R.I.P.

[kud u maglu Simoviću]

1 minute ago, nisam ja said:

staviš Andrija Zafranović u gugl. 

hvala na savetu

 

tw koji je pokrenuo diskusiju, bio je o lordanu, ne andriji pa sam shodno njemu guglao lordana i nisam se obazirao na postove ispod

[iDemo]

10 hours ago, kud u maglu Simoviću said:

tw koji je pokrenuo diskusiju, bio je o lordanu, ne andriji pa sam shodno njemu guglao lordana i nisam se obazirao na postove ispod

On se izgleda zaleteo gledajuci samo u prezime.

[Jimmy Kowalski]

IN MEMORIAM Priča Rajka Grlića o Andriji Zafranoviću

 

 

Prvi zajednički film, Čarugu, montirali smo u “Jadran filmu”. Veliki studio bio je gotovo pust. Spremali su ga za generalnu pljačku, tzv.pretvorbu.

 

Tih dana napao me novinar “Večernjeg lista”, mislim da je bilo zbog produciranja Điđine Virdžine, a ja sam odgovorio da nemam namjeru razgovarati s potrčcima i neka gazdi, ako mi ima nešto poručiti, kaže da to učini bez posrednika. Nezgoda je bila u tome što je upravo tih dana Sabor izabrao gazdu HRT-a i još koječega za potpredsjednika Republike.

 

Bili smo na početku montaže, u pauzama pili kavu u “Jadranovoj” menzi. Jednog jutra, dok smo sjedili uz prozor koji gleda na portu, ugledamo crnu limuzinu kako ulazi i dolazi točno pred menzu. Iz nje iskače visoki čovjek u baloneru i otvara stražnja vrata. Potpredsjednik Republike Hrvatske Antun Vrdoljak izlazi iz limuzine, ulazi i kreće ravno prema Andriji i meni.

 

Tjelohranitelj je na korak iza njega. Dolazeći, Vrdoljak urla: “Nemoj ti meni slati nikakve poruke. Znaš! Jer perje će letjeti, perje će letjet kad te uhvatim. Zapamti!” I vičući dođe do mene, pogleda me pun bijesa, još jednom vikne: “Perje će letjeti!”, okrene se i krene prema izlazu. Zapanjeno ga gledam i kažem: “Smiri se, ne urlaj. Ti si potpredsjednik Republike. Pristojno se ponašaj.” On se okrene, pogleda me i sve glasnije ponavljajući: “Perje će letjeti!“ izađe, a za njim i tjelohranitelj.

Kako su došli, tako su i otišli. Čitava predstava trajala je najviše dvije do tri minute. U menzi je nastao muk. Radnici “Jadran filma” spuštali su glavu i bez pozdrava izašli jedan za drugim.

 

To “Perje će letjeti” naknadno smo ubacili Čarugi u usta tijekom jedne pljačke.

 

 

Tjedan dana kasnije izlazimo iz tonskog studija i na vratima susrećemo njega i montažera Damira Germana. Stojimo i gledamo se. Mi ih puštamo da uđu, oni nama daju znak da izađemo. U tom trenutku Vrdoljak se oglasi beskonačno mi- lim glasom: “Rajko, zašto se mi svađamo? Pa mi se o svemu možemo dogovori- ti!” Pogledam ga, kažem: “Ti si lud!” i odem s Andrijom. To je bio zadnji susret s gazdom koji je u narednih dvadesetak godina nanio puno nesreće hrvatskoj kinematografiji.

 

Do kraja montaže ljudi u studiju odnosili su se prema nama kao prema gubavcima. Vlast nas je obilježila i doslovce su nas, do karikaturalnosti, izbjegavali.

 

S Andrijom sam od tada do danas montirao manje-više sve.

 

Radili smo uvijek na isti način. On čita gotovo sve verzije scenarija i dolazi u montažu nekoliko dana nakon početka snimanja. Označavam mu najbolji dubl svakog kadra i on ih počinje slagati. Čujemo se gotovo svake večeri, a svaki treći-četvrti dan nakon snimanja skočim do montaže. Andrija ne dolazi na snimanje. To mu omogućuje da “hladne glave” prati kontinuitet glumca, ritam kadra, jasnoću scene… Uz skripterice, nekada Ivanku Forenbacher, a zadnjih dvadesetak godina Nadu Pinter, Andrija je moj najdugovječniji “detektor laži”. A bez nekoga tko vam kaže istinu, ma koliko u tom trenutku bila bolna, gotovo je nemoguće snimiti film.

 

Nekoliko dana nakon završetka snimanja imamo izmontiran film. Odgledamo ga, vidimo što ga sve muči i tek tada krećemo u pravu montažu koja, ovisno o filmu, traje tri do četiri mjeseca.

 

Tijekom tih mjeseci nas dvojica, i asistent za kompjuterom, dijelimo mračnu prostoriju koja se zove montaža. I to svaki dan po desetak sati. Čovjek pored kojeg možete sjediti tako dugo u tako malom prostoru, a da pritom ostanete normalni, mora vam biti drag. Andrija je upravo to: tiha i mudra osoba koja dječački uživa u kombinatorici, u slaganju i preslagivanju, u pronalaženju emotivnih točaka koje su mu važnije od bilo koje narativne logike.

 

On je u filmu koji radi od jutra do mraka, po noći, dok jede ili pije. Za njega tada ne postoji ništa drugo. Jednostavno uroni u film i ne izranja u realni svijet sve dok nije do kraja završen.

 

Pod stare dane postao je vuk samotnjak koji, kad ne montira, sjedi u Srijemu, u svojoj kući pored Dunava i restaurira porculanske figure. Ostavljam ga u toj slici ispunjenoj mirom, u poslu koji najtočnije ocrtava njegov karakter.

[MocaVukotic]

Dara calenic

[Jumanji]

[Filozof manijak]

Ostao samo Boba :(

[MocaVukotic]

[copkillah]

1 hour ago, Filozof manijak said:

Ostao samo Boba :(

 

I Miša

 

[April]

On 10.3.2021. at 13:31, Jimmy Kowalski said:

 

On čita gotovo sve verzije scenarija i dolazi u montažu nekoliko dana nakon početka snimanja. Označavam mu najbolji dubl svakog kadra i on ih počinje slagati. Čujemo se gotovo svake večeri, a svaki treći-četvrti dan nakon snimanja skočim do montaže. Andrija ne dolazi na snimanje. To mu omogućuje da “hladne glave” prati kontinuitet glumca, ritam kadra, jasnoću scene… Uz skripterice, nekada Ivanku Forenbacher, a zadnjih dvadesetak godina Nadu Pinter, Andrija je moj najdugovječniji “detektor laži”. A bez nekoga tko vam kaže istinu, ma koliko u tom trenutku bila bolna, gotovo je nemoguće snimiti film.

 

 

[napadaj]

Umro Yaphet Kotto :(

 

Možda je imao značajnije  uloge, ali meni je omiljena ova iz najbolje serije svih vremena.

 

 

 

[Frank Pembleton]

RIP
Yaphet Kotto
Da je samo glumio Al Giardello-a pa dosta je...
[emoji26]

.... Shiit has hit the fan!

[ToniAdams]

kakva mocna njuska je bio

[Frank Pembleton]

Da, ono kad samom pojavom u kadru usisaš svu pažnju gledaoca...

.... Shiit has hit the fan!

[Sludge Factory]

RIP 

 

Uh, kad on zagrmi ili se nadvisi nad kolegom!

[MocaVukotic]

Alonzo mozli u midnajt ran, igrao je i u najboljem schraderovom filmu blue collar