Da Li Volite..

[KristinaS]

ALI TAKO DA TEBE MOGU DA VIDIMAko je tačno da me nameravaš ubiti,ne čekaj da zaspim,jer se ne bih mogao probuditi.Mrtav,jao, mrtav a isto tako snom obrvan,nije ni mreti ni sniti,ni sećanje nije ni zaborav.Mrtav,jao, mrtav a isto tako snom obrvan.U svitanje me ubij,ili u toku noći, želiš li,ali tako da ruku mogu da tividim;ali tako da nokte mogu da tividim;ali tako da oči mogu da tividim;ali tako da tebe mogu da vidim.Nikolas Giljen

[melankolic]

RazočarenjeJa ne verujem više u Kopaonik i u Gecu Kona I u Manasiju mermernih kula. U meni zvone potmula Zvona. Otadžbina je opora i trula Mušmula. Moja je duša ukleti knez Sa paorskim manirima U dronjavim pelengirima Sa zakrpom na turu, I večno zagledan u jedan sveti vez Na svom učkuru. Miloš Crnjanski (Najnovija pantologija, Stanislav Vinaver)

Edited March 11, 2008 by melankolic

[Gonzo]

NEMA KORISTIOd ovog roblja Gospodaru,od ovog naroda i ovakvognema koristi ...Sve je bezvoljnoi klati se kao mrtvacizvadjen iz groba...Više nema vjernih slugu,ni mudrih savjetnika,ni jeftinih budala...Eno i slavni govornikzanijemio je na trguotvorenih ustai uzdignute ruke.Za njim više niko ne idekoliko za strašilomzaboravljenim u jesenna njivi kad mu sei vrapci seru na kapu...R. Bošković

[melankolic]

PRILOG ZA EVROPSKU ISTORIJU(Iz dnevnika)Orijentisali smo se prema zvezdamavodile nas trube i ključevi tamnicaosluškivali savete onih ispod zemljenismo se zaustavljaliPrvo smo otkrili kožu jedne ženefinu negovanu od mladih zmija izatkanuzatim smo pronašli krila anđelakoja je neki vojnik izgubioNaišli smo na selo napuštenoprepoznavali stvari iz detinjstvadočekao nas je samo jedan starackoji nije uspeo da umakneHteli smo se snabdeti pijaćom vodomali su bunari bili zagađenido vrha puni ljudi uginulihi njihovih vernih životinjaPa smo naišli na crkvu razvaljenutu smo se pomokrilipa smo produžili sve do prve školekoju smo zapalili da se ogrejemoProbudio nas je školski poslužiteljkrikom neopisivimizgazili smo ga čizmamai bacili u pepeoNaišao je učitelj sa đacimazaprepašćenje ih je odaloučitelja smo kao i poslužiteljađake smo silovaliUgledali smo zelenu livadutu smo zastali da predahnemoklali smo se malo među sobomćaskali prebirali po sećanjuOnda smo krenuli daljeza zvezdom koja nas je vodilaimali smo zadatak da nas po zlu zapamtenarodi koje posetimoNaišli smo na čoveka bez obe rukei bez noge na raskršćuzahtevali smo da propisno salutirakad nije mogao streljali smo gaProlazili smo kroz velike gradovečinili se neveštiostavljali konzerve sa epidemijamai odlazili daljeNaišli smo na ženu udovicusa troje dece u naručjudecu smo ponovo u majku vratilia majku bacili našim psimaPa smo krenuli daljeispred leleka koji nas je pratiotako smo stigli do jednog izvoragde smo se umiliNaišao je vlasnik izvorai nazvao nas poganim psimavidelo se da je naš čovekpoveli smo ga s namaDa ga proverimonašli smo dete s jagnjetom u naručjuzubima ih je oboje zaklaostekao je naše puno poverenjeImali smo jednog osteljivog mladićabez prestanka je plakaopostepeno smo ga čeličilistvarali od njega čovekaSve je zadatke izvršavaokao najbolji među namaali kad je svešteniku jezik čupaourlikao je on a ne sveštenikDavali smo mu lakše zadatkeda strelja đake po školskim dvorištimani to ga nije ispunjavalo radošćuoduzeli smo mu činove i ispljuvali gaNaiđosmo na groblje zabačenou grobove ubacismo bombe sa suzavcemmrtvaci su iz grobova iskakalimi smo ih ponovo ubijaliZa nama nerazuman lelek nedostojnihispred nas ciljevei uzvišeniiznad Zver koja nas vodiputevima GospodnjimNaiđosmo na ženu bremenitukoja drsko ličaše na Bogorodicudete iščupasmo da ga gajimoa nju nedostojnu štakorimaNaiđosmo na ljudsko okooslobođeno od očne duplje čovekoveumismo se njegovim pogledimai kretosmo daljeNaiđosmo na ljudsku rukuoslobođenu od nedostojnogta ruka nas je ko sestra milovalai mahala nam pri polaskuNaiđosmo na mozak čovekovizvađen iz lobanjespoznasmo čistu misaoi upamtismo jeNaiđosmo na jedno srcenismo znali čije jebacakalo se oko naših noguhtelo je u naše grudiBacismo bombu na to srceisekosmo ga noževimaali ono ne odustadeskakalo je za namaUhvatismo ga i vezasmopolismo sumporom i zapalismoali ono je bivalo sve snažniježilavo neko srcePonudismo grudi štakorapa zatim grudi psaali ono nije htelohtelo je samo u naše grudiDadosmo mu grudi mladićakoga smo raščinili i ispljuvalisa takvim srcemmogao je sa namaNaiđosmo na dojku dojiljekoju su odsekle naše prethodniceklekosmo i napismo se mleka ponuđenogi nastavismo okrepljeniI još smo dugo putovaliiza nas lelek i štakoriispred nas čista misaoi poruka narodimaNepredviđeno zađosmo u neka brdau brdima naiđosmo na bistru voduugledasmo u bistroj vodi naša licai iznenada briznusmo u plač.Iz zbirke PROKLETA DA SI ULICO RIGE OD FERE Brane Petrovića

[Gonzo]

Ja nisam jaJa nisam jaOnaj samkoji nevidljiv pored mene hodi,kog nekad nazrem,nekad zaboravim.Onaj koji ćuti kad zborim,koji prašta kad mrzim,koji ide kud ne idem,koji će ostati uspravan,kad umrem. H.R. Himenes

[Allegra]

Charles BukowskiNeki ljudiNeki ljudi nikad ne polude.ja, lezim ponekad iza kaucapo tri-cetiri dana.oni me nalaze tamo.to je Heruv, kazu itoce vino u moje grlotrljaju moje grudiskrope me uljima.a onda, dizem se s rikom,s tiradom gneva - kunem njih i ceo svetdok ih gonim prekotravnjaka.mnogo mi je bolje, sedam za tost i jaja,mumlam neku pesmicuodjednom drazestan kaoruzicastiuhranjeni kit.neki ljudi nikad ne polude.kakve zaista uzasne zivote oni vode.**************Poetryittakesa lot ofdesperationdissatisfactionand disillusionto writea fewgoodpoems.it's notfor everybodyeither towrite it or even toreadit.

Edited March 15, 2008 by Allegra

[Allegra]

Walt Whitman - To YouWHOEVER you are, I fear you are walking the walks of dreams, I fear these supposed realities are to melt from under your feet and hands; Even now, your features, joys, speech, house, trade, manners, troubles, follies, costume, crimes, dissipate away from you, Your true Soul and Body appear before me, They stand forth out of affairs?out of commerce, shops, law, science, work, forms, clothes, the house, medicine, print, buying, selling, eating, drinking, suffering, dying. Whoever you are, now I place my hand upon you, that you be my poem; I whisper with my lips close to your ear, I have loved many women and men, but I love none better than you. O I have been dilatory and dumb; I should have made my way straight to you long ago;I should have blabb?d nothing but you, I should have chanted nothing but you. I will leave all, and come and make the hymns of you; None have understood you, but I understand you; None have done justice to you?you have not done justice to yourself; None but have found you imperfect?I only find no imperfection in you;None but would subordinate you?I only am he who will never consent to subordinate you; I only am he who places over you no master, owner, better, God, beyond what waits intrinsically in yourself. Painters have painted their swarming groups, and the centre figure of all; From the head of the centre figure spreading a nimbus of gold-color?d light; But I paint myriads of heads, but paint no head without its nimbus of gold-color?d light;From my hand, from the brain of every man and woman it streams, effulgently flowing forever. O I could sing such grandeurs and glories about you! You have not known what you are?you have slumber?d upon yourself all your life; Your eye-lids have been the same as closed most of the time; What you have done returns already in mockeries;(Your thrift, knowledge, prayers, if they do not return in mockeries, what is their return?) The mockeries are not you; Underneath them, and within them, I see you lurk; I pursue you where none else has pursued you; Silence, the desk, the flippant expression, the night, the accustom?d routine, if these conceal you from others, or from yourself, they do not conceal you from me;The shaved face, the unsteady eye, the impure complexion, if these balk others, they do not balk me, The pert apparel, the deform?d attitude, drunkenness, greed, premature death, all these I part aside. There is no endowment in man or woman that is not tallied in you; There is no virtue, no beauty, in man or woman, but as good is in you; No pluck, no endurance in others, but as good is in you;No pleasure waiting for others, but an equal pleasure waits for you. As for me, I give nothing to any one, except I give the like carefully to you; I sing the songs of the glory of none, not God, sooner than I sing the songs of the glory of you. Whoever you are! claim your own at any hazard! These shows of the east and west are tame, compared to you;These immense meadows?these interminable rivers?you are immense and interminable as they; These furies, elements, storms, motions of Nature, throes of apparent dissolution?you are he or she who is master or mistress over them, Master or mistress in your own right over Nature, elements, pain, passion, dissolution. The hopples fall from your ankles?you find an unfailing sufficiency; Old or young, male or female, rude, low, rejected by the rest, whatever you are promulges itself;Through birth, life, death, burial, the means are provided, nothing is scanted; Through angers, losses, ambition, ignorance, ennui, what you are picks its way.

Edited March 15, 2008 by Allegra

[Cruella De Ville]

Kao što nalaže pristojnost,došao si mi, uz osmijeh meki polulaskavo, polulijenopoljupcem ruku taknu tek -i zagonetnih, drevnih likovau mene pogledaše oči...Deset godina smrti, krikovai sve moje besane noćiu tihoj se riječi sve slilo.I ja sam je rekla ? u prazno.Otišao si, opet je bilou duši i pusto i jasno.----------------Nećemo piti iz te iste čašeni vodu, a ni slatko vino, nitiljubiti se u rano jutro naše,ni navečer kroz prozor motriti.Ti dišeš suncem, mene luna plavi,ali u jednoj živimo ljubavi.Uvijek je nježni prijatelj sa mnom,s tobom je vedra prijateljica tvoja.Ali ja shvaćam strah u oku tamnom,i ti si krivac moga nespokoja.Mi susrete odužujemo svoje,a mir naš sačuvat suđeno je.Tvoj glas u mojim pjesmama se vije,u stihovima tvojim lebdi moj dah.O, ima plamen kojega ne smijedotaknuti ni zaborav, ni strah.I da znaš kako sad privlače menete tvoje usne suhe i rumene.Ana Ahmatova (1889-1966)

Edited March 15, 2008 by Cruella De Ville

[Gonzo]

Moje nebo, jer je mutnoMoje nebo, jer je mutno;Moje sunce, jer je selo;Moje cveće, gde god koje, -Jer je tako neveselo.Moji vrti, moja polja, -Jer je tako suzna trava;Moje zvezde, - jer se kriju;Moje doba, jer svet spava.Moje staze, jer su puste,-Kad su moje, idem njima;Moja gora, - jer se sadaNiko o nju ne otima.gora strepi na sve strane,Ka da propast svetu sluti;samo lišće kašto šane:Slobodno je uzdahnuti!J.J. Zmaj

[KristinaS]

MRTVA LJUBAV Gdje ću tebe, o ljubavi moja,sad zakopat,kad si izdahnula?U mom srcu nije ti pokoja,jer si pokoj sav mu razmetnula. Da te legnem u zemljicu crnu,u zemljici ti ne bi sagnjila,zemska vila dragocjenost tvojuu kamenje predrago bi zbila. Pak bi došli ljudi blagohlepni,iz zemlje bi tebe iskopali,iz mora bi tebe izvadilii po svijetu svuda rasprodali. A ti idi, nek te uzdisajik nebu dignu, tamo zvijezdom budi,tamo meni žalosnome sjaji,tamo neće dostignut te ljudi! P.Preradović

[Šumejker-Levi 9]

Malo haiku. :) "Možda dan ne bi potamneo da ne zanoći pod krilom gavrana""Kameni dani. Dobro je da su snovi od pamuka"A.Erdeljanović, Ikebana sa lastinim repom

[KristinaS]

već šest mjesecitanjur viška za stolommama je zbunjena oblačno popodne -povorku je prošao dječakžonglirajući mandarinama bubamarapodiže crvena krilai... čeka!nemam pojma ko su autori

[Allegra]

već šest mjesecitanjur viška za stolommama je zbunjena oblačno popodne -povorku je prošao dječakžonglirajući mandarinama bubamarapodiže crvena krilai... čeka!nemam pojma ko su autori

mnogo slatko

[KristinaS]

mnogo slatko

evo onda još maloBubamara krije svoja tanana krila a raširi ih samo kad treba da najavi goste.pasoška kontrolamoja sjenka čekas one strane graniceljetna olujasvaka kap kišeima svoj zvuk

[Šumejker-Levi 9]

Na sivom nebu strelu divljih gusakaodapela zimaPun mesec. Pomislim:u plaveti neba Bogizgubio dukat!Na tamnom nebusve što munje poderunoć okrpi!Deca i trešnjecrvene minđušeu junu nose. :)