
Prema rečima Bogutovića, ovo je treći put u istoriji nagrade da je deli dvoje autora a prvi put da je jedna knjiga poezije a druga roman.
Nagradu su osnovali Bogutović sa Ognjenom Lakićevićem, a sada je dodeljuje samo Kompanija "Novosti".
U ovogodišnjem Velikom žiriju "Večernjih novosti" za knjigu godine učestvovala su 54 istaknuta književna kritičara, teoretičara i književna istoričara.
Oko "Meše" okupljeni su književni znanci koji redovno prate domaću produkciju i koji su godinama privrženi ovom prestižnom priznanju. Pripadaju različitim generacijama, od najmlađe do najstarije i, što je posebno važno, zagovornici su različitih književnih poetika.
Kako propozicije nalažu, njihovu saglasnost za učestvovanje u ovogodišnjem izboru dobili smo u decembru mesecu prošle godine, a njihova imena obnarodovali smo 4. januara. I ovoga puta sa zadovoljstvom možemo da konstatujemo da su se svi kritičari - izuzev dvoje koji su iz opravdanih razloga u međuvremenu odustali - pridržavali pravila i roka koji je isticao 31. januara, naveo je Bogutović.
Svakodnevno objavljivanje njihovih glasova počelo je, na stranicama "Večernjih novosti", 4. februara i završeno je danas. Svaki član žirija mogao je da izdvoji pet knjiga, svih žanrova, iz pera savremenih domaćih autora, objavljenih u 2013. uz kratko obrazloženje. Obnovljena izdanja i antologije nisu dolazila u obzir, a isti pisac nagradu ne može da dobije dva puta. Do pobednika se stiže na jednostavan način - zbrajanjem glasova, objasnio je on.
Žiriranje za "Mešu" je specifično i jedinstveno ne samo kod nas nego i u regionu i na prostorima bivše Jugoslavije: Osim impozantnog broja kritičara, izbor najbolje knjige godine obavlja se javno, pred najširom čitalačkom publikom pa takav, maksimalno demokratski način vrednovanja, ostavlja minimalnu mogućnost eventualnog lobiranja za pojedine autore sa ishodom koji bi se mogao predvideti.
Istovremeno, članovi žirija su i iz različitih sredina i gradova: Beograda, Novog Sada, Niša, Smedereva, Kruševca, Kragujevca, Mladenovca, Banjaluke, Bijeljine, Novog Pazara, Zrenjanina, Sombora, Subotice, Vršca, Jagodine,Kosovske Mitrovice i Mokrina i ove godine su predložili više od 100 knjiga.
Nagrada se sastoji od plakete - reljefa sa likom Meše Selimovića, povelje i novčanog iznosa, a biće dodeljena na svečanosti u Narodnom pozorištu 5. marta u podne.

Edited by Syme
Link to comment

čestitke mom drugu draganu kojeg nisam čitao (jer poeziju i inače ne čitam).

vladušića isto nisam čitao ali on mi nije drug a i Syme ima loše mišljenje o njegovoj knjizi pa - bar danas - izbegavam da mu protivurečim. :naughty:  

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...