Jump to content
IGNORED

Tom Waits


Indy

Recommended Posts

ali nema snage da prihvati novo vreme u kojem je (sto je i neminovno za progres)
nije tacno.... Waits obozava Missy Elliott i ove repere.. imaju cak i neke kolaboracije.... ja to ne volim i taj deo nekako preskacem..... tj, ostavljam za neko drugo vreme kad chu mozda i to da razumem
Link to comment
znas, nekako je malo tuzno zapravo (da, to je prava rec), kad ga vidis sa 60 i kusur godina kako i dalje izvlaci isti glas iz petnih zila, fura sesir i igra na bini...
Ako bi se uopste prihvatila tvoja linija rezonovanja (a ne vidim zasto bi), onda bi se pre moglo reci da je bio "vestak" (glumac, u tvojoj terminologiji) kada je vrlo mlad, sa jedva dvadeset i nesto, imao taj isti imidz ofucanog kafanskog machora i glas nekoga ko je prosao scilu i harbidu. Pa jos pevao "Martha" (jednu od najdivnijih pesama ever) u kojoj se starac obraca starici, ljubavi od pre mnogo decenija, itd. itb.Plus si kao prelomnu tacku odabrao nesto sto su prema opstem konsenzusu a) 2 najbolja albuma koja je izdao ikad b) moment od kad je poceo da ne predstavlja ("glumi?") samo samog sebe, vec je postao (i ostao) stvaralacki dvojac - Brennan & Waits. Kao sto ne propusta priliku da naglasi... i ne, tu se ne radi samo o marketingu.Ono sto je valjda jedino bitno u svemu je da li pesme koje izbacuje cemu valjaju, ili ne. Tu svako vec moze da proceni sam za sebe, ali je cinjenica da u svom niche trzistu (a Tom Waits je uvek bio niche) suvereno vlada, i plus toga uziva prakticno nepodeljeni respekt samog vrha autora (singer-songwritera), na celu sa 1 Dylanom.Ako je i za "glumca" kojeg su stigle odredjene godine (sto moze da mu zameri samo neko ko je vrlo shashav i misli da ce sam ziveti i biti mlad vecno) - dosta je.PS. Ono sto sam okacio je dovoljno progresivno da je sasvim sigurno najbolja antiratna stvar iz poslednjih nekoliko godina (voleo bih da cujem za bolju... stari antiratni as, Neil Young, koga inace volim k'o rodjenoga starijeg brata - da ne bude zabune, moze samo da sanja da izbaci nesto tako uzbudljivo ovih godina.)Poenta je u tome da li su pesme valjane, ili ne. Edited by Indy
Link to comment
dobar je waits, zaista.jedno vreme sam se kleo u njega.ali, skontao sam da reciklira samog sebe, glumi samog sebe, vec tamo negde od swordfishtrombones i/ili rain dogs.tako da, malkice rezervisano.e da, dobar je glumac bas :) (mislim na filmove)
Kojesta.
meni je potpuno fenomenalno da ti reagujes na jednu takvu, blago receno pausalnu izjavu.elem, ima li igde info o koncertima u ovoj godini?moram ga overiti makar crkno. Edited by ToniAdams
Link to comment
meni je potpuno fenomenalno da ti reagujes na jednu takvu, blago receno pausalnu izjavu.elem, ima li igde info o koncertima u ovoj godini?moram ga overiti makar crkno.
Aman ljudi, calm down.Nisam rekao univerzalnu istinu, samo ono kako se on meni primio u glavi.Ja ga overio 2008. u Pragu, ne ocekuj nista preterano, trebalo ga je overavati 70ih, nazalost, neke stvari kasno stizu.
Link to comment
moram ga overiti makar crkno.
ajmo zajno.... ajmo se negde na pola sveta nadzemo..... ajmo se napijemo, iza choska ljubimo [posle opet ko dva druga druzimo], ajmo Waitsa da slusamo[malko javno sanjarim, Toni, ne fataj me za totalno ozbiljno........ dovoljno je da kazes samo; aj dobro ]
Link to comment

Ja ga isto slusao u Pragu i to drugi dan sa slabijom set listom.definitivno u top 3 koncerta u mom zivotu. tako da sto se mene tice neka ponovi opet sve isto i ja zadovoljan

Link to comment
ajmo zajno.... ajmo se negde na pola sveta nadzemo..... ajmo se napijemo, iza choska ljubimo [posle opet ko dva druga druzimo], ajmo Waitsa da slusamo[malko javno sanjarim, Toni, ne fataj me za totalno ozbiljno........ dovoljno je da kazes samo; aj dobro ]
bebe, we have a deal. take me home.http://www.youtube.com/watch?v=WdiM8W324qQ Edited by ToniAdams
Link to comment
http://youtu.be/fbs5myuiqvM9th & HennepinFrom Tom Waits uniquely vivid imagination comes the tone poem "9th & Hennepin," a theatrical mood piece from his exceptional Rain Dogs album. With a nod to the beat poets of the 1950s, Waits creates a cinematic sound bed of creeping atonal marimba arpeggios, walking double bass, and sparse, chinking piano. The desperation of a hard-scrabble neighborhood at a crossroads of downtown Minneapolis comes to life through a combination of sighing bent saw and a moaning clarinet and incidental clanging metal, depicting a world of missed opportunities and crushed dreams, left to find comfort in a bottle. The music would serve as a fitting soundtrack for any "down on your luck," 1940s Hollywood noir picture. Waits pours out a flow of imagery, his gravely voiced, whiskey-soaked cadence dogged by a sort of defeatist resignation, as he spins out a myriad of poetic gems: "Well it's 9th & Hennepin/And all the donuts have names that sound like prostitutes/And the moon's teeth marks are on the sky/Like a tarp thrown all over this/And the broken umbrellas like dead birds/And the steam comes out of the grills/Like the whole goddamned town is ready to blow." Waits has a keen ability to fully capture the atmosphere of a time and place using inventive yet deftly descriptive language. The listener is allowed to extrapolate whole life scenarios from a few succinct phrases, penetrating into the psyches of the various down and out characters driven to the edges of society, a place where emotional scars are on public display. His description of a female barmaid is exceptionally acute, as is the desperate loneliness that pervades a patron's alcohol-induced confession, unloading his life story to a reluctant audience: "They all started out with bad directions/And the girl behind the counter has a tattooed tear/'One for every year he's away,' she said/Such a crumbling beauty/But, ah, there's nothing wrong with her a 100 dollars won't fix/She has that razor sadness that only gets worse/With the clang and the thunder of the Southern Pacific going by/As the clock ticks out like a dripping faucet/Till you're full of rag water and bitters and blue ruin/Any you spill out over the side to anyone who'll listen." With songs like "9th & Hennepin," Waits began to carve a niche for himself, of a personal style and sound falling somewhere between poetry and theatrical folk-rock, that he would continually explore and make all his own.
Tom Waits (1993): "An all night donut shop at Ninth and Hennepin in Minneapolis. Chuck Weiss and I are having coffee at the counter, late, caught in the middle of a pimp war between two 13-year-old kids. One outside on the street, firing live ammunition, the other running into the cafe, diving behind the counter, unarmed, and screaming, "Leon you're a dead man!" A toothpick dispenser hurls toward the street, the beater of a blender, a spatula, and a handful of forks. Bullets hit the stove, a framed dollar bill, a china dog. Chuck and I drop to the floor while the jukebox pounds out "Our Day Will Come" by Dinah Washington. Each bullet changes the selection on the Wurlitzer to a different song, each more poignant than the one before." ("Tom Foolery - Swapping stories with inimitable Tom Waits". Buzz Magazine: May, 1993)
Link to comment
+1a to mu cak nije najbolji albumskoro sam naleteo na super kaver D and Ghttp://www.youtube.com/watch?v=EIt7TCp15-I
Obrada je fenomenalna. :)Meni lično jeste "Rain Dogs" njegov najbolji album, uz "Closing Time" ali to je uglavnom subjektivni osećaj jer sam Waits-a otkrio preko ta dva albuma. Tek kasnije su u tom procesu došli "Swordfishtrombones" "Blue Valentine" "Foreign Affairs"... da ne nabrajam dalje. Edited by Jean-Luc Picard
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...