Jump to content
IGNORED

Politika


Кристофер Лумумбо

Recommended Posts

Istina ima dve strane, sve je relativno. Nova lica.
Ma da, to im je verovatno objašnjenje za javnost, ali zašto to zaista rade? I kakve hebene sve strane - možda dve strane u sukobu između nacionalista. Evo ba prebrojimo. Sa jedne strane, redovne kolumne imaju VUkadinović, Đurković, Čeda Antić, a evo sad i nesrećni Radun, a sa druge - Miljenko Dereta i, ako se tu može ubrojati Boško Jakšić. Još nas u rubrici "Pogled sa strane", čekaju nas Kecman i Mita Vojnov (a do nedavno i Feđica the Advocate). Pa ovo je kao smeša NSPM-a, Novog Standarda i Vidovdana. Ludilo jbt.
Link to comment

pa to ti je ta doktrina tadicevog DS-a u najbanalnijem izdanju. mislim da inace jako gresis sto analiziras ovo sto se sada desava, posto kapiram da ce u ovom sadasnjem bizarnom ustrojstvu vlasti nad politikom, formalno egal DS vs vlada, prakticno jezicak na strani prvih, morati da se povremeno ispustaju ovakvi baloni u vazduh da ne bi cela stvar eksplodirala. ono o cemu treba da se pise je politika 2008-2012, u uslovima totalne kontrole. mislim, ne treba mi nikakva masta da zamislim milosevica koji je nekom teskom politickom gimnastikom izbegao ovo sto mu se desilo, ostao na vlasti, malcice usminkao i ima egzaktli politiku kakva je ova sadasnja. red lazanskog, red istoka pavlovica, red vukadinovica, red derete, red BS.

Link to comment
  • 2 weeks later...

Jel Boško Jakšić izbačen iz Politike? Već dve nedelje umesto njegovih tekstova nedeljom piše Zorana Šuvaković, a poslednji tekst mu je bio onaj u kome je pozvao na preispitivanje nove kupovine Politike. Jel zna neko nešto više?

Link to comment
Đurković opet paranojiše oko turskih sapunica. Raspad mozgaAli nešto drugo mi je skoro privuklo pažnju. Posle DrMiše, Politika je angažovala još jednog kolumnistu koji je previše lud čak i za NSPM, a to je Branko Radun. Radi se dakle o čoveku kojeg je Slobodan Antonić nazvao konsiprologom, a to je čast kakvu zaista nije lako zaslužiti. Uz to, u pitanju je redovni saradnik ludačkog sajta Vidovdan, prema kojem NSPM izgleda kao bilten Helsinškog odbora.Dakle, o čemu se radi? Zašto Politika skuplja ove ludake sa spoljanšnjih rubova srpske desnice? Ja razumem da se NSPM linja u Srbiji još uvek smatra delom mejnstrima, ali ovo je već stvarno previše.Ako iko ima objašnjenje, voleo bih da ga čujem.
U nedeljnom izdanju imas stalnu neznamkakodanazovem "iza kulisa" Ivane Anojcic ispod jaksiceve kolumne i stalni je gost Radun.
Link to comment
"Ta šabačka firma, odnosno moskovska iz Šapca je bila zainteresovana i za 'Novosti' kao i za 'Politiku' i sve je isto obavila", istakao je Vučić.
Jebote, koje su tu sve muljaže, sunce ti jebem. Ono, kao, bar se tešiš da bitange koje kradu na veliko makar plate PDV tu i tamo, a u stvari kurac. Kipar, Rusija, Tunguzija...
Link to comment

Kakvo đubre od teskta. Fuj!

Нова правдања злочина у ЈасеновцуПредседник заједнице аустријских Јевреја Оскар Дојч најавио у разговору за „Политику” кораке против наставка монструозне праксе негирања холокаустаОштар протест: амбасадор Станимир Вукићевић и шеф заједнице аустријских Јевреја Оскар ДојчИзјава римокатоличког свештеника и хрватског историчара Стјепана Разума да у концентрационом логору Јасеновац није било геноцида изазвала је бурне реакције, унутар и ван граница Хрватске.Разум је у интервјуу задарском „Хрватском листу” рекао да су страдања Срба, Јевреја, Рома и припадника других нација и националности преувеличана и да представљају „српског мит”.Међу првима је реаговао амбасадор Републике Србије у Загребу Станимир Вукићевић. „Амбасада се обратила Министарству вањских и европских послова Републике Хрватске и затражила званичан став и коментар хрватских власти поводом изјаве хрватског историчара и католичког свештеника Стјепана Разума”, обавестио је „Политику” аташе Душан Вујовић.Председник Израелитске културне заједнице аустријских Јевреја Оскар Дојч оштро је осудио нови у низу покушаја порицања холокауста. „Хрватска није једина европска држава у којој је евидентан наставак монструозне праксе да се у складу са популистичким потребама доводи у питање постојање најјезивијег геноцида у историји човечанства”, рекао је Дојч за „Политику”.Од изјаве Разума оградила се и Загребачка надбискупија. Шеф за односе са јавношћу Звонко Франц нагласио је у телефонском разговору за „Политику” да је сваки злочин, посебно геноцид, за осуду. При том је истакао да је надлежност његове надбискупије у овом случају ограничена.„Стјепан Разум није дао интервју као свештеник надбискупије, већ као историчар”, рекао је Франц не коментаришући што је Разум начелник Надбискупијског (историјског) архива у Хрватском државном архиву и што је именован уз сагласност надбискупа.„Злочини у Јасеновцу, као и онај у Овчари, јесу за жаљење”, лаконски је прокоментарисао Франц.У бечком Визентал институту за студије холокауста, истиче се да је широм света у порасту број „покушаја категоризације холокауста”. Та процедура заснива се на покушају да се „парцијалним фактима” укаже да су патње и број жртава преувеличани.Тако се намеће закључак да је истина о холокаусту политички мотивисани мит победника, савезника у Другом светском рату.Требало би, истини на вољу, поменути да је такозваној ревизији обима злочина у Јасеновцу, „хрватском Аушвицу”, допринео Симон Визентал чије име бечки институт носи.Визентал је био аутор студије о Јасеновцу и коаутор још три студије у којима је број жртава у том логору смрти између 77.000 и 93.000 Срба, Јевреја и припадника других нација и националности.Основа за различите процене били су спискови познатих и незнаних жртава у Јасеновцу. Број жртава чија су имена и презимена сачувана у црној књизи историје износи 82.193 особе.Међутим, на закључак да укупан број озбиљно премашује ове податке упућује извештај Хитлеровог генерала у Загребу, Глеза фон Хорстенауа, за први квартал 1944. године. Аустријски ратни злочинац Хорстенау је написао: „Не може се утврдити тачан број особа које су у Јасеновцу приведене у поступку коначног решења јеврејског питања и расног пречишћавања. На основу података којима располаже Гестапо и на основу разговора са оперативцима Абвера (војно обавештајна служба Трећег рајха), поуздано тврдим да број није мањи од 300.000 људу, ни већи од 400.000.”Покушаји умањивања обима хрватског геноцида у Јасеновцу у новијој историји добили су на динамици крајем осамдесетих и почетком деведесетих година прошлог века. Уочи и после проглашења независности данашње Хрватске, појавио се низ публикација о јасеновачкој „истини”.На најоштрију критику наишла је књига Фрање Туђмана „Беспућа повјесне збиљности” у којој је наведен број јасеновачких жртава – само 30.000. Туђман је, касније, кориговао овај број надоле и говорио о „свега” двадесетак хиљада жртава.У званичном „допису повјесничарима” Хрватског државног архива недавно је „утврђен” и стварни број страдалих – наводно, 15.792 особе.Реакција Загребачке надбискупије у изјави за „Политику” није први покушај тамошњег клера да се стави на страну историчара који умањују димензије јасеновачког геноцида.Познаваоци материје доводе овакво постављање хрватских црквених званичника у везу са чињеницом да су управо католички свештеници били челници Јасеновца. Фрањевац Мирослав Филиповић, познатији под надимком Брат ђаво, био је управник логора од јуна до октобра 1942, а у лето 1943. команду у Јасеновцу је преузео свештеник Ивица Бркљачић.Серију такозваних студија о Јасеновцу, пре најновијег „открића” свештеника Разума, заокружио је 1998. Адил Зулфикарпашић, оснивач „Бошњачког института” у Цириху. Он је дошао до „објективног податка” о укупном броју страдалих – 59.188.Милош Казимировићобјављено: 24.08.2012.
Link to comment

Retko koji tekst ovakvog konteksta i stila pisanja smo mogli naci od 90-ih i jos ranije iz doba komunizma, a da ga nije potpisalo stivo pod imenom 'Tabloid'.Ovaj tekst je iz Aktera, za kojeg clanovi foruma koji kazu "da nije njihovo da o tome govore", pominju Sluzbu kao pokretaca.Zaista ne ulazim u detalje nekih stvari koje su mozda i istinite, ali zaplet je na zavidnom nivou ukljucujuci analizu porodicnog stabla Vuka Jeremica.Vredi procitati.ps. Sve ide u ovaj topik jer je prodaja Politike povod, a autor teksta tvrdi i nosilac raspleta u DS-u.VUK JEREMIĆ NA RUSKOM ZADATKUIzvor: Akter, 08/27/2012; Strana: 12MOSKOVSKA VEZA BORISA TADIĆAEpilog istrage oko preuzimanja vlasništva u „Politici“ i drugim medijima odrediće politički tok Demokratske stranke, i sudbinu karijera visokih funkcionera DS-a na čelu sa Borisom Tadićem

VUK JEREMIĆ NA RUSKOM ZADATKUIzvor: Akter, 08/27/2012; Strana: 12MOSKOVSKA VEZA BORISA TADIĆAEpilog istrage oko preuzimanja vlasništva u „Politici“ i drugim medijima odrediće politički tok Demokratske stranke, i sudbinu karijera visokih funkcionera DS-a na čelu sa Borisom TadićemOd izbijanja afere u srpskoj javnosti u vezi sa preuzimanjem vlasništva u listu „Politika“, novosadskom „Dnevniku“ i nastojanju da se realizuje promena vlasništva i u „Večernjim novostima“ u korist tajanstvene kompanije „Ist Media Group“, registrovane i osnovane u Moskvi, prošlo je više od mesec dana.Preciznije, „Dnevni Akter“ u svom onlajn izdanju prvi je u Srbiji objavio, 16. 7. 2012. godine, vest „Rusi u Politici“, čime je srpska javnost obaveštena da je tajanstvena ruska kompanija postala novi vlasnik u „Politici“ umesto dotadašnjeg VAC-a.Nova Vlada Srbije sa Ivicom Dačićem na čelu izabrana je deset dana kasnije u srpskom parlamentu.Od tada do danas sprovode se istražne radnje kako bi se rasvetlili svi detalji najveće političko-medijske operacije, koja ima elemente organizovanog kriminala.S druge strane, vlasnici moskovske „Ist Media Groupe“ u poslednjih mesec dana nastoje da učine sve kako bi se onemogućilo rasvetljavanje te afere.Njihovi motivi su krivične, materijalne i političke prirode. Otuda je više nego interesantna izjava Nebojše Krstića, savetnika za medije bivšeg predsednika Borisa Tadića, koji je protekle nedelje na novinarsko pitanje da li zna ko je zapravo kupio „Politiku“ i „Novosti“ odgovorio: „Zaista ne znam. Pitanja privatizacije nisu bila u delokrugu mojih nadležnosti.“Kako je „Akteru“ poznat razlog sastanka i sadržaj razgovora koji su vodili Vuk Jeremić i Srđan Šaper još 31. jula u Beogradu, jasno je ko je najzainteresovaniji da se ta afera ne rasvetli.Taj razgovor Jeremića i Šapera jasno ukazuje i na činjenicu da je Jeremić ostavio utisak referisanja podređenog svom nadređenom šefu Srđanu Šaperu.Iz svega toga jasno je da Vuk Jeremić nije u Moskvi boravio 26. i 27. jula onako kako je saopšteno u zvaničnom saopštenju za medije našeg tadašnjeg ministra inostranih poslova.Razgovor sa Srđanom Šaperom vođen je malo na srpskom jeziku, a malo na engleskom, kako bi Vuk Jeremić autentično dočarao razgovore koje je vodio sa uticajnim sagovornicima dok je boravio u Moskvi.Rečenice poput: „Ovo nije vlada, ovo je revolucija“, ili urotničke zdravice praćene uzvikom „Nek crknu“, uz slavodobitan i gromoglasan smeh Vuka Jeremića, koji interpretira i citira razgovore i sagovornike, ukazuju da i Vuk Jeremić i Srđan Šaper veoma dobro znaju ko su vlasnici „Ist Media Groupe“, i jako im je važno da se ta afera razvodni uz pomoć zvanične Moskve i njenog uticaja na Ivicu Dačića i Tomislava Nikolića, u čemu je uloga Vuka Jeremića više nego značajna.Iako lider DS-a Boris Tadić nije „ruske orijentacije“, kao ni neki njegovi bliski saradnici poput Srđana Šapera i Mikija Rakića, za razliku od takođe bliskih mu Dušana Petrovića i Vuka Jeremića, novonastala postizborna situacija, i izbijanje afere oko preuzimanja vlasništva u dnevnom listu „Politika“ i drugim medijima, njega i njemu bliske saradnike primorava na što bolje odnose sa centrima moći u Rusiji iz sasvim „praktičnih“ razloga.Prvi razlog je lične i politički „praktične“ prirode. Zapad je okrenuo leđa lideru DS-a. Posebno Nemačka. Drugi razlog je što u novonastaloj aferi oko netransparentnog preuzimanja vlasništva u listu „Politika“ od strane anonimne moskovske firme „Ist Media Groupe“, čiji je direktor Uroš Stefanović, inače odavno zaposlen u poslovnom sistemu „Farmakom MB“ iz Šapca, tesno povezanog sa Dušanom Petrovićem, zvanična Rusija ima i te kakvog značaja.Ukoliko Rusija zbog svojih interesa, i interesa partikularnih grupa iz Moskve, odluči da ne „sarađuje“ adekvatno sa državnim organima Srbije u pogledu potpunog rasvetljavanja afere sa „Ist Media Groupom“, u Beogradu će se u formalno-pravnom smislu teško sprovesti uspešan zakonski postupak sa ciljem rasvetljavanja te afere u državnom interesu Srbije.Interes je obostrani. Borisu Tadiću presudno je važno i dragoceno za političku karijeru da kompanija „Ist Media Group“ ne bude predmet iskrene i efikasne saradnje ruskog FSB-a i srpske vlade, čiji bi se nalazi dostavili nadležnim državnim organima u Beogradu.Ruski interes potpuno je jasan – lica iz vrha DS-a povezana sa „Ist Media Groupom“ danas su praktično taoci zvanične Moskve, a to Moskvi omogućuje snažniji uticaj na procese u Demokratskoj stranci.To znači, između ostalog, etabliranje Vuka Jeremića u sam vrh DS-a u skorijoj budućnosti, a potiskivanje uticaja i značaja zapadno orijentisanih funkcionera DS-a poput Dragana Đilasa, Dragana Šutanovca i Bojana Pajtića.Dojučerašnji ministar inostranih poslova Srbije Vuk Jeremić i budući predsedavajući Generalnom Skupštinom UN, kome mandat počinje da teče 18. septembra, ovih dana je, kako „Akter“ saznaje, najaktivnija „ruska veza“ Borisa Tadića.Radi ispravnog sagledavanja teme i konteksta važno je napomenuti da visoki položaj u GS UN Vuk Jeremić nije obezbedio zahvaljujući naporima srpske diplomatije, već prevashodno lobiranjem ruske diplomatije. Vodeće zapadne sile poput SAD-a i Nemačke na izbornoj sednici u GS UN, važno je napomenuti, glasale su protiv izbora Vuka Jeremića za predsedavajućeg.Iako je on danas jedan od najpopularnijih političara DS-a u srpskoj javnosti, zahvaljujući pre svega njegovoj retorici, posebno onoj o pitanju Kosmeta, koja ostavlja utisak da je on nacionalista i politička desnica unutar levo orijentisane Demokratske stranke, on je po svemu sudeći izrazito levičarskih nazora, može se reći proruskih, poput nekih drugih istaknutih članova iz porodičnog stabla Vuka Jeremića, tj. porodica Jeremić i Pozderac.Vukov otac Miško Jeremić bio je etablirani kadar i prvi saradnik istaknutog funkcionera SPS-a Dragana Tomića, bliskog saradnika Slobodana Miloševića, koji je Dragana Tomića iz „Jugopetrola“ postavio na položaj predsednika Narodne skupštine RS. Miško Jeremić bio je finansijski direktor u „Jugopetrolu“, dok je Dragan Tomić bio generalni direktor te naftne kompanije koja je imala tesne poslovne odnose sa Rusijom. Događaj od 21. februara 1991. godine uzrokovao je potrebu za „sklanjanjem“ Miška Jeremića iz Srbije, što je svesrdno pomogao Dragan Tomić „sklanjajući“ ga prvo u predstavništvo „Jugopetrola“ u Grčkoj, a potom u predstavništvo u Engleskoj.U toj zemlji na Univerzitetu Kembridž 1998. godine Vuk Jeremić diplomirao je teoretsku i eksperimentalnu fiziku.Sa majčine strane potomak je komunističkih funkcionera, među kojima je bilo i onih levičara proruske orijentacije, što se da videti iz dokumentacije u koju je „Akter“ imao uvid.Vukova majka Sena ćerka je Sadete Pozderac i Šerifa Buljubašića. Sadeta Pozderac je ćerka Nurije Pozderca, koji je bio sin Murata-age Pozderca, poslednjeg velikog age Cazinske krajine i Otomanske imperije.Nurija Pozderac bio je bliski Titov komunista i partizanski borac, koji je na Prvom zasedanju Avnoja u Bihaću 26. 11. 1942. izabran za potpredsednika Izvršnog odbora Avnoja. Ranjen je tokom bitke na Sutjesci 8. ili 9. 06. 1943, i preminuo je četiri dana kasnije. Nikad nije pouzdano utvrđeno da li je nastradao od dejstva nemačkih ili četničkih jedinica angažovanih na Sutjesci. Njegova ćerka Sadeta Pozderac udala se za diplomatu Ministarstva inostranih poslova SFRJ Šerifa Buljubašića.Sadeta, Vukova baka, bila je direktorka Prve beogradske gimnazije, iste škole u kojoj se Boris Tadić zaposlio kao profesor, i koju će pohađati Vuk Jeremić, a kojem će predavati Boris Tadić.Pedantno sagledavajući korene i ideološko vaspitanje Vuka Jeremića jasno je da je preovladavajući utisak da je reč o levičarskim usmeravanjima, komunističkim, proruskim, i da je Vuk Jeremić sve samo ne srpski nacionalista. Kao takav, sa nasleđenim „ruskim vezama“, jasno je zašto je danas upravo bivši ministar inostranih poslova Srbije najaktivnija „ruska veza“ Borisa Tadića i njegovog tima u Demokratskoj stranci, kojeg predvodi Srđan Šaper.Jasno je da neki saradnici Borisa Tadića bliski sa Aleksandrom Vučićem nastoje da utiču na tok rasvetljavanja afere i istrage oko „Ist Media Groupe“. Jasno je da zvanična Moskva ima opciju i izazov da „preuzme“ dominantan uticaj i u DS-u u saradnji sa Borisom Tadićem.Jasno je da je Borisu Tadiću stalo da „Ist Media Group“ ostane nerasvetljena afera. Jasno je da će Tomislav Nikolić razgovarati i o ovim okolnostima sa predsednikom Rusije Vladimirom Putinom za dve nedelje u Rusiji.Jasno je da će ova afera biti rasvetljena do kraja, iako su neki ubeđeni da neće. Jasno je da će ona imati posledice po dalju budućnost Demokratske stranke i njeno liderstvo.Sve to nejasno je samo neobaveštenima.Autor: ALEKSANDAR SAVIĆ

Edited by Bane5
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...